Hvala uredništvu na blogu tjedna:))
Mislila sam da ću uspjeti svaki dan nešto objaviti, ali, jedno su želje, drugo mogućnosti. Jučer sam se digla u pet sati, doma došla u pola devet navečer. Nikakvo pisanje nije mi palo na pamet.
Ne žalim se. Lijep dan, svaku minutu ispunjen, ipak,unatoč svemu lijepomu i veselom, i naporan. Biti baka, poseban je osjećaj. Ako ste bakasitter i nadasve odgovoran.
Oni koji me čitaju, znaju da imam dva mala junaka. Davida i Marka. Unatoč iskustvu s prvim blizancima, djevojčicom i dječakom, ponovno učim ispočetka.
Svaki čovjek je poseban. Karakterne osobine vrlo brzo su uočljive. S pet mjeseci itekako prepoznatljive. Oni su inače kao klik-klak. Jedan spava, drugi je budan. Jedan leprša i smije se, drugi šuti. Zajedno se, za sada, samo plaču.
S razlogom?!
Zašto se dječaci plaču, najbolje bake znaju. Ako je suh i sit, nešto ga možda žulja? Možda ga muči probava jer nije prducnul? Ili mu je mrvicu hladno jer je štucnul? Tisuću je razloga koje samo bake znaju i opravdavaju, unatoč tome što sva opravdanja u vodu padaju, dok ih na rukama čuvaju.
Na početku ,bilo je lako i jednostavno. Prematanje, hranjenje, spavanje, njihanje u Babybjorn-u....i tako u krug. Sada leptirići, osim na rukama, uživaju u okretanju na trbuh. Plivaju prsno na suhom dok se ne umore. Spretne i pažljive moramo biti. Tu je i tjelovježba koju dječaci trebaju napraviti. Jedan uživa, drugi njurga. Jedna baka je dosljedna. Druga popustljiva.
Druga stvar koju ponovno moram naučiti je, strogo poštivanje onoga što njihovi roditelji kažu. U ovom uzrastu to i nije nekakav problem. Dobro, pravilo o čuvanju na rukama, malo prekršimo. Nadamo se da za vikend od roditelja neće očekivati isto.
Nakon svega, idu u kinderbet. Barem petnaest minuta ,trebali bi se, sami zabavljati. Naoružamo ih kojekakvim zvečkama i gumenim grickalicama, Jedna od nas ,najčešće druga baka kuha kavu i nosi na balkon. Razlog je jednostavan. Ma kako volim piti kavu, nije mi fina ako je sama skuham. Kava se redovito ohladi, a cigarete izgore , jer bake ne mogu slušati kako mališani plaču. Bake tada kažu da leptirići nisu zločesti, nego ponosno zaključuju, kako oni vode brigu o njihovom zdravlju:))
Tako kršimo nepisano pravilo broj dva.
Skrušeno, jedna drugoj obećamo da ćemo se sutra ponašati onako kako treba, ali...drugo jutro razoružane osmjehom, ili nekim novim slogom koji su usvojili, zaboravimo na obećanje.
Posebno iskustvo su dvije bake na djelu. Obadvije rogate. Ona Jarac, ja Ovan. Ona šutljiva i tiha, ja glasna i pričljiva. Unatoč tome dobro funkcioniramo.
Mogu vam reći da je ovaj dio posebno iskustvo. Ono što nas ljubav prema mališanima nauči, nemjerljivo je i neprocjenjivo. Naći zajednički dogovor i kad različito mislimo. Naučiti se ne komentirati i kad mislimo da ona druga nije u pravu, nije uvijek lako.
Samo zajednička ljubav, dva rogata karaktera, može ukrotiti.
Post je objavljen 22.09.2021. u 20:31 sati.