Ljubav kroz riječi jedne žene
Krhotine
Tvoje riječi, bili su prsti na gitari
Muzika ljubavna
Tvoji dodiri, razigrane boje slikara
Voljela sam te
Rijeke riječi tekle su, u more obećanja ulile se
Vjerovala sam ti
Prelazim prstima po požutjeloj slici
Nisam ljuta
Utopila sam svu ljutnju u tuzi
Ne plačem
Isplakala sam sve želje i sva nadanja
Ne pitam
Čula sam sve odgovore i sva opravdanja
Nemoj me tražiti
Izbrisala sam te sa svih stranica sjećanja
Zaboravila sve note koje smo riječima skladali
Utopila u zaboravu sve čežnje
S kojima smo u san tonuli
Pustila neka rijeka odnese sve nade
S kojim smo se budili
Možda se sve ono što smo željeli
Na hridi vremena potrošilo
A možda ga
Nikad nije ni bilo?
Sakupljam krhotine
I u krilo spremam
Prazne ruke zagrljaj išću
Svijet sjećanja, prepun je sjena