Ljubav kroz riječi jedne žene
Sjeme nade
Jučer smo se probudili na -5 Celzijevih. Ništa neobično za početak proljeća, u normalnim životnim uvjetima. Šetnja poljima i šumskim puteljcima, po hladnom vjetru, daleko je od opuštanja i proljetnje ugode.
I pupoljci čekaju sunce i toplinu
Začuđen hladnoćom, nestabilan na vjetru, bumbar me ispod latice znatiželjno promatra.
Onako kako se osjećamo tako i dan oslikamo. Valovi pandemije, kao tsunamiji ,dolaze jedan za drugim. Jedan veći i gori od drugoga.Lani proklijalo sjeme straha ukorijenilo se u svakodnevnom životu.
U nedostatku svega onoga što ljudskom postojanju daje ljepotu i radost,
u brazdu života sjeme nade sijem.
Otmim od zaborava;spremam u sjećanja
sve radosti i sve nježnosti, sve poljupce i zagrljaje;
sve ono što dodirom oživi
i traje.
Ljubav ne biramo/3
Na staru godinu pojavio se vedar i nasmijan s bocom crnog vina. Prvi put nije željela voditi ljubav. Zamolila ga je da sjedne. Pogledao je na sat.
-Znam da ti vrijeme curi, hladno je rekla. Danas ćemo razgovarati. Reci mi, što si danas rekao ženi kad si odlazio?
-Da idem s prijateljem na cugu, iskreno je odgovorio.
-Što obično kažeš kad dolaziš k meni?
-Ono što i većina drugih. Da imam sastanak, da duže radim, da sam u teretani, nestrpljivo je rekao.
U prsima joj je postalo tijesno. Ustaljeni obrasci se ne mijenjaju. Razmišljala je o majčinim riječima. On je njoj sve. Pripadala mu je dušom i tijelom.
-Što sam ja tebi?, pitala je gledajući ga u oči.
-Kakvo je to pitanje?,
-Jednostavno, odgovorila je. Što sam ja tebi?
Jedno vrijeme sjedio je bez riječi. Nervozno je prošao rukom kroz kosu.
- Znala si da imam obitelj. Ni na što te nisam prisiljavao. Ništa ti nisam obećavao. Lijepa si. Mlada si. Strastvena si. Draga. Cijenim tvoju odanost i privrženost. Što bi htjela da ti kažem? Nikad nisam rekao da te volim. Žao mi je ako si se nadala, rekao je dižući se.
Stala je ispred njega stišćući pesnice.
-Što bi rekao svojoj sestri da je u vezi s oženjenim muškarcem, pitala je suzdržavajući bijes.
-Potrudio bih se da to što prije okonča, hladno je rekao.
-Koji si ti licemjer, procijedila je piskutavim glasom. Koja je razlika između mene i tvoje žene? Ne mislim na status.
-Velika. Moja žena i ti ste nebo i zemlja, rekao je cinično se smijući.
Zamahnula je svom snagom. Šaka se spustila posred lica. Gledao ju je tupim pogledom.
-Za mene kažu da sam posrnula žena, ma što to značilo. Ti i tebi slični sramota ste muškog roda.Sebični. Nemoralni. Jadni. Svoju seksualnu nesigurnost liječite u zagrljaju druge žene. Varate i lažete i sebe i njih. Žene poput mene odbacujete s gnušanjem. Vraćate se ženi podvijenog repa. Ne osuđujem te, rekla je umornim glasom.Žalim te. Ne bih htjela biti u tvojoj koži. Za razliku od tebe, ja nikog nisam varala. Ja sam samo sebe zavaravala.
Stajala je i plakala.
Nevjericu i zbunjenost zamijenila je ljutnja. Čvrsto ju je primio za ruku.
- Dužna si mi objašnjenje, rekao je unoseći joj se u lice..
Odlučno se odmaknula.
-Ništa ja tebi nisam dužna, rekla je uzimajući flašu sa stola. Ovo ponesi doma.
Pokazala mu je vrata.
- Idi, rekla je. Čekaju te. Nemoj upropastiti i svoju obitelj.
****
Vrata su se s treskom zatvorila. Umorno se spustila u fotelju. Mobitel je vibrirao. Poruke su stizale. Ne otvarajući ih, blokirala je broj. Za sve ono što je čeka, trebat će joj snaga i odlučnost.
