Ljubav kroz riječi jedne žene
Tisuću pitanja
Volim ljude. Vjerujem u ljude, što nužno ne znači da ih uvijek i razumijem.
****
Čudno je ovo vrijeme u kojem živimo. Tamo gdje struka i nauka tapka u mraku, gdje se veliki broj ljudi trudi iznaći kakvo , takvo, rjšenje za izlazak iz bodljikavog, začaranog kruga, mase ljudi protestiraju tražeći pravo na slobodu mišljenja i kretanja, braneći svoje stavove, mišljenja i uvjerenja.
Da su okolnosti drugačije, rekla bih, u redu je. Tako treba.
Pravo svakog čovjeka je, pravo na život. Život jest sloboda, razumijevanje, međusobno uvažavanje stavova i mišljenja.
Gdje je u svemu tome odgovornost jednih prema drugima?
Ako ne prema odraslima, gdje je u ovom sveopćem ludilu odgovornost prema djeci? Onoj koja idu u prvi razred i koja abecedu trebaju usvojiti? Onima u drugom razredu koji tablicu množenja i dijeljenja trebaju naučiti? Onima kojima hormoni trebaju podivljati, koja prvu ljubav trebaju upoznati? Onima, koji još ne znaju govoriti, onima koji trebaju naučiti hodati.....onima koji ovaj naš svijet nevinim očima, s osmjehom gledaju?
Pitam one koji prosvjeduju, zašto nemaju maske? Zašto ne poštivaju razmak? Znaju li da ovo bodljikavo stvorenje ne bira svoje stanište prema stavovima i uvjerenjima? Svi smo, jednako kao i smrti, ovoj bolesti podložni.
Pitam ih, jesu li vidjeli sedmomjesečne bebe od covida oboljele!?
Jesu li probali kako je sve bljutavo kad nemate okus? Jesu li probali kako je biti u izolaciji(ako ste jedan od cijepljenih i imate blaže simptome) kako izgleda život, kad ništa ne smrdi i ništa ne miriši?
Pitam sredstva javnog informiranja, zašto toliku pozornost prosvjednicima posvećuju? Zašto pozornost ne usmjere tamo gdje je najteže? U bolnice! Na intenzivnu njegu!? Zašto svaki dan liječnike, medicinske sestre i sve pomoćno osoblje ne pitaju za njihovo mišljenje, za njihove stavove i njihove živote?
Zašto ne pitaju ,one sretnije, koji su na svojim nogama izašli iz bolnice? Oni će nam najbolje reći kako ništa nije važnije od života. Zašto ne posjete one koji se od najmilijih na dostojanstven način nisu mogli oprostiti?
Kad bi više takvih priča bilo, svima bi nam lakše i bolje bilo. Ovako, dok oni traže svoja prava, oni koji poštivaju upute, su u samoizolaciji. Bolesni. Uplašeni. Umjesto ukrašavanja doma i adventskog vjenčića, dezinfekcija, maske, izbjegavanje susreta u dvosobnom stanu., odvojenost od obitelji....
Pitam sve one koji se protive svemu, jesu li svjesni da ćemo biti slobodni i imati pravo na svoje mišljenje, samo, ako preživimo?Sloboda traži odricanaja! Pitam ih, jesu li spremni za desetak godina odgovarati onima čije djetinjstvo i čija mladost je zakinuta? Što će im odgovoriti?
Svi danas imamo tisuće pitanja, na koje odgovore ne znamo. Ne zna ni struka, ni nauka. I oni su ljudi, ali znaju više od nas laika. Slušajmo ih.
Znam da je između odobravanja i osporavanja istina učenja. Isto tako, znam da je put do odgovora dug i trnovit, a život, kratak, krhak i lomljiv.
****
Slušam kišu kako škrapuće i pljušti.
Svaku večer, zapalim lučicu za duše koje odlaze.
I dan i noć, nadam se da će sve brzo proći.
Oznake: izolacija, prosvjedi, pitanja
28.11.2021. u 22:00 | 9 Komentara | Print | # | ^S ljubavlju
Pričamo o miru , a mira nema.
Pričamo o ljudskim pravima, dok obespravljeni šute.
Pričamo o slobodi ,dok žičane ograde i zidove gradimo
zaboravljajući da ,još uvijek,
postoje mjesta gdje tuge noće;
da postoje ljudi kojima se umjesto radosti i sreće
u očima sakrio strah; kojima
umjesto osmjeha, niz lice suza suzu stiže.
Dok svoju djecu hranimo i u toplu postelju spremamo,
zaboravljamo da , tamo negdje,
pod vedrim nebom,
uplakana majka uspavanku pjeva
dok budna sanja
ognjište ,kruh na stolu i topli dom.
Dok pričamo o jednakosti, zaboravljamo da
još uvijek,
ljudi ljude dijele na crne i bijele,
na velike i male
na bogate i siromašne;
zaboravljajući istinu koju nitko i ništa ne mijenja;
Mali je čovjek pod velikim nebom,
za sva vremena.
Da sam ptica,
sletjela bih tamo gdje tuge noće. Pjesmom bih tugu otjerala.
Da sam leptir,
krilima bih s uplakanog lica suze obrisala.
Da imam moć
zaustavila bih sve ratove
izbrisala sve podjele
jer;
Sreća je u slobodi
Bogatstvo u ljubavi
Ljepota postojanja u različitosti.
Zato;
Budimo čovjek koji prašta,
koji voli ,koji ne osuđuje i ne sudi.
Budimo istina i ljubav.
Samo jedan je čovjek,
Svi smo mi, Ljudi.
