Ljubav kroz riječi jedne žene
Buđenje
Podno kristalno plavog neba, razigrani bijeli oblaci.
Na toplom proljetnom suncu, usnula šuma se budi.
Zeleni tepih proljetnicama prošaran.
Oznake: proljeće
14.03.2024. u 10:30 | 5 Komentara | Print | # | ^Jutro poslije kiše
Svaki dan, trebali bi na trenutak stati. Uživati u neponovljivoj ljepoti proljeća. Čini nam se da su izdanci, pupovi i cvjetovi svake godine isti , ali nisu. Svako rađanje čarolija je za sebe.
*****
Prije deset dana
Jutro poslije kiše… u šumi, voćnjaku i vinogradu
Oznake: proljeće
10.05.2023. u 20:33 | 9 Komentara | Print | # | ^Radost rađanja
Proljeće je radost rađanja.
Ljepota življenja zove na buđenje.
Procvjetali proplanci proljetnicama
propupale grane pupoljcima
ptice gnijezda grade na granama
srne pasu na obroncima
pčele ,bumbari i leptiri
na mirisnim cvjetovima.
Uz simfoniju zvukova
šuma se u zelenu odoru obukla.
U beskraju mira, vrtlog nemira.
Ljepota življenja u nastajanju,
čarolija zajedništva u postojanju.
Oznake: proljeće
10.03.2023. u 16:15 | 12 Komentara | Print | # | ^Vrijeme je...
U petak, uputim se u knjižnicu na novoj lokaciji. Zapravo, knjižnicu su vratili tamo gdje je nekad davno i bila, samo što meni,( unatoč novom, većem i ljepšem prostoru), fali stara knjižnica.
Bez obzira na lokaciju, uzimam kavu i sjedim na klupi kazališnog trga. Na terasi par ljudi.
Nebo je prošarano oblacima.
Proljeće se prosulo u svoj svoj ljepoti. Park je prekriven tepihom od tratinčica.
S knjigama u krilu razmišljam kako već dugo nisam napisala ništa. Zašto, ako znam da su riječi vrelo života, a misao zvijezda vodilja?
Najlakše bi bilo koronu okriviti za sve. Istina, ukrala nam je život na kakvog smo navikli, ali ,osjećaji su ono što nas vodi. Osmjeh u radosti. Suza u tuzi.
Na putu kući, odlučila sam ponovno, svaki dan napisati jednu misao. Jedan stih.
Vrijeme je,napisati jedan post.
****
Neću vam pričati o brigama i strahovima. Pričat ću vam o ljepoti rađanja. O malim ljudima i velikim radostima. O čarobnim osmjesima. Pričat ću vam o dva mala dječaka. O mojim srećicama.
Oznake: proljeće, radost rađanja
17.05.2021. u 22:03 | 21 Komentara | Print | # | ^Sjeme nade
Jučer smo se probudili na -5 Celzijevih. Ništa neobično za početak proljeća, u normalnim životnim uvjetima. Šetnja poljima i šumskim puteljcima, po hladnom vjetru, daleko je od opuštanja i proljetnje ugode.
I pupoljci čekaju sunce i toplinu
Začuđen hladnoćom, nestabilan na vjetru, bumbar me ispod latice znatiželjno promatra.
Onako kako se osjećamo tako i dan oslikamo. Valovi pandemije, kao tsunamiji ,dolaze jedan za drugim. Jedan veći i gori od drugoga.Lani proklijalo sjeme straha ukorijenilo se u svakodnevnom životu.
U nedostatku svega onoga što ljudskom postojanju daje ljepotu i radost,
u brazdu života sjeme nade sijem.
Otmim od zaborava;spremam u sjećanja
sve radosti i sve nježnosti, sve poljupce i zagrljaje;
sve ono što dodirom oživi
i traje.
U rano jutro
U rano jutro, šetnja dravskom šumom. Sve je tiho i mirno. Nigdje čovjeka nema.
Nije tako pusto kako se čini. Srećemo prolaznika.Kud se žuri?
