Ljubav kroz riječi jedne žene
Baki treba vjerovati-3
Hodao je dravskim nasipom. Treba se sabrati. Misli razbistriti. Odluke donijeti. Odakle god počeo, vraćao se na početak. Nije imao pojma što i kako dalje.
Noć se spuštala. I kiša. Vrijeme je suočiti se s bakom i djedom. U prsima mu postane tijesno.
Dvorišna vrata uz škripu su se otvorila. Pozvonio je i čekao. Čuo je bakine korake i otključavanje vrata. Čvrsto ga je zagrlila i brzo se odmaknula.
-Sav si mokar. Samo ti fali da se još i prehladiš. Presvuci se u djedovu trenirku. Znaš gdje stoji. Čekamo te u kuhinji.
Sjedili su za stolom znatiželjno ga promatrajući. Nije se trebao pitati znaju li.
Djed se digao, iz bara izvadio tri čaše i rakiju govoreći;
-Ovo treba zaliti!
-Za novog člana obitelji, rekla je baka zamišljeno. Prvo se najedi, pa ćemo razgovarati.
Doručak mu je prisjeo, ručak je preskočio i bio je gladan.
Tišinu je prekinula baka.
-Pričaj nam o Emi.
Upitno ju je pogledao. Nasmiješila se.
-Kad se smire i prihvate, zahvali joj. Poštedjela te nepotrebnog ponavljanja.
Sumnjičavo ju je pogledao. Odmahnula je rukom.
-Neću sad objašnjavati , samo ću ti reći, tek kad postaneš roditelj, razumjet ćeš svoje roditelje.
Nije proturječio. Pričao im je kako su se nakon četiri godine sreli, kako je nekadašnja simpatija prerasla u ljubav. Baka se sjećala i nekih događaja iz tog vremena.
-Zašto nisi išao s njom?
-Rekla mi je da je bolje ako ne idem.
-Sirota. Ne bih joj bila u koži, zabrinuto je rekla, mršteći se.
Prekinuo ih je zvuk mobitela. Nakon kratkog razgovora rekao je da mora ići.
-Čekaj, rekla je baka. Zvala te Ema?
-Da. Na autobusu je. Ide za Zagreb. Njezini su joj rekli neka im se makne s očiju. Idem s njom.
-Nikud ti ne ideš. Ni ona. Obuci se, rekla je djedu, uzmi auto i idite na kolodvor po jadno dijete. Onda ćemo sjesti i razgovarati.
Na greškama se uči, znala je.
****
Nekoliko mjeseci kasnije,ujutro, poslije treće smjene, zavukao se u krevet.
Ema se u snu okrenula. Stavio je ruku na trbuh. Mališan je imao jutarnji trening.
-Strpi se još malo, šaptao je naslanjajući glavu na trbuh. Znam da ti je unutra tijesno.
Na zabrinutost hoće li moći i znati biti roditelj, baka je rekla;
-Roditelj se s djetetom rađa i roditeljstvu uči.
Baki treba vjerovati.
Oznake: mladost, ljubav, odgovornost
02.02.2024. u 19:21 | 4 Komentara | Print | # | ^Baki treba vjerovati-2
U petak navečer, nije razgovarao s roditeljima. Otišao je s prijateljima vani. Nije ostao dugo. Prošlo je vrijeme bezbrižnosti.
U subotu, sjedili su za stolom. Majka je pripremila sve što voli. Zamišljen, okretao je hranu po tanjuru. Nije bio gladan. Želudac mu se od nervoze grčio. Nadao se da će ga razumjeti oni kojima se i sam, kako su rekli „dogodio“, a trinaest godina kasnije i sestra.
Kad je mala brbljavica otišla u svoju sobu, nervozno se namještajući na stolcu, duboko je uzdahnuo, pogledao roditelje i rekao;
-Imam djevojku. Zove se Ema. Zajedno smo išli u osnovnu.
Majčino lice se ozarilo.
-Djevojčica plavih očiju i duge crne kose? Sjećam se. Dolazila je k nama. Sigurno je izrasla u prekrasnu mladu ženu?
Otac se zadovoljno smijao vadeći bocu Jack Daniel's-a da nazdrave. Majka je pitala zašto im nije rekao? Kad će je dovesti? Što studira?
Umjesto odgovora na pitanja, promrmljao je;
-Postat ću tata!
Gledao je kako izraz sreće zamjenjuje čuđenje i nevjerica.
-Što si rekao, piskutavim glasom pitala je majka?
Osjećajući val vrućine , hrabro je ponovio;
-Postat ću tata!
-Kako, pita otac?
-Znaš i sam kako!
