Danas je Dan žena.
Neću pričati o borbi za ravnopravnost. Neću pričati o postignućima i dostignućima kojma se žena dokazala. Žena zna da uvijek može više i bolje, zato će, na samo ženi svojstven način, borit se i dalje.
Vidim da su ovih dana pjesnici utihnuli, pa ću ja napisati stih onoj koja:
Usnama dodiruje
pogledom miluje
osmjehom daruje
prstima oblikuje
dok srcem stvara,
od ratnika pjesnika
od skitnice viteza
od nevjernika vjernika.
Pred njom su najhrabriji klečali
zvijezde sa neba skidali
zbog nje su pili i plakali
hvalospjeve pisali i proklinjali.
Nije ona čarobnica. Nije ni sirena.
Ona je bila, i uvijek će biti
nježna, brižna, hrabra i odvažana
žena.