Ljubav kroz riječi jedne žene
Jedan vrući dan
Živimo u, (blago rečeno)čudnom vremenu, u kojem čovjek čovjeku ne vjeruje; u kojem se, čovjek čovjeka boji.
Samo mališani svima vjeruju i svima se smiju. Golubi djeci vjeruju, djece se ne boje. S povjerenjem dolaze blizu kolica čekajući komadić klipića, koji im s radošću daju.
U podne, temperatura se popela iznad trideset stupnjeva. Iako mami svojom ljepotom, ne idemo u dravsku šumu.
U susjednom dvorištu, fontana se rastače kristalnim kapima.
Unatoč bezobrazno visokim cijenama benzina, jedni su već na moru, drugi se pripremaju, oni sretniji, napunili su bazene. Dalje od svog dvorišta ne moraju.
Oni koji nemaju za more, oni koji nemaju bazene, noge točaju u lavoru i kupaju se u vlastitom znoju. Takvih je, na žalost, sve više.
U predvečerje, prolazim pokraj grma prekrasnih cvjetova. Prignem se da ih pomirišem. Na jednom od njih, znatiželjno, bez straha, promatra me manekenka.
Sutra će, kažu, biti još više temperature, što znači da nema šetnje.
Držite se hlada
)
Oznake: ljeto
27.06.2022. u 22:00 | 12 Komentara | Print | # | ^