Dok ne vidim, neću vjerovati!?
Često se susrećemo sa izgovorom: dok ne vidim, neću vjerovati.. Ili, zašto Bog dopušta ovo ili ono. Zašto toliko bolesti, nepravdi, nasilja, patnji, nemira, zla..? Valjda zato da spoznamo ono što nije dobro te se nađemo kao pobjednici u svijetu mira i dobra. U školi života sve ima svoje zakonitosti i smisao postojanja. Sve do najmanjeg stvorenja na zemlji i do zadnjeg kemijskog elementa. Materijalističko razmišljanje čovjeka najčešće je zapreka za prelazak na područje vjere i vjerovanja. Bez toga nema pravog puta ni punine života. Za rađanje u Duhu potrebno je nadići materijalizam te postati duhovno biće koje korespondira sa svojim Stvoriteljem. No, svima koji povjeruju i krenu putem Kraljevstva božjeg, Isus oprašta takvo razmišljanje i vodi ih na putu dobra. Kao primjer mnogima navodi se apostol Toma kojem Isus ispunjava želju i pokazuje mu svoje rane na rukama i nogama, ali ga i blago kori: vjeruješ jer si vidio, blago onima koji ne vide, a vjeruju. Tako je zorno i jasno rekao da za vjeru nije važno ono što očima vidimo ili rukama opipamo. Bog prema nama djeluje iz perspektive vječnosti i daje nam ono što je za taj put potrebno, unatoč svim poteškoćama, bolima i žrtvama.
Razni su i mnogi putevi koji čovjeka vode do vjere. Početak svake vjere je s Božje strane, u Bogu. Bog daje dar vjere svakom čovjeku (kad za to bude "pripravan") jer On želi da se svi ljudi spase. Bog u svakom čovjeku potiče njegov duh da Mu se otvori i njegovoj riječi. Bog prosvjetljuje ljudski razum da spozna što je dobro a što je zlo. Zatim jača ljudsku volju da se odluči za dobro, a da se klone zla. Unatoč svom djelovanju u čovjeku, Bog mu ipak ostavlja potpunu slobodu i svaki čovjek sam odabire što će slijediti, za čim će ići – da li za dobrom ili za zlom. Konačna odluka je čovjekova. Zbog slobodne odluke čovjek je odgovoran za svoje ljudsko djelovanje, za svoje misli, želje, riječi, djela i propuste.
Materijalne dokaze za svoju vjeru čovjek nalazi u djelima dobra, u radosti postojanja, u ljepoti stvaranja i stvorenog, u razumijevanju Božje riječi, u osmišljavanju i zahvaljivanju za sve stvoreno, u talentima svoje osobnosti, u obiteljskim darovima, čudu samog života i postojanja. Vjernik ne traži materijalne dokaze nego po njima živi i zna da je na pravom putu.
komentiraj (25) * ispiši * #
