Ljubav kroz riječi jedne žene
Sjećanja
Ne postoje sretni završetci;
posveta u knjigu napisana.
Provlačim vrijeme kroz prste.
Otvaram vrata sjećanja.
Te noći
gorjele su Amorove strijele
školjka je šaptala moru,
vjetar je pričao nebu o mjestu gdje rastu dine.
Na prostirci od mjesečine
rekao si; pokloni mi onaj dio sebe
koji ljubomorno čuvaš za svoje snove.
Zaneseno,
umjesto violinskog ključa
u kajdanku, srce sam stavila.
Usnama sam umjesto nota
rijeku ljubavi uglazbila,
u slovarici srca riječi odabrala,
u stih te zamotala
između korica sakrila
u pijesku vremena, posvetu napisala.
Isprale su lipanjske kiše miris procvale lipe
i tragove na putu.
Ostala su sjećanja
i urezana imena na klupi.
(objavljeno u zbirci Tajna pjesme /BPU 4 ciklus)
