Ljubav kroz riječi jedne žene
Naslov nije potreban
Neki dan, živa se na termometru popela iznad 30 stupnjeva.
Sunce pripeklo. Asfalt isijava. Dišem na škrge.
Između rotora i benzinske crpke, na zelenoj površini, trava se posušila.
Razmišljam kako bi je, ako već nema kiše, trebalo zaliti.
Prođem pokraj zelenog grma. I vratim se.
Nježni, snježno bijeli cvjetovi, u svoj svojoj ljepoti, odolijevaju svim vremenskim prilikama i neprilikama.
Ovaj cvijet je kao ljudska duša. Nježna i meka, ostaje uvijek ista, unatoč svemu onome što nam život donese.
Slikam ih i posramljeno krenem doma u rashlađeni stan i pod tuš.
Ma kako teško podnosili klimatske promjene, moramo konačno postati svjesni da smo uvelike doprinijeli ovome što danas imamo.
Oznake: ljudi, vrućine, cvijeće
27.07.2022. u 21:05 | 17 Komentara | Print | # | ^Razglednica iz Varaždina
Da“ novo normalno“, ne mora značiti i lošije, sinoć smo svjedočili na otvorenju
Nevjerojatan doživljaj na otvorenom, u prekrasnom ambijentu, između bedema Staroga grada. Nisam slikala. Ostavljam vam na volju da si zamislite ambijent i vrhunsku izvedbu Varaždinskog komornog orkestra Bachovog Brandenburškog koncerta br 3., Vivaldijeva Četiri godišnja doba i Telemannove uvertire-suita La Bizzarea . Himnu je otpjevala poznata hrvatska sopranistica Lana Kos. Neponovljiv doživljaj.
Danas sam, pod dojmom sinoćnjeg događaja, otišla do grada. Ove godine ,na velikim panoima je izložba Varaždinskih baroknih večeri u slici. Evo nekoliko slika. Istina, nisu vrhunske(slikane mobitelom) ali su lijepe koliko i sjećanja na događanja.
Najbolje je doći, prošetati i pogledati:)))
Na Korzu je ovogodišnja Međunarodna izložba cvijeća.
****
Ove godine nismo imali Špancirfest. Imali smo(uz poštivanje svih mjera) različita događanja u Jagićevom parku, pod prigodnim imenom Laufanje , na Starom gradu Vinski grad. Kako kažu, sve je prošlo u redu. Vezano uz ta događanja nije bio ni jedan slučaj korone. Nadamo se da će, uz poštivanje svih mjera, tako i sada biti.
Za sve one koji vole ovu vrstu glazbe, koji vole cvijeće, koji vole sjediti na terasi uz kavicu na blagom ljetnjem suncu dok sve miriše na ranu jesen, vrijeme nježnosti i ljubavi, neka svrati.
Oznake: barok, cvijeće, glazba
19.09.2020. u 22:04 | 12 Komentara | Print | # | ^U rano jutro
U rano jutro, šetnja dravskom šumom. Sve je tiho i mirno. Nigdje čovjeka nema.
Nije tako pusto kako se čini. Srećemo prolaznika.Kud se žuri?
Draga ga čeka
Snijeg se zadržao samo u šumi.
Nježni su. Ipak im je zima
U miru, raskošna ljepota. Ne izgleda mi tužna.
Svjetlost i sjena, u vodu utopljena
Oznake: proljeće, snijeg, cvijeće
26.03.2020. u 19:38 | 19 Komentara | Print | # | ^„barok-glazba-cvijeće“
Danas, na večer, uz zvuke barokne glazbe i vatromet bit će otvorene 49.Varaždinske barokne večeri.
Zemlja partner ove godine je Švedska. Kroz aranžmane i kompozicije 24. Međunarodne izložbe cvijeća u atriju Starog grada, prikazane su specifičnosti i prepoznatljivosti švedske kulture i tradicije.( od 19.-22.rujna)
Cvjetna zastava
Na samom ulasku u Stari grad , Tri gracije.
Malo dalje, dama i kavalir
Evo nekoliko slika sa zelenog travnjaka...
Tema i naslov izložbe je „barok-glazba-cvijeće“.
Počnimo s glazbom.
Odaberite modnu kreaciju
Cvijeće i barok....
umjetničke kreacije
Na kraju .....
Ma kako se drugačije činilo, ovo je tek jedan mali dio s izložbe cvijeća. Posebnu priču na prvom katu pričaju unikati slikarica s cvijećem. Dođite i pogledajte.
*****
Puno dana u jedan dan stane...
Danas je i Dan oslobođenja Grada Varaždina i Dan branitelja Varaždinske županije.
Svim braniteljima čestitam njihov dan.
Oznake: varaždin, cvijeće, barok, glazba
20.09.2019. u 18:20 | 13 Komentara | Print | # | ^Dolina djetinjstva
Nebo su bijeli oblaci prekrili. Kao zgusnuta sjećanja. Kao mašta i san.
Izuvam cipele. Koračam bosonoga dolinom djetinjstva.
Prelazim rijeku. I ona je uža i plića. Trava je zelena i meka. Tražim put kojim smo nekad trčali. Nema ga. Vrijeme je izbrisalo tragove. Samo su cvjetovi još uvijek isti. Mirišu na djetinjstvo.....
Usnulom dolinom proteže se tišina.
Provlačim vrijeme kroz prste. Događaji kao tragovi otisnuti na dlanu. Otvaram vrata sjećanja.