Draga ga čeka
Snijeg se zadržao samo u šumi.
Nježni su. Ipak im je zima
U miru, raskošna ljepota. Ne izgleda mi tužna.
Svjetlost i sjena, u vodu utopljena
Oznake: proljeće, snijeg, cvijeće
26.03.2020. u 19:38 | 19 Komentara | Print | # | ^Proljeće i topot tišine
Tiho i neprimjetno, zimu koja to i nije bila, zamijenilo je proljeće. Ljepota postojanja i radost rađanja. Nisam proljeću napisala stih. Ovjekovječila sam ljepotu trenutka .
Vrijeme i postojanje ispreplelo je grane...
Ljepota jednog grma,iz različitog kuta gledanja.(baš kao i život)
Konje i jahače slikala sam i kćerki sliku poslala.
Ljepotu proljeća zasjenila su događanja koja su zadesila čovječanstvo. Svjesnost postojanja je da naš put ima svoj početak i svoj kraj, ali ne ovako, i ne na ovakav način. Mir je zamijenio nemir.
Negdje na početku mog bloganja, podijelila sam s vama priču kako sam pobijedila strah od tame. U međuvremenu, naučila sam da se na ovaj način možemo opustiti i zaboraviti, barem na trenutak, ono što nas muči. Kako se opustiti, kako se zavući u kutak gdje ćeš pronaći odgovore koje je duboko potisnuo strah, na jednostavan djetinji način, koji smo negdje u odrastanju, zaboravili.Tko ima volju nek pročita i proba.
Topot peta
Ljubav ne tražimo. Dođe jednostavno u naše živote, darujući nam radost i ljepotu postojanja. Ne govorimo o veličini, nego o ljepoti i bojama ljubavi. Ni strahove ne biramo. Rodimo se s njima.
U moj život ušla je zlatokosa djevojčica, zelenih očiju, moja nećakinja. S prvim pogledom rodila se uzajamna ljubav, s prvim dodirom povjerenje i povezanost. Kada sam je prvi puta primila u ruke, poklonila mi je neponovljivi osmijeh. Nakon što je prohodala, uvijek je radosno, raširenih ruku, trčala u moj zagrljaj. Slavili smo njezin peti rođendan. Popodne je duže spavala, pa je mogla duže ostati budna, sklupčana kao i uvijek, u mome krilu. Zamolila me da idemo u šetnju. Digla sam se, primila je za ručicu i krenula.
Ispratili su me začuđeni pogledi. Vani je noć, ja se bojim mraka. Čvrsto je držeći za ruku, zatvorila sam vrata i zagazila u noć. Ona je cijelo vrijeme glasno pričala. Strah koji nisam smjela pokazati ukočio me. Imala sam osjećaj da ne hodam, nego da ukočenim koracima režem tamu. Sjene su postajale sve veće, pratile su nas. Iza svakoga grma promatrale su nas velike, nepoznate oči. U jednom trenutku, Zlatokosa me upitala zašto šapućem. Odgovorila sam da joj se samo tako čini. Hodale smo poljskim putem kroz noć sakrivajući strah. Ona pričajući, ja šapćući. Negdje na pola puta, rekla mi je neka stanem i zatvorim oči. Poslušala sam je. Nakon dugo vremena (barem se meni tako činilo), pitala me što čujem. „Čujem kako mi srce jako lupa“, iskreno sam odgovorila. „Baš si smiješna“, rekla mi je. „To što čuješ nije lupanje srca. To je topot peta.“ Hodale smo dalje. Ona je i dalje neumorno pričala, a ja sam se pitala, što je to topot peta.
Došle smo do rijeke i stale na drvenom mostu.
„Sada ćemo obje, zajedno, zatvoriti oči. Zajedno ćemo otvoriti oči, kad ja kažem. Što sada čuješ?“, pitala me nakon nekog vremena. „Ništa“, odgovorila sam. „Ne možeš ne čuti ništa“, rekla je kroz veseli dječji smijeh. „To što si sada čula, ne zove se ništa, nego topot tišine.“ Nisam joj proturječila. Zar je važno kako mu je ime? Jedino što je važno je da se ne zove strah.
