Ljubav kroz riječi jedne žene

Glasaj za Hrvatsko stablo 2019. godine



Dok nešto radim volim slušati radio. Ako radi muzike i vijesti moram čuti, neka. U muzici uživam, kad su vijesti, slušam , a ne čujem. Ma kako se trudila ne čuti,.danas me nešto natjeralo da se pitam: "Zašto nisam pažljivo slušala?"

Jeste li nekad čuli za stablo lipe staro 777 godina?

Ja nisam. Zato sam za ono što sam propustila ,koga drugog nego Googl, pitala.Evo što mi je odgovorio.
*****
Započelo natjecanje Hrvatsko stablo 2019. Godine-bira se kandudat za Europsko stablo 2020. Godine.

U Hrvatskoj je u tijeku posebno natjecanje; naime, traje izbor za Hrvatsko stablo godine, u kojem građani mogu glasati za jedno od 6 kandidiranih stabala. Nacionalno natjecanje Hrvatsko stablo godine prvi je put održano 2017. godine, čime se našoj zemlji omogućilo sudjelovanje na međunarodnom natjecanju Europsko stablo godine.
U sklopu nacionalnog natjecanja bira se Hrvatsko stablo godine, a Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije pobjednika će, u ime Republike Hrvatske, kandidirati za finale natjecanja Europsko stablo godine.
Inače, natjecanjem i promocijom priča o pojedinim stablima značajnim za život lokalne zajednice želi se podignuti svijest javnosti o značenju i važnosti očuvanja bioraznolikosti za život čovjeka i opstanak čovječanstva. Tim se natjecanjem također nastoji privući ljude i potaknuti lokalne zajednice da se uključe u zaštitu prirode i lokalne baštine.
********
Od ponuđenih šest, prekrasnih, posebnih stabala, odabrala sam i glasala za Belinu lipu.



Zašto?
*****
VRSTA: Velelisna lipa (Tilia grandifolia Ehrh.)
STAROST: 777 godina
REGIJA: Visoko, Varaždinska županija, Republika Hrvatska
NASLOV PRIČE: Belina lipa
PRIČA: Belinu lipu je prema legendi, zasadio hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Arpadović koji se bježeći pred Turcima 1242. sklonio u grad Kalnik, a potkalnički su ga stanovnici, među kojima i mještani Visokoga, prehranili šljivama. Pod Kalnikom su Tatari doživjeli poraz. U znak zahvalnosti narodu za učinjene mu usluge Visočani su dobili naziv šljivari, što je bila seoska plemićka titula. Belina lipa ubraja se među najstarija stabla u Hrvatskoj, njezina starost je procijenjena na 777 godina. Lipa ima iznimno značenje za žitelje Općine Visoko, predstavlja staroslavenski znak mira, a također je i simbol uspomena na bogatu povijest visočkog kraja.
PREDLAGAČ: Općina Visoko
****
Kad bih mogla za svako stablo bih glasala. Svako je lijepo, posebno, svako stablo svoju priču ima.
Stabla su svjedoci vremena.
Pogledajte stranice. Odaberite svoje drvo i......Glasajte.

Oznake: stabla

30.08.2019. u 23:22 | 19 Komentara | Print | # | ^

Festival šetača, uličnih zabavljača, malih obrta i zanata

Jedna od mnogobrojnih prepoznatljivosti Varaždina je i Špancirfest. Na samom početku bio je to festival šetača, uličnih zabavljača, malih obrta i zanata.
S godinama, sve više pažnje posvećuje se velikim koncertima, poznatim izvođačima, atrakcijama.

U prijepodnevnim satima Špancir je ,još uvijek, kao s početka priče.



Ako je vruće i sparno, kao danas, dobro je kupiti suncobran ili lepezu.



Kroz prepune ulice ,lijepo je vidjeti Varaždinsku građansku gardu,popularno zvanu „Purgari“.


Terase su prepune. Ako želite vidjeti i čuti neke od uličnih zabavljača najbolje je uzeti kavu za vani i krenuti.
Iza kulisa i velikih pozornica, ova tri nastupa,koja sam danas vidjela,
vrijedna su pažnje i pohvale.





