Ljubav kroz riječi jedne žene
Sjeme nade
Jučer smo se probudili na -5 Celzijevih. Ništa neobično za početak proljeća, u normalnim životnim uvjetima. Šetnja poljima i šumskim puteljcima, po hladnom vjetru, daleko je od opuštanja i proljetnje ugode.
I pupoljci čekaju sunce i toplinu
Začuđen hladnoćom, nestabilan na vjetru, bumbar me ispod latice znatiželjno promatra.
Onako kako se osjećamo tako i dan oslikamo. Valovi pandemije, kao tsunamiji ,dolaze jedan za drugim. Jedan veći i gori od drugoga.Lani proklijalo sjeme straha ukorijenilo se u svakodnevnom životu.
U nedostatku svega onoga što ljudskom postojanju daje ljepotu i radost,
u brazdu života sjeme nade sijem.
Otmim od zaborava;spremam u sjećanja
sve radosti i sve nježnosti, sve poljupce i zagrljaje;
sve ono što dodirom oživi
i traje.
Vrijeme iščekivanja
(sl. Maja)
Što je moja slikarica htjela reći?
Život je poslanje. Postojanje.Treptaj u trenutku vremena.
Čista duha uranjam u molitvu beskrajnom nebu. Molitvu srca, riječima duše.
Želja nas pokreće, nada vodi prema svjetlosti i radosti. Ne trebamo se pitati zašto želimo.
Želja je glas srca. Srce daje. Srce se životu raduje.
Vrijeme je ljubavi. Sreće. Nježnosti. Pripadnosti.
Vrijeme buđenja uspavanih snova.
Vrijeme je iščekivanja dolazećeg, velikog, tajanstvenog....
Oznake: želja, nada, iščekivanje
17.01.2021. u 21:25 | 21 Komentara | Print | # | ^Advent
Ljepotu doživljavamo onako kako se osjećamo.
Advent je. Unatoč i usprkos svemu, grad je okićen. Sve je lijepo, samo, nedostaju ljudi. Žamor. Smijeh. Radost. Užurbanost.
Ovo je vrijeme kada bi s osmjehom trebali šetati gradom. S podvojenim osjećajima prolazim gradom.
Na Korzu, pažnju mi privlači najmanji među borovima u gradu.
Podsjeća me na čovjeka u ovom bodljikavom vremenu.
Malen, čvrst i postojan, u svojoj jednostavnosti i ljepoti ,radost budi i nadu daje.
Ako vas put dovede u moj grad, zaustavite se pokraj malog ljepotana.
01.12.2020. u 22:00 | 10 Komentara | Print | # | ^