Ljubav kroz riječi jedne žene
U povjerenju
Nakon dvanaest mjeseci ograničenja kretanja i rada od kuće, Jura i Štef sretnu se u dućanu. Poslije kupovine upute se u obližnji parkić. Vrećice s namirnicama odlože na klupe. Iz džepa izvade, jedan bombicu pelinkovca, drugi šljivovice.
-U povjerenju, kaže Jura, ne znam koja budala je usrano vrijeme korone nazvala, novo normalno. Lani smo poslije posla sjedili u krčmi, kao ljudi pijuckali. One koji su, kao mi danas pili na klupicama, zvali smo klošari kronikusi. Nekada, cipelarili smo one koji su batine zaslužili. Laktarili su se oni koji su se bez znanja i zasluga za dobre položaje borili. Danas je pri susretu pozdrav laktarenje, na rastanku cipelarenje. Za popizditi. Život se okrenuo naopačke. U borbi za opstanak, pod maskama, koprcamo se kao ribice na suhom.Ovo jest novo, ali, nije normalno vrijeme.
-U pravu si, kaže Štef. Mene druge stvari muče. Korona je beštija koja nas u stopu prati. Zatvorili su krčme, kafiće i kladionice. Nema odlaska na utakmice. Od pive škemba mi narasla. Teretane su zatvorili. Nema svatova ni pjesme. Na vječni počinak čovjeka ne možemo pošteno ispratiti. Koma čovječe! Dvadeset četiri sata s Katom u stanu moram biti!
-Tak je, veli Jura tužno gledajući praznu bombicu pelinkovca. Jučer mi je draga rekla da mi je to kazna jer u crkvu ne idem. Rekao sam joj da je korona ateist, na što je ona popizdila. A jebi ga, rekao sam.Što drugo da mislim? Samo su crkve otvorene. Bolje da ne znaš kakvim me je imenima nazvala.
-Blago tebi. Tvoja ode u crkvu pa si sat vremena na miru. Ova moja se povampirila kao šišmiš doma čučeći. Na ulazu dezinfekcija, onda direkt kupaona, skidanje, tuširanje. Radu od kuće, samoinicijativno, dodala je rad kod kuće. Cijeli dan prigovara, trkelja o koroni, politici, humanosti, pravdi i nepravdi. Kad mi dojadi, uzmem flašu šljivovice za smirenje i dezinfekciju iznutra. Pun mi je kufer virusa i Kate. Kako sada stvari stoje, u mirovinu, s puškom će me tjerati.
- Strpi se još malo, tješi ga Jura. Kata je rizična skupina. Među prvima će je na cijepljenje zvati.
-U povjerenju, šapne Štef Juri, ako je uskoro ne pozovu, ja ću postati ugrožena vrsta.
(Objavljeno u zbirci "Što nam učini covid 19?"
Oznake: priča iz karantene
23.10.2021. u 20:39 | 7 Komentara | Print | # | ^