Marketing
Idemo dalje
Djeca nas uvijek podsjećaju na smijeh i radost, ali nas uče i onome što s godinama potrošimo.....strpljivost i upornost usprkos i unatoč svemu. Tako sam se i ja vratila blogu. Dan po dan, post po post.
******
Puno toga u jedan dan stane. Lijepoga i manje lijepoga. Lijepomu se radujemo, s manjem lijepim se suočavamo. Život se uvijek potrudi ponuditi ravnotežu. Na nama je hoćemo li loše lakše ili teže prihvatiti i s time se boriti, veselići se onome lijepome. Ono na što ne možemo utjecati s time se moramo nositi. Nije lako ali se naučimo. Strahove liječimo ako ih, kao i sreću, zajedno dijelimo.
U dva mjeseca o strpljivosti naučila sam više nego ikada. Imati petnaest godina , strogo mirovati (ležati) mjesec dana u krevetu, drugi mjesec uz pomoć štaka vrlo malo se kretati i biti discipliniran, ne cendrati , ne zahtijevati i nasmijan biti.... teško je za povjerovati.
Druga stvar koju sam od petnaestogodišnjakinje naučila je da se sa svim onim što nam život donese preko noći, s čime moramo živjeti, moramo prihvatiti i ići dalje u ostvarivanju svojih snova.Korak po korak, dan po dan, slika po slika i prva zajednička, u galeriji Klarić, izložba.
****
I tako dok smo zajedno, zajedničke strahove i brige dijelili, zajedno smo se onome što predstoji, veselili.
Kitice smo pripremili
Vesele kumice
Sretni mladenci
Dok smo mi feštali ,naši Vatreni prvu utakmicu su pobijedili, a onda, tako i dalje nastavili. Nemjerljivo je ono što su dečki svima nama poklonili. Radost, nadu, ponos i ono što je navažnije i najveće-zajedništvo. Oživjele su ulice i trgovi. Kockica do kockice-Hrvatska do finala.
Kockice su najljepše na svijetu, kaže moj muž . Naravno da jesu. Svi ćemo se složiti.
Idemo dalje!
Post je objavljen 01.07.2018. u 19:06 sati.