Ljubav kroz riječi jedne žene
Dolina djetinjstva
Nebo su bijeli oblaci prekrili. Kao zgusnuta sjećanja. Kao mašta i san.
Izuvam cipele. Koračam bosonoga dolinom djetinjstva.
Prelazim rijeku. I ona je uža i plića. Trava je zelena i meka. Tražim put kojim smo nekad trčali. Nema ga. Vrijeme je izbrisalo tragove. Samo su cvjetovi još uvijek isti. Mirišu na djetinjstvo.....
Usnulom dolinom proteže se tišina.
Provlačim vrijeme kroz prste. Događaji kao tragovi otisnuti na dlanu. Otvaram vrata sjećanja.
Oznake: cvijeće, livada, djetinjstvo
02.08.2019. u 13:35 | 16 Komentara | Print | # | ^