U vrtu vlada mir i blistanje rose
nebo se umiva u svijetlosti safira
i gubi zvjezdanu plavo-crnu boju
Mir u noći bdije ko usred svemira

Tu zora gura istok prema zapadu
u sve one zgasle tamne predjele
kao što more čini u vrijeme plime
kao krošnja što čini u sjeni blizine

Poneka zvijezda još ne želi umrijeti
te sve slabije žmirka daleko od zore
ispred poplave bijelo-plavog svjetla
mliječne boje lišća pospane masline

Na zapadnom neba žmirka još jedna
i gleda čudo nastajanja tog svita zore
kao na crti tirkizne svile istočnog tkanja
u dahu vjetra preko lisnatih krošanja:

Probudite se! Dan je svanuo, kaže dah:
a stražari mrzovoljni, promrzli i pospani,
u raznim položajima čuvaju Grob Istine
i kamena vrata učvršćena usred stjene!

Još su spavale ptice u gustom granju
u krilima krošnji od visokih čempresa
vrata su ojačana debelim slojem žbuke
ugaslom svijetlom bojom okusa muke

Ističu se široke rozete crvenog voska
hramskog pečata utisnutog u okruge
u utore od nedavno napravljene žbuke
rani dah vjera doziva nevidljive ruke..

Mora da su stražari noću palili vatre
bacali na tlo od pepela crne ugarke
mora da su jeli i igrali na hrpi ostataka
razbacani stoje na travi usred mraka

Potom su se umorili i igru napustili
potražili mjesto za bdijenje i čuvanje,
iznad istočnog neba ružičasto zdanje
doziva sunčane zrake i novo svitanje

Jutro se pokaza iz nepoznatih dubina,
svijetli meteor siđe poput ognjene lopte
nepodnošljivi sjaj blista na licu potoka
buđenje jutra zastaje na mrežici oka..

Meteor ne budi samo krošnje i travu,
koja drhti blistavom rosom dijamanata
koji tiho padaju i šušte uz lom zvuka
kao na harfi dok svira nevidljiva ruka

Dolazi vlast Gospodara plavetnog neba
ljuljaju se lovori i krošnje cIjelog krajolika
u svom naletu ruši ograde sa zapada
i zastaje ondje gdje ljubav u miru vlada!

Njegova svjetlost širi se tako intenzivno,
čarobno, zastrašujući u svoj svojoj ljepoti,
tada se ružičasta svjetlost poništi od zore,
nadmaši ju usijana bjelina Nebeske odore

Aleluja, s pjesmom dolazi slava anđela,
prati ju Kristov Duh kada se u tijelo vraća
stražari podignu glave uplašeni i zapanjeni
i padnu na zemlju kao gromom pokošeni..

Gromoglasno brujanje ispuni sav svemir
u svjetlu zaore snažno, skladno i svečano,
meteor se sruči na kamen kojega istrgne,
baci na zemlju i snagom groma odgurne..

Pokošeni praskom ležali su tamničari
uzalud čuvahu grob Gospodara svijeta,
drhtala je zemlja od najveće sile svemira
Njegovim povratkom zločinci namaju mira

»Hoću« naredi božanski Dah sa visine
svome hladnome Tijelu bez i malo buke
izreče Bit nepomičnoj osvjetljenoj materiji
Tijelo primi naredbu i posluša dah u tišini!

On uđe u mračan Grob koji se rasvijetli
njegovom neopisivom svjetlošću u milini
i dok svjetlost nepomično lebdi u visini,
Duh se izlije u tijelo Božanskoj nutrini..

Ljudsko uho ne zamijeti ni jedne riječi
sve to, ne u jednoj minuti nego u djeliću,
tako je bilo brzo pojavljivanje i poniranje,
isčeznuće Božanskog svjetla, Gotovo je!

Sigurno srce probudi svoj prvi otkucaj
i potjera po žilama zgrušana zrnca krvi
po istoj mjeri krenu zrnca u arterijama,
nepomična pluća, sigurnim uzdisajima..

Još jedan tren i nagli pokret ispod sindona,
ispod ubrusa Tijelo se podiže i vrati ljepoti
probudi se od smrtnoga sna i podiže glavu
zablista živ, nakon smrti - na Božiju slavu

Opet unese toplinu, zdravlje, snagu i misao
u trenu pomakne sigurno prekrižene ruke
istog časa lagano se pojavi na nogama,
impozantan, presjajan, u vječnosti dana..

Haljina od nematerijalne svijetle materije,
nadnaravno lijep i veličanstven, postojan
u dostojanstvu koje ga mijenja i uzdiže
plahte sindona ostaše u grobu za uznike

U svetosti lica dopušta da Ga prepoznju
oko jedva na vrijeme uhvati prijelaze boje
nakon prvog koraka rečeno je i ostvareno
božanska „Svjetlost“ vječna uzela je svoje

Kada se kreće zrake čine aureolu svijetla
ruke, noge, igru snopova svakog pokreta
nestale su rane i krv, ostale od sjećanja,
stoji Božanski Kralj u svjetlu novog dana

Zorom trećeg dana rečeno je i ostvareno
božanska „Svjetlost“ vječna uzela je svoje
pokaza se da Ga vide u svetosti lica svoga
sad mu se dive, tako različitom od onoga..

Svjetlo u mlazovima izbija Mu iz pet rana
i izvire iz svake pore njegova svetog tijela
i glave koja je cvjetnim vijencem okružena
od bezbrojnih rana kada je bila okrunjena

Rane bez krvi u sjaju su obruba haljine,
kad širi ruke otkriva živo vrelo svjetlosti
koja probija halju žarko posve izuzetno
odsjaj Srca po visini kao sunce pokretno

To nije siromašna svjetlost ove zemlje,
nije siromašna svjetlost osutih zvijezda
niti siromašna svjetlost dalekog sunca,
nego svjetlost Božja, od rajskoga puta..

To je živa »Svjetlost« koja je uzela tijelo
sav rajski sjaj sakupjen je u jedno Biće
daje nepojmljivo skladnu boju očiju i lica
koja se utkala u pojavi božanskog Bića

Svjetlo nepojmljive azurne boje zjenica,
slilo se u anđeosku bjelinu haljine i lica
ono je ognjeno-zlatnu boju kose okitilo
rajskim bojama, ljudskoj riječi neopisivo

Sav žar presvetog Trojstva je na djelu
žar koji tom žarkom moći sve zasjenjuje
svaki rajski oganj upija u Sebi u svemoći
i iznova rađa svakoga trena dana i noći..

On izlazi, usrećuje svojim osmijehom,
napušta grobnu spilju i ponovno hodi,
meko po zemlji uzbuđenoj od radosti
sve blista bojama ruža u jutarnjoj rosi

Dolazi u bojama trave, laticama jabuka,
cvjetovima koji se nekim čudom otvaraju
svom prvom suncu koje ih vječno cjeliva
osmijeh Ljubavi pogledom miluje ih i dira

Darovao je svoje Srce za Ljubav rođenu
od nebrojenih kapi svoje bestjelesne krvi,
za Ljubav Ocu, kapima božanskog sjaja
odjekuje pjesma blaženika, anđela i raja..

To je stvaranje novo, to je uskrsli Krist,
oblikuje one što napuste grobna zdanja
i novi hode po zemlji u znaku stvaranja
hodeći uskrsnu srcem za vječna svitanja!

Njegov sjaj uči nas hodu u dva svijeta,
prvi svijet je sunce rođeno u zvijezdama,
drugi je tama skrivena u grobnim spiljama
svijet skrivanja od sunca lažnim zrakama!