-Ti nisi normalan! Imaš dvadeset godina. Što je s faksom? Znaš li što te čeka?
-Jeste li vi znali kad sam vam se ja dogodio?
Nastala je neugodna tišina. Pretjerao je. Nikad s roditeljima ovako nije razgovarao.
-Oprostite. Nije mi bila namjera povrijediti vas.
Majka je bila blijeda kao krpa. Digao se i dodao joj čašu vode. Otac je masirao venu koja mu je na čelu pulsirala.
-Nitko ne očekuje da u dvadesetoj zadržite dijete, suho je rekao.
-I da nije prekasno, zadržali bi ga, s nježnošću u glasu odgovorio je. Srčeko mu kuca. Za pet i pol mjeseci, postati ćete djed i baka.
Na te riječi majka je skočila, otac je šakom udario po stolu.
-Zapamti, tiho je rekla , ovdje nećete živjeti. Prije par godina riješila sam se pelena i bočica i ne želim ih više u svom domu.
Otac je primakao stolicu, gledajući ga u oči ,ozbiljno je rekao;
- Prva cura. Prvo, pa muško! Bravo Marko! Svjestan si odgovornosti koja te čeka. Da prehraniš obitelj, moraš raditi. Umjesto doktor, bit ćeš konobar. Od nas nemoj očekivati pomoć. U kreditu smo do grla. Ono što ćeš dobiti je novac koji smo ti za školovanje uštedjeli. I to je to.
„Što bi rekao da zna kako mi je to bilo prvi put?“, razmišljao je gledajući kako se diže, oblači jaknu, s treskom zatvara vrata izlazeći.
Majka je kroz suze ponavljala kako ju je razočarao. Otišla je u spavaću sobu.
Sjedio je sam za stolom.
Ako su njegovi roditelji vijest primili na onakav način, tko zna što će Emini reći? Pričala je da su strogi i pobožni. Uzme mobitel i nazove. „Korisnik trenutno nije dostupan“. I tako desetak puta. Osjeti zebnju i strah.
-I što sad?
Oznake: mladost, ljubav, odgovornost
28.01.2024. u 17:58 | 9 Komentara | Print | # | ^Baki treba vjerovati-1
Ulazi u autobus za Zagreb, zauzima mjesta i izlazi vani. Jedva čeka da je zagrli. Da osjeti njezinu toplinu. Da udahne miris njezina parfema. Na dolazni peron stiže autobus. Izlazi blijeda i zamišljena. Izostaje radostan osmjeh i zagrljaj.
-Jesi li dobro, pita pažljivo je promatrajući.
Slegne ramenima gledajući ga suznim očima.
-Što ti je?
-Reći ću ti unutra, kaže ulazeći u autobus.
Sjeda do prozora, vadi mobitel i tipka. Stiže mu poruka. Upitno je pogleda.
-Samo pročitaj, kaže.
„Kasni mi menstruacija“, piše.
„Koliko?“
„Više od tri mjeseca.“
„Zašto mi prije nisi rekla?“
„Imam neredovite cikluse. Ovako dugo nikad mi nije kasnila“.
„Nemoj brinuti. Kupit ćemo test, otići kod mene i vidjeti. Sve će biti u redu“:
Prima je za ruku. Ona naslanja glavu na njegovo rame.
Ne brine. Koristio je kondome.
****
Sjedi nervozno na kauču. Čuje puštanje vode u kotliću. Izlazi blijeda. Ruka joj drhti dok na stol stavlja test. Ukočeno gledaju štopericu. Minute su kao vječnost.
-Hoćeš li ti pogledati, pita jedva čujnim glasom?
Neodlučno pruža ruku, uzima test i bulji u crticu. Pokazuje joj test bez riječi.
Gleda je kako grca u suzama. Grli je.
-Nemoj plakati. Testovi nisu sto posto sigurni, tješi je.
Osjeća tjeskobu. Što ako kineski kondomi nisu pouzdani?
****
Sjedi u privatnoj ginekološkoj ordinaciji. Otvaraju se vrata. Sestra ga sa smiješkom poziva unutra.
-Gospodična želi da prisustvujete ultrazvuku, kaže otvarajući druga vrata.
Ulazi u prostoriju. Ona leži na ginekološkom stolu. Prilazi bliže. Prima je za ruku. Liječnica ga sa smiješkom pozdravlja. Iz tube stišće gel na njezin trbuh vješto ga sondom mažući.
S nevjericom gleda u ekran. Kao iz dubine vode što bućka, čuje ubrzane otkucaje srca. Preplavi ga neopisiv val nježnosti. Sagne se i poljubi je u rumene obraze. Ona briše suze.
