Demoni su stvarnost koju ne priznajemo i o tome se ne želimo informirati. Oni nam sugeriraju da ne postoje, da pakao ne postoji, zato o njima malo znamo. Ako odustajete od daljnjeg čitanja, oni vas potiču.. Poznat egzorcist otac Candido više je puta čuo kako demoni govore o paklu, o tom mračnom mjestu kojeg su vidjeli i detaljnom opisali sveta Faustina Kowalska ili međugorski vidjeoci nakon nekih viđenja. Papa Benedikt XVI., na primjer, upozoravao je vjernike govoreći da se u današnje vrijeme premalo govori o paklu: „Isus nam je došao reći da nas sve želi u raju i da pakao, o kojem se malo govori u ovo naše vrijeme, postoji i vječan je za sve koji zatvaraju srce pred njegovom ljubavlju.“ Pakao - više no mjesto, označava stanje u kojem se nalazi onaj koji se slobodno i konačno udaljio od Boga, izvora života i radosti. Ivan Pavao II. nekoliko je godina ranije razmišljao o davanju još preciznije slike kad je održao katehezu pod naslovom „Pakao kao konačno odbacivanje Boga“, pojašnjavajući da je to mjesto „krajnja posljedica samoga grijeha koji se okreće protiv onog koji ga je počinio. To je situacija u koju se konačno dovodi onaj koji odbacuje Očevo milosrđe čak i u posljednjem trenutku svog života. Slike kojima nam Sveto pismo predstavlja pakao moraju biti ispravno protumačene. One prikazuju potpuno razočaranje i ispraznost života bez Boga. Katekizam Katoličke Crkve sažima vjerske činjenice o tom pitanju: ‘Umrijeti u smrtnome grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom – što se sažima u riječ pakao (br. 1033). Osuda se stoga ne pripisuje Božjoj inicijativi, jer u svojoj milosrdnoj ljubavi On ne može htjeti ništa drugo do spasenja bića koje je stvorio. U stvarnosti, stvorenje je ono koje se zatvara njegovoj ljubavi. Osuda se sastoji upravo u konačnom udaljavanju od Boga, koje čovjek slobodno odabire i potvrđuje smrću koja zauvijek zapečaćuje taj izbor. Božja presuda samo potvrđuje to stanje.“ Pakao je želja da se udaljim od Boga jer ne želim Božju ljubav. To je pakao. U pakao ide samo onaj koji Bogu kaže: ‘Ne trebam te, sam ću se snaći’ Prema papi Franji to je mjesto plod osobnog izbora svake osobe koja se svojevoljno odluči udaljiti od Gospodina. Dakle, u pakao te ne šalju: ideš tamo kad odabireš biti tamo. Nije slučajno da sv. Franjo tvrdi kako je siguran samo u nazočnost demona na tom mjestu: u nekoliko je navrata Papa, zapravo, izjavio da će zahvaljujući neizmjernom Božjem milosrđu koje svima oprašta, samo malobrojne duše stvarno završiti u paklu. „Ne znamo“, rekao je Papa, „postoje neki, a među njima su i mnoge povijesne ličnosti, koji su sve do kraja ostali zatvoreni za Božju ljubav. Ali nikad to ne možemo znati jer je Bog „bolesno“ milosrdan. Točno je, također, da On ne može učiniti ništa ako Mu se ne otvori srce. Ako je netko u životu uzeo ‘cjepivo’ protiv Božanskog milosrđa, gotovo je. Otac Candido kaže po definiciji pakla: kad su se dvije osobe ovdje na zemlji mrzile do smrti, kako se to dvoje slažu tamo? Dobio sam odgovor od „opsjdnute“ djevojčice koja mi u toj dobi nije mogla sama reći nešto slično: „Budalo! Tamo je svatko prisiljen očajnički oplakivati zlo koje je počinio, bez mogućnosti odnosa s bilo kim.“ To je kao da je netko živ pokopan, probudi se i pred sobom stalno ima počinjeno zlo. Pakao je groblje, svatko je sam sa sobom i sa svojim grijehom. O demona koju mi je govorio po toj mladoj djevojci - taj duh je govorio: ‘Ne mogu više, ne mogu više. Odlazim, ali ovdje dolazi netko mnogo moćniji od mene. Vidjet ćeš ti svoje kad on dođe.’ Pitao sam ga kako se zove i rekao mi je: ‘Zabulon.’ I dodao je: ‘Vidim ga, ovdje je.’ Evo, to se događa jer još nisu u ponoru, oni su demoni koji još nisu stavljeni u pakao, ali i oni će biti pokopani. I nemojte misliti da su prokleti ljudi ti koji ulaze u ljudska tijela - jer to je laž. Sotona je taj koji tamo odlazi, Sotona je taj koji ulazi u njih. Može onda i prevariti jer njemu su svi putevi dobri.“ Više u knjizi „Moje ime je Sotona. Zapisi o egzorcizmima – od Vatikana do Međugorja“ autora Fabija Marchesea Ragone. (Ovo što je u postu samo je „dim“ – a da bi dim nestao rasplamsajmo vatru u svom srcu - na putu istine i Božje ljubavi koja nas stalno prati na našem zemaljskom putu i čeka da joj pružimo svoju ruku spasenja). (Odabrao i obradio: EuM)

