Ljubav kroz riječi jedne žene
Krijesnice srca
Jesmo li se zaboravili veseliti malim stvarima. Uživati u ljepoti trenutka? Ovdje i sada.
Krijesnica je sve manje. Onih u prirodi. I onih u srcu. Reći ćemo, vrijeme u kojem živimo takvo je. Mi smo se samo prilagodili.
Vrijeme Adventa. Darivanja. Ne onakvog kakvo bi trebalo biti. Vrijeme strke, zbrke, šopingiranja. Jesmo li zaboravili da su najljepši pokloni oni koje srcem poklanjamo? Oni, koji se novcem ne mogu kupiti?
Naravno, sve što dajemo, dajemo od srca. Istina, za ono što damo dobijemo radost i zahvalnost. Najveća nagrada je usrećiti nekoga.
Na istinske vrijednosti, podsjete nas mali ljudi. Vole oni igračke. Vole i slatkiše. Kako i ne bi. Oni su djeca. Smiju se kad su sretni, plaču kad su bolesni, ili tužni.
Iskreni su. Oni su krijesnice srca.
Zašto ovo pišem?
Krenuli su bakini mališani u vrtić. Sa suzama. Jedan od njih odbijao je hranu. Tete ga nisu mogle nagovoriti, ni bracek nahraniti. On čeka svoju baku, govorio je. On je plakao u vrtiću, baka doma.
Kako to obično biva, nakon tri tjedna, razbolili su se. Sve je puno kojekakvih virusa. Bolesni oni, bolesna i baka. Tako to ide. U paketu. Nepuna tri mjeseca, virusi se vrte u krug.
Kažem, čemu vrtić? Djeci je potrebno društvo vršnjaka, odgovaraju. Slažem se. I socijalizacija, dodaju. Tu već dvojim. Nisam išla u vrtić, nisam asocijalna...., ali roditeljske odluke moraju se poštivati, naučila sam s prvim duplićima.
Da ih utješim dok temperatura i kašalj divljaju, pitam ih, što žele da im baka kupi?
-Pokloni su već dosani, kaže mali mudrac. Ja bih tlcao po livadi.
-Ne možeš još ljube. Kad ozdraviš.
Da ga raspoložim, vadim najdraže igračke. Šarene balone koje s mamom crtaju, bojaju, selotejpom učvršćuju, s kojima u dnevnom boravku letimo nebeskim plavetnilom, do mjeseca i zvijezda i vidimo sva čudesa ovog svijeta. Za potpun doživljaj puštamo i spot Don Diabla&AR/CO- Hot Air.
Između jednog virusa i vodenih kozica, uspijemo otići pogledati šajeni gajad.
Koja je to radost i ushit. Sve žaruljice svijetle im u očima. Ništa ne traže da im se kupi. Veselo trče od jednog šarenog svijetlećeg čuda do drugog.
Nije im jasno zašto je snijeg, malo zamazani. Ne objašnjavam im. Premali su.
Ako nekad pomislimo da je adventskog šarenila previše, pogledajmo u oči mališana.
Pogledajmo svijet dječjim očima. Maštajmo.
Sreća je šarena, prije par godina, naučila me mala djevojčica. Bila je u pravu.
Oznake: sreća, radost, šarenilo...djeca
26.12.2023. u 16:53 | 9 Komentara | Print | # | ^Malo nam za sreću treba
U dobra stara vremena, prije covid pošasti, Ljeto u Varaždinu bilo je bogato različitim programima. Uživali smo, svatko na svoj način. Često smo bili nezadovoljni i prigovarali. Tek kad izgubimo (ili kad nemamo) ono na što što smo navikli, postanemo svjesni onoga što smo imali. Nije to pojava samo u ovom vremenu. Uvijek je tako bilo. Nije se rodio onaj koji bi svima udovoljio.
Ljeti najčešće biram događanja u vili Bedeković.
(sl. s neta)
Prekrasna je, zar ne?
Tako je bilo i u petak. Konačno se vraćamo na staro! Kćerka i ja, naoružane s dvije doze Pfizera, zauzimamo svoja mjesta. Nestrpljive smo. Sva mjesta, sjedeća i stojeća su puna. Na tolikom prostoru, uz pridržavanje epidemioloških mera, stane 200 ljudi!
Zamislite lijepu ljetnju noć i pozornicu na koju izlaze Četiri tenora.
Ovo im je, kako su rekli, nakon devet mjeseci drugi nastup. Prvi su imali u Lisinskom. Oni željni nastupa, mi željni koncerti i dobre glazbe.
Oduševili su me svojim nastupom. Dva sata pjevali su kao da pjevaju za 2000 ljudi. Nevjerojatni su u svojim izvedbama. Uz to što krasno pjevaju, duhoviti su.
Već smo zaboravili što znači kad svi zajedno pjevamo, smijemo se.
Nakon koncerta, opuštene smo i sretne. Malo nam za sreću treba.
Dan sreće, proljeća i pripovijedanja
Puno dana u jedan dan je stalo. Danas s radošću pričamo ....
O proljeću
U starom se Rimu prvi dan proljeća slavio kao početak jedne nove godine. Davno prije Rimljana, Kelti su slavili prvi dan proljeća kao uskrsnuće Sunca. Proljeće je za mnoge imalo značenje buđenja,stvaranja i rađanja nečeg novog. Dobar primjer za to je popularna građevina Stonehenge. On je konstruiran na jedinstven način, pa se tako u zoru prvog dana proljeća Sunce izdiže točno iznad menhira. U staroj Grčkoj početak proljeća je označavao Dionizovo ponovno rođenje
(izvor wikipedia)
Već duže vremena uživamo u vijesnicima proljeća. Kažu, predproljeće je to. Rano proljeće procvjetalo je na propupalim granama.Danas će tiho stići, sutra već, proljeće će biti. Simboličan početak buđenja i rađanja . Svako proljeće nadu budi i radost daje.
Kažu da je danas međunarodni dan sreće.
Čemu izdvajati jedan dan za sreću, kada bi svaki dan, svaki čovjek na svijetu trebao biti sretan. Sreća nije poklon u šareni celofan zamotan. Sami je rađamo. Sami je stvaramo.Sreća je u pogledu, sreća je u osmijehu, sreća je u jutru što sneno se budi. Sreća je sve ono što smo mi nekome i netko nama. Budimo zadovoljni i sretni. Sreću čine male stvari.
Svaki dan sve smo otuđeniji jedni od drugih. Malo se družimo, sve manje pričamo. Dobro je podsjetiti se da je čovjek riječ.
Danas je svjetski dan pripovijedanja. Dan po meni skrojen. Malo je onih koji mogu slušati toliko koliko ja mogu pripovijedati. Dok još traje, idem ga dobro iskoristiti:))))
Oznake: proljeće, sreća, pripovijedanje
20.03.2019. u 17:23 | 9 Komentara | Print | # | ^