Pisao sam da nama prave ljubavi bez djela, bez dokaza djelima. U bezbroj ponuda, na bespućima životnih nesnalaženja i izgubljenosti - djela su onaj siguran putokaz uskog puta prema životu (7,13-14), ona su sam život jer u naše vlastito postojanje dopuštaju Božju silu i svjetlo. (Mt 7,15-20). Sjetimo se govorenja o procesu naših misli kada slobodno donosimo odluke a odluke zaključujemo dobrim djelima. Put dobra prema tome ja naša zadaća. Nadalje, djela su pouzdan znak za prepoznavanje lažnih proroka i nazovi prijatelja (7,15-20). Kako provjeriti istinitost riječi pojedinih velikana? Kako raspoznati ispravnost nečijeg govora i mudrosti? Isus poziva na provjeru u praksi; zapravo je sretan tko god pokuša provjeriti snagu Njegove riječi jer će ona sigurno donijeti plod. (Mt 7,21-23) Nadalje, čistoća vjere očituje se u čistoći srca, milosrdnom srcu, sposobnosti tvoriti mir u sebi i oko sebe.. kada promijenjeno srce ono stvara nove doživljaje sreće, a za više od toga treba ostvarivati Isusovu riječ, treba akcija! (nap.a.: čisto srce je ono koje je opredijeljeno za Božju slavu i djelovanje u dobru).
Naša djela su ona po kojima Kraljevstvo božje ulazi u čovjeka, mijenja ga i snaži iznutra. Dakle, u djelima je sve: sadašnji dodir s Kraljevstvom, blaženstvo koje iz toga proizlazi te odluka o vječnoj sudbini.
Činjenje djela kojima se vrši volja Oca nebeskoga je veće i više od proroštava, pa i od egzorcizama i činjenja čudesa (7,21-23). Mnogi će se, makar su činili djela od kojih je zastajao dah, ipak na kraju pokazati neprikladni za Kraljevstvo Božje – nisu činili djela koja želi Otac, nisu u svoj život puštali Božju snagu i onda njome oplemenjivali ovaj mnogo čime izranjeni i mnogo čega potreban svijet. Posebno su neprikladni oni koji veličaju svoju slavu a ne Božju, koji Božja djela unovčavaju kao svoje sposobnosti a ne misle na pomoć potrebitima, oni koje podliježu svojoj taštini, pohlepi, nastranostima i egocentrizmu..
Mudar čovjek je onaj tko sluša Isusove riječi i izvršava ih (7,24-27); onaj tko svoj život učini makar malom oazom svježine života u ovoj pustinji… Oaze u kojoj će se žedan i gladan poštenja, ljudskosti, plemenitosti moći nasititi. Blago nama ako naš život postane mjesto u kojoj će svatko moći doživjeti tračak svježine Božjeg kraljevstva! To je najvažnije čudo koje možemo ostvariti u svom životu, za sebe i za druge - pustiti Kraljevstvo Božje u svoj život! (Tko je mudar pred najmudrijim, pred Bogom, tko će položiti ispit mudrosti pred samom Mudrošću?)!

