Ljubav kroz riječi jedne žene
Jesenja čarolija
Jutros se grad probudio uronjen u maglu.
U kotlinama, magla se provlači kao usnuli snovi; grad uronjen u maglu, sjetu budi.
Oko podneva sunce je maglu rastjeralo. U pahuljaste oblake pretvorilo.
Toplinom, nježne cvjetove zagrijalo.
Jesen umjetnica, kroz grane se provukla, čarolijom boja na lišću se zaigrala....
Vjetar od lišća šareni tepih tka
Sunce se zapadu nagnulo.
Noć se nad grad spušta.
Oznake: jesenja čarolija
28.10.2021. u 19:41 | 17 Komentara | Print | # | ^U povjerenju
Nakon dvanaest mjeseci ograničenja kretanja i rada od kuće, Jura i Štef sretnu se u dućanu. Poslije kupovine upute se u obližnji parkić. Vrećice s namirnicama odlože na klupe. Iz džepa izvade, jedan bombicu pelinkovca, drugi šljivovice.
-U povjerenju, kaže Jura, ne znam koja budala je usrano vrijeme korone nazvala, novo normalno. Lani smo poslije posla sjedili u krčmi, kao ljudi pijuckali. One koji su, kao mi danas pili na klupicama, zvali smo klošari kronikusi. Nekada, cipelarili smo one koji su batine zaslužili. Laktarili su se oni koji su se bez znanja i zasluga za dobre položaje borili. Danas je pri susretu pozdrav laktarenje, na rastanku cipelarenje. Za popizditi. Život se okrenuo naopačke. U borbi za opstanak, pod maskama, koprcamo se kao ribice na suhom.Ovo jest novo, ali, nije normalno vrijeme.
-U pravu si, kaže Štef. Mene druge stvari muče. Korona je beštija koja nas u stopu prati. Zatvorili su krčme, kafiće i kladionice. Nema odlaska na utakmice. Od pive škemba mi narasla. Teretane su zatvorili. Nema svatova ni pjesme. Na vječni počinak čovjeka ne možemo pošteno ispratiti. Koma čovječe! Dvadeset četiri sata s Katom u stanu moram biti!
-Tak je, veli Jura tužno gledajući praznu bombicu pelinkovca. Jučer mi je draga rekla da mi je to kazna jer u crkvu ne idem. Rekao sam joj da je korona ateist, na što je ona popizdila. A jebi ga, rekao sam.Što drugo da mislim? Samo su crkve otvorene. Bolje da ne znaš kakvim me je imenima nazvala.
-Blago tebi. Tvoja ode u crkvu pa si sat vremena na miru. Ova moja se povampirila kao šišmiš doma čučeći. Na ulazu dezinfekcija, onda direkt kupaona, skidanje, tuširanje. Radu od kuće, samoinicijativno, dodala je rad kod kuće. Cijeli dan prigovara, trkelja o koroni, politici, humanosti, pravdi i nepravdi. Kad mi dojadi, uzmem flašu šljivovice za smirenje i dezinfekciju iznutra. Pun mi je kufer virusa i Kate. Kako sada stvari stoje, u mirovinu, s puškom će me tjerati.
- Strpi se još malo, tješi ga Jura. Kata je rizična skupina. Među prvima će je na cijepljenje zvati.
-U povjerenju, šapne Štef Juri, ako je uskoro ne pozovu, ja ću postati ugrožena vrsta.
(Objavljeno u zbirci "Što nam učini covid 19?"
Oznake: priča iz karantene
23.10.2021. u 20:39 | 7 Komentara | Print | # | ^Humor i aforizmi
Aforizam (grč. aphorismos) je kratak oblik jednostavne i duhovito izrečene tvrdnje ili sažete misli, sa svojstvima paradoksa.
Humor je oblik zabave i vid ljudske komunikacije sa svrhom da nasmije ljude i učini ih sretnim. Podrijetlo riječi humor dolazi od humoralnog liječenja starih Grka, koji su tvrdili da mješavina tekućina (humora) kontrolira ljudsko zdravlje i osjećaje.
( Wikipedia)
Humora i aforizama ne nedostaje u časopisima i Zbornicima UHAH-a.
-Možete me voljeti, i ne morate. Možete me prihvatiti, i ne morate. Ljubav i prihvaćenost nisu povlastica- one su potreba.
-Vukovi žive u čoporima. Ljudi u zajednicama. I jedni i drugi su krvoločni. Vuk je vuku - i čovjek čovjeku – vuk.
-Nikad se o miru više nije govorilo; nikad se više ratova nije vodilo.
-Imaj svoje mišljenje. Zadrži ga za sebe.
-Veliki mirotvorci danas su- trbuhozborci. Puna trbuha kroje sudbinu gladnima kruha.
-I u polju kukolja raste zdravo sjeme.
-Žena je filozofija. Muškarac filozof. Brak je mudrost.
-Kamen je temeljac; nerazumijevanje – kamen spoticanja.
-Istog su soja, ne rastu na istom polju, ne mogu se iskorijeniti – korov i mržnja.
-Što je tajna vječne mladosti? Botox.
-Kad vidiš da ne možeš dalje, stani. Kad vidiš da ne bude bolje, odustani.
-Budi taktičar, nemoj biti polemičar. Budi dosljedan, nemoj biti dosadan.
-Traži sve što želiš. Dat ću ti ono što mogu.
-Nema tih štitova, ograda i zidova koji će čovjeka zaštititi od njega samoga.
-Čovjek je ishodište svega dobroga i svega lošega.
-Što je s onim što smo znali prije nego smo počeli učiti?
Čega se sjećamo kad se više ničega ne možemo sjetiti?
(Objavljeno u Zborniku aforizama STOŽER I MASKE)
10.10.2021. u 20:43 | 20 Komentara | Print | # | ^