Izašao je iz haustora, kapuljaču na glavu stavio,golim rukama očistio snijeg sa šajbe, sjeo u auto i pogled podignuo. Maknula se od prozora. Sa stola je uzela cigaretu i zapalila. Žaruljice na boru veselo su žmirkale. Svake put jednako boli. Diže se i odlazi, ona ostaje sama. Ne zna što znači zajedno se probuditi, zajedno dan provesti, zajedno sutra planirati. Znala je da sada dolazi doma s božićnim drvcem. Čekaju ga djeca i žena. Zajedno kite bor. Idila zajedničkog življenja.
Stresla se. Dignula se i grijanje pojačala. Otišla je u spavaću sobu. Zavukla se ispod razbacanih plahti. Zagrlila jastuk. Mirisao je na njegov losion. Na njega. Još osjeća njegove dodire. Pita se, misli ponekad na nju? Osjeća li krivnju?
Zamišljeno, gleda igru sjena na zidu.
-Kćeri moja! Lijepa si. Pametna si. Mogla si birati. Kako si postala to što jesi? pitala ju je majka.
Slegnula je ramenima.
-Ljubav ne biramo, majko.
Digla se. Sjedila je uz prozor s čašom crnog vina ruci. Gledala je igru bijelih pahulja. Kucnula se s neispijenom čašom vina na stolu. Zvuk se razbio tišinom.
Kako si postala to što jesi?, proganjale su je majčine riječi. Zatvorila je oči.
*****
Poslije srednje škole dobila je posao u struci. Dobronamjerni su govorili da je imala sreću, oni iskreni, govorili su da je imala debelu vezu. Poslu ju je učila gospođa koja se spremala u mirovinu. Rekla je da je šef strog, ali pravedan. Za dva tjedna vraća se s bračnog putovanja. Taj dan došla je, kako ju je gospođa savjetovala, pola sata ranije. Na kiosku je uzela štampu, skuhala kavu i sve zajedno odnijela u ured.Točno u sedam otvorila su se vrata. Visoki preplanuli muškarac, na trenutak je zastao, zatim se široko osmjehnuo.
-Vidim da je gospođa Marija dobila dostojnu zamjenu, rekao je pružajući ruku.
Tako je počela njihova suradnja. Od strogih naredbi do neobaveznih razgovora. Tolerirao je početničke pogreške. Urlao je u ljutnji.Znao je špotati, znao je i pohvaliti. Brzo se navikla na njegove promjene raspoloženja. Kolegice su govorile da je sretnica jer ima tako zgodnog šefa. Priznala im je da je zgodan i šarmantan, ali da nije njezin tip. Daleko je on od Clooneya.
Naučila je da je posao tajnice više od kuhanja kave i javljanja na telefon. Bila je upoznata sa svim poslovnim ugovorima i dogovorima. Znala je da mu je žena trudna, da čekaju sina. Često ga je zvala. Nekad je ostavljala poruku što treba kupiti na povratku. Kako poslovne, tako i obaveze koje mu je žena davala, primao je s razumijevanjem, ili s urlanjem.
Nakon jedne provale bijesa na ženin zahtjev, rekla je kako je tako najlakše. Na tajnici bijes iskaliti i doma miran doći.
-Što ste rekli, pitao je vraćajući se k njezinom stolu?
-Nisam željela da to čujete, neuvjerljivo je rekla.
- Oprostite. Znam da sa mnom uvijek nije lako.
Skrušeno se osmjehnuo.Morala je priznati da ima osmjeh koji razoružava.
Taj dan promijenio se njihov odnos. Postala je opuštenija. Često se smijala. Počela je uživati u svom poslu. On je, slučajno ili namjerno, vrata ureda ostavljao otvorena . U njegovom ponašanju ništa se nije promijenilo, ali u pogledu jest. Znala je da nije njezin tip. Znala je da je oženjen. Znala je da ima dijete. Znala je da je deset godina stariji. Znala je da ne smije. Unatoč svemu, zaljubila se.
Ako je i znao, ničim nije pokazao. I dalje je bio poslovan i uljudan. Istina, razdražljiviji, češće je gubio samokontrolu i vikao. Pretpostavljala je da je neispavan. Čula je da je s prvim djetetom najteže. To mu je i rekla savjetujući da se za blagdane dobro naspava.
-Nemoj pričati gluposti. I ti i ja znamo razlog, otresito je rekao zalupivši vratima.
Instinktivno je otvorila vrata ureda. Sjedio je zureći u strop.
-Oprostite gospodine G, nije bilo namjerno. Dogodilo se. Poslije praznika dat ću pismeni otkaz. Vama i vašoj obitelji želim sretne blagdane, rekla je tiho, zatvorila vrata i otišla.
nastavlja se.....
Post je objavljen 16.03.2021. u 13:36 sati.