Dok se čini kako su u svijetu glavni veliki i moćni, da sve kroji snaga novca i utjecaja, “mali” čovjek se može osjećati zapostavljen, bespomoćan i izgubljen, izguran na rubove društva i ljudskosti, beznadan, pušten da životari u svojoj materijalnoj i ljudskoj bijedi. No, na sreću, u stvarnosti nije tako! Već je netko dobro primijetio da i bogati plaču! Novac i moć mogu puniti štošta, ali najčešće ne pune srce. Oni koji žive po Božjoj riječi mogu razumjeti zašto je Isus govorio o propadljivom i nepropadljivom blagu - gdje ti je blago ondje će ti biti srce (6,21), i zašto tražiti najprije Kraljevstvo nebesko - jer ono donosi sve ostalo (6,31-34).
To znaju oni koji se trude i vrše volju Božju, jer osjete radost koja ih ispunjava i potiče po milosti Božjoj. Oni pobjeđuju i u teškim okolnostima jer su pobjedom nad sobom osvanuli u jednoj novoj zori. Ta radost dobiva nove kvalitete u zajednici kada se susreću sa onima koji to isto u sebi doživljavaju. Vremenom osjećaju kako oko njih polagano ali sigurno nastaje novi pravedniji svijet u kojem smiješ biti čovjeku čovjek, u kojem se ne moraš bojati prijevare, u kojem ćeš biti shvaćen i prihvaćen, jer ljudi oko tebe vide da su djeca Oca nebeskoga i da si to isto tako i ti, i zato će ti činiti dobro kao i Otac nebeski (5,44). To je novi svijet koji nastaje našim izborom i snagom Božje riječi, svijet kojeg Gospodin želi graditi u nama, sa nama i između nas. Pravedniji svijet Kraljevstva nebeskog ne započima odlaskom - ili tjelesnom smrću, za pobjednike u dobru vječnost počima i traje već ovdje na zemlji.
(nastavak u komentaru)

Često se susrećemo sa izgovorom: dok ne vidim, neću vjerovati.. Ili, zašto Bog dopušta ovo ili ono. Zašto toliko bolesti, nepravdi, nasilja, patnji, nemira, zla..? Valjda zato da spoznamo ono što nije dobro te se nađemo kao pobjednici u svijetu mira i dobra. U školi života sve ima svoje zakonitosti i smisao postojanja. Sve do najmanjeg stvorenja na zemlji i do zadnjeg kemijskog elementa. Materijalističko razmišljanje čovjeka najčešće je zapreka za prelazak na područje vjere i vjerovanja. Bez toga nema pravog puta ni punine života. Za rađanje u Duhu potrebno je nadići materijalizam te postati duhovno biće koje korespondira sa svojim Stvoriteljem. No, svima koji povjeruju i krenu putem Kraljevstva božjeg, Isus oprašta takvo razmišljanje i vodi ih na putu dobra. Kao primjer mnogima navodi se apostol Toma kojem Isus ispunjava želju i pokazuje mu svoje rane na rukama i nogama, ali ga i blago kori: vjeruješ jer si vidio, blago onima koji ne vide, a vjeruju. Tako je zorno i jasno rekao da za vjeru nije važno ono što očima vidimo ili rukama opipamo. Bog prema nama djeluje iz perspektive vječnosti i daje nam ono što je za taj put potrebno, unatoč svim poteškoćama, bolima i žrtvama.
Razni su i mnogi putevi koji čovjeka vode do vjere. Početak svake vjere je s Božje strane, u Bogu. Bog daje dar vjere svakom čovjeku (kad za to bude "pripravan") jer On želi da se svi ljudi spase. Bog u svakom čovjeku potiče njegov duh da Mu se otvori i njegovoj riječi. Bog prosvjetljuje ljudski razum da spozna što je dobro a što je zlo. Zatim jača ljudsku volju da se odluči za dobro, a da se klone zla. Unatoč svom djelovanju u čovjeku, Bog mu ipak ostavlja potpunu slobodu i svaki čovjek sam odabire što će slijediti, za čim će ići – da li za dobrom ili za zlom. Konačna odluka je čovjekova. Zbog slobodne odluke čovjek je odgovoran za svoje ljudsko djelovanje, za svoje misli, želje, riječi, djela i propuste.
Materijalne dokaze za svoju vjeru čovjek nalazi u djelima dobra, u radosti postojanja, u ljepoti stvaranja i stvorenog, u razumijevanju Božje riječi, u osmišljavanju i zahvaljivanju za sve stvoreno, u talentima svoje osobnosti, u obiteljskim darovima, čudu samog života i postojanja. Vjernik ne traži materijalne dokaze nego po njima živi i zna da je na pravom putu.