Oznake: cvijeće, livada, djetinjstvo
02.08.2019. u 13:35 | 16 Komentara | Print | # | ^Priča starog prozora
Nekada su za nas prozore govorili da smo pogled u svijet. Sada nas je zamijenio internet. Unatoč tome svi znamo da kuća nije kuća bez čvrstih temelja i krova, bez zidova, vrata i prozora. Temelji, krov i zidovi su sigurnost, prozori , toplina i svjetlost. Prozori su kući isto ono što su čovjeku, oči i uši.
Ne znam da li ste nekada u mom gradu bili, ali sam siguran da ste za Varaždin čuli.
Ako i dođete u moj grad nećete me vidjeti. Ja sam prozor s dvorišne strane. Moja ljepotica (sada stara dama) izgrađena je u vremenu, u kojemu je živjelo plemstvo i pučanstvo, niži i viši stalež, crvena i plava krv.Vrijeme je prolazilo,društvena uređenja se mijenjala, s njima i stanari koji su u mojoj kući stanovali. Mene su novom farbom farbali, nove zavjese stavljali.... . Jedni ljudi svjetove su zamijenili, drugi kontinente. Ja sam i dalje tu. Istina , star i pohaban, već dugo nisam otvaran.Ostaje mi da čekam i da se nadam .
Ispričat ću vam jednu priču iz davnina, iz vremena dama i krinolina, lanenih robača i sluškinja....
****
U mom dvorištu zajedno , igrali su se Ivan i Ana. Kako su zajedno odrastali, jedno drugom su se povjeravali. Sve tajne dijelili. Jednog dana u cvijetnjak su posadili , Ana crvenu ružu, Ivan plavi jorgovan. Kako su odrastali sve manje su se igrali, sve češće , sramežljivo su se gledali, ispod mojih krila pod okriljem noći sastajali.Ana je odrasla u prekrasnu crnokosu, crnooku djevojku. Ivan u visokog plavokosog i plavookog mladića. Ljubav je prvo tinjala, a onda se rasplamsala. Voljeli su se, iako su znali da ne smiju. Tako su pravila nalagala.
Samo čovjek takva pravila može izmisliti. Ne možeš zabraniti suncu da sja, kiši da pada, ljubavi da se nada. Ljubav ne poznaje pravila, ljubav ne poznaje prepreke, pravila ni ograničenja. Ljubav ljude i svijet, u bolje i ljepše mijenja. Njihovu ljubav su branili , ali je nisu mogli zabraniti. Tada su se odlučili ljubav rastaviti. Anu i njezinu majku spremačicu pod okriljem noći, u nepoznatom pravcu odvesti.
Tamo negdje na obali mora, Ana se od tuge razboljela. Tiho je otišla, i svoju ljubav sa sobom ponijela.
Ivan je Anu tražio, roditelje molio....Čvrsti i nepopustljivi su bili.
„ Loza kao naslijeđe ide s koljena na koljeno.Što je korijen dublji, to je loza duža“, često su mu govorili.
Ivan je živio i patio. Dužnosti prema roditeljima , lozi i plemstvu izvršavao. Samo je jednom istinski volio. Svoju Anu. Puno godina kasnije Ivan je za tužnu vijest čuo.....Tada se jednostavno životu prepustio,imanje zapustio , od juta do večeri pijan bio. Kao duh imanjem lutao. Ništa više važno bilo mu nije.......
Jedne ljetne večeri mjesečina ga je naslonjenog na cvijetnjak, srebrenom koprenom pokrila.
*****
Kako u dvorištu, tako i u cvijetnjaku....
Jorgovan se razgranao, narastao ,prekrasnim plavim cvijetovima procvjetao. I ruža je crvenim pupoljcima propupala, procvjetala, zamirisala.
Pomiješao je vjetar mirise.
Noću na mjesečini ruža je sanjala kako bi lijepo bilo, oko jorgovana svoje grane oviti. Ni jorgovan ravnodušan nije bio. Često je sanjao kako ruži svojim lišćem s nježnih latica, jutarnju rosu briše. Uzalud su oni sanjali , maštali i željeli. Istom rodu nisu pripadali. Od silne čežnje ruža je uvenula. Od tuge za ružom jorgovan je prestao rasti i cvasti.....
Svi oni koji priču znaju, u spomen na njihovu ljubav, u svom cvijetnjaku sade ružu i jorgovan. Blizu. Da se ruža oko jorgovana može saviti. Da jorgovan s nježnih latica ruže , jutarnju rosu može popiti.
Ako jednoga dana ljudi zaborave priču, cvijeće u cvijetnjaku neće.
****
-Med ljudima ni pravice, nekada davno, Matija Gubec je znao.
-„Ni med cvetjem ni pravice“, puno godina kasnije, Krleža je u stihu napisao.
-Svaka krv je crvena, ljudi su saznali tek kada su se, na ružin trn ogrebali.
Život nas uči sve dok nas ne nauči:
-Kako sijemo tako i žanjemo. Kako sadimo tako i beremo. Kako na polju i u vinogradu , tako i u životu.
-Ljudi su uvijek bili i uvijek će biti.... samo ljudi.
Ja sam jedan stari prozor. Nije na meni da sudim.
(Priča objavljena na stranicama Kul Pong kluba iz Bjelovara )
Oznake: prozori, ljudi, običaji, ljubav, cvijeće
21.08.2018. u 22:56 | 18 Komentara | Print | # | ^