EuM: U brojnim objavama prorocima za sve generacije ljudi na zemlji, data je Riječ evanđelja kao vidljiva Božja veličina i slava. Kroz Riječ opisane su Božje osobine, a osobito Očeva pravednost i milosrđe, mudrost i savršenost. Čovjek kao nesavršeno biće pozvan je da vjeruje i teži božanskim osobinama “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski”. Jer, nije dovoljno biti samo dobar - nego treba ulagati napor i težiti svetosti. Čovjeku za spas nije dovoljna samo dobrota, nego je nužno potrebna i vjera koja nas vodi ka spasenju a time i ka svetosti, jer se radi o istom procesu duhovnog odrastanja.
U svoje vrijeme Sveta Brigita Švedska (živjela je u 14. Stoljeću), primila je brojne objave Neba - u čak 8 knjiga, i po njima je bila jako utjecajna prema svećenstvu, vladarima i Papi tog vremena. Iako su objave tog vremena po slovu prilagođene ljudima tog vremena, kada se danas čitaju izgledaju posve suvremene. To je dokaz da se svijet mijenja a Bog ostaje isti/savršen za sva vremena. Jednom prilikom Bog Otac je Sv. Brigiti progovorio o sebi, biranim riječima, kako bi ga Ljudi mogli razumjeti:

„Ja sam poput velikog snažnog kralja. Jednom takvom dolikuju četiri svojstva: kao prvo mora biti bogat, kao drugo blag, kao treće mudar i kao četvrto pun ljubavi. Ja sam doista kralj anđela i cijelog čovječanstva i posjedujem ova četiri svojstva koje sam spomenuo:
Prvo, ja sam nadasve bogat i svemu dajem potrebito, a kada sam dao, nemam manje.
Drugo, ja sam osobito blag, ja sam spreman svima koji mole i dati!
Treće, ja sam osobito mudar, ja znam što je svakom nužno i što treba.
Četvrto, ja sam iznad svega pun ljubavi, jer ja sve dajem još spremnije, nego što se od mene može izmoliti.
O vi ljudi, spoznajte već moje riječi, one vode na put života jer su istinite. Vašim vlastitim očima možete spoznati da to što ja govorim, jest istina. No ako ne čujete ili ne želite čuti, gledajte barem razumom i osjetom vjere da su moje riječi istinite! Jer kao što se očima tijela može ugledati nešto vidljivo, tako se i očima vjere može shvatiti i gledati nevidljivo. I ne postoji nitko, tko Boga ne bi mogao spoznati i vjerovati u njega, promatrate li kako zemlja donosi plodove a nebo poklanja kišu, kako drveće zeleni, a životinje svaka u svojoj vrsti opstaju, kako je zviježđe uslužno čovjeku i kao se usprkos volje čovjekove događa proturječno. Iz svega toga čovjek može zaključiti da on sam jest smrtan, ali da je Bog onaj koji sve upravlja i vodi“ (U komentaru slijedi pjesma koju sam napisao prema ovom postu: Ocu na slavu - EuM nedjeljom do 12)

U procesu stvaranja, ljudi, svaki pojedinac ponaosob, stvoren je od vječnosti u promisli Božjoj. Vječna ljubav se ne nameće nego se čovjeku nudi kao posve slobodnom biću. Onaj koji nas je u život pozvao, zasigurno ima s nama svoj veliki plan a na čovjeku je da otkriva ili otkrije taj plan! Po vjeri Bogu je moguće izvoditi čudesne stvari u srcu koje mu se posve otvori i daruje neopozivo. No, čovjek kao nesavršeno biće, poradi duhovnog napretka, s razlogom raste i sazrijeva u materijalnom svijetu koji se “želi” kao tama svjetlu suprotstaviti. Želi se oduprijeti onom vječnom duhovnom koje ga po svemu nadilazi (riječ “želi” odnosi se na drugu duhovnu silu koja upravlja materijalnim svijetom negirajući Boga i božansku ljubav). Materijalni svijet a isto tako i sile koje vode i djeluju u materijalnom svijetu, su ograničene - kako po vremenu trajanja tako i po svojatanju ljubavi, pa