Ljubav kroz riječi jedne žene
Jedan vrući dan
Živimo u, (blago rečeno)čudnom vremenu, u kojem čovjek čovjeku ne vjeruje; u kojem se, čovjek čovjeka boji.
Samo mališani svima vjeruju i svima se smiju. Golubi djeci vjeruju, djece se ne boje. S povjerenjem dolaze blizu kolica čekajući komadić klipića, koji im s radošću daju.
U podne, temperatura se popela iznad trideset stupnjeva. Iako mami svojom ljepotom, ne idemo u dravsku šumu.
U susjednom dvorištu, fontana se rastače kristalnim kapima.
Unatoč bezobrazno visokim cijenama benzina, jedni su već na moru, drugi se pripremaju, oni sretniji, napunili su bazene. Dalje od svog dvorišta ne moraju.
Oni koji nemaju za more, oni koji nemaju bazene, noge točaju u lavoru i kupaju se u vlastitom znoju. Takvih je, na žalost, sve više.
U predvečerje, prolazim pokraj grma prekrasnih cvjetova. Prignem se da ih pomirišem. Na jednom od njih, znatiželjno, bez straha, promatra me manekenka.
Sutra će, kažu, biti još više temperature, što znači da nema šetnje.
Držite se hlada
)
Oznake: ljeto
27.06.2022. u 22:00 | 12 Komentara | Print | # | ^Onaj bazen dušu dao u ovim danima! Ljub!
| luki2 | 27.06.2022. u 22:52
ovo je ljepota! :*
| Galaksija | 27.06.2022. u 23:04
Tvoj komentar kod mene: slažem se, lijepo jutro uz divnu poeziju. Ljub!
| luki2 | 27.06.2022. u 23:39
ova s bazenom je zakon
| Donabellina | 28.06.2022. u 00:57
Bazen dobro dođe u ovim vrućim danima.
| viatrix | 28.06.2022. u 06:32
divna je tvoja fotopoezija....
| Dinaja | 28.06.2022. u 07:42
Zbilja je zapeklo kao usred ljeta, ne znam što će biti poslije. U šumi i uz rijeku mora biti ugodnije, sad ću šetnju uz more.
| gogoo | 28.06.2022. u 10:10
krijemo se u zavjetrinama hlada i čeka se lakše vrijeme
| shadow-of-soul | 29.06.2022. u 12:36
Uf moglo je bez manekenke...
| evezmajevska | 30.06.2022. u 05:57
Vrijeme prihvaćam kao neminovnost i ne bunim se,
| Lastavica | 03.07.2022. u 09:33
ali morma priznati d ami ovakve vrućine ne prijaju.
Lijepe slike, baš mirišu na ljeto.
| U prolazu | 07.07.2022. u 20:45
Hvala Vam na posjeti:)))
| Razmišljanja jedne žene | 08.07.2022. u 11:26
Čuvar šume
Mještani su ga zvali pustinjak i čudak. Živio je u drvenoj kolibi podno šume. Razne priče o njemu su pričali. Rijetki su znali kako izgleda i zašto tako živi. Djeci su savjetovali da ga izbjegavaju, što im je ulijevalo strah u kosti. Unatoč tome, bila sam znatiželjna. Na putu do škole, puteljkom kroz njegovu šumu, zastajkivala sam, u nadi da ću ga sresti.
Sreli smo se kad je on odlučio, kako je rekao, upoznati znatiželjnu djevojčicu.
Satima smo sjedili na proplancima. Naučio me da je drvo stup života. Krošnja drveta, govorio je, povezuje nas s kozmosom, stablo je život na zemlji, ovdje i sada, a korijeni nas povezuju s podzemnim svijetom. Svijetom mrtvih.
-Kad to naučiš, rekao je, tada ćeš vidjeti i ono iznad krošnje, razumjet ćeš ulogu korijena, beskonačnost svemira i ulogu, samo naizgled, malog čovjeka.
Sjedili smo u hladovini tri velika hrasta.
-Svaki čovjek, jedno je malo drvo ,rekao je. Kako ljudi, tako ni drveća nisu ista. Vidiš, hrast je simbol dugovječnosti, otpornosti, čvrstine i moći, kako u duhovnom, tako i u materijalnom smislu. Simbol je plodnosti, a kažu da je povezan s božanstvima gromova.
Sa strahopoštovanjem ,gledala sam tri velika hrasta.
Rukom je pokazao na veliku lipu uz njegovu kolibu.
-Nekad su ljudi, zamišljeno je nastavio, uz kuće sadili stabla lipe. Ona je sveto slavensko drvo. Zaštitnica braka i ljubavi.
Dok je pričao o kozmičkom drvu, drvu spoznaje i drvu života, naučila sam da svako drvo, kao i svaki čovjek ima svoju priču. Dobro sam zapamtila kako je, pokazujući na bor rekao, da čovjek sanja o besmrtnosti, ne znajući da su besmrtna samo dobra djela i riječi.
Bilo je dana kad smo sjedili u tišini, slušali šapat lišća, gledali kako se naličje lišća okreće prema nebu iščekujući kišu.
Četrdeset godina kasnije....
Prolaznost ljudi kroz vrijeme ostavlja neizbrisive tragove.
Sjedim na panju porezanog hrasta. Ljudi su iskrčili šumu. Kroz goleti vidi se crkva na vrh brda i ulaz u pećinu koja je drvećem bila zaklonjena.
Nema ni mog prijatelja. Odavno je zamijenio svjetove. Nije bio pustinjak, ni čudak. Danas znam, bio je čuvar šume, koji je živio u simbiozi s prirodom. Uzimao je iz šume onoliko koliko mu je trebalo. Rezao bolesna i sadio mlada stabla.
Veliku lipu, pokraj sada urušene kolibe, porezali su.
Da je više ljudi poput njega bilo, danas ne bi bili u gabuli s globalnim zatopljenjem, ozonskim rupama i klimatskim promjenama.
Kroz polja, lijeno se provlači rijeka. Na vjetru, povijaju se vrbe.
-Znaš, govorio mi je pokazujući vrbe, ti si sad djevojčica. Kad odrasteš, budi kao vrba. Prepusti se osjećajima, osjeti bol. Vrba je savitljiva i prilagodljiva; simbol je preživljavanja i savladavanja prepreka. Budeš li kao vrba, imat ćeš vjeru i snagu boriti se sa svim onim što ti je u poslanju zapisano.
U daljini, zvuk motorne pile. Čovjek i dalje reže granu na kojoj sjedi!
Tužna, krenula sam natrag. Na kraju brda, koje je nekad bilo šuma, nekim čudom, čovjek nije porezao veliki bagrem.
Slučajnost, ili je, nadam se, čovjek konačno naučio, da bagrem predstavlja obnovu, čvrstoću i čistoću u cijelom svijetu!?
prekrasno napisano, prekrasne poruke! :)
| Galaksija | 16.06.2022. u 00:50
promijenili su se ljudi : stabla su stabilna i čvrsta u opstanku
| Donabellina | 16.06.2022. u 00:53
Sve si rekla! Ipak malo zaboli taj život, udaljen miljama od prirode, stabala i šuma, rijeka i kiša....Ne može se sve isprogramirati, jer mi ljudi nismo roboti...Ljub!
| luki2 | 16.06.2022. u 01:03
Lijepa priča, vrbo!
| Lastavica | 16.06.2022. u 05:57
moćna priča... tvoja...
| Dinaja | 16.06.2022. u 07:48
E, to je ekološka svijest. A ne baš ovo, danas, ljudi su postali sami sebi neprijatelji. ;)
| Pozitivka | 16.06.2022. u 17:10
Tema o kojoj se ne govori cesto.
| evezmajevska | 18.06.2022. u 18:38
mudrost spoznaje je u nama i kada nam na nju netko ukaže shvatimo da njegovat' šumu i njegovat' čovjeka - isto! za život :):*
| White Lilith | 21.06.2022. u 07:42
Još ima ovakvih čudaka ali trebalo bi ih još više. Šume nas uz ostalo čuvaju i od poplava i od odrona.
| gogoo | 21.06.2022. u 10:49
kad netko posiječe zdravo drvo, meni je to kao da je ubio nekoga
| shadow-of-soul | 21.06.2022. u 17:44
Problem društva jest upravo u tome što mnoge ljude koji vide dalje, više, bolje - tretira kao čudake; upravo zato što ne vidi od njih nikakvu korist. Zato i postoji učenje - da bismo u sebe unijeli nešto o čemu pojma nemamo, osim što vjerujemo onima koji nam to donose. Uči se iz dva motiva: straha ili povjerenja, ili oba istodobno. Ne kažem da je prvi potpuno kriv, ali svakako da je ovaj drugi pravi; samo ako je onaj od kojega smo učili bio vrijedan toga što smo mu poklonili. Pozdrav :)
| j. | 22.06.2022. u 06:11
Hvala Vam na posjeti:))
| Razmišljanja jedne žene | 27.06.2022. u 22:31
Četvrta doza
„Kad se smijah, tad i bijah“, kažu u Udruzi hrvatskih aforista i humorista. U pravu su. Danas se sve manje smijemo. Jedni da ne dobiju bore smijalice, drugi jer im ništa nije smiješno. Za svakodnevnu, mjesečnu i godišnju dozu smijeha, brinu se članovi UHAH-a. Sve o njihovom radu, oni koji žele, mogu naći na njihovim stranicama ( https:uhah.hr)
Unatoč kroničnoj besparici, izdaju IV. Zbornik aforizama. U nadasve duhovitom i britkom predgovoru koji je nazvao Četvrtoštrcje, predsjednik Mladen Vuković kaže:
„U borbi za svoje dostojno mjesto među književnim vrstama, evo i četvrtog pokušaja aforizma da, kao najteža satirična vrsta, dokaže da zna postavljati otvorena i tvarna pitanja, istodobno retorički nudeći dvosmislene odgovore na sve naše upitnike, uskličnike i trotočja.
Ovo je četvrta ofenziva na natječajna vrata Ministarstva kulture i medija ne bi li za javne knjižnice prvi put otkupilo pokoji godišnji aforistički zbornik Udruge hrvatskih aforista i humorista.
Jedno je sigurno: kaže na kraju, ako i niste cijepljeni s tri doze, možete sigurno uzeti četvrtu spasonosnu dozu u ovim papirnatim tabletama, cijepljenjem perom, aforizmima koji će ojačati vaš imunitetni sustav i razbistriti mentalno zdravlje. Autori jamče da njihovi duhoviti pripravci neće imati negativnih nuspojava.“
(Ovo sam izdvojila, a pravi gušt je pročitati cijeli predgovor)
U ovaj zbornik uvršteno je devedeset autora, među njima, kako kaže predsjednik, i dvanaest apostolica aforizma.
Mjesto u zborniku našli su i moji „biseri“.
-Razmišljaj pozitivno. Nadaj se negativnom nalazu.
-Riječima i mislima smo nagrađeni. Ne i povlašteni.
-Živjeti istinu, biti iskren, najčešće znači-doći do zida
-Ako su u laži kratke noge, kako svugdje prva stigne?
-Jednostavna pravila najteže se uče.
-Pili mi ne pili, s vinom nas dočekaju, u vinu okupaju, s vinom isprate.
-Lakše je kritizirati nego razmišljati o sebi. Manje boli.
-Kad jednog dana stigneš u čistilište najvažnije je imati dobru metlu.
-Vladajući pričaju o demokraciji, a demos šuti.
-Što duže radimo-kraće životarimo.
****
Svatko je dobro došao u Udrugu, na stranice, na kiosk po časopis…. U ova tmurna vremena, smijeh ima neprocjenjivu vrijednost.
Kad se smijemo- jesmo i postojimo.
Oznake: smijeh, aforizmi, zbornik
11.06.2022. u 21:10 | 11 Komentara | Print | # | ^Da smijeh je pola zdravlja, slažem se ali uvjek ne ide.. Pozdrav Tebi!!!
| carstvo snova | 11.06.2022. u 21:32
ma kakv sijeh !!!
| Donabellina | 11.06.2022. u 21:41
Blago tebi ako se smiješ
Annabonni.... nije mi baš najbolji, ni najljepši period u životu, ali se trudim izvući najbolje što mogu.
| Razmišljanja jedne žene | 11.06.2022. u 21:48
Jako lijepa inicijativa!
| Sarah | 11.06.2022. u 22:36
Kad je najteže, upravo onda treba znati nasmijati se " životu i svijetu što nisu savršeni". Lako se smijat kad je sve super.
Obožavam ljude koji to mogu i znaju. Otpustiš malo svog i tuđeg tereta, pa bude lakše- disati.
Prije par godina, u busu sam upoznala devedesetgodišnju aforističarku, koja me do suza nasmijavala svojim britkim i duhovitim umotvorinama.
Možda je i znaš..Goričanka je i duha takvog, na kojemu bi i mladi mogi pozavidjeti.
Divni su ti postovi- osvježenje!
Bravo! Čestitke za Tebe! Hvala Ti na lijepim riječima za malu Miu! Ljub!
| luki2 | 11.06.2022. u 23:19
Odlično! :)) Tako i treba. Smijeh je lijek.
| Galaksija | 12.06.2022. u 02:35
reci mi osmijehom... jer smijeh je terapija...
| Dinaja | 12.06.2022. u 08:22
hvala na preporuci, smijeh možda ne rješava bolest, ali umanjuje bol. znanstveno dokazano.
| stara teta | 12.06.2022. u 08:56
Lijepo, čestitke UHAH-u i tebi. Ja bih dodao: -duže životarimo ali kraće živimo.
| gogoo | 12.06.2022. u 10:20
smijeh je ono što me izvuče iz nekih tamnih misli
| shadow-of-soul | 12.06.2022. u 18:28
:)))
| ALEN ALISPAHIĆ | 13.06.2022. u 06:49
U miru i tišini
Jutros, prolazim pokraj šetališta pape Ivana Pavla II. Neuobičajeno je mirno. Sve klupice u parku, u hladu. Prazne. U obližnjem kafiću, peru terasu. Produžim pedesetak metara do kioska, uzmem kavu i sjednem na klupicu.
Lastavice i vrapci piju iz potočića. Kos me znatiželjno promatra. Mir i tišinu remete(začuđujuće) rijetki auti. Preko puta, iza visokog zida, je groblje. Razmišljam o prolaznosti, o tome, kako znamo reći da nemamo vremena, zaboravljajući da nas tamo gdje žurimo, čeka svo vrijeme onoga svijeta.
Nevoljko, dižem se. Vrijeme je kući poći. Prolazim drvoredom lipa. U svoj svojoj ljepoti i raskoši, procvjetale su i mirišu perivojem.
Na povratku prolazim pokraj grma, skoro ocvalih ruža.
Iako "vremešne", lijepe su i mirisne. Baš kao čovjek i život.
05.06.2022. u 22:27 | 8 Komentara | Print | # | ^
Opet me vrijeme prevarilo. Vrijeme je za počinak. Sutra ću( nadam se) u čitaonicu.
| Razmišljanja jedne žene | 05.06.2022. u 22:44
Pozdrav svima koji svrate:))
Divno! Prekrasan tekst i odlične fotografije!!!! Ljubim!
| luki2 | 05.06.2022. u 23:18
spokojno i prekrasno:*
| Galaksija | 06.06.2022. u 01:48
Spomenila si me i evo me... vječnost nas sve čeka,
| Lastavica | 06.06.2022. u 05:29
zato ne smijemo zaboraviti živjeti.
u miru i tišini ljepota doživljaja... tvog...
| Dinaja | 06.06.2022. u 08:32
Lijepo uživanje u miru a ruže mirišu i kad se osuše. Dugo već nisam šetao ovuda.
| gogoo | 06.06.2022. u 10:41
ljepota tišine donijela je nemir prekrasnih ruža
| shadow-of-soul | 06.06.2022. u 12:27
Hvala Vam na posjeti:))
| Razmišljanja jedne žene | 11.06.2022. u 21:28
