Na večer se istuširala,kosu zamotala u ručnik. Sjedila je sklupčana u fotelji. Nije željela s društvom u grad. Trebala je o svemu dobro razmisliti. Zvono na vratima prekinulo je njezina razmišljanja.
- Rekla sam da ne želim ići vani, rekla je otključavajući vrata.
Stajala je otvorenih usta zureći u nepozvanog gosta.
-Mogu li na trenutak ući, pitao je nesigurno se osvrćući.
Bez riječi ,otvorila je vrata i pustila ga unutra. Uzela mu je jaknu i objesila. Stajao je na hodniku.
-Hoćete li reći ono što imate ovdje na hodniku, ili ćete ući u sobu? pitala je smijući se. Još uvijek ne grizem. Ne bojte se.
Natočila je dvije čaše Joni Walkera. Jednu je stavila pred gosta, drugu je zamišljeno okretala u ruci. Sjeo je u fotelju promatrajući je bez riječi. Nasmijala se.
-Tebi je ovo smiješno?, procijedio je kroz stisnute zube.
-Moram priznati da jest, rekla je nervozno prinoseći čašu ustima. Danas sam na vratima vidjela opreznog, uplašenog muškarca. Nasuprot mene sjedi nesigurni gimnazijalac na prvom spoju. Pitam se, gdje je nestao veliki gospodin G?
Tresnuo je čašom o stol, dignuo se, primio je za ruke unoseći joj se u lice.
-Ja na ovo nisam naviknuo. Ma što su ti za mene pričali, nikad svoju ženu nisam varao. Nisam ovo planirao. I ja sam, vjerovala ili ne, od krvi i mesa. Dogodilo se. Zaljubio sam se. Došao sam se ispričati. Oprosti mi, rekao je krenuvši prema izlazu.
-Gospodine G!
Okrenuo se upitno je gledajući.
-Hoćete li me za rastanak poljubiti?
Vrijeme je stalo. Ljubili su se nježno. Voljeli strasno. Sjedila je sklupčana u njegovom krilu. Diskretno je pogledao na sat. Znala je da mora ići. Promatrala ga je dok se oblačio.
-Nemoj. Ovo se nije smjelo dogoditi, rekao je sjedajući na rub kreveta. Ja ti ne mogu pružiti ono što zaslužuješ. Ovo je bila velika greška.
-Ništa ne tražim i ništa ne očekujem. Ne bih bila sretna kada bih te od obitelji odvojila. Sreća se na tuđim suzama ne gradi. Pogriješili smo, rekla je. Na greškama se uči, zato ih nećemo ponavljati.
Za dva dana griješili su ponovno. I nastavili griješiti kad je on, kako je govorio, ukrao vrijeme. Ukradeno vrijeme ljepše je zvučalo od laži. Nije mu proturječila. Nije dala otkaz. Nije dala otkaz ni kad su počeli čudni pogledi, neumjesni komentari i ružne riječi. Prestala se pitati je li sljedbenica karmičkog puta ili zatočenica vlastitih zabluda i osjećaja, prestala se optuživati, prestala se opravdavati. Čula je sve pogrdne riječi koje ljudi koriste za žene poput nje. Od osuđivanja do omalovažavanja,od ogovaranja do pljuvanja. Njega su i dalje poštivali, po ramenu tapšali, njega nisu osuđivali.On je uvaženi član društva, koji godinama, uspješno balansira između dvije žene. Ni ona ga ne osuđuje, samo ponekad, umjesto ljubavi i čežnje, osjeti gorčinu i bijes. Na njega, na sebe, na društvo u cjelini.
****
Drugo jutro probudila se u fotelji. Boljela ju je svaka kost. U glavi joj je bubnjalo. Pogledala je praznu bocu na stolu. Tjeskoba ju je u prsima pritiskala . Dok je kuhala kavu nazvala je majku i Božić joj čestitala.
-Jesi li dobro dušo? brižno je pitala.
-Dobro sam. Razmišljala sam o tvom pitanju jučer, majko.
S druge strane bila je tišina. Natočila je kavu i sjela za stol.
-Kako sam postala to što jesam? Nisam željela, nisam planirala. Dogodilo se. Ljubav ne tražimo. Dođe tiho u naše živote darujući nam radost i ljepotu postojanja. Ma kako čudno zvučalo,sretna sam. Muškarac kojeg volim dolazi povremeno. Ukradeno vrijeme za nas je vrijeme nježnosti, ljubavi i prisnosti. Nema svađe, nema ružnih riječi. Teže je odgovoriti, zašto sam žena koja muškarca dijeli,žena sumnjiva morala, žena koja se ničemu ne nada, žena koja je sama.
-Zar si rano ujutro pijana?