Oznake: ljubav
19.03.2021. u 18:11 | 11 Komentara | Print | # | ^Ljubav ne biramo/2
Na večer se istuširala,kosu zamotala u ručnik. Sjedila je sklupčana u fotelji. Nije željela s društvom u grad. Trebala je o svemu dobro razmisliti. Zvono na vratima prekinulo je njezina razmišljanja.
- Rekla sam da ne želim ići vani, rekla je otključavajući vrata.
Stajala je otvorenih usta zureći u nepozvanog gosta.
-Mogu li na trenutak ući, pitao je nesigurno se osvrćući.
Bez riječi ,otvorila je vrata i pustila ga unutra. Uzela mu je jaknu i objesila. Stajao je na hodniku.
-Hoćete li reći ono što imate ovdje na hodniku, ili ćete ući u sobu? pitala je smijući se. Još uvijek ne grizem. Ne bojte se.
Natočila je dvije čaše Joni Walkera. Jednu je stavila pred gosta, drugu je zamišljeno okretala u ruci. Sjeo je u fotelju promatrajući je bez riječi. Nasmijala se.
-Tebi je ovo smiješno?, procijedio je kroz stisnute zube.
-Moram priznati da jest, rekla je nervozno prinoseći čašu ustima. Danas sam na vratima vidjela opreznog, uplašenog muškarca. Nasuprot mene sjedi nesigurni gimnazijalac na prvom spoju. Pitam se, gdje je nestao veliki gospodin G?
Tresnuo je čašom o stol, dignuo se, primio je za ruke unoseći joj se u lice.
-Ja na ovo nisam naviknuo. Ma što su ti za mene pričali, nikad svoju ženu nisam varao. Nisam ovo planirao. I ja sam, vjerovala ili ne, od krvi i mesa. Dogodilo se. Zaljubio sam se. Došao sam se ispričati. Oprosti mi, rekao je krenuvši prema izlazu.
-Gospodine G!
Okrenuo se upitno je gledajući.
-Hoćete li me za rastanak poljubiti?
Vrijeme je stalo. Ljubili su se nježno. Voljeli strasno. Sjedila je sklupčana u njegovom krilu. Diskretno je pogledao na sat. Znala je da mora ići. Promatrala ga je dok se oblačio.
-Nemoj. Ovo se nije smjelo dogoditi, rekao je sjedajući na rub kreveta. Ja ti ne mogu pružiti ono što zaslužuješ. Ovo je bila velika greška.
-Ništa ne tražim i ništa ne očekujem. Ne bih bila sretna kada bih te od obitelji odvojila. Sreća se na tuđim suzama ne gradi. Pogriješili smo, rekla je. Na greškama se uči, zato ih nećemo ponavljati.
Za dva dana griješili su ponovno. I nastavili griješiti kad je on, kako je govorio, ukrao vrijeme. Ukradeno vrijeme ljepše je zvučalo od laži. Nije mu proturječila. Nije dala otkaz. Nije dala otkaz ni kad su počeli čudni pogledi, neumjesni komentari i ružne riječi. Prestala se pitati je li sljedbenica karmičkog puta ili zatočenica vlastitih zabluda i osjećaja, prestala se optuživati, prestala se opravdavati. Čula je sve pogrdne riječi koje ljudi koriste za žene poput nje. Od osuđivanja do omalovažavanja,od ogovaranja do pljuvanja. Njega su i dalje poštivali, po ramenu tapšali, njega nisu osuđivali.On je uvaženi član društva, koji godinama, uspješno balansira između dvije žene. Ni ona ga ne osuđuje, samo ponekad, umjesto ljubavi i čežnje, osjeti gorčinu i bijes. Na njega, na sebe, na društvo u cjelini.
****
Drugo jutro probudila se u fotelji. Boljela ju je svaka kost. U glavi joj je bubnjalo. Pogledala je praznu bocu na stolu. Tjeskoba ju je u prsima pritiskala . Dok je kuhala kavu nazvala je majku i Božić joj čestitala.
-Jesi li dobro dušo? brižno je pitala.
-Dobro sam. Razmišljala sam o tvom pitanju jučer, majko.
S druge strane bila je tišina. Natočila je kavu i sjela za stol.
