Ljubav kroz riječi jedne žene

Svjedok prolaznosti

Napuštena, od pogleda i zaborava u šikari i šipražju sakrivena,
još uvijek ,stoji kuća stara
svjedok prolaznosti postojanja,
čovjeka i vremena.



Samo je nebo i sunce isto.
U miru i tišini,
u igri svjetlosti i sjene,
između stvarnosti i sna,
u bršljan obrasle staze djetinjstva
čuvaju sjećanja.

30.09.2019. u 22:44 | 16 Komentara | Print | # | ^

Ljudskost i ljubaznost

Jesmo li se otuđili? Jesmo li se s maskama na licu, u klupko vlastitih problema začahurili?
Jesmo li zaboravili brige, radosti i tuge jedni sa drugima dijeliti?
Zašto nas iznenade lijepe ljudske osobine... osmijeh, lijepa riječ, ljubaznost?

Čovjek je emotivno biće. Kako su dan i noć , tako su i ljudske emocije oprečne. Pozitivne i negativne. Promatrajući ovaj crno bijeli svijet razapet između pozitivnog i negativnog, između htjeti i moći, bojim se da se ljudskom rodu dogodila.... ravnodušnost. Gledaju i ne vide, slušaju a ne čuju, svejedno im je....

A , možda i nije?
****
Tražimo zgradu na KBC-u Rebro u kojoj trebamo obaviti pretragu. Krenuli smo ranije, ali uvijek, baš kad ne treba, u Zagrebu upadnemo u gužvu. Nakon godinu dana čekanja ,ne možemo si dozvoliti zakašnjenje. Ono što ne znam, pitam. U krugu bolnice, naravno , osobu u bijelom. Ubrzam korak i dostignem osobu u bijelom.

-Gospodine, imate li minutu vremena?
Hodamo paralelno par koraka. Tada dotični gospodin zastane i pogleda me.
-Vi to mene s gospodine oslovljavate?, pita me i prestaje s odmotavanjem sendviča.

Uz isprike što mu smetam i ometam pauzu u hodu, kažem mu da smo i nekada, u društvu drugova i drugarica, liječnike i pope gospodom zvali i tako ih oslovljavali. Na moju tvrdnju od srca se nasmije i kaže kako on nije gospodin.
-Pitam ga zna li možda u kojoj zgradi rade pretragu na koju smo došli?
Odgovara mi da zna i da će nam pokazati. Dok hodamo pokazuje na zgradu u kojoj radi i priča o zahvatu koji su prije toga radili , dodajući kako imaju još puno posla.

Razgovarajući došli smo do zgrade u kojoj rade našu pretragu. Mladi liječnik nije se zaustavio na ulazu. Ušao je s nama, dopratio nas do vrata, pozvonio, poželio nam sreću i krenuo prema izlazu.
-Još samo jedan trenutak vas trebam . Nisam vam se stigla zahvaliti kako treba, rekla sam.
- Nije to ništa, rekao je. Bilo mi je usput.
-Svejedno, rekla sam. Hvala vam od srca. Želim vam da čitav život budete , kao danas, veseli i nasmijani. I da ostanete ovdje.
-Potruditi ću se, rekao je sa širokim osmjehom na licu,poravnao slušalice i konačno, počeo odmotavati sendvič.
****
Danas dok sam čitala post od lion queen o povećanju plaća za onih 6 posto, sjetila sam se mladog , ljubaznog liječnika. Sjetila sam se jednog izuzetnog liječnika iz jedne od poliklinika kod nas. Otišao je vani na tri godine, pa produžio na još tri. Svima nam je jasno da će tamo i ostati.
Nije teško shvatiti zašto su u drugim zemljama cijenjeni, zašto su pošteno plaćenji. Zdravlje i znanje nema cijenu. Dodamo li tome ljudskost i ljubaznost, svako pitanje je suvišno.

Sjetila sam se i proročanstva indijanskog plemena Cree , koje ljudima kaže:

„Tek kad posiječete posljednje stablo,
tek kad zatrujete posljednju rijeku,
tek kad upecate posljednju ribu,
tek tad ćete shvatiti da se novac ne može jesti“

Čovjek unatoč svemu što se događa ,još uvijek ,proročanstvo nije shvatio.

