Ljubav kroz riječi jedne žene
Kockice
Danas je malo onih koji ne znaju za Hrvatsku. Nemoj se ljutiti, kaže unuk djedu, za to nije zaslužna vanjska politika. Znam da svi govore kako mladi danas ne znaju cijeniti domovinu. Nije baš tako. Uzmimo za primjer našu nogometnu reprezentaciju. Dečki igraju u drugim zemljama, u stranim klubovima. Materijalno su osigurani. Kad za reprezentaciju treba igrati, s ponosom oblače kockasti dres i srce ostavljaju na terenu. Za svoju Hrvatsku. Kockice su naš znak pripadnosti i prepoznatljivosti. Ma gdje igrali Vatreni, Barakude, Kauboji ,ili naši sportaši u pojedinačnim sportovima, uvijek je na tribinama navijača u kockicama.
Kockice predstavljaju naš nacionalni grb.
Crvena boja na dresu simbol je snage i hrabrosti, bijela slobode i poštenja.
Kockice su simbol nacionalnog ponosa među igračima i navijačima. Mladima i onima koji to više nisu.
Navijači su ambasada, sportaši ambasadori.
Ulomak iz priče", Kockice" napisane poslije prvenstva u Rusiji.
Oznake: kockice
05.12.2022. u 21:48 | 11 Komentara | Print | # | ^Idemo dalje
Djeca nas uvijek podsjećaju na smijeh i radost, ali nas uče i onome što s godinama potrošimo.....strpljivost i upornost usprkos i unatoč svemu. Tako sam se i ja vratila blogu. Dan po dan, post po post.
******
Puno toga u jedan dan stane. Lijepoga i manje lijepoga. Lijepomu se radujemo, s manjem lijepim se suočavamo. Život se uvijek potrudi ponuditi ravnotežu. Na nama je hoćemo li loše lakše ili teže prihvatiti i s time se boriti, veselići se onome lijepome. Ono na što ne možemo utjecati s time se moramo nositi. Nije lako ali se naučimo. Strahove liječimo ako ih, kao i sreću, zajedno dijelimo.
U dva mjeseca o strpljivosti naučila sam više nego ikada. Imati petnaest godina , strogo mirovati (ležati) mjesec dana u krevetu, drugi mjesec uz pomoć štaka vrlo malo se kretati i biti discipliniran, ne cendrati , ne zahtijevati i nasmijan biti.... teško je za povjerovati.
Druga stvar koju sam od petnaestogodišnjakinje naučila je da se sa svim onim što nam život donese preko noći, s čime moramo živjeti, moramo prihvatiti i ići dalje u ostvarivanju svojih snova.Korak po korak, dan po dan, slika po slika i prva zajednička, u galeriji Klarić, izložba.
****
I tako dok smo zajedno, zajedničke strahove i brige dijelili, zajedno smo se onome što predstoji, veselili.
Kitice smo pripremili
Vesele kumice
Sretni mladenci
Dok smo mi feštali ,naši Vatreni prvu utakmicu su pobijedili, a onda, tako i dalje nastavili. Nemjerljivo je ono što su dečki svima nama poklonili. Radost, nadu, ponos i ono što je navažnije i najveće-zajedništvo. Oživjele su ulice i trgovi. Kockica do kockice-Hrvatska do finala.
Kockice su najljepše na svijetu, kaže moj muž . Naravno da jesu. Svi ćemo se složiti.
Idemo dalje!
Oznake: život, radost, kockice
01.07.2018. u 19:06 | 17 Komentara | Print | # | ^