Jučer smo se probudili na -5 Celzijevih. Ništa neobično za početak proljeća, u normalnim životnim uvjetima. Šetnja poljima i šumskim puteljcima, po hladnom vjetru, daleko je od opuštanja i proljetnje ugode.
I pupoljci čekaju sunce i toplinu
Začuđen hladnoćom, nestabilan na vjetru, bumbar me ispod latice znatiželjno promatra.
Onako kako se osjećamo tako i dan oslikamo. Valovi pandemije, kao tsunamiji ,dolaze jedan za drugim. Jedan veći i gori od drugoga.Lani proklijalo sjeme straha ukorijenilo se u svakodnevnom životu.
U nedostatku svega onoga što ljudskom postojanju daje ljepotu i radost,
u brazdu života sjeme nade sijem.
Otmim od zaborava;spremam u sjećanja
sve radosti i sve nježnosti, sve poljupce i zagrljaje;
sve ono što dodirom oživi
i traje.
Post je objavljen 22.03.2021. u 18:38 sati.