Indijansko proročanstvo danas, u našim(ne)prilikama u zdravstvu moglo bi glasiti ovako:

Tek kad svi liječnici i sestre odu,
tek kad bolnice zatvore vrata,
tek kad shvate da zdravlje nema cijenu,
tek tada, shvatit će da svi za novac rade,
i da se bez novca danas-ne može jesti.
****
Nadam se da će oni od kojih najviše očekujemo i oni koje najviše trebamo (školstvo i zdravsto), konačno, biti pošteno plaćeni za svoj rad. I ne samo oni. Oni su trenutno vuća tema. Podrazumijeva se da svatko koji radi treba biti pošteno plaćen.






Oznake: ljudskost, ljubaznost, liječnici, zdravstvo

24.09.2019. u 00:51 | 16 Komentara | Print | # | ^

„barok-glazba-cvijeće“

Danas, na večer, uz zvuke barokne glazbe i vatromet bit će otvorene 49.Varaždinske barokne večeri.
Zemlja partner ove godine je Švedska. Kroz aranžmane i kompozicije 24. Međunarodne izložbe cvijeća u atriju Starog grada, prikazane su specifičnosti i prepoznatljivosti švedske kulture i tradicije.( od 19.-22.rujna)

Cvjetna zastava



Na samom ulasku u Stari grad , Tri gracije.


Malo dalje, dama i kavalir


Evo nekoliko slika sa zelenog travnjaka...





Tema i naslov izložbe je „barok-glazba-cvijeće“.
Počnimo s glazbom.






Odaberite modnu kreaciju





Cvijeće i barok....




umjetničke kreacije



Na kraju .....

Ma kako se drugačije činilo, ovo je tek jedan mali dio s izložbe cvijeća. Posebnu priču na prvom katu pričaju unikati slikarica s cvijećem. Dođite i pogledajte.

*****
Puno dana u jedan dan stane...
Danas je i Dan oslobođenja Grada Varaždina i Dan branitelja Varaždinske županije.

Svim braniteljima čestitam njihov dan.

Oznake: varaždin, cvijeće, barok, glazba

20.09.2019. u 18:20 | 13 Komentara | Print | # | ^

Drava nas spaja

U subotu je u sklopu projekta "Drava nas spaja", na otvorenom, uz obalu rijeke Drave,pred, oko šest tisuća ljudi, izvedena kantata "Carmina Burana".

Gotovo 300 izvođača iz Slovenije i Hratske bilo je na pozornici. Uz članove simfonijskog orkestra, četiri zbora. Zbor učenika srednje i osnovne Glazbene škole u Varaždinu, zbor učenika i profesora Konzervatorija za glazbu i balet iz Maribora i zbor Chorus angelicus iz Varaždina.

Uz brilijantnog baritona Armanda Puklavca, tenora Danila Kostevšeka, oduševila me sopranistica Ivana Lazar. Zbor je bio fantastičan. Dirigenti su bili Dada Ruža, profesorica varaždinske Glazbene škole i Slavko Magdić, profesor mariborskog Konzervatorija.

Što da vam kažem?
Zamislite noć punog mjeseca na obali rijeke, nebo prepuno zvijezda i... predivnu glazbu...
Vrijedilo je doći, vidjeti, čuti....osjetiti....



Muzika se u srcu rađa, dušom osjeća.
Rijeke spajaju gradove,glazba ljude.

Oznake: glazba

16.09.2019. u 23:32 | 16 Komentara | Print | # | ^

Grad pod mjesečinom



Kiše su isprale vrućine. Miris zrelog ljeta i rane jeseni.
Prolazim ulicama grada.

Crkve su zatvorile vrata. Utihnuli koraci.
Vjetar grane staroga kestena njiše.
Lišće uspavanku šapće.
Na uglu svjetiljka žmirka i trepće.
Anđeli u anđelinjaku zaspali..
Mjesečina grad srebrenom koprenom pokrila.

Noć je. Vrijeme nježnosti i mira.

I dok grad pod mjesečinom sni
Grgur na trgu, Jagić u parku,
s otvorenom knjigom u ruci
nad hrvatskom riječi bdi.

14.09.2019. u 17:22 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2019 (10)
Listopad 2019 (8)
Rujan 2019 (5)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading