Ljubav kroz riječi jedne žene
Krijesnice srca
Jesmo li se zaboravili veseliti malim stvarima. Uživati u ljepoti trenutka? Ovdje i sada.
Krijesnica je sve manje. Onih u prirodi. I onih u srcu. Reći ćemo, vrijeme u kojem živimo takvo je. Mi smo se samo prilagodili.
Vrijeme Adventa. Darivanja. Ne onakvog kakvo bi trebalo biti. Vrijeme strke, zbrke, šopingiranja. Jesmo li zaboravili da su najljepši pokloni oni koje srcem poklanjamo? Oni, koji se novcem ne mogu kupiti?
Naravno, sve što dajemo, dajemo od srca. Istina, za ono što damo dobijemo radost i zahvalnost. Najveća nagrada je usrećiti nekoga.
Na istinske vrijednosti, podsjete nas mali ljudi. Vole oni igračke. Vole i slatkiše. Kako i ne bi. Oni su djeca. Smiju se kad su sretni, plaču kad su bolesni, ili tužni.
Iskreni su. Oni su krijesnice srca.
Zašto ovo pišem?
Krenuli su bakini mališani u vrtić. Sa suzama. Jedan od njih odbijao je hranu. Tete ga nisu mogle nagovoriti, ni bracek nahraniti. On čeka svoju baku, govorio je. On je plakao u vrtiću, baka doma.
Kako to obično biva, nakon tri tjedna, razbolili su se. Sve je puno kojekakvih virusa. Bolesni oni, bolesna i baka. Tako to ide. U paketu. Nepuna tri mjeseca, virusi se vrte u krug.
Kažem, čemu vrtić? Djeci je potrebno društvo vršnjaka, odgovaraju. Slažem se. I socijalizacija, dodaju. Tu već dvojim. Nisam išla u vrtić, nisam asocijalna...., ali roditeljske odluke moraju se poštivati, naučila sam s prvim duplićima.
Da ih utješim dok temperatura i kašalj divljaju, pitam ih, što žele da im baka kupi?
-Pokloni su već dosani, kaže mali mudrac. Ja bih tlcao po livadi.
-Ne možeš još ljube. Kad ozdraviš.
Da ga raspoložim, vadim najdraže igračke. Šarene balone koje s mamom crtaju, bojaju, selotejpom učvršćuju, s kojima u dnevnom boravku letimo nebeskim plavetnilom, do mjeseca i zvijezda i vidimo sva čudesa ovog svijeta. Za potpun doživljaj puštamo i spot Don Diabla&AR/CO- Hot Air.
Između jednog virusa i vodenih kozica, uspijemo otići pogledati šajeni gajad.
Koja je to radost i ushit. Sve žaruljice svijetle im u očima. Ništa ne traže da im se kupi. Veselo trče od jednog šarenog svijetlećeg čuda do drugog.
Nije im jasno zašto je snijeg, malo zamazani. Ne objašnjavam im. Premali su.
Ako nekad pomislimo da je adventskog šarenila previše, pogledajmo u oči mališana.
Pogledajmo svijet dječjim očima. Maštajmo.
Sreća je šarena, prije par godina, naučila me mala djevojčica. Bila je u pravu.
Oznake: sreća, radost, šarenilo...djeca
26.12.2023. u 16:53 | 9 Komentara | Print | # | ^