Uska ulica ovih dana (s razlogom) je



Kreativnica je vrijedna pažnje. Tu je(stalno na istoj lokaciji) , meni osobno, najdraži dućančić.

Kad kupujem poklone uvijek navratim. Kreativno, lijepo i maštovito. Uđite i pogledajte.

U Kratkoj ulici i ove godine smjestili su se umjetnici.

Sve što ovdje vidite posebno je. Trag duše . Moram izdvojiti meni najdraži izložak. U ovom slučaju i poruka svima nama. Ljepota je ljubav.


Svake godine , neki od štandova, su i humanitarne prirode. Slike govore više od tisuću riječi.


Kako su rekli mladi volonteri, narukvice rade majke .....


Budi se ekološka svijest. Veseli, komunikativni dečki nude svoje koktele,s ponosom naglašavajući da su u biorazgradivoj ambalaži. Pitam ih jesu li se voljni slikati? Naravno , samo ako bude vidljiv natpis „Kofer“.

Ne nude oni samo koktele. Za one koji vole žesticu, kažu, preporučujemo:


Što kupiti za suvenir?

Možda u Klobučarnici šešir?

Iz Grada anđela , ovakav sat?

Ili ....





Za one koji vole antikvitete veliki je izbor



Kada ste zadnji put vidjeli ručnu izradu obuće?



Sjećaju li se neki ovakvih ručnih radova?



S ponosom obrtnica, s razlogom zovem je umjetnica, pokazu je mi najstariji Grb Varaždina, ručno izrađen.


Ljubav i ljubav prema ekološkoj proizvodnji spojila je OPG Horvat i Kefelja na jedan štand. Veseli mladi ljudi s ponosom predstavljaju svoje proizvode.




Štan u blizini


Znate već da se radi o proizvođaču bučinog ulja, koje nisam slikala:))

Sve za osobnu higijenu. Prirodno i zdravo.





Na jednom mjestu, sve za zdravlje.


Za sve one koji vole sir pobrinulo se malo OPG gospodarstvo , samo tridesetak km udaljeno od varaždina



Među velikim vinarima, u Vinskom gradu je i mala, obiteljska vinarija Mežnarić
Svratite na dobru kapljicu.



Ove godine za sve knjigoljupce,velik izbor knjiga:)))


Naravno da sve miriše po roštilju, kobasicama, kolačima. Nitko gladan ne može ostati:)))

Za opstanak današnje civilizacije neophodan je napredak u tehnici, tehnologiji i industriji.
Za očuvanje kulturne baštine svakog naroda-obrti i zanati.
Čini vam se da je post dugačak? Vjerujte mi da nije. Samo djelić onoga što sam vidjela , izdvojila sam i objavila.
Najbolje je doći i vidjeti:)) Ne na par sati. Barem jedan dan:))


Oznake: ulični šetači, zabavljači, mali obrti i zanati

24.08.2019. u 22:18 | 22 Komentara | Print | # | ^

Moj stih


Ti si moj čarobni kutak. Moja stvarnost i moj san.
Moram te osjetiti. Doživjeti.
Ti si ljubav moja. Moj osmijeh. Suza moja.
Ti si krijesnica u tamnoj noći.
Leptir na cvijetu. Ti si moja nada. Tuga.

S tobom,
sve sam ono što bih htjela. I ono što nisam poželjela.
Mirišeš na sve cvijeće ovog svijeta. Na zrele dunje žute.
Gorak si kao pelin. Kao suza slan. Nestvaran .
Ti si prozor duše moje. Moja slika. Ti si istina.

Ti si Ja. Ja sam Ti.

S tobom,
planinu mogu zaobići,
ponor preskočiti,
s plavim dubinama se suočiti,
poslije pada ponovno se dići
u snu,
dolinom djetinjstva letjeti.

Ti si Ja.
Doživljen, proživljen....riječima oživljen trenutak.
Ti si moj stih.


Oznake: stih

23.08.2019. u 00:16 | 9 Komentara | Print | # | ^

Markov problem


-Gospodine Robinson...
Zaustavio ga je gromoglasan smijeh prisutnih.
-Što se smijete? Gdje sam sad pogriješio?,zbunjeno je govornik pitao.
-Ti si zalizani ,stvarno blesav. Janov deda zove se Nikola, rekao je Mateo .
-Oprostite gospodine Nikola. Prije šest godina bili ste Robinson, crveneći se u licu i zamuckujući rekao je.
- Nije važno mladiću, rekao je deda smijući se. Za sve Janove prijatelje sam deda. Vi se prestanite smijati. Budite pristojni i prijatelja saslušajte.