-Kako sam postala to što jesam? Nisam željela, nisam planirala. Dogodilo se. Ljubav ne tražimo. Dođe tiho u naše živote darujući nam radost i ljepotu postojanja. Ma kako čudno zvučalo,sretna sam. Muškarac kojeg volim dolazi povremeno. Ukradeno vrijeme za nas je vrijeme nježnosti, ljubavi i prisnosti. Nema svađe, nema ružnih riječi. Teže je odgovoriti, zašto sam žena koja muškarca dijeli,žena sumnjiva morala, žena koja se ničemu ne nada, žena koja je sama.
-Zar si rano ujutro pijana?
- Nisam, ne brini. Makar,lakše bi mi bilo ovo reći da jesam. Znaš li čega se sjećam iz odrastanja majko?, pitala je umornim glasom.
S druge strane bila je tišina.
-Sjećam se tvojih suza, sjećam se njegovih uvreda, nastavila je. Sjećam se tvojih masnica i modrica. Ne sjećam se nježnosti, ne sjećam se prisnosti, ne sjećam se zajedništva. Nikad vas nisam vidjela zagrljene, nikad nismo imali obiteljski izlet. Uništio ti je život. Nikad te nisam pitala kako se to dogodilo?
Odugovlačila je s odgovorom.
-Možda sam ti davno trebala reći istinu, počela je neodlučno. I mi smo na početku bili zaljubljeni i sretni. Nakon dvije godine dobili smo tebe. Ma kako to tebi čudno zvučalo,bili smo sretna obitelj. Premala si bila da bi se sjećala.
Napravila je stanku. Promijenjenim glasom nastavila je;
-Kada je tvoj otac počeo često ostajati na poslu, ništa nisam sumnjala. Kada se počeo baviti različitim sportskim aktivnostima, podržavala sam ga. Radio je posao koji psihički iscrpljuje. Dolazio je doma umoran, ali zadovoljan. Rijetki intimni odnosi bili su bez strasti. Još uvijek ništa nisam sumnjala. Jednog dana, dok je duže radio, ti si pala. Trebalo te voziti na šivanje. Nazvala sam njegov ured. Nitko se nije javljao. Zvala sam centralu. Portir mi je ljubazno rekao da je gospodin prije dva sata otišao s gospođicom L. Doma je došao iscrpljen i umoran. Žalio se na suradnike. Rekla sam mu da ne treba lagati, neka se odluči; ona ili ja. Umjesto isprike, podivljao je. Taj dan dobila sam prvi šamar. Otiske prstiju na licu liječio je poljupcima. Obećao je da će je ostaviti, obećao je da me nikad više neće udariti. Prvo obećanje je izvršio i ljubavnicu ostavio. Možda bi bolje bilo da nije!? Ljubavnicu je flašom zamijenio. Naš život pretvorio se u ono čega se sjećaš. Sve do njegove smrti.
Plakala je. Čula je da i majka plače. Obrisala je suze i zapalila cigaretu.
-Zašto si to trpjela majko? Zašto nisi pomoć potražila i otišla?
-Jesam. Probala sam u nekoliko navrata otići s tobom roditeljima. Oni nisu vidjeli ništa loše u njegovom ponašanju. Majka je govorila da se žena mora pognuti i pretrpjeti. Otac je govorio da svi muškarci šaraju, varaju i piju. A on? Dolazio je, plakao, klečao, molio. Nevjerojatna je moć uvjeravanja muškarca preljubnika i zlostavljača. Svih ovih godina, pitam se isto što i ti. Zašto sam se vraćala? Zašto sam, usprkos i unatoč svemu, ostala? Različita su opravdanja zlostavljanih žena. Jedne će reći da nemaju kuda. Druge će reći da su izgubile vjeru u ljubav. Treće ostaju radi djece. Četvrte kažu da ih je strah. Pete su odgojene da žena šuti i trpi.Ja sam se pitala što bi bilo da nije morao birati između mene i nje? Vjerujem da bi se s vremenom sam odlučio. Ne bi postao ovisnik koji se u monstruma pretvorio. Nevjera je nepoštivanje. Alkoholizam je bolest. Ma kako se bolest zvala, bolesnog čovjeka teško je ostaviti. U pravilu, u stanju teške depresije,većina zlostavljanih žena ne traži pomoć... i ostaje.
