Pakao kao izbor a ne kazna
Demoni su stvarnost koju ne priznajemo i o tome se ne želimo informirati. Oni nam sugeriraju da ne postoje, da pakao ne postoji, zato o njima malo znamo. Ako odustajete od daljnjeg čitanja, oni vas potiču.. Poznat egzorcist otac Candido više je puta čuo kako demoni govore o paklu, o tom mračnom mjestu kojeg su vidjeli i detaljnom opisali sveta Faustina Kowalska ili međugorski vidjeoci nakon nekih viđenja. Papa Benedikt XVI., na primjer, upozoravao je vjernike govoreći da se u današnje vrijeme premalo govori o paklu: „Isus nam je došao reći da nas sve želi u raju i da pakao, o kojem se malo govori u ovo naše vrijeme, postoji i vječan je za sve koji zatvaraju srce pred njegovom ljubavlju.“ Pakao - više no mjesto, označava stanje u kojem se nalazi onaj koji se slobodno i konačno udaljio od Boga, izvora života i radosti. Ivan Pavao II. nekoliko je godina ranije razmišljao o davanju još preciznije slike kad je održao katehezu pod naslovom „Pakao kao konačno odbacivanje Boga“, pojašnjavajući da je to mjesto „krajnja posljedica samoga grijeha koji se okreće protiv onog koji ga je počinio. To je situacija u koju se konačno dovodi onaj koji odbacuje Očevo milosrđe čak i u posljednjem trenutku svog života. Slike kojima nam Sveto pismo predstavlja pakao moraju biti ispravno protumačene. One prikazuju potpuno razočaranje i ispraznost života bez Boga. Katekizam Katoličke Crkve sažima vjerske činjenice o tom pitanju: ‘Umrijeti u smrtnome grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom – što se sažima u riječ pakao (br. 1033). Osuda se stoga ne pripisuje Božjoj inicijativi, jer u svojoj milosrdnoj ljubavi On ne može htjeti ništa drugo do spasenja bića koje je stvorio. U stvarnosti, stvorenje je ono koje se zatvara njegovoj ljubavi. Osuda se sastoji upravo u konačnom udaljavanju od Boga, koje čovjek slobodno odabire i potvrđuje smrću koja zauvijek zapečaćuje taj izbor. Božja presuda samo potvrđuje to stanje.“ Pakao je želja da se udaljim od Boga jer ne želim Božju ljubav. To je pakao. U pakao ide samo onaj koji Bogu kaže: ‘Ne trebam te, sam ću se snaći’ Prema papi Franji to je mjesto plod osobnog izbora svake osobe koja se svojevoljno odluči udaljiti od Gospodina. Dakle, u pakao te ne šalju: ideš tamo kad odabireš biti tamo. Nije slučajno da sv. Franjo tvrdi kako je siguran samo u nazočnost demona na tom mjestu: u nekoliko je navrata Papa, zapravo, izjavio da će zahvaljujući neizmjernom Božjem milosrđu koje svima oprašta, samo malobrojne duše stvarno završiti u paklu. „Ne znamo“, rekao je Papa, „postoje neki, a među njima su i mnoge povijesne ličnosti, koji su sve do kraja ostali zatvoreni za Božju ljubav. Ali nikad to ne možemo znati jer je Bog „bolesno“ milosrdan. Točno je, također, da On ne može učiniti ništa ako Mu se ne otvori srce. Ako je netko u životu uzeo ‘cjepivo’ protiv Božanskog milosrđa, gotovo je. Otac Candido kaže po definiciji pakla: kad su se dvije osobe ovdje na zemlji mrzile do smrti, kako se to dvoje slažu tamo? Dobio sam odgovor od „opsjdnute“ djevojčice koja mi u toj dobi nije mogla sama reći nešto slično: „Budalo! Tamo je svatko prisiljen očajnički oplakivati zlo koje je počinio, bez mogućnosti odnosa s bilo kim.“ To je kao da je netko živ pokopan, probudi se i pred sobom stalno ima počinjeno zlo. Pakao je groblje, svatko je sam sa sobom i sa svojim grijehom. O demona koju mi je govorio po toj mladoj djevojci - taj duh je govorio: ‘Ne mogu više, ne mogu više. Odlazim, ali ovdje dolazi netko mnogo moćniji od mene. Vidjet ćeš ti svoje kad on dođe.’ Pitao sam ga kako se zove i rekao mi je: ‘Zabulon.’ I dodao je: ‘Vidim ga, ovdje je.’ Evo, to se događa jer još nisu u ponoru, oni su demoni koji još nisu stavljeni u pakao, ali i oni će biti pokopani. I nemojte misliti da su prokleti ljudi ti koji ulaze u ljudska tijela - jer to je laž. Sotona je taj koji tamo odlazi, Sotona je taj koji ulazi u njih. Može onda i prevariti jer njemu su svi putevi dobri.“ Više u knjizi „Moje ime je Sotona. Zapisi o egzorcizmima – od Vatikana do Međugorja“ autora Fabija Marchesea Ragone. (Ovo što je u postu samo je „dim“ – a da bi dim nestao rasplamsajmo vatru u svom srcu - na putu istine i Božje ljubavi koja nas stalno prati na našem zemaljskom putu i čeka da joj pružimo svoju ruku spasenja). (Odabrao i obradio: EuM)
komentiraj (6) * ispiši * #