-Ja sam Marko. Zovu me nalickani, zalizani, uštogljeni. Nisam vam ja ni jedno od toga. Volim se lijepo obući, volim urednu frizuru imati . Nema ništa loše u urednom i dotjeranom tinejdžeru. Želim li jednog dana poznat i uspješan glumac biti, svom izgledu pažnju trebam posvetiti.

Vrativši samopouzdanje udobno se smjestio i nastavio:
- Gospodine Nikola, nešto bih vas pitao .
-Možeš mladiću, samo, bez onog, gospodine Nikola. Zovi me deda.
-Za našu generaciju kažu da smo stalno na mobitelima, brinu se kako ćemo se u životu snaći. Što se tiče posla i obaveza, znam da ćemo se prilagoditi, svatko na svoj način. Do tada je daleko. Moj najveći problem danas je... ljubav.

-Što je gizdavi, ne ide ti baš na ljubavnom planu? , smijući se pitao je Mateo. Većina se neumjesnim primjedbama Mateu pridružila . Deda ih je umirio. Vidno uznemiren, crven u licu Marko je nastavio.

-Vidite u čemu je problem. Vjerujem kako većina mojih vršnjaka sličan problem ima, samo ne žele priznati. Od moje sestre prijateljica bila je kod nas u posjeti.Jedan drugome na fejsu smo se pridružili. Da ne dužim, dok smo se dopisivali sve je bilo u redu . Kad smo se našli na kavi, ništa nije štimalo. Nismo znali što bi pričali, kako se ponašali. Recite mi, jesu li cure uvijek komplicirane bile? Ne znam što raditi i kako se ponašati?
U sobi je bila tišina. Nitko se nije smijao, nitko pošalice dobacivao. Čulo se pucketanje vatre. Deda se dignuo, lulu napunio, pogledom prešao po svima i sa smiješkom na licu počeo:

-Nisu cure komplicirane. Žene su prvenstveno nježne i osjećajne. Tako im treba i pristupiti. Uvijek treba obazriv i pažljiv biti. Žene vole jake i hrabre muškarce koji su usto nježni i pažljivi. Reci joj lijepu riječ, kupi ružu, napiši stih. Odvedi je na posebno mjesto.
- Nije to danas tako jednostavno. Kud da je odvedem? Što da joj pokažem? Kako ste vi to u svoje vrijeme rješavali?

-Svako vrijeme ima svoje prednosti i nedostatke. U ovo vaše vrijeme problem je u komunikaciji. Mislim, onoj u četiri oka. Vidite, danas ste jedni o drugima naučili više nego osam godina u istom razredu. Pitaš kuda da je odvedeš? Za početak, pozovi je u kazalište na svoju predstavu, idite zajedno na tenis ili kupanje. Tako ćeš saznati što voli. Čovjek je misaono biće koje ima moć razbora i govora. Sve će lakše biti kada, kao ovdje sada, izvan virtualnog svijeta, naučite komunicirati. Ako izostavimo kafiće i parkove,znam da vam je problem kuda zajedno otići.
U moje vrijeme sve je lakše i jednostavnije bilo. Družili smo se pred zgradama, na kupalištima, u vikendicama i pričali.Bilo je to vrijeme rocka, velikih rock koncerti, vrijeme kada je kinematografija u najvećem zamahu bila. Karta za kino često se čekala. Bilo je vrijeme disco klubova i plesnjaka. Sanjali smo i maštali dok smo pisma pisali i odgovore čekali.
Ljubav je nestrpljiva, a ipak, puno pažnje i strpljenja iziskuje. Ljubav je i nekada i danas, jednostavno ljubav.U mladosti i ljubavi treba uživati.

-Hvala vam deda. Ima još nešto što bih vas pitao samo ne znam kako, rekao je Marko nervozno brišući oznojeno čelo.
-Možeš me pitati sve što želiš. Ako znam i mogu, rado ću ti odgovoriti.
-Kada je vrijeme za seks?,pitao je Marko crveneći se.