Duboko je uzdahnula i nastavila;
-Ja nisam na vrijeme potražila pomoć i otišla.Tebi još nije kasno.Lijepo je biti nekome nešto. Lijepo je pripadati. Nikad to nemoj zaboraviti. Nemoj pobirati mrvice s tuđega stola.Muškarac koji poštuje žene, ne radi ono što je meni radio moj muž, ili ono što on tebi i svojoj ženi radi. Što je on tebi? Znaš li što si ti njemu? Znam da čekajući ukradeno vrijeme griješiš. Nije to ljubav, vjeruj mi.
-Kako zovu žene poput mene? neodlučno je pitala.
-Za njih kažu da su kurviši, rekla je izbjegavajući odgovor. Rijetki ih time osuđuju. Ma koliko društvo bilo civilizirano i napredno, neke stavove i uvjerenja ljudi nikad neće promijeniti. Za nevjeru općenito, krive su žene. Zakonite ili one druge. Posrnule žene.Nije mi bila namjera povrijediti te. Oprosti mi dijete .
-Hvala ti majko,rekla je tiho i prekinula vezu.
(nastavak slijedi)
Oznake: ljubav
18.03.2021. u 13:17 | 10 Komentara | Print | # | ^Ljubav ne biramo/1
Izašao je iz haustora, kapuljaču na glavu stavio,golim rukama očistio snijeg sa šajbe, sjeo u auto i pogled podignuo. Maknula se od prozora. Sa stola je uzela cigaretu i zapalila. Žaruljice na boru veselo su žmirkale. Svake put jednako boli. Diže se i odlazi, ona ostaje sama. Ne zna što znači zajedno se probuditi, zajedno dan provesti, zajedno sutra planirati. Znala je da sada dolazi doma s božićnim drvcem. Čekaju ga djeca i žena. Zajedno kite bor. Idila zajedničkog življenja.
Stresla se. Dignula se i grijanje pojačala. Otišla je u spavaću sobu. Zavukla se ispod razbacanih plahti. Zagrlila jastuk. Mirisao je na njegov losion. Na njega. Još osjeća njegove dodire. Pita se, misli ponekad na nju? Osjeća li krivnju?
Zamišljeno, gleda igru sjena na zidu.
-Kćeri moja! Lijepa si. Pametna si. Mogla si birati. Kako si postala to što jesi? pitala ju je majka.
Slegnula je ramenima.
-Ljubav ne biramo, majko.
Digla se. Sjedila je uz prozor s čašom crnog vina ruci. Gledala je igru bijelih pahulja. Kucnula se s neispijenom čašom vina na stolu. Zvuk se razbio tišinom.
Kako si postala to što jesi?, proganjale su je majčine riječi. Zatvorila je oči.
*****
Poslije srednje škole dobila je posao u struci. Dobronamjerni su govorili da je imala sreću, oni iskreni, govorili su da je imala debelu vezu. Poslu ju je učila gospođa koja se spremala u mirovinu. Rekla je da je šef strog, ali pravedan. Za dva tjedna vraća se s bračnog putovanja. Taj dan došla je, kako ju je gospođa savjetovala, pola sata ranije. Na kiosku je uzela štampu, skuhala kavu i sve zajedno odnijela u ured.Točno u sedam otvorila su se vrata. Visoki preplanuli muškarac, na trenutak je zastao, zatim se široko osmjehnuo.
-Vidim da je gospođa Marija dobila dostojnu zamjenu, rekao je pružajući ruku.
Tako je počela njihova suradnja. Od strogih naredbi do neobaveznih razgovora. Tolerirao je početničke pogreške. Urlao je u ljutnji.Znao je špotati, znao je i pohvaliti. Brzo se navikla na njegove promjene raspoloženja. Kolegice su govorile da je sretnica jer ima tako zgodnog šefa. Priznala im je da je zgodan i šarmantan, ali da nije njezin tip. Daleko je on od Clooneya.
Naučila je da je posao tajnice više od kuhanja kave i javljanja na telefon. Bila je upoznata sa svim poslovnim ugovorima i dogovorima. Znala je da mu je žena trudna, da čekaju sina. Često ga je zvala. Nekad je ostavljala poruku što treba kupiti na povratku. Kako poslovne, tako i obaveze koje mu je žena davala, primao je s razumijevanjem, ili s urlanjem.
Nakon jedne provale bijesa na ženin zahtjev, rekla je kako je tako najlakše. Na tajnici bijes iskaliti i doma miran doći.
-Što ste rekli, pitao je vraćajući se k njezinom stolu?
-Nisam željela da to čujete, neuvjerljivo je rekla.
- Oprostite. Znam da sa mnom uvijek nije lako.
