Ljubav kroz riječi jedne žene
S ljubavlju
Pričamo o miru , a mira nema.
Pričamo o ljudskim pravima, dok obespravljeni šute.
Pričamo o slobodi ,dok žičane ograde i zidove gradimo
zaboravljajući da ,još uvijek,
postoje mjesta gdje tuge noće;
da postoje ljudi kojima se umjesto radosti i sreće
u očima sakrio strah; kojima
umjesto osmjeha, niz lice suza suzu stiže.
Dok svoju djecu hranimo i u toplu postelju spremamo,
zaboravljamo da , tamo negdje,
pod vedrim nebom,
uplakana majka uspavanku pjeva
dok budna sanja
ognjište ,kruh na stolu i topli dom.
Dok pričamo o jednakosti, zaboravljamo da
još uvijek,
ljudi ljude dijele na crne i bijele,
na velike i male
na bogate i siromašne;
zaboravljajući istinu koju nitko i ništa ne mijenja;
Mali je čovjek pod velikim nebom,
za sva vremena.
Da sam ptica,
sletjela bih tamo gdje tuge noće. Pjesmom bih tugu otjerala.
Da sam leptir,
krilima bih s uplakanog lica suze obrisala.
Da imam moć
zaustavila bih sve ratove
izbrisala sve podjele
jer;
Sreća je u slobodi
Bogatstvo u ljubavi
Ljepota postojanja u različitosti.
Zato;
Budimo čovjek koji prašta,
koji voli ,koji ne osuđuje i ne sudi.
Budimo istina i ljubav.
Samo jedan je čovjek,
Svi smo mi, Ljudi.
****
Ovih dana, više nego inače, razmišljam o ljudima i njihovim postupcima. Razmišljam o čovjeku kao pojedincu i društvu u cjelini. U ovo čudno vrijeme kad smo podijeljeni više nego ikad, kad smo svi(bez obzira na stavove i uvjerenja) jednako ugroženi, veseli činjenica da postoje ljudi koji rade na promicanju zajedništva, razumijevanja, različitosti i ljubavi.
Hvala Ljiljani Lilli Koci, predsjednici Društva albanskih umjetnika Hrvatske „Dea“.
Oznake: ljubav, različitost, tolerancija
25.11.2021. u 19:11 | 17 Komentara | Print | # | ^