Kad u noći zatvorite oči, kad prestanete gledati tamu, jednostavno se stopite s njome. Na povratku, ni noć nije više bila tamna. Nisu nas pratile sjene, ni nepoznate velike oči. Primijetile smo da je na nebu mlad mjesec i poneka zvijezda. Nakon šetnje, opet se smjestila u moje krilo i ubrzo zaspala. Maknula sam joj zlatne kovrče s usnulog lica i odnijela je u krevet.
Pogledala sam kroz prozor. Dolinom između dva brijega, prostrla se noć. Niz put se čuo topot peta, a rijekom topot tišine. Bila je premala da bih joj pričala o strahovima. Danas znam da nisam ni trebala. Ona je znala da se zajedničke ljubavi dijele, da se zajednički strahovi zajedno pobjeđuju. Na jednostavan dječji način.
Zatvori oči i slušaj tako dugo dok lupanje srca ne zamijeni topot peta. Onda se opusti i slušaj tako dugo dok topot peta ne zamijeni topot tišine. Kada topot peta zamijeni topot tišine, tada ste spremni uhvatiti se u koštac s onim što vas sputava i muči. Dan po dan, korak po korak, pitanje po pitanje.
Danas znam, topot peta je ritam srca, a topot tišine mir u duši.
Oznake: proljeće, nemir, strahovi, ritam srca, mir u duši
20.03.2020. u 20:49 | 13 Komentara | Print | # | ^Proljeće
Na vjetru, u granama razigrano, na livadi šareno, na suncu mirisno....Proljeće.
Radost rađanja. Ljepota. Nježnost.
Oznake: proljeće
12.03.2020. u 18:20 | 16 Komentara | Print | # | ^Procvjetalo proljeće
U voćnjaku
Na livadi
U dvorištu
Na prozoru
Dan sreće, proljeća i pripovijedanja
Puno dana u jedan dan je stalo. Danas s radošću pričamo ....
O proljeću
U starom se Rimu prvi dan proljeća slavio kao početak jedne nove godine. Davno prije Rimljana, Kelti su slavili prvi dan proljeća kao uskrsnuće Sunca. Proljeće je za mnoge imalo značenje buđenja,stvaranja i rađanja nečeg novog. Dobar primjer za to je popularna građevina Stonehenge. On je konstruiran na jedinstven način, pa se tako u zoru prvog dana proljeća Sunce izdiže točno iznad menhira. U staroj Grčkoj početak proljeća je označavao Dionizovo ponovno rođenje
(izvor wikipedia)
Već duže vremena uživamo u vijesnicima proljeća. Kažu, predproljeće je to. Rano proljeće procvjetalo je na propupalim granama.Danas će tiho stići, sutra već, proljeće će biti. Simboličan početak buđenja i rađanja . Svako proljeće nadu budi i radost daje.
Kažu da je danas međunarodni dan sreće.
Čemu izdvajati jedan dan za sreću, kada bi svaki dan, svaki čovjek na svijetu trebao biti sretan. Sreća nije poklon u šareni celofan zamotan. Sami je rađamo. Sami je stvaramo.Sreća je u pogledu, sreća je u osmijehu, sreća je u jutru što sneno se budi. Sreća je sve ono što smo mi nekome i netko nama. Budimo zadovoljni i sretni. Sreću čine male stvari.
Svaki dan sve smo otuđeniji jedni od drugih. Malo se družimo, sve manje pričamo. Dobro je podsjetiti se da je čovjek riječ.
Danas je svjetski dan pripovijedanja. Dan po meni skrojen. Malo je onih koji mogu slušati toliko koliko ja mogu pripovijedati. Dok još traje, idem ga dobro iskoristiti:))))
Oznake: proljeće, sreća, pripovijedanje
20.03.2019. u 17:23 | 9 Komentara | Print | # | ^