svaki pojedinac ukoliko ne prihvati Božju ljubav zamišlja ili poima svoju ljubav. Na zemlji nam se nameće iluzija materijalne vječnosti (npr. selenja duša ili nas se u stalnom procesu prijevare uvjerava kako je svaki čovjek božanstvo za sebe). Duhovna ljubav, božanska ljubav ogleda se po riječi ljubiti. Ljubi bližnjega svoga... Materijalna ljubav ogleda se po riječi voljeti, pa tu imamo čudnu mješavinu kada se vole pojedine osobe, pojedine stvari, jela, životinje, filmovi, te kad se svemu tome pridodaju osjeti, emocije - požudne misli, nagoni, strasti..., nastaje kolorit djelovanja materijalnog svijeta po nazovi ljubavi koju formira svaki pojedinac za sebe. Zato onaj tko ne prihvati duhovnu vertikalu čišćenja, ili nije u procesu spoznaje duhovne/božanske ljubavi u materijalnom svijetu, u biti nema pojma što je zapravo istinska ili božanska ljubav. A da ne govorimo o pravednosti, koja za one koji ne uočavaju značaj napretka u vjeri - uglavnom pravednost poimaju s onim što njemu ili njima - a ne po istini odgovara. Tada svijet bez Boga postaje nesnosno mjesto, a po svemu sudeći i nismo daleko od toga. Naravno, spoznavanje istinske ljubavi po razumijevanju i pravednosti je proces i zadaća svakom za sebe, slično kao kada formiramo sliku Stvoritelja svijeta kojeg upoznajemo spoznajući i prihvaćajući svijet koji je stvorio. (Kakav je Stvoritelj i što kaže o sebi - je osvrt slijedećeg posta). Po svojoj ljubavi u vječnosti Bog nas je stvorio za sebe, tako da se nikada ne odvaja od čovjeka, traži njegovo srce, komunicira sa svojom djecom, sluša molitve i uzvraća na njih onako kako onom tko moli najbolje odgovara. Daje nam riječ po evanđelju, želi čuti naše poteškoće, želi da se pouzdamo u njegovu ljubav, pravednost, dobrotu i providnost, da nas vodi kroz život, zapravo sve nam daje da bi nas pronašao spremne na duhovni put u vječnosti. Dao je čovjeku razum da se svatko tko Mu se obrati može suprotstaviti iluzijama i zabludama zloga koji je neumoran u zavođenju nesretnih srdaca i duša. Zato je na nama velika odgovornost da se s pouzdanjem u Stvoritelja odupiremo i odupremo zabludama i nečasnim ponudama materijalnog svijeta kojih ima u izobilju. (EuM: nedjeljom do 12)

(poučan članak po mom izboru):
Ljudima se ne pomaže da bi ih se kupilo, vezalo uz sebe i onda pobralo rezultate u kasnijim godinama! Svaki dan ćemo čuti nekoga kako ogorčeno pripovijeda da je nekome darovao sve, da mu je pomogao da se školuje i studira, da mu je posudio novac da si napravi kuću ili da se oženi, da ga je savjetovao, da mu je bio prijatelj i toliko toga, a onda je pobrao šutnju i nezahvalnost. Život nije trgovina. Ljudima se ne pomaže da bi ih se kupilo, vezalo uz sebe i onda pobralo rezultate u kasnijim godinama. Ljubav se ne da ničim platiti. Tko rađa djecu da bi se njima služio, da bi imao sretnu starost, da bi kraj njih uživao, taj nije dostojan imati djecu. Ljude se ne može kupovati, duša se ne može prodati za nikakvo dobro djelo, naš život se ne može osigurati nikakvim djelima, nikakvim zaslugama, nikakvim dobročinstvima prema ljudima, siromašnim ili bogatima. Dobro djelo je već samom sebi nagrada. Ovdje nitko ne može ostati zdrav, ovdje nitko ne može ne umrijeti, ne zadobiti ranu, ne biti kritiziran, ne biti više ili manje obespravljen, ovdje nema ljudi koji ne plaču. Tražiti, dakle, da nas svi ljube po našim „zaslugama“ jest promašen život. Na zemlji se trpi i umire. Ovdje se gubi i sve ostavlja iza sebe. Ovdje nitko ne može ostati zdrav, ovdje nitko ne može ne umrijeti, ne zadobiti ranu, ne biti kritiziran, ne biti više ili manje obespravljen, ovdje nema ljudi koji ne plaču. Sretni mogu biti samo oni koji znaju da nas ništa ne čini tako kukavičkima i nesavjesnima kao želja da nas svi ljube. Tome bi trebalo dodati da nam ništa ne zadaje toliko boli i muke, ništa nas ne uvodi u toliku depresiju i tjeskobu kao stav prema životu u kojem očekujemo da nas svi ljudi cijene i vole. (EuM: Osobno smatram da je gornjih par rečenica doista grubo rečeno – no, sve skupa doista je poučno a k tome i istinito.. zato pročitajmo do kraja!). Na zemlji se pati, na zemlji se ne vidi direktno svjetlo, nego tek kroz suzu i iz toga kroz dugu. Čim kreneš putem dobra, sjene zla će te opkoliti i htjeti zaustaviti. Sretni mogu biti samo oni koji znaju da je život borba, da se ovdje sve pobjeđuje s ljubavlju, da se ovdje isplati biti samo dobar prema čovjeku i ne tražiti nagradu, da se odavde odlazi, ali se zauvijek živi na nebu, da ćemo tamo prebirati i razgovarati o svemu što smo ovdje doživljavali, da ćemo tamo biti najsretniji što smo ovdje bili hrabri u teškoćama, patnjama, što smo činili dobro, a da to nitko nije znao, što nismo ni od koga očekivali da nam pomaže, nego smo bili sretni da mi smijemo pomagati. (Vlč. Tomislav Ivančić, prema knjizi „Budi odvažan i hrabar“! (EuM nedjeljom do 12)

Život koji posjedujemo, živimo, uživamo, čudesni je dar Božji. Samo se jedanput živi! Zato se nije sa životom igrati! Igra nas može skupo stajati! Zapamtimo: nismo slučajno tu! Uvjeren sam da svatko želi biti sretan. Želiš biti sretan? Postoji način! Nije Bog onaj tko nas iznevjeri, često to nisu ni drugi ljudi, nego upravo mi sami – jer smo odustali od traženja. Put do sreće postoji i čeka da ga prepoznamo. Prestanimo sumnjati, krenimo. Pustimo nadu da nas vodi da otkrije radost življenja. Nikad nije prekasno. Ustani i kreni kroz otvorena vrata Ljubavi. Ta vrata ne vidiš jer su u tvom srcu. Traži ih razumom naći ćeš ih u srcu. Ne vjeruješ?. Netko te čeka raširenih ruku da dođeš upravo onakav kakav jesi! Netko je jednom rekao: „Raj i pakao su međusobno udaljeni otprilike 45 centimetara – toliko iznosi udaljenost između glave i srca.” Što se dogodi onome tko svojom slobodnom voljom izabere da neće proći kroz vrata koja Božja Ljubav drži otvorenima? Isus je rekao da će taj pojedinac ostati osuđen: „Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.” (Iv 3,18). Drugim riječima, ostat će osuđen i odvojen od Boga zauvijek. Bog će poštovati njegov izbor govoreći mu: „Budi volja tvoja”. Uvjeren sam da Bog želi da se svi ljudi spase. On to želi čak i više od nas.(2 Pet 3,9). Zato se i brine da oni koji traže Božju riječ dobiju sve informacije koje im trebaju da bi rasla njihova vjera i nada. Tko traži, nalazi, tko kuca, otvara mu se. Osobno ne vjerujem kada netko tvrdi da je ateist. Držim ga više kao egocentrika koji izbjegava odgovornosti po Božjoj riječi da bi lagodno živio u materijalnom svijetu – po onoj ima za Boga vremena! No, to je opasna igra, jer sve ima svoje pravo vrijeme pa i put vjera. Neko reče da postoje samo dvije vrste ljudi koji kažu: „Budi volja tvoja“, i oni drugi koji na koncu kažu: „Budi volja Tvoja“. Svatko tko završi u paklu sam ga je izabrao - ustrajući tvrdoglavo u svojoj volji. Samo ljudi vjere i nade mogu biti dionici prave sreće u zemaljskom postojanju. A za to ne treba puno: pročitajte u komentaru! (EuM - nedjeljom do 12)