Ljubav kroz riječi jedne žene
Baki treba vjerovati-1
Ulazi u autobus za Zagreb, zauzima mjesta i izlazi vani. Jedva čeka da je zagrli. Da osjeti njezinu toplinu. Da udahne miris njezina parfema. Na dolazni peron stiže autobus. Izlazi blijeda i zamišljena. Izostaje radostan osmjeh i zagrljaj.
-Jesi li dobro, pita pažljivo je promatrajući.
Slegne ramenima gledajući ga suznim očima.
-Što ti je?
-Reći ću ti unutra, kaže ulazeći u autobus.
Sjeda do prozora, vadi mobitel i tipka. Stiže mu poruka. Upitno je pogleda.
-Samo pročitaj, kaže.
„Kasni mi menstruacija“, piše.
„Koliko?“
„Više od tri mjeseca.“
„Zašto mi prije nisi rekla?“
„Imam neredovite cikluse. Ovako dugo nikad mi nije kasnila“.
„Nemoj brinuti. Kupit ćemo test, otići kod mene i vidjeti. Sve će biti u redu“:
Prima je za ruku. Ona naslanja glavu na njegovo rame.
Ne brine. Koristio je kondome.
****
Sjedi nervozno na kauču. Čuje puštanje vode u kotliću. Izlazi blijeda. Ruka joj drhti dok na stol stavlja test. Ukočeno gledaju štopericu. Minute su kao vječnost.
-Hoćeš li ti pogledati, pita jedva čujnim glasom?
Neodlučno pruža ruku, uzima test i bulji u crticu. Pokazuje joj test bez riječi.
Gleda je kako grca u suzama. Grli je.
-Nemoj plakati. Testovi nisu sto posto sigurni, tješi je.
Osjeća tjeskobu. Što ako kineski kondomi nisu pouzdani?
****
Sjedi u privatnoj ginekološkoj ordinaciji. Otvaraju se vrata. Sestra ga sa smiješkom poziva unutra.
-Gospodična želi da prisustvujete ultrazvuku, kaže otvarajući druga vrata.
Ulazi u prostoriju. Ona leži na ginekološkom stolu. Prilazi bliže. Prima je za ruku. Liječnica ga sa smiješkom pozdravlja. Iz tube stišće gel na njezin trbuh vješto ga sondom mažući.
S nevjericom gleda u ekran. Kao iz dubine vode što bućka, čuje ubrzane otkucaje srca. Preplavi ga neopisiv val nježnosti. Sagne se i poljubi je u rumene obraze. Ona briše suze.
Liječnica pokazuje glavicu, mjeri dužinu kostiju, gleda organe zadovoljno se osmjehujući.
-Želite li znati spol, pita?
Potvrdno klimnu.
-Dobit ćete dječaka, kaže gaseći ultrazvuk.
Zamolili su ga da pričeka vani.
****
Više nema dileme. U ušima mu zuji. U glavi bubnja. Srce mu u grlu tuče.
Sva hrabrost koju je imao, nestala je. Osjeća kako ga stišće napadaj panike. Otvara prozor i duboko diše. Mora se sabrati dok ona dođe vani. Čvrsto stišće naslon stolice. U par dana život mu se okrenuo naglavačke.
Iako nesiguran i uplašen, odlučio je postupiti kao odrastao i zreo muškarac. Jedno je odlučiti, druga stvar je, je li moguće za četiri dana od bezbrižnog mladića postati ozbiljan i odgovoran muškarac koji zna što i kako dalje?
Ona izlazi. Oči su joj crvene od suza. Osjeti navalu krivnje. Grli je.
-I što sad, pita promuklim glasom?
-Idemo na predavanja, kaže. Sutra idemo doma. Reći ćemo roditeljima. Možemo mi to, kaže sigurnim glasom.
Nikad nesigurniji nije bio u ono što govori......
Oznake: mladost, ljubav, odgovornost
25.01.2024. u 19:45 | 10 Komentara | Print | # | ^