Zablude materijalnog svijeta:
U procesu stvaranja, ljudi, svaki pojedinac ponaosob, stvoren je od vječnosti u promisli Božjoj. Vječna ljubav se ne nameće nego se čovjeku nudi kao posve slobodnom biću. Onaj koji nas je u život pozvao, zasigurno ima s nama svoj veliki plan a na čovjeku je da otkriva ili otkrije taj plan! Po vjeri Bogu je moguće izvoditi čudesne stvari u srcu koje mu se posve otvori i daruje neopozivo. No, čovjek kao nesavršeno biće, poradi duhovnog napretka, s razlogom raste i sazrijeva u materijalnom svijetu koji se “želi” kao tama svjetlu suprotstaviti. Želi se oduprijeti onom vječnom duhovnom koje ga po svemu nadilazi (riječ “želi” odnosi se na drugu duhovnu silu koja upravlja materijalnim svijetom negirajući Boga i božansku ljubav). Materijalni svijet a isto tako i sile koje vode i djeluju u materijalnom svijetu, su ograničene - kako po vremenu trajanja tako i po svojatanju ljubavi, pa svaki pojedinac ukoliko ne prihvati Božju ljubav zamišlja ili poima svoju ljubav. Na zemlji nam se nameće iluzija materijalne vječnosti (npr. selenja duša ili nas se u stalnom procesu prijevare uvjerava kako je svaki čovjek božanstvo za sebe). Duhovna ljubav, božanska ljubav ogleda se po riječi ljubiti. Ljubi bližnjega svoga... Materijalna ljubav ogleda se po riječi voljeti, pa tu imamo čudnu mješavinu kada se vole pojedine osobe, pojedine stvari, jela, životinje, filmovi, te kad se svemu tome pridodaju osjeti, emocije - požudne misli, nagoni, strasti..., nastaje kolorit djelovanja materijalnog svijeta po nazovi ljubavi koju formira svaki pojedinac za sebe. Zato onaj tko ne prihvati duhovnu vertikalu čišćenja, ili nije u procesu spoznaje duhovne/božanske ljubavi u materijalnom svijetu, u biti nema pojma što je zapravo istinska ili božanska ljubav. A da ne govorimo o pravednosti, koja za one koji ne uočavaju značaj napretka u vjeri - uglavnom pravednost poimaju s onim što njemu ili njima - a ne po istini odgovara. Tada svijet bez Boga postaje nesnosno mjesto, a po svemu sudeći i nismo daleko od toga. Naravno, spoznavanje istinske ljubavi po razumijevanju i pravednosti je proces i zadaća svakom za sebe, slično kao kada formiramo sliku Stvoritelja svijeta kojeg upoznajemo spoznajući i prihvaćajući svijet koji je stvorio. (Kakav je Stvoritelj i što kaže o sebi - je osvrt slijedećeg posta). Po svojoj ljubavi u vječnosti Bog nas je stvorio za sebe, tako da se nikada ne odvaja od čovjeka, traži njegovo srce, komunicira sa svojom djecom, sluša molitve i uzvraća na njih onako kako onom tko moli najbolje odgovara. Daje nam riječ po evanđelju, želi čuti naše poteškoće, želi da se pouzdamo u njegovu ljubav, pravednost, dobrotu i providnost, da nas vodi kroz život, zapravo sve nam daje da bi nas pronašao spremne na duhovni put u vječnosti. Dao je čovjeku razum da se svatko tko Mu se obrati može suprotstaviti iluzijama i zabludama zloga koji je neumoran u zavođenju nesretnih srdaca i duša. Zato je na nama velika odgovornost da se s pouzdanjem u Stvoritelja odupiremo i odupremo zabludama i nečasnim ponudama materijalnog svijeta kojih ima u izobilju. (EuM: nedjeljom do 12)
komentiraj (12) * ispiši * #