Zatečen pitanjem jedno vrijeme je šutio. Pitao se koga je njegov sin ovakve stvari pitao?Njega nije. Stalno je radio, kada je i bio doma, nikada sa sinom ovako nije razgovarao. Znao je kako jepuno toga u životu propustio. Danas je postao svjestan da iz odrastanja svoje djece jako malo zna. Brzo se pribrao, sve ih pogledao i rekao:

-Za sve u životu postoji pravi trenutak. Kada će tko voditi ljubav stvar je svakog ponaosob. Uvijek su roditelji djecu savjetovali kada, no , svatko od nas učinio je to kada je mislio da je vrijeme.Tako ćete i vi. Ono što je svojstveno vašoj generaciji je prebrzo odrastanje. Ne mislim fizički. Vama su sve informacije lako dostupne. Vidite i gledate ono o čemu smo mi, u vašim godinama maštali. Unatoč tome , mislim da je u vašim godinama za vođenje ljubavi, ili kako vi kažete seks, još prerano. Za takve stvari potrebno je dobro poznavati i voljeti osobu s kojom se upuštate u takve stvari. Učinite li to s osobom koju ste sreli jednom ili dvaput u životu je -usputni seks. Dogodi se u krivo vrijeme, s krivom osobom, na krivom mjestu. Izostaje sve ono o čemu ste maštali, sve ono što ste očekivali. To je jedna stvar. Druga stvar je da niti jedno nije bilo spremno i nije očekivalo takvo što, tako da ni zaštitu niste koristili.

Ma kako čudno zvučalo, za vođenje ljubavi još uvijek niste spremni, za začeti jedan novi život ste sposobni. Trebate biti oprezni.Ljubav traži poznavanje, poštovanje i prepuštanje. Ljubav je uz sve ono što jest i odgovornost. To nikad nemojte zaboraviti.

-Uz dužno poštovanje, rekao je Radek,vi ste žene malo previše razmazili. Naučili ste ih da smo jaki, snalažljivi, da smo nježni, pažlivi , romantični i darežljivi. Da smo ratnici i pjesnici. Nema tu logike u današnje vrijeme. Bez uvrede deda Nikola,danas će to malo teže ići. Možda je u vaše vrijeme tako moglo biti. Danas kad su žene ravnopravne i emancipirane, mogli bi i mi od njih više očekivati.

-Svatko ima pravo na svoje mišljenje, rekao je deda.Unatoč napretku, ravnopravnosti i emancipaciji, žena će uvijek biti i ostati žena. Nježna, brižna i pažljiva. Tako joj treba i pristupiti.

-Hvala vam deda Nikola. Puno ste mi pomogli, rekao je Marko.

U sobi je bila tišina. Svatko je u svojim mislima bio.

Oznake: odrastanje, ljubav

20.08.2019. u 22:33 | 12 Komentara | Print | # | ^

Život i Istine

Ivan je s nestrpljenjem otvorio Regionalni Tjednik. Ispod zajedničke slike pisalo je:
„U krugu obitelji i prijatelja , u subotu su u Vatrogasnom domu, pedeset godina zajedničkog života , Zlatni pir, proslavili Kata i Ivan M. Svih tih godina živjeli su u slozi i ljubavi i nikad se nisu posvađali. Danas uživaju u plodovima svoga rada, okruženi ljubavlju i brigom djece i unuka.“
Ivan je nekoliko puta napisano pročitao. Novine je stavio na stol, ljut kao ris pozvao je Katu.
-Što se dogodilo, zabrinuto je pitala ?
-Ovo se dogodilo, rekao je Ivan gurajući Kati novine pod nos.
Kata je pročitala i zadovoljno se nasmijala.
-Baš smo lijepi na slici. Ništa loše ne piše, ne znam zašto se ljutiš?
-Dobro je dok se ljutim. Piše da uživamo u plodovima svoga rada okruženi ljubavlju i brigom djece i unučadi. Ja bi sada mogao plakati ko kišna godina. Koji su plodovi našeg rada? Kuća na dva kata. Mi u prizemlju koristimo sobu , kuhinju i kupaonu. Na drugom katu prašina se skuplja.U dvorištu je bazen koji ne služi svrsi. Mercedes u garaži hrđa jede. Na Markovom gradilištu izliveni temelji u šikaru zarasli. Nekad smo se mučili da sve ovo steknemo, sada ne znam kako da se toga riješimo. Tiho je Kato, tako je tiho, od tišine ,bole me uši.