U vrtu vlada mir i blistanje rose
nebo se umiva u svijetlosti safira
i gubi zvjezdanu plavo-crnu boju
Mir u noći bdije ko usred svemira

Tu zora gura istok prema zapadu
u sve one zgasle tamne predjele
kao što more čini u vrijeme plime
kao krošnja što čini u sjeni blizine

Poneka zvijezda još ne želi umrijeti
te sve slabije žmirka daleko od zore
ispred poplave bijelo-plavog svjetla
mliječne boje lišća pospane masline

Na zapadnom neba žmirka još jedna
i gleda čudo nastajanja tog svita zore
kao na crti tirkizne svile istočnog tkanja
u dahu vjetra preko lisnatih krošanja:

Probudite se! Dan je svanuo, kaže dah:
a stražari mrzovoljni, promrzli i pospani,
u raznim položajima čuvaju Grob Istine
i kamena vrata učvršćena usred stjene!

Još su spavale ptice u gustom granju
u krilima krošnji od visokih čempresa
vrata su ojačana debelim slojem žbuke
ugaslom svijetlom bojom okusa muke

Ističu se široke rozete crvenog voska
hramskog pečata utisnutog u okruge
u utore od nedavno napravljene žbuke
rani dah vjera doziva nevidljive ruke..

Mora da su stražari noću palili vatre
bacali na tlo od pepela crne ugarke
mora da su jeli i igrali na hrpi ostataka
razbacani stoje na travi usred mraka

Potom su se umorili i igru napustili
potražili mjesto za bdijenje i čuvanje,
iznad istočnog neba ružičasto zdanje
doziva sunčane zrake i novo svitanje

Jutro se pokaza iz nepoznatih dubina,
svijetli meteor siđe poput ognjene lopte
nepodnošljivi sjaj blista na licu potoka
buđenje jutra zastaje na mrežici oka..

Meteor ne budi samo krošnje i travu,
koja drhti blistavom rosom dijamanata
koji tiho padaju i šušte uz lom zvuka
kao na harfi dok svira nevidljiva ruka

Dolazi vlast Gospodara plavetnog neba
ljuljaju se lovori i krošnje cIjelog krajolika
u svom naletu ruši ograde sa zapada
i zastaje ondje gdje ljubav u miru vlada!

Njegova svjetlost širi se tako intenzivno,
čarobno, zastrašujući u svoj svojoj ljepoti,
tada se ružičasta svjetlost poništi od zore,
nadmaši ju usijana bjelina Nebeske odore

Aleluja, s pjesmom dolazi slava anđela,
prati ju Kristov Duh kada se u tijelo vraća
stražari podignu glave uplašeni i zapanjeni
i padnu na zemlju kao gromom pokošeni..

Gromoglasno brujanje ispuni sav svemir
u svjetlu zaore snažno, skladno i svečano,
meteor se sruči na kamen kojega istrgne,
baci na zemlju i snagom groma odgurne..

Pokošeni praskom ležali su tamničari
uzalud čuvahu grob Gospodara svijeta,
drhtala je zemlja od najveće sile svemira
Njegovim povratkom zločinci namaju mira

»Hoću« naredi božanski Dah sa visine
svome hladnome Tijelu bez i malo buke
izreče Bit nepomičnoj osvjetljenoj materiji
Tijelo primi naredbu i posluša dah u tišini!

On uđe u mračan Grob koji se rasvijetli
njegovom neopisivom svjetlošću u milini
i dok svjetlost nepomično lebdi u visini,
Duh se izlije u tijelo Božanskoj nutrini..

Ljudsko uho ne zamijeti ni jedne riječi
sve to, ne u jednoj minuti nego u djeliću,
tako je bilo brzo pojavljivanje i poniranje,
isčeznuće Božanskog svjetla, Gotovo je!