Liječnica pokazuje glavicu, mjeri dužinu kostiju, gleda organe zadovoljno se osmjehujući.
-Želite li znati spol, pita?
Potvrdno klimnu.
-Dobit ćete dječaka, kaže gaseći ultrazvuk.
Zamolili su ga da pričeka vani.
****
Više nema dileme. U ušima mu zuji. U glavi bubnja. Srce mu u grlu tuče.
Sva hrabrost koju je imao, nestala je. Osjeća kako ga stišće napadaj panike. Otvara prozor i duboko diše. Mora se sabrati dok ona dođe vani. Čvrsto stišće naslon stolice. U par dana život mu se okrenuo naglavačke.
Iako nesiguran i uplašen, odlučio je postupiti kao odrastao i zreo muškarac. Jedno je odlučiti, druga stvar je, je li moguće za četiri dana od bezbrižnog mladića postati ozbiljan i odgovoran muškarac koji zna što i kako dalje?
Ona izlazi. Oči su joj crvene od suza. Osjeti navalu krivnje. Grli je.
-I što sad, pita promuklim glasom?
-Idemo na predavanja, kaže. Sutra idemo doma. Reći ćemo roditeljima. Možemo mi to, kaže sigurnim glasom.
Nikad nesigurniji nije bio u ono što govori......
Oznake: mladost, ljubav, odgovornost
25.01.2024. u 19:45 | 10 Komentara | Print | # | ^Kratki osvrt
Zakoračili smo u 2023 godinu. Ostat će zapisana u povijesti. Simbolično dizanje rampe na graničnom prijelazu, znači pripadnost velikoj porodici, znači slobodu putovanja bez prepreka i ograničenja. Uklanjanje fizičkih podjela znači i prihvaćanje svih ljudi u zajednicu bez podjela i predrasuda. Znamo da će uklanjanje mentalnih prepreka trajati nešto duže, ali svima treba dati vremena na prilagodbu i privikavanje.
Uz sreću i ponos, tu je i svjesnost odgovornosti, da danas nije ni lako ni jednostavno biti čuvar na ulasku u veliku zajednicu. Ali, znamo da to možemo.
Od danas, mijenja se i valuta. Moram priznati da, (iako nam govore da će sve biti isto) nisam mirna i spokojna. Mršave tisućice, pretvorili smo u anoreksične stotice. Gledajući kako su cijene podivljale krajem godine, skeptična sam. Ostaje mi nada da će sve biti donekle dobro. Onaj koji je naučio na malo, snaći će se. Ako bude zdravlja.
****
U nama, vrtlog razmišljanja. Pregršt pitanja. Bezbroj spoznaja.
Kažu, ne treba se osvrtati unatrag. Treba koračati naprijed. U sutra.
Kako bi izgledalo sutra bez osvrtanja unatrag?
****
Uz tsunami cijena u godini koja je iza nas, pojavio se i tsunami virus. Bogme, s pravom nosi ime koje su mu dali. Kažu isto tako da je nešto između covida i gripe. I jest. Moja topla preporuka svima koji se, na sreću, nisu susreli s njim, neka budu oprezni. Neka se paze. Nemilosrdan je. Bilo je gadno, ali uspjeli smo.
U vrtlogu vremena, slike su sjećanja. Na ljude. Na događanja. Sve što u životu radimo, radimo za one koji odrastaju. Za one koji dolaze posle nas. Ništa mi nije, i ništa neće biti teško.
Gledam mladost kako hrabro korača u susret svojim snovima. Kaže mi moj veliki unuk, kako će on jednog dana stvoriti lijek koji će uspješno liječiti sve ono što je danas teško. Želim da mu snovi postanu stvarnost. Moja ljepotica opet kaže, netko treba i raditi. I radi svjesno i marljivo. Nježna, krhka, ali odlučna i izdržljiva. Ponosna sam na njih. Želim im da ostvare svoje snove. Prebrzo je prošao period bezbrižnosti.
A onda, gledam dva mala čovjeka kako sa znatiželjom, malim koracima, koračaju putem odrastanja. Neizmjerna su radost. Svemu se vesele. U očima im sjaje sve žaruljice koje svijetle. Radost i ushit pokazuju iskreno, onako kako mala dječja srčeka znaju. Njihovo postojanje je dar.
Ljepotu življenja čine male stari. Nemojmo ih propustiti.
Rastimo duhovno. Materijalno sa sobom ne nosimo.
Sreća je ono što smo mi nekome, i netko nama.
Oznake: pripadnost, odgovornost, odrastanje
01.01.2023. u 21:54 | 15 Komentara | Print | # | ^