Oči su mu zasuzile. Okrenuo je glavu da Kata ne vidi.
- Znam da je tiho. Sedam dana kuća je bila puna. Djeca su otišla i sve je opet po starom. Ti, ja ,mačka i pas, rekla je i duboko uzdahnula. Nije samo nama tako , rekla je primakavši stolicu bliže njemu. Rukom je prelazila preko pognutih leđa.Dok je ovako raspoložen, mora ga tješiti.
-Znam da ti je teško, ali, i ti si čitav život na baušteli radio. Da svima nama bude bolje. Iz istog razloga i naša djeca su otišla.

-Jesam. Otišao sam , tebe i djecu ostavio. Radio sam i trudio se da našoj djeci bolje bude. Bio sam sretan i ponosan kad su fakultete završili. Mislio sam kako nisam uzalud čitav život ,od vas odvojen bio. Moja djeca bit će svoj na svome, mislio sam. Barem dio onoga što sam propustio u odrastanju naše djece, doživjet ću s unucima, nadao sam se. Krivo sam mislio. Uzalud se nadao. Marko je u Kanadi, Nikola u Nizozemskoj. Ja sam znao da ću se vratiti. Oni su i djecu sa sobom poveli. Za godinu, dvije, naši unuci Hrvatski jezik neće znati pričati. Da nema tog vražjeg skajpa, ne bi znali ni kako izgledaju.

-Nemoj tako. Svi su na našem piru bili. Za tri mjeseca idemo Marku u Kanadu. Prva unuka nam se ženi. Zajedno ćemo tri mjeseca biti. Danas se drugačije živi. Brzo se putuje.
- Meni se više ne da putovati. Dosta mi je tuđine. Željan sam Kato moje djedovine, moga doma i Domovine iz koje svi bježe. Kad bi znali ono što ja danas znam, nikuda ne bi odlazili. I oni će se jednog dana vratiti. Umorni i stari. Nitko ih neće dočekati, rijetki će ih prepoznati. Na rodnoj grudi ,stranci će biti.

Dignuo se , uzeo bocu rakije i dobar gutljaj potegnuo. Okrenuo se i kroz prozor gledao.
-Ti si jedan stari mrgud, prijekornim glasom rekla je. Rakijom nećeš riješiti ono što te muči. O ovome smo tisuću puta razgovarali i isto toliko puta se posvađali.

Brzo se od prozora odmaknuo, došao do Kate i u lice joj se unio.
-Što si ti novinarki trkeljala da je onu bedastoću, o tome kako se nikad posvađali nismo , napisala?
Kata se od srca nasmijala.
-Kad me pitala da li smo se svađali, rekla sam joj da u mladosti nismo stigli. Kada si došao doma , željni smo jedno drugoga bili. Kada smo kuću gradili nismo stigli,preumorni smo bili. Kada si se vratio , za sve ono što smo u mladosti propustili, prestari smo bili. Zato smo u starosti , sve propuštene svađe nadoknadili. Novinarka me širom otvorenih očiju i usta gledala.Vjerojatno je mislila kako se šalim pa je , kako ti kažeš , bedastoću napisala.

Prvi put danas, Ivan se nasmijao.
-Ti se Kato nikad promijeniti nećeš. Godine jesu, a pameti nema.
Na njegovu izjavu Kata se namrgodila.
-Što si ti, molim te lijepo, novinarki ispričao?
-Isto ovo što i tebi sada. Bem ti život koji u dvije rečenice stane, tužno je rekao.
****
Sliku i članak iz novina Kata je mobitelom slikala i djeci poslala. Poslije ručka i popodnevnog odmora kavu je skuhala i u dnevni boravak odnijela. Ivan je laptop uključio. Vrijeme je za skajpanje s djecom i unucima.

Nakon razgovora sjedio je i razmišljo o onome što mu Kata često ponavlja.
-Uz ljubav, važno je međusobno razumijevanje.
-Ti ne moraš voljeti ono što ja volim.
-Ja ne moram voljeti sve što ti voliš.
-Imamo nešto zajedničko što oboje volimo.
-Ako volimo svoju djecu, pustimo ih neka žive daleko od naših uvjerenja.
-Dozvolimo im da misle. Dozvolimo im da rašire krila. Da slobodno lete.
-Dozvolimo im da naprave svoje greške!
-Mi jesmo njihovi roditelji. Dozvolimo im da i oni budu.
-Svaki dan, recimo im kako ih bezgranično volimo.Djeca su najveće blago.
-Ovo je naš život, onakav, kakvog ga sami stvorimo.

Mudra je moja Kata, razmišljao je Ivan. Ono o čemu smo danas pričali je Život. Katini mudroslovi su -Istine.

Oznake: Zajedništvo, ljubav, život, istine

12.08.2019. u 21:37 | 14 Komentara | Print | # | ^

Sinoć su

Sinoć su bakljama
Što se gase
Lice Zemlje umile
Suze svetoga Lovre


(iz zbirke" Zapisano u zvijezdama")

10.08.2019. u 10:17 | 9 Komentara | Print | # | ^

Žuti prsluci

Zašto biciklisti žute prsluke nose? Zbog Julke. Znam, pitate se, koje crne Julke? Ako vam kažem Štefove Julke, i dalje ništa nećete znati. Moram vam priču od početka ispričati....
****
Julka je odrastala u velikoj obitelji. Gdje je puno djece tamo vam je i hijerarhija starijega nepisano pravilo. Gledala je ona kako se braća i sestre prvo uče , a onda voze na biciklu. Jedan bicikl za njih devetero. Bila je ona strpljiva. Kad god je pitala kada će nju učiti bicikl voziti , govorili su joj da još nije na redu. Kad je u dvanaestoj došla na red, bicikl se razmontirao. Spasa mu nije bilo, ni novaca za novi.
- Hodaj Julka pješke , govorili su joj.
Puno prije vidjela je ona da joj je spas u dobrom učenju i školovanju. Nema života na selu, s biciklom ,ili bez njega.Tako je Julka s četrnaest godina otišla na školovanje u grad. Bicikl nije imala(još uvijek ni voziti ga nije znala) pa je Julka i dalje , pješice hodala.
Jednog dana skorom je pod kotačima bicikla završila. Ne bilo kakvog. Rogovog. Onda je taj bicikl, među biciklima, bio u rangu auta Pasata.Često je govorila kako je to prst sudbine bio. Štef, vlasnik bicikla ubrzo je postao njezina ljubav. Obećao joj je kako će je jednog dana naučiti bicikl voziti, a do tada, na štangi će sjediti.Nije se Julka bunila. Konačno se na biciklu vozila.

Poslije ženidbe ona i Štef djecu su dobili. Bicikle im kupili. Prvo one na tri kotača , a onda Ponije. Štef je bicikl autom zamijenio, na svoje obećanje odavna zaboravio. Kad mu je dosta vožnje autom bilo, često je uzdišući govorio kako bi se rado sa svojom Julkom biciklom u prirodu odvezao.Vidjela je Julka da je vrag uzeo šalu. Uzela je Ponija i na školsko dvorište otišla. U sumrak ,kad previše znatiželjnih prolaznika nije bilo. Nećeš ti nauke!? Toliko puta gledala je kako se na biciklu uči voziti. Svaki korak znala je na pamet. Nije bicikl avion. Da godine svoje odrade, vrlo brzo je naučila. Gravitacija je vražja stvar. Nekoliko puta i asfalt je poljubila. Nije odustajala. Jedan od prolaznika komentirao je njezine pokušaje s onom glupom uzrečicom kako starog konja ne možeš naučiti jahati, i kroz blesavi smijeh dodao , ni staru ženu bicikl naučiti voziti.

Konačno, u trideset i sedmoj godini, Julka je bicikl vozila. Drugo jutro, ranom zorom do riječnog nasipa, sama se odvezla. Da bez ozlijeđenog koljena ne znaš bicikl voziti, tamo je naučila. Uz koljeno i svjetlo na biciklu je razbila. Nije se previše oko svjetla zabrinjavala. Majstoru bicikl nije stigla odvesti.Sa svjetlom ili bez svjetla, ona će sa Štefom na romantičnu večeru pokraj rijeke otići. Onako, kao nekada davno, samo što ovaj puta na štangi neće sjediti. Julka će bicikl voziti. Popodne je do dućana skoknula i žutu majicu kupila.Štefu je u ruksak večeru i hladne pive stavila. Ona se kao milostiva, polako, iza Štefa vozila. Negdje na polovici puta , iza zavoja , kao grom iz vedra neba pojavio se policajac(onda su ga zvali milicajac) i onom nesretnom palicom mahao da stane. Uplašila se Julka ,prtljala po kočnicama, a one, kao za vraga poslušnost otkazale. Da milicajac nije u stranu skočio , vjerojatno bi Julku svojim tijelom zaustavio. Julka se u obližnjem grmu zaustavila.
Dok se iz grma izvlačila začuđeno je pitala :
-Recite mi drug milicajac ,zakaj ste od svih ljudi baš mene zaustavili?
-Zato što vam na biciklu svjetlo ne radi.
-Znam da mi svetlo ne dela. Zato sam žutu majicu oblekla.
-Kakvu žutu majica drugarice? Jeste li vi nešto popili?
- Nemate brige drug milicajac. Ja vam nigdar nisam pila. Nego, znadete li vi što je Tour de Frans?
-Naravno da znam.
- Ak znate što je Tour de Frans, onda znate da prvi biciklist uvijek žutu majicu nosi. Jel tak?
-Tako je, samo što vi ne vozite utrku. Svjetlo vam je neispravno, a čini mi se i kočnice.
-Kočnice su čistam v redu. Znala sam da svetlo ne dela pak sam žutu majicu oblekla. Svetlim kaj kresnica v mraku. Jel tak drug milicajac?
-Moram vam priznati da ste u pravu. Svejedno vam kaznu moram napisati i iz prometa vas isključiti. Noću se bez svjetla ne smijete voziti.

Nije se Julka dala smesti. Ponavljala je da je žuta majica vidljiva u mraku, objasnila milicajcu kamo i zašto idu,ispričala mu svoju nesretnu priču i veliku želju za biciklom i bicikliranjem. Da li se dotičnom smilovala, ili mu je dojadila, nikad nisam saznala. Uglavnom, milicajac ju je pustio neka ide uz napomenu da preko žute majice ništa ne smije obući. Da bude uočljiva u prometu, napomenuo je.

O tome kakvu je jezikovu juhu Štefu servirala kada ga je dostigla, ne bih vam pričala. Nije za svačije uši, vjerujte mi.Da se iskupi jer ju je na cjedilu ostavio, Štef je Julki novi bicikl kupio.Često su išli na vožnju u prirodu. Za noćne izlete Julka je svakome jedan žuti prsluk sašila. Da budu vidljivi u mraku. Svojim praunucima često se hvalila kako je ona svoj doprinos za sigurnost biciklista u prometu dala. Žute prsluke je sašila i u promet ufurala.
****
Znam. Drugačije su vas o biciklistima i žutim prslucima učili. Julka svoj izum, nekad davno, nije patentirala, svoj doprinos biciklizmu nigdje nije zapisala. Zato sam vam ja Julkinu priču ispričala. Da se zna.

Oznake: Žuti prsluci

06.08.2019. u 21:15 | 13 Komentara | Print | # | ^

Dolina djetinjstva

Nebo su bijeli oblaci prekrili. Kao zgusnuta sjećanja. Kao mašta i san.



Izuvam cipele. Koračam bosonoga dolinom djetinjstva.


Prelazim rijeku. I ona je uža i plića. Trava je zelena i meka. Tražim put kojim smo nekad trčali. Nema ga. Vrijeme je izbrisalo tragove. Samo su cvjetovi još uvijek isti. Mirišu na djetinjstvo.....







Usnulom dolinom proteže se tišina.
Provlačim vrijeme kroz prste. Događaji kao tragovi otisnuti na dlanu. Otvaram vrata sjećanja.



Oznake: cvijeće, livada, djetinjstvo

02.08.2019. u 13:35 | 16 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2019 (10)
Listopad 2019 (8)
Rujan 2019 (5)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading