Ljubav kroz riječi jedne žene

Još uvijek ništa nismo naučili!?



Nesnosna vrućina i sparina. Fali mi kisika. Vozim se polako po raskopanoj cesti. Vjetar prašinu i pijesak diže. Grad ostaje iza mene. Što dalje od smoga i buke. Auto ostavljam u šumi . Ostatak puta pješačim. Dolazim do rukavca povrh Belih Kipi. Sjedam na porezano stablo. Gledam rijeku kako teče.

Provlačim vrijeme kroz prste. Događaji kao tragovi otisnuti na dlanu. Otvaram vrata sjećanja. Puštam mislima nek sa rijekom teku.....

Oko mene vrtlog života. Izobilje sunca , obilje vode i šuma. Tu, u tišini, tiho i nečujno događa se iskonski čin pretvorbe energije Sunca u hranjive tvari.Događa se fotosinteza. Izobilje kisika. Dišem punim plućima.

Kažu da je klorofil eliksir života, a znanje majka mudrosti. Prva tvrdnja znam da je točna, a o drugoj bi se dalo raspravljati.
Što više učim i znam, sve manje pojedine ljude i njihove postupke razumijem. Ljudi su kao i galaksije razbacane beskonačnim svemirom. Galaksije na okupu drži gravitacija, ljude riječ i ljubav. Barem bi tako trebalo biti. Kako u svemiru postoje crne rupe, tako u ljudskom mozgu postoje rupe neznanja. Još mogu razumjeti one koji se nisu potrudili i nisu naučili. Ne razumijem one koji znaju, koji naučeno ne prihvaćaju i ne primjenjuju.

I u hladu postaje vruće. Povlačim se pod krošnju topole i sjedam na topli pijesak.

Sve čega se čovjek dotakne u prirodi, to i uništi. I prije su bila ljeta i vrućine. Nije bilo tako jakog UV indeksa. Imali smo cijeli ozonski omotač. Danas je prepun rupa. U stalnoj borbi za napretkom i boljitkom, uz silnu upotrebu freona i halona dogodilo se ovo što danas imamo. Znamo mi kako bi se rupe zakrpale, samo ne znamo kako bi danas živjeli bez svega onoga na što smo navikli.
Već odavno crveni alarm je na snazi, samo se na žalost, nije upalila lampica za opasnost u našoj svijesti. Htjeli mi to priznati ili ne, sada je već i kasno. Atomi fluora, broma i klora nemilice razgrađuju atome ozona.Otapaju se ledenjaci. Mijenja se klima. Jedni kažu globalno zatopljenje, drugi tvrde ,Zemlja ima svoje cikluse. Bilo kako bilo, dobro nam se ne piše.

Kažu da je ogroman iskorak u napretku, znanju i poimanju. Nekako sumnjam u to. Ponekad mi se čini da smo sve sličniji amebama. Istina, nismo jednostanični , ali smo na žalost, postali užasno sebični. Zaboravili smo da smo i mi dio prirode.

Počeo je puhati vjetar. Sunce je nestalo. Polako se dižem. Umivam se bistrom , hladnom vodom. Tek kad sam izašla iz šume vidjela sam da se nebo prijetećim oblacima narogušilo.Vrijeme za kući poći. Što brže.



I bila je oluja. Jedna u nizu. Svaka slijedeća sve je gora. Dok priroda bjesni čovjek je malen, nemoćan i uplašen.....Kad oluje prođu opet je velik i neustrašiv.

Još uvijek ništa nismo naučili!?

Oznake: priroda i čovjek

29.07.2019. u 21:49 | 13 Komentara | Print | # | ^

Čudan dan


Danas je bio vruć i sparan dan. Drugačiji od drugih. Možda i nije? Možda se sve slučajno, u jednom danu dogodilo? Možda je za sve krivo vrijeme, a možda i nije?
*****
Nikad nije previše vruće za kavu na terasi. Poslije kave, držeći se hlada, treba pogledati izloge i usput obaviti nabavu.

-Dok gledam izloge iz susjednog, novootvorenog ugostiteljskog objekta čuje se galama. Izlaze dva ljutita muškarca. Jedan šuti, drugi psuje, prijeti se nekome unutra riječima od kojih ti se kosa diže na glavi. Onaj šutljivi okrene se prema meni govoreći kako će danas netko, ako bude sretan, barem za noge biti kraći. Paralizirana od straha ulazim u prvi dućan. Vidim da i neki ljudi iz dućana promatraju što se vani događa. Na svu sreću završilo je samo na prijetnjama. Jedan čovjek odmaknuo se od prozora komentirajući kako je sve više usijanih glava i pijanih budala, dodajući kako je danas definitivno nešto čudno u zraku.
Izgubila sam volju za šetnju . Vraćam se doma.

-Na parkiralištu, čovjek iz susjedstva, užurbano prolazi između auta, maše rukama, razgovara sam sa sobom (barem se nama tako čini).Što točno traži prolazeći između auta na parkiralištima, samo on zna. Čist je i uredan. Nije neugodan ni nasilan.

-Ulazim u haustor. Trešti muzika , ori se pjesma. Prepoznajem glas. Zašto je danas tako glasna ubrzo mi postaje jasno. Stoji na stepenicama, drži se za galender i pjeva na sav glas. Njiše se u ritmu muzike. Mada znam da nije agresivna, oprezno prolazim pokraj nje uljudno je pozdravljajući. Ne primjećuje me. Danas je u“ svom“ , raspjevanom svijetu. Kada je u „našem“ svijetu često me pita da li je čujem kako pjeva. Potvrdno joj odgovaram i redovito dodajem kako me to ne smeta. Voli i plesati kaže, dodajući kako nema s kime. Sve do prije par godina imala je plesače i udvarače. Imala je posao i sve ono što mi ljudi zovemo normalnim životom.

-Zatvaram vrata stana . U stanu do moga tišina. Poslije jučerašnjih ispada, osluškujem tu čudnu tišinu. Tužan život jednog ovisnika. Razapet između potrebe i boli. Sve je više nesuvislih pitanja , sve je manje racionalnih odgovora. Nevjerojatno je kako se na sve priviknemo. Brine nas tišina za kojom silno čeznemo u vremenu između dva preludija. Zabrinuti smo da im se što nije dogodilo.

Na žalost, sve je više ljudi koje je život na sporedni kolosijek usmjerio. Često su sami, prepušteni sami sebi. Ne mogu a da se ne pitam, gdje su oni ljudi koji su svoje bolesne materijalno osigurali i na njih zaboravili?

Ma kako drugačiji bili i postojali , ljudi smo.Ovi ljudi uvijek me podsjećaju kako trebam biti zahvalna svakom danu. Svjesnost je ono što me, ili što nas, razlikuje od ovakvih i njima sličnih ljudi. Tanka je linija između onog što nas dijeli.

Život nas uči i svakog dana nečemu novom nauči.
****
Dan je zagazio u noć. Sparno je, ali je manje vruće. Podnošljivo. Opuštam se u miru i tišini poslije pomalo čudnog dana. Nadam se da će sutra vrućina malo popustiti. Lakše će i njima i nama biti.

Oznake: ljudi i vrijeme

25.07.2019. u 23:21 | 13 Komentara | Print | # | ^

Sunce, kamen i more

Kad more kamen ljubi...





Svaki zalazak je lijep. Drugačiji. Poseban. Neponovljiv.....




Oznake: Sunce, kamen i more

16.07.2019. u 22:13 | 15 Komentara | Print | # | ^

Raste, buja, cvjeta i miriše...

Na suncu, buri i oluji......raste, buja, cvjeta i miriše...







Oznake: more, priroda

08.07.2019. u 18:16 | 11 Komentara | Print | # | ^

Za sreću puno ne treba

Za sreću puno ne treba.....

Prekrasan pogled



Malo mora


Komadić neba


Oznake: ljeto, more

07.07.2019. u 18:14 | 11 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2019 (8)
Listopad 2019 (8)
Rujan 2019 (5)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading