Ljubav kroz riječi jedne žene
Provuci želju ispod duge
Danas se nebo natmurilo. Munje sijevale. Grmilo je. Kiša je padala.
Onda je vjetar otpuhao oblake i s velike površine akumulacijskog jezera podigao dugu.
Provuci želju ispod duge.....
Oznake: nebo poslije kiše
23.07.2021. u 21:39 | 17 Komentara | Print | # | ^Mjesečev dan
Jeste li znali da je danas Mjesečev dan?
Moram priznati da sam i ja danas saznala. Na kraju malog kviza pisalo je da je danas Mjesečev dan. Da je podatak točan našla sam na stranicama gdje piše da se svaki dan nešto slavi, između ostalog i Mjesečev dan. Dobro, da se mene pita obilježavali bi Mjesečevu noć. Na kraju, nije ni važno. Važno je da je i vječitom maštaru, sanjaru, lutalici i skitnici...Mjesecu, posvećen jedan dan( ili noć).Svejedno.
Danas je na mom komadiću neba oblačno. Zato ću vam ispričati jednu priču.
Bilo je to prvu godinu kada su djeca bila dovoljno odrasla da s nama ne žele na more. Nakon dugog telefonskog razgovora i (sada znam )pretjeranih uputa i upozorenja, uputili smo se u šetnju. Spustili smo se do obale. Izula sam sandale, sjela na topli kamen i noge spustila u more.
Stajao je u čudu me gledajući. Rekla sam mu neka se izuje i sjedne pokraj mene. Negodujući, učinio je isto što i ja.
-I što sad?, pitao je.
- Pogledaj, Mjesec i zvijezde utopile su se u moru. Valovi ti se na nogama zaustavljaju i pjene.
Nezadovoljno se namiještajući na kamenu rekao je;
-Od svih žena na svijetu koje vole romantiku uz svijeće i vino, ja oženim onu koja voli sjediti na kamenu i noge u moru namakati, Mjesecu i zvijezdama se diviti.
- Slušaj šum mora, lepet krila galeba u visini. Uživaj u muzici koja dopire s broda na pučini. Udahni miris mora i toplog kamena. Zatvori oči, kažem mu. Opusti se i uživaj.
Nakon petnaestak minuta provedenih u tišini,( ako zanemarim njegovo vrpoljenje i patničko uzdisanje), dignuo se prigovarajući.
-Znaš što? Od danas, ja ću sjediti na klupi uz obalu, a ti sjedi i broji zvijezde u moru koliko ti srce želi.
-U redu, rekla sam nevoljko se dižući. Ne moramo voljeti iste stvari. Ne moramo doživjeti ljepotu na isti način. Važno je da se razumijemo.
****
Danas( u tišini ili negodujući)zajedno sjedimo na obali rijeke, ili mora . Na klupi, ili na kamenu,s nogama u vodi. Sa četrdeset godina je prigovarao, sa šezdeset je naučio da se zajedničke ljubavi dijele i zajedno snovi sanjaju.
Oznake: mjesec, more, Mašta....
20.07.2021. u 22:07 | 10 Komentara | Print | # | ^Crtica.....
Često mi kažu da sam djetinjasta. Ako to znači gledati svijet dječjim očima, uživati u plesu lišća na vjetru i igri svjetlosti i sjene, s ushitom gledati ljepotu , smijati se kad si sretan i zadovoljan,plakati kad si tužan... ne želim se mijenjati.
Mi smo djeci učitelji. Djeca su knjiga iz koje ponavljamo gradivo koje smo odrastajući zaboravili.
Sjećanja
Ne postoje sretni završetci;
posveta u knjigu napisana.
Provlačim vrijeme kroz prste.
Otvaram vrata sjećanja.
Te noći
gorjele su Amorove strijele
školjka je šaptala moru,
vjetar je pričao nebu o mjestu gdje rastu dine.
Na prostirci od mjesečine
rekao si; pokloni mi onaj dio sebe
koji ljubomorno čuvaš za svoje snove.
Zaneseno,
umjesto violinskog ključa
u kajdanku, srce sam stavila.
Usnama sam umjesto nota
rijeku ljubavi uglazbila,
u slovarici srca riječi odabrala,
u stih te zamotala
između korica sakrila
u pijesku vremena, posvetu napisala.
Isprale su lipanjske kiše miris procvale lipe
i tragove na putu.
Ostala su sjećanja
i urezana imena na klupi.
(objavljeno u zbirci Tajna pjesme /BPU 4 ciklus)
Vruća tema
Mogu li nas neke vijesti još uvijek iznenaditi!? Itekako!
Vruća tema u ove sparne dane, kod nas je -odvoz smeća!
U ponedjeljak nas je na ulazu u haustor dočekala obavijest kako se miješani otpad neće odvoziti, uz napomenu, neka ga do daljnjega zadržimo kod sebe!
Gdje u zgradama držati smeće? Na balkonima!? Hoće li oni koji nemaju balkone smeće čuvati ispred ulaznih vrata!? Hoćemo li , po ovim vrućinama i sparinama, smeće stavljati pokraj prepunih kontejnera?
Loše organizirano prikupljanje bio otpada, kante i kontejneri koji se ne peru, već duže vrijeme , leglo su muha i izvor smrada. O ostalim štetočinama koji izlaze noću, neću pričati.
Ako je nama uz kante i kontejnere teško izdržati neugodne mirise, kako je ljudima koji žive u blizini deponija??
Dok si građanstvo, u nevjerici, postavlja tisuće pitanja, Čistoća je danas u kaslićima ostavila račune za odvoz smeća!!
*****
Problem smeća, godinama, tema je na kojoj se dobijaju glasovi, a par godina kasnije, gube izbori.
Dok je u naprednim zemljama ( na zadovoljstvo građana i sreću prirode) smeće sirovina za proizvodnju energije, kod nas je, na žalost, veliki problem i kamen spoticanja.
U začaranom krugu, (ne)odgovornost se prebacuje na one koji su izbore izgubili.
Tek kad oni bivši i sadašnji ljudi na vlasti sjednu zajedno za stol, dok zajedno ne vide gdje je problem i kako ga riješiti....dotle ćemo imati ovo što imamo.
Grad cvijeća,kojemu na ulazu stoje bale smeća!
Oznake: problem s otpadom
08.07.2021. u 22:00 | 12 Komentara | Print | # | ^Malo nam za sreću treba
U dobra stara vremena, prije covid pošasti, Ljeto u Varaždinu bilo je bogato različitim programima. Uživali smo, svatko na svoj način. Često smo bili nezadovoljni i prigovarali. Tek kad izgubimo (ili kad nemamo) ono na što što smo navikli, postanemo svjesni onoga što smo imali. Nije to pojava samo u ovom vremenu. Uvijek je tako bilo. Nije se rodio onaj koji bi svima udovoljio.
Ljeti najčešće biram događanja u vili Bedeković.
(sl. s neta)
Prekrasna je, zar ne?
Tako je bilo i u petak. Konačno se vraćamo na staro! Kćerka i ja, naoružane s dvije doze Pfizera, zauzimamo svoja mjesta. Nestrpljive smo. Sva mjesta, sjedeća i stojeća su puna. Na tolikom prostoru, uz pridržavanje epidemioloških mera, stane 200 ljudi!
Zamislite lijepu ljetnju noć i pozornicu na koju izlaze Četiri tenora.
Ovo im je, kako su rekli, nakon devet mjeseci drugi nastup. Prvi su imali u Lisinskom. Oni željni nastupa, mi željni koncerti i dobre glazbe.
Oduševili su me svojim nastupom. Dva sata pjevali su kao da pjevaju za 2000 ljudi. Nevjerojatni su u svojim izvedbama. Uz to što krasno pjevaju, duhoviti su.
Već smo zaboravili što znači kad svi zajedno pjevamo, smijemo se.
Nakon koncerta, opuštene smo i sretne. Malo nam za sreću treba.
