mcind

utorak, 03.12.2019.

Slap Žakalj na Rječini

Izgleda mi nije bilo dosta slapova na rijeci Krki i malo sam prošetao do slapa Žakalj na Rječini, do kojeg ima lagana ura hoda od centra grada kroz Harteru, bivšu tvornicu papira. Nakon ovih kiša očekivao sam veći slap, ali i ovakav je bio lijep.

Pogled iz drugog kuta sa šetnice.

Ovdje kao neka ptica izranja iz vode.

Sa dijela staze vidi se i trsatska gradina.

Kad se već moglo na jednom mjestu prijeći preko Rječine pogledao sam i ostatke mlina Žakalj, koji je radio od 1841. g. do početka 20. st., dug 90 i visok 25 metara, uglavnom obučen u bršljan.

U unutrašnjosti velikog mlina, ali ovdje ne bih preporučio bivakiranje.

Put uz Rječinu prolazi i ispod ovog savijenog stabla.

Fotke za povećati sa kanjonom Rječine i slapom Žakalj.

Kaki je već pobran i iskorišten, a vidim da vam se svidio kao smuti sa bananom u prošlom postu.

Za ručak pirjani kupus, mrkva, tikvica, paprika, peršin, češnjak... , uz kuhane njoke od krumpira i i brašna integ. pira.

U šetnji pokoja pločica tamne čokolade sa narančom.

I urednicima časopisa Glasnik HDZV-a se svidjela jedna od mojih fotki ovog slapa i zamolili su me za objavu na naslovnici pred tri godine.

Jutros vidim sa balkona malo snijega na vrhu Učke, prvi put nakon zime.

03.12.2019. u 20:20 • 31 Komentara • Print • # • ^

utorak, 26.11.2019.

Izvor Krke

Rijeka Krka, prava ljepotica krša, izvire na sjevernom dijelu Kninskog polja, ustvari na periferiji grada Knina, ispod Topoljskoga slapa, koji se zove i slap Krčić, a nakon 72,5 km, utječe u Jadransko more kod Šibenika. Bio sam već par puta i kod Roškog slapa i Manojlovca, kao i u Šibeniku, a i kod slapa Krčić gdje se rijeka Krčić slapom ulijeva u rijeku Krku.

Krenuo sam nedaleko Atlagića mosta ispod kninske tvrđave prema izvoru rijeke Krke najprije po šetnici uz rijeku, a kasnije zbog visokog vodostaja sam se morao prebaciti na Sinjsku cestu. Možda sam se poslije mogao vratiti ponovo do rijeke, ali još nedovoljno poznajem ovaj kraj, i dio polja uz Krku je bio poplavljen. Kad sam bio na kraju ljeta o.g. slap Krčić je bio presušio i rijeka Krka je bila plitka, a sad je nakon ovih kiša nabujala i očekivao sam bujan slap.

Pogled sa Kninske tvrđave na najvišu hrvatsku planinu Dinaru (1831 m), a slap Krčić i izvor rijeke Krke se nalazi ispod onih stijena lijevo dolje.

Patkice se izgleda ne brinu previše zbog visokog vodostaja u mirnijem toku rijeke Krke..

Pogled na Kninsku tvrđavu sa obale rijeke.

Na putu do slapa vidio sam dosta napuštenih, ali i lijepih tradicionalnih kućica.

Već vidim slap gdje završava rijeka Krčić a počinje rijeka Krka.

Sve sam bliže slapu i izvoru Krke.

Hodao sam brzim tempom do slapa sa kratkotrajnim stajanjem zbog slikanja jedan sat, a u povratku laganije preko centra Knina sat i po.

Zbog jakog slapa i vjetra bilo je više vidljivih duga.

Preko ovog mostića nisam mogao jer ga je slap svega zapljuskivao.

Fotke za povećati kako bi se bolje vidjeli detalji, brzo se otvaraju.

Ujutro smućeni banana i kaki koji su mi više ispali kao puding, i dodao sam listiće tamne čokolade, ne samo za ukras.

Za ručak prije šetnje do Krčića ječam, slanutak, povrće, masline, maslin. ulje, uz zelenu mišancu. Nije bilo tušta kao zadnji put krajem ljeta, ali nema veze.