- Nisam, ne brini. Makar,lakše bi mi bilo ovo reći da jesam. Znaš li čega se sjećam iz odrastanja majko?, pitala je umornim glasom.
S druge strane bila je tišina.
-Sjećam se tvojih suza, sjećam se njegovih uvreda, nastavila je. Sjećam se tvojih masnica i modrica. Ne sjećam se nježnosti, ne sjećam se prisnosti, ne sjećam se zajedništva. Nikad vas nisam vidjela zagrljene, nikad nismo imali obiteljski izlet. Uništio ti je život. Nikad te nisam pitala kako se to dogodilo?
Odugovlačila je s odgovorom.
-Možda sam ti davno trebala reći istinu, počela je neodlučno. I mi smo na početku bili zaljubljeni i sretni. Nakon dvije godine dobili smo tebe. Ma kako to tebi čudno zvučalo,bili smo sretna obitelj. Premala si bila da bi se sjećala.
Napravila je stanku. Promijenjenim glasom nastavila je;
-Kada je tvoj otac počeo često ostajati na poslu, ništa nisam sumnjala. Kada se počeo baviti različitim sportskim aktivnostima, podržavala sam ga. Radio je posao koji psihički iscrpljuje. Dolazio je doma umoran, ali zadovoljan. Rijetki intimni odnosi bili su bez strasti. Još uvijek ništa nisam sumnjala. Jednog dana, dok je duže radio, ti si pala. Trebalo te voziti na šivanje. Nazvala sam njegov ured. Nitko se nije javljao. Zvala sam centralu. Portir mi je ljubazno rekao da je gospodin prije dva sata otišao s gospođicom L. Doma je došao iscrpljen i umoran. Žalio se na suradnike. Rekla sam mu da ne treba lagati, neka se odluči; ona ili ja. Umjesto isprike, podivljao je. Taj dan dobila sam prvi šamar. Otiske prstiju na licu liječio je poljupcima. Obećao je da će je ostaviti, obećao je da me nikad više neće udariti. Prvo obećanje je izvršio i ljubavnicu ostavio. Možda bi bolje bilo da nije!? Ljubavnicu je flašom zamijenio. Naš život pretvorio se u ono čega se sjećaš. Sve do njegove smrti.
Plakala je. Čula je da i majka plače. Obrisala je suze i zapalila cigaretu.
-Zašto si to trpjela majko? Zašto nisi pomoć potražila i otišla?
-Jesam. Probala sam u nekoliko navrata otići s tobom roditeljima. Oni nisu vidjeli ništa loše u njegovom ponašanju. Majka je govorila da se žena mora pognuti i pretrpjeti. Otac je govorio da svi muškarci šaraju, varaju i piju. A on? Dolazio je, plakao, klečao, molio. Nevjerojatna je moć uvjeravanja muškarca preljubnika i zlostavljača. Svih ovih godina, pitam se isto što i ti. Zašto sam se vraćala? Zašto sam, usprkos i unatoč svemu, ostala? Različita su opravdanja zlostavljanih žena. Jedne će reći da nemaju kuda. Druge će reći da su izgubile vjeru u ljubav. Treće ostaju radi djece. Četvrte kažu da ih je strah. Pete su odgojene da žena šuti i trpi.Ja sam se pitala što bi bilo da nije morao birati između mene i nje? Vjerujem da bi se s vremenom sam odlučio. Ne bi postao ovisnik koji se u monstruma pretvorio. Nevjera je nepoštivanje. Alkoholizam je bolest. Ma kako se bolest zvala, bolesnog čovjeka teško je ostaviti. U pravilu, u stanju teške depresije,većina zlostavljanih žena ne traži pomoć... i ostaje.
Duboko je uzdahnula i nastavila;
-Ja nisam na vrijeme potražila pomoć i otišla.Tebi još nije kasno.Lijepo je biti nekome nešto. Lijepo je pripadati. Nikad to nemoj zaboraviti. Nemoj pobirati mrvice s tuđega stola.Muškarac koji poštuje žene, ne radi ono što je meni radio moj muž, ili ono što on tebi i svojoj ženi radi. Što je on tebi? Znaš li što si ti njemu? Znam da čekajući ukradeno vrijeme griješiš. Nije to ljubav, vjeruj mi.
-Kako zovu žene poput mene? neodlučno je pitala.
-Za njih kažu da su kurviši, rekla je izbjegavajući odgovor. Rijetki ih time osuđuju. Ma koliko društvo bilo civilizirano i napredno, neke stavove i uvjerenja ljudi nikad neće promijeniti. Za nevjeru općenito, krive su žene. Zakonite ili one druge. Posrnule žene.Nije mi bila namjera povrijediti te. Oprosti mi dijete .
-Hvala ti majko,rekla je tiho i prekinula vezu.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 18.03.2021. u 13:17 sati.