Sigurno srce probudi svoj prvi otkucaj
i potjera po žilama zgrušana zrnca krvi
po istoj mjeri krenu zrnca u arterijama,
nepomična pluća, sigurnim uzdisajima..

Još jedan tren i nagli pokret ispod sindona,
ispod ubrusa Tijelo se podiže i vrati ljepoti
probudi se od smrtnoga sna i podiže glavu
zablista živ, nakon smrti - na Božiju slavu

Opet unese toplinu, zdravlje, snagu i misao
u trenu pomakne sigurno prekrižene ruke
istog časa lagano se pojavi na nogama,
impozantan, presjajan, u vječnosti dana..

Haljina od nematerijalne svijetle materije,
nadnaravno lijep i veličanstven, postojan
u dostojanstvu koje ga mijenja i uzdiže
plahte sindona ostaše u grobu za uznike

U svetosti lica dopušta da Ga prepoznju
oko jedva na vrijeme uhvati prijelaze boje
nakon prvog koraka rečeno je i ostvareno
božanska „Svjetlost“ vječna uzela je svoje

Kada se kreće zrake čine aureolu svijetla
ruke, noge, igru snopova svakog pokreta
nestale su rane i krv, ostale od sjećanja,
stoji Božanski Kralj u svjetlu novog dana

Zorom trećeg dana rečeno je i ostvareno
božanska „Svjetlost“ vječna uzela je svoje
pokaza se da Ga vide u svetosti lica svoga
sad mu se dive, tako različitom od onoga..

Svjetlo u mlazovima izbija Mu iz pet rana
i izvire iz svake pore njegova svetog tijela
i glave koja je cvjetnim vijencem okružena
od bezbrojnih rana kada je bila okrunjena

Rane bez krvi u sjaju su obruba haljine,
kad širi ruke otkriva živo vrelo svjetlosti
koja probija halju žarko posve izuzetno
odsjaj Srca po visini kao sunce pokretno

To nije siromašna svjetlost ove zemlje,
nije siromašna svjetlost osutih zvijezda
niti siromašna svjetlost dalekog sunca,
nego svjetlost Božja, od rajskoga puta..

To je živa »Svjetlost« koja je uzela tijelo
sav rajski sjaj sakupjen je u jedno Biće
daje nepojmljivo skladnu boju očiju i lica
koja se utkala u pojavi božanskog Bića

Svjetlo nepojmljive azurne boje zjenica,
slilo se u anđeosku bjelinu haljine i lica
ono je ognjeno-zlatnu boju kose okitilo
rajskim bojama, ljudskoj riječi neopisivo

Sav žar presvetog Trojstva je na djelu
žar koji tom žarkom moći sve zasjenjuje
svaki rajski oganj upija u Sebi u svemoći
i iznova rađa svakoga trena dana i noći..

On izlazi, usrećuje svojim osmijehom,
napušta grobnu spilju i ponovno hodi,
meko po zemlji uzbuđenoj od radosti
sve blista bojama ruža u jutarnjoj rosi

Dolazi u bojama trave, laticama jabuka,
cvjetovima koji se nekim čudom otvaraju
svom prvom suncu koje ih vječno cjeliva
osmijeh Ljubavi pogledom miluje ih i dira

Darovao je svoje Srce za Ljubav rođenu
od nebrojenih kapi svoje bestjelesne krvi,
za Ljubav Ocu, kapima božanskog sjaja
odjekuje pjesma blaženika, anđela i raja..

To je stvaranje novo, to je uskrsli Krist,
oblikuje one što napuste grobna zdanja
i novi hode po zemlji u znaku stvaranja
hodeći uskrsnu srcem za vječna svitanja!

Njegov sjaj uči nas hodu u dva svijeta,
prvi svijet je sunce rođeno u zvijezdama,
drugi je tama skrivena u grobnim spiljama
svijet skrivanja od sunca lažnim zrakama!