Pored dobih stvari treba očekivati i nevolje u svom životu, jer ovaj svijet je nesavršen i dobrim dijelom zaveden na krivi put, i treba biti svjestan da živimo u duboko „palom svijetu“. Prestani pokušavati iznaći način da zaobiđeš sve nevolje. One su rezultat našeg grijeha, neznanja im pogrešnih odluka, zato će i dalje dolaziti. „Najveći problem lakog života je taj što on zamagljuje tvoju potrebu za mnom. Na krštenju sam ulio svoj život u tebe opunomoćivši te da uz moju pomoć možeš živjeti na nadnaravnoj razini. Unaprijed računaj na to da ćeš se susresti s nemogućim situacijama, koje će biti iznad tvojih mogućnosti. Ne trebaš izbjegavati svijest o svojoj bespomoćnosti. Ta svijest je ono što želim od tebe – ona je najbolji način da se suočiš s mojom snagom i slavom. Kad vidiš kako ti se približavaju problemi, zavapi mi! Dopusti mi da se borim za tebe. Promatraj me kako ti pomažem dok se odmaraš u sjeni moje svemoguće prisutnosti“ (Otkrivenje 19,1; Psalam 91,1) Bog je odlučan u želji da te posveti. Možda se to čini nemoguće. Grijeh je neprestano pred našim vratima. No svetost nije nekakvo tajanstveno duhovno stanje koje može postići samo nekolicina najboljih. Svi smo pozvani na svetost. Isus je rekao svetoj Faustini: „Budi oprezna da ne propustiš nijednu priliku za posvećenje koju ti daje moja providnost. Ako ne uspiješ iskoristiti dane prilike, ne uznemiruj se, nego se duboko ponizi preda mnom i s velikim pouzdanjem uroni u moje milosrđe“ (Dn 1361). Slijedi Boga korak po korak. On će blagosloviti tvoj trud. Rast u svetosti se ne postiže preko noći, nego malim koracima. Gospodine, nauči me da te ponizno slijedim korak po korak. Isuse, smiluj se nama i cijelome svijetu. U traženju Božje volje na putu svetosti potrebno je zahvaljivati Bogu za svaki trenutak života, ljepši ili teži. Prihvaćati sve što se događa u našem životu znači ući u Božju volju i tada dobivati Njegovu snagu da pobjeđujemo zlo u koje smo ušli. Božju volju ćemo prepoznati uvijek tamo gdje se u molitvi približavamo Bogu, a s druge strane promatramo gdje nam to Bog otvara putove u život, rad i zvanje, a gdje nam ih zatvara. Ako se neprestano predajemo Božjoj volji tada će nam Bog zatvoriti one putove i vrata na koja ne želi ići, a otvarat će nam ona na koja želimo poći. Vrlo rijetko nekoga Bog vodi tako da mu iznutra govori kamo treba poći. Ne u psihi, u mašti ili osjećajima, nego u dubini duše, ondje gdje prebiva Bog u nama, Duh Sveti nas nadahnjuje, prosvjetljuje i vodi. (Obradio po izboru teme – EuM)

Usporite malo, život nije trka, glazba je svuda okolo.. Ovu pjesmu napisala je djevojka koja je bolovala od raka. Pjesmu je napisala u posljednjoj fazi bolesti - u bolnici u New Yorku. Proslijedio ju je njezin liječnik:

Da li si ikad gledao djecu
na ringišpilu?
Ili slušao kako kiša
zapljuskuje zemlju?
Da li si ikad pratio leptirov
kaotičan let?
Ili zurio u sunce na zalasku?
Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.
Da li protrčiš kroz svaki dan
kao da letiš?
Kad pitaš kako si,
čuješ li odgovor?
Kad se dan završi,
odlaziš li u krevet
sa sljedećih stotinu poslova
koji jure kroz tvoje misli?
Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.
Kažeš li nekad svom djetetu
uradit ćemo to sutra,
i u svojoj žurbi
ne primijetiš njegovu tugu?
Da li si ikad izgubio kontakt
i dopustio da umre dobro prijateljstvo
samo zato što nisi imao vremena
ili nisi nazvao i rekao bok?
Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.
Kad trčiš da stigneš negdje
propustiš polovinu zabave
koja te tamo čeka.
Kad brineš i trčiš kroz dan,
isto je kao da si bacio neotvoren poklon.
Život nije trka.
Uspori.
Čuj glazbu
prije nego što se pjesma završi…