Skrušeno se osmjehnuo.Morala je priznati da ima osmjeh koji razoružava.
Taj dan promijenio se njihov odnos. Postala je opuštenija. Često se smijala. Počela je uživati u svom poslu. On je, slučajno ili namjerno, vrata ureda ostavljao otvorena . U njegovom ponašanju ništa se nije promijenilo, ali u pogledu jest. Znala je da nije njezin tip. Znala je da je oženjen. Znala je da ima dijete. Znala je da je deset godina stariji. Znala je da ne smije. Unatoč svemu, zaljubila se.
Ako je i znao, ničim nije pokazao. I dalje je bio poslovan i uljudan. Istina, razdražljiviji, češće je gubio samokontrolu i vikao. Pretpostavljala je da je neispavan. Čula je da je s prvim djetetom najteže. To mu je i rekla savjetujući da se za blagdane dobro naspava.
-Nemoj pričati gluposti. I ti i ja znamo razlog, otresito je rekao zalupivši vratima.
Instinktivno je otvorila vrata ureda. Sjedio je zureći u strop.
-Oprostite gospodine G, nije bilo namjerno. Dogodilo se. Poslije praznika dat ću pismeni otkaz. Vama i vašoj obitelji želim sretne blagdane, rekla je tiho, zatvorila vrata i otišla.
nastavlja se.....
Oznake: ljubav
16.03.2021. u 13:36 | 15 Komentara | Print | # | ^Žena
Danas je Dan žena.
Neću pričati o borbi za ravnopravnost. Neću pričati o postignućima i dostignućima kojma se žena dokazala. Žena zna da uvijek može više i bolje, zato će, na samo ženi svojstven način, borit se i dalje.
Vidim da su ovih dana pjesnici utihnuli, pa ću ja napisati stih onoj koja:
Usnama dodiruje
pogledom miluje
osmjehom daruje
prstima oblikuje
dok srcem stvara,
od ratnika pjesnika
od skitnice viteza
od nevjernika vjernika.
Pred njom su najhrabriji klečali
zvijezde sa neba skidali
zbog nje su pili i plakali
hvalospjeve pisali i proklinjali.
Nije ona čarobnica. Nije ni sirena.
Ona je bila, i uvijek će biti
nježna, brižna, hrabra i odvažana
žena.
Za svaku ženu jedna ruža:))
Oznake: žena
08.03.2021. u 11:06 | 21 Komentara | Print | # | ^Post sa zakašnjenjem
Već sam pisala o UHAH-u (Udruga humorista i aforista), koje sam upoznala u radionici pisanja. Divni ljudi, čija je osobina duhovitost. Poslije te radionice, gospodin Dražen redovito je slao događanja u njihovoj Udruzi. Odem na njihove stranice, prelistam časopise i vidim da ja, definitivno, nemam što ni približno slično njihovom načinu pisanja poslati.
Lani, dobijem natječaj za najbolji humoristični potpis ispod karikature "Ivan Haramija Hans".
Mislim si, red je bar jednom nešto napisati i poslati. Krajem lanjskog ljeta mi smo bili zelena zona, što se covida tiče,pa napišem , Zagorec v karanteni“i pošaljem.
Znate kako kažu, da i ćorava kokoš ponekad kljucne zrno, tako sam i ja na tom natječaju osvojila prvo mjesto i originalnu karikaturu s potpisom autora( slika gore).
Htjela sam ovaj post prigodno,objaviti za Martinje, ali je na žalost, naša županija u to vrijeme prednjačila po broju oboljelih od covida. I što sad? Umjesto da se veselim, osjećala sam grižnju savjesti.
Situacija s covidom nešto je bolja i evo zakašnjelog Martinjskog posta.
Prvo mjesto smo, naravno, proslavili. Dok su moji pili gemište, ja sam mirisala buket. Tako mi i treba kad ne mogu ni čašu vina popiti:))
Ovo je prvi broj „Uh!Aha“ iz prosinca 2019.
Danas je na njihovim stranicama petnaest brojeva časopisa. Ako želite aktualne događaje doživjeti kroz riječi humorista i aforista, posjetite njihove stranice. Isplati se. To je moje iskustvo.
Smijeh je u današnje vrijeme ono što nam kronično fali.
Čašica smijeha, uvijek dobro čini.
05.03.2021. u 22:20 | 27 Komentara | Print | # | ^
