Ljubav kroz riječi jedne žene

Krijesnice srca

Jesmo li se zaboravili veseliti malim stvarima. Uživati u ljepoti trenutka? Ovdje i sada.
Krijesnica je sve manje. Onih u prirodi. I onih u srcu. Reći ćemo, vrijeme u kojem živimo takvo je. Mi smo se samo prilagodili.
Vrijeme Adventa. Darivanja. Ne onakvog kakvo bi trebalo biti. Vrijeme strke, zbrke, šopingiranja. Jesmo li zaboravili da su najljepši pokloni oni koje srcem poklanjamo? Oni, koji se novcem ne mogu kupiti?
Naravno, sve što dajemo, dajemo od srca. Istina, za ono što damo dobijemo radost i zahvalnost. Najveća nagrada je usrećiti nekoga.
Na istinske vrijednosti, podsjete nas mali ljudi. Vole oni igračke. Vole i slatkiše. Kako i ne bi. Oni su djeca. Smiju se kad su sretni, plaču kad su bolesni, ili tužni.
Iskreni su. Oni su krijesnice srca.
Zašto ovo pišem?
Krenuli su bakini mališani u vrtić. Sa suzama. Jedan od njih odbijao je hranu. Tete ga nisu mogle nagovoriti, ni bracek nahraniti. On čeka svoju baku, govorio je. On je plakao u vrtiću, baka doma.
Kako to obično biva, nakon tri tjedna, razbolili su se. Sve je puno kojekakvih virusa. Bolesni oni, bolesna i baka. Tako to ide. U paketu. Nepuna tri mjeseca, virusi se vrte u krug.
Kažem, čemu vrtić? Djeci je potrebno društvo vršnjaka, odgovaraju. Slažem se. I socijalizacija, dodaju. Tu već dvojim. Nisam išla u vrtić, nisam asocijalna...., ali roditeljske odluke moraju se poštivati, naučila sam s prvim duplićima.
Da ih utješim dok temperatura i kašalj divljaju, pitam ih, što žele da im baka kupi?
-Pokloni su već dosani, kaže mali mudrac. Ja bih tlcao po livadi.
-Ne možeš još ljube. Kad ozdraviš.
Da ga raspoložim, vadim najdraže igračke. Šarene balone koje s mamom crtaju, bojaju, selotejpom učvršćuju, s kojima u dnevnom boravku letimo nebeskim plavetnilom, do mjeseca i zvijezda i vidimo sva čudesa ovog svijeta. Za potpun doživljaj puštamo i spot Don Diabla&AR/CO- Hot Air.

Između jednog virusa i vodenih kozica, uspijemo otići pogledati šajeni gajad.
Koja je to radost i ushit. Sve žaruljice svijetle im u očima. Ništa ne traže da im se kupi. Veselo trče od jednog šarenog svijetlećeg čuda do drugog.
Nije im jasno zašto je snijeg, malo zamazani. Ne objašnjavam im. Premali su.
Ako nekad pomislimo da je adventskog šarenila previše, pogledajmo u oči mališana.

Pogledajmo svijet dječjim očima. Maštajmo.
Sreća je šarena, prije par godina, naučila me mala djevojčica. Bila je u pravu.

Oznake: sreća, radost, šarenilo...djeca

26.12.2023. u 16:53 | 9 Komentara | Print | # | ^

Djeca su mali čovjek

Za prst me čvrsto drže;
oslonac i sigurnost trebaju,
najljepšim osmjehom na svijetu
sreću i privrženost pokazuju;
plaču kad su bolesni i gladni
jer, drugačije ne znaju.

Dok prvim koracima nesigurno koračaju;
pokazujem im sunce, mjesec, oblake
ptice što nebom lete
rijeku što žubori i teče;
pokazujem im cvijet
pokraj puta list žut.

Pričam im priču o vjetru
što grane njiše i uspavanku šapuće,
o kiši što nježno škrapuće,
o pahuljama bijelim i snenim;
pričam im priču o zimi
proljeću, ljetu i jeseni.

Pričam im o ljepoti i ljubavi
o svijetu, kakav bi trebao biti;
prešućujem ono manje lijepo
ono, čemu će ih, život naučiti.

Trče u susret Suncu. Ruke dižu put neba.
Malo im za sreću i osmjeh na licu treba.
Istinska ljepota postojanja,
radost i ushit otkrivanja
u nevinim je
dječjim očima.

Djeca su mali čovjek
onakav
kakav bi čovjek trebao biti;
lekcije koje smo zaboravili,
djeca će nas naučiti.

Oznake: radost, djeca

14.12.2022. u 17:58 | 11 Komentara | Print | # | ^

Šetnja

Prije šest tjedni postala sam baka. Blizanci. Ovaj put dva dječaka.

Svako rođenje je čudo priroge. Genetika se pobrinula da je jedan sličan mami, drugi tati. Roditelji u malom izdanju:)).
Ne traže puno. Važno je da su siti, suhi i jedan drugome blizu. Dodamo li tome puno pažnje i ljubavi, zadovoljni su i mirni.

Nevjerovatna je njihova povezanost. U isto vrijeme su gladni. Kad jedan spava, spava i drugi, i naravno , plaču u duetu:))

Tako su mali i tako slatki. Dok gledam kako se u snu mršte ,a odmah poslije anđeoski smiješe; pitam se što sanjaju?

Svako jutro donosi nešto novo. Jači stisak prsta. Prepoznavanje. Radoznalo promatranje. Anđeoski osmjeh. Radost.
****
Malo je lijepih dana za šetnju. Ili kiša pada, ili vjetar puše. Gledamo različite prognoze vremena po satu. Da bi mogli s malcima u šetnju, lijepo vrijeme mora biti između dva hranjenja. Na početku, šetnja nam se činila kao nemoguća misija. Dok ih spremimo i stavimo u kolica, moramo na lajnu staviti i malog peseka. Svi zajedno, krećemo s trećeg kata bez lifta. Moram priznati da je odlazak i povratak najteži dio. Ili jedan od težih dijelova šetnje!? Zašto?

Tek kad dođemo vani, na onaj dio koji je predviđen (tako je barem nekada bilo) za pješake, nastane problem. Sada je taj prostor žutom crtom(s obadvije strane ceste), podijeljen na dva dijela. Logično bi bilo da se( ako poštujemo prometna pravila)jednim dijelom trotoara voze biciklisti,a drugom stranom hodaju pješaci. I s jedne i s druge strane.

Tako bi trebalo biti, ali tako nije.Vozi se kako kome paše, a žene s kolicima, stariji sa štapovima i pomoćnim hodalicama ,nek se snalaze kako znaju i umiju.

Da su samo bicikli u pitanju, bilo bi lako i jednostavno. Gradski oci hvale se kako su nabavili određeni broj električnih romobila. Iznajmljuju ih po simboličnoj cijeni. Rekla bih da je akcija hvale vrijedna, kada bi uz to bila propisana i pravila u prometu istima.

Najgori su oni što voze skateboard. Balansiraju trotoarom. Još gori su oni koji voze skuplje i brže hoverboarde i longboarde. Manje nevješti kao da voze spust na ravnom, oni vještiji kao da treniraju za natjecanje u snowboardu. Sve zimske discipline,bez skijaške opreme, sretnemo na trotoaru. Sretnemo li u šetnji gospona koji vozi monocikl, a travnjak nije u blizini, u ozbiljnim smo problemima.

Dok smo izbjegavale jedan bliski susret s bešumnom jurilicom, rekla sam kako bi bilo dobro da pješaci na ramenima nose prilagođene retrovizore. Ne bi bilo loše i žmigavce namontirati, samo, jedino mjesto na kojem bi to izvodljivo bilo je stražnjica, a to , priznat će te, ne bi bilo prikladno .
Sada je, uvjetno rečeno, situacija na nekadašnjim trotoarima podnošljiva. Kako će to izgledati u ljetu kad sva djeca i odrasli s modernim prometalima krenu u šetnju, ostaje nam da vidimo.
****
Mali ljudi spavaju nesvjesni džungle na trotoaru. Dok sjedimo u parku i pijemo kavu koju smo usput kupile, uživamo u miru i tišini.
Ne trebamo gledati na sat. dok se mrvice počnu meškoljiti, vrijeme je za povratak.

Oznake: djeca, radost, šetnje

29.05.2021. u 21:51 | 16 Komentara | Print | # | ^

Idemo dalje

Djeca nas uvijek podsjećaju na smijeh i radost, ali nas uče i onome što s godinama potrošimo.....strpljivost i upornost usprkos i unatoč svemu. Tako sam se i ja vratila blogu. Dan po dan, post po post.

******
Puno toga u jedan dan stane. Lijepoga i manje lijepoga. Lijepomu se radujemo, s manjem lijepim se suočavamo. Život se uvijek potrudi ponuditi ravnotežu. Na nama je hoćemo li loše lakše ili teže prihvatiti i s time se boriti, veselići se onome lijepome. Ono na što ne možemo utjecati s time se moramo nositi. Nije lako ali se naučimo. Strahove liječimo ako ih, kao i sreću, zajedno dijelimo.
U dva mjeseca o strpljivosti naučila sam više nego ikada. Imati petnaest godina , strogo mirovati (ležati) mjesec dana u krevetu, drugi mjesec uz pomoć štaka vrlo malo se kretati i biti discipliniran, ne cendrati , ne zahtijevati i nasmijan biti.... teško je za povjerovati.

Druga stvar koju sam od petnaestogodišnjakinje naučila je da se sa svim onim što nam život donese preko noći, s čime moramo živjeti, moramo prihvatiti i ići dalje u ostvarivanju svojih snova.Korak po korak, dan po dan, slika po slika i prva zajednička, u galeriji Klarić, izložba.

****
I tako dok smo zajedno, zajedničke strahove i brige dijelili, zajedno smo se onome što predstoji, veselili.

Kitice smo pripremili

Vesele kumice

Sretni mladenci

Dok smo mi feštali ,naši Vatreni prvu utakmicu su pobijedili, a onda, tako i dalje nastavili. Nemjerljivo je ono što su dečki svima nama poklonili. Radost, nadu, ponos i ono što je navažnije i najveće-zajedništvo. Oživjele su ulice i trgovi. Kockica do kockice-Hrvatska do finala.