Kako su djeca odgovorila na pitanje „Što je ljubav?, ili kako djeca stara od četiri do osam godina definiraju ljubav?! Njihov način razmišljanja zadivljuje. Djeca su zaista posebna!
- Ljubav je… Kada te netko povrijedi, čak i kada te netko povrijedi jako, ne plačeš zato što znaš da će to povrijediti osobu koja je povrijedila tebe! (MATHEW, 6 godina)
- Kada je moja baka imala artritis i nije si mogla lakirati nokte, moj djed joj ih je lakirao iako je i on imao artritis.(REBECCA, 8 godina)
- Kada djevojka stavi parfem, a dečko stavi losion poslije brijanja i oni odu van zajedno i mirišu jedno drugo (KARL, 5 godina)
- Kada znaš da te starija sestra voli zato što ti daje svu svoju odjeću i onda ode sebi kupiti novu! (LAUREN, 4 godine)
- Kada su starija gospođa i stariji gospodin još uvijek dobri prijatelji iako se znaju dugo vremena (TOMMY, 6 godina)
- Kada te netko voli, način na koji izgovara tvoje ime – je drugačiji! (BILLY, 4 godine)
- Kada izađeš van i ponudiš svoj čips nekome bez da čekaš da on tebi ponudi svoj! (CHRISSY, 6 godina)
- Ako želiš naučiti bolje voljeti, počni s prijateljem koji ti se ne sviđa! (NIKKA, 6 godina)
- Kada nekom kažeš nešto loše o sebi i bojiš se da te ta osoba ne će voljeti zbog toga što si rekao, a onda te ta osoba iznenadi tako da te zavoli još i više! (SAMANTHA, 7 godina)
- Postoje 2 vrste ljubavi: naša ljubav i Božja ljubav. Božja ljubav objedinjuje obje! (JENNY, 4 godine)
- Kada mama vidi tatu znojnog i prljavog, ali mu ipak kaže da je svejedno zgodniji od ROBERTA REDFORDA! (CHRIS, 8 godina)
- Kada dečku kažeš da ima lijepu majicu iako istu majicu nosi svaki dan! (NOELLE, 7 godina)
Tekst je prvotno objavljen u časopisu Book.
(Za vas odabrao: EuM nedjeljom od 12 do 24)

Kako steći duhovni imunitet i zaštititi se od zla i zloga?
Postoje mnoge stvari koje nam se sugeriraju te ih činimo i preuzimamo na sebe a koje ne bi trebali činiti i nositi. Truje nam se srce raznim nepotrebnim pobudama, požudama, pohlepama i td. Nude nam misli kojima nas se želi zavesti na krivi put, umjesto mirnog i strpljivog rješenja sugerira se svađa, sukob, nerazumijevanje nepravda.. A, zlu i zlom se može soprotstaviti samo osoba koja stječe ili posjeduje duhovni imunitet i time čvrstinu stavova svog karaktera. Zato treba raditi na sebi stječući duhovni imunitet. Bez toga smo razapeti na vjetrometini svojih i tuđih potreba, onoga što nam treba a ponajviše onoga što nam ne treba. Treba nam duhovni imunitet kao što je apostol Pavao imao kao rimski građanin. Treba nam zaštita od zloga, „bojna oprema“ Božja… Zaštita koja dolazi po sakramentima, po Krvi Kristovoj, po sili Duha Svetoga, po molitvi, duhovnom naoružanju koje je opisano u Efežanima 6, 14-19: Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božja. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za pravednost i osobno posvećenje. Možeš reći stavljam na sebe oklop pravednosti, ali ako ti zaista ne radiš na posvećenju, ako se ne boriš protiv grijeha u sebi, ne izbacuješ grijehe iz svog srca, onda zapravo nemaš oklop zaštite niti pravednosti. Kristov vojnik treba svakodnevno biti spreman i sposoban gdje ide donijeti mir, radosnu vijest. To je štit vjere – da možeš ugasiti ognjene strijele zlog. Onaj koji želi Bogu ugoditi treba ispuniti dva uvjeta – vjeru da Bog postoji (krepost vjere) i vjeru da nagrađuje one koji Ga traže (karizmu vjere).
Na zadnji dan hoda po zemlji, sve ostavljamo, trebat će nam samo ove dvije kreposti. A to je takom blizu čovječe. Zato, sve ću izdržati s Bogom! Uzeti mač Duha Svetoga – Riječ Božja neka vlada s tobom, sa mnom. Za svaku situaciju koju prolazimo u svom životu, pa i one najteže – pouzdanjem, Gospodin je dao protu lijek u svojoj Riječi u svojoj pravednosti, u prirodi. Biti po Božjem srcu, kao što je bio David, znači da si Mu se u potpunosti predao – da Mu vjeruješ i da vršiš Njegovu volju. (Učini srce moje po srcu Svom Isuse). Tekst posta napisan je s pogledom i razumijevanjem psalma 91 – isti sam iznio u komentaru.
/EuM nedjeljom do 12/