****
Ovih dana, više nego inače, razmišljam o ljudima i njihovim postupcima. Razmišljam o čovjeku kao pojedincu i društvu u cjelini. U ovo čudno vrijeme kad smo podijeljeni više nego ikad, kad smo svi(bez obzira na stavove i uvjerenja) jednako ugroženi, veseli činjenica da postoje ljudi koji rade na promicanju zajedništva, razumijevanja, različitosti i ljubavi.
Hvala Ljiljani Lilli Koci, predsjednici Društva albanskih umjetnika Hrvatske „Dea“.
Oznake: ljubav, različitost, tolerancija
25.11.2021. u 19:11 | 17 Komentara | Print | # | ^Privini me uza se
Ti si obala,ja sam more- privini me uza se.
Ja sam brod, ti si luka- privini me uza se.
Kad sjećanja na besane noći
probude strasti-privini me uza se.
Kad olujno nebo munje paraju,kad riječi šute
a ljutnje govore- privini me uza se.
Kad tuge u srcu zanoće,
budi moja utjeha- privini me uza se.
Sva mirisna proljeća, sva vrela ljeta i sve jeseni,
u tvojim su rukama - privini me uza se.
Kad kroz golo granje studen stigne, kad slutnja
dolazećeg srce stisne-privini me uza se.
Lijepa je, nježna, šarena i mirisna
Šetnicom, pokraj grmova, prolaze ljudi.
U svojoj ljepoti, nisu isti. Samo su slični. Grmovi i ljudi.
Jesen je svjesnost prolaznosti i podsjetnik na ljepotu postojanja.
Sve ono što u proljeće procvjeta i zazeleni, sve ono što ljeti nabubri i zrije, u jeseni miriše. Sve ljubavi, sva sjećanja, u jeseni zašušte bojama postojanja obojana.
Lijepa je, nježna, šarena i mirisna....Jesen. I život.
Oznake: jesen
07.11.2021. u 21:25 | 15 Komentara | Print | # | ^Klimatske promjene
Ovih dana, sa sastanka na vrhu, u sklopu UN-ove konferencije o klimatskim promjenama, čuli smo snažne poruke o svjesnosti, kako se hitno nekoje stvari moraju mijenjati, želimo li zaustaviti globalno zatopljenje i klimatske promjene.
Hvale vrijedna konferencija, rekla bih. Još kad bi se ono što obećavaju, bar djelomično i ostvarilo, vjerujem da bi, s godinama, uspjeli popraviti djelić štete koju smo svojom bahatošću i nepromišljenošću učinili.
Svi smo svjesni da se nečeg trebamo odreći ,da trebamo promijeniti nešto u načinu življenja i ponašanja,želimo li bolju budućnost za našu, i djecu naše djece. Želimo li mijenjati svijet i svjesnost situacije u kojoj se nalazimo, prvo moramo promijeniti svoje stavove i uvjerenja.
Bojim se, da će se od obećanog sa sastanka na vrhu vrlo malo napraviti. Zašto? Oni koji brojkama dobro barataju lako će izračunati koliko košta jedno ovakvo okupljanje. Tu naravno, treba uračunati put,osiguranje, smještaj, domjenke...... Pozamašna svota, reka bih.
Recimo da je sastanak održan online, a sredstva za ovu prigodu utrošena u pošumljavanje požarom opustošenih i nemilosrdno posiječenih šuma.... Zamislite koliko bi sadnica za tu svotu kupljeno, i koja bi površina bila pošumljena!? Ovako, bojim se da se i ovaj put tresla gora, a bit ću sretna, ako se rodi miš.
****
Dok veliki pričaju i obećavaju, male skupine ljudi rade u tišini.
I ove godine birali smo Hrvatsko stablo 2021.,koje će nas predstavljati na natjecanju za Europsko stablo godine 2022.
Pobjednik ovogodišnjeg natjecanja je Stoljetni div u srcu Slavonije . Riječ je o stablu golemog mamutovca – Sequoia gigantea ili Sequoiadendron giganteum (Lindl.) J.Buchh, starosti oko 130 godina, smještenom u sklopu EPIcentra Sequoia Slatina. Ovaj Stoljetni div zaštićen je 1967. godine sukladno Zakonu o zaštiti prirode kao spomenik parkovne arhitekture – pojedinačno stablo.
Priča o golemom mamutovcu u Slatini govori nam o ovom stablu kao jedinom zaštićenom primjerku ove vrste u Republici Hrvatskoj te jednom od najstarijih primjeraka ove vrste u Europi. Slijedeći hortikulturne trendove 19. stoljeća, zasadila ga je plemićka obitelj Schaumburg-Lippe, istodobno kada su najstarije sekvoje zasađene u Engleskoj, izvan svoga prirodnog staništa.
Inače riječ je o stablima koja su prirodno rasprostranjena u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike, točnije u središnjem dijelu Kalifornije (Sierra Nevada) iznad 1500 metara nadmorske visine. U Hrvatskoj, kao i ostatku Europe, sekvoje su se sadile kao ukrasna vrsta, no europska stabla su dimenzijama znatno manja od američkih.
Pobjednika nacionalnog natjecanja Hrvatsko stablo 2021. godine, Javna ustanova će u ime Republike Hrvatske kandidirati na finale natjecanja Europsko stablo 2022. godine, sastavljeno od pobjednika nacionalnih natjecanja zemalja partnera na projektu Stablo godine (engl. Tree of the Year).
(https://www.edubrovnik.org/izabrano-hrvatsko-stablo-2021-godine/)
*****
Svako stablo i svaki čovjek, ima svoju priču. Svatko od nas ima svoje stablo. Svatko od nas jedno je malo drvo.
Svjesnost pripadnosti i života u simbiozi s prirodom, prvi je korak ka popravljanju učinjene štete.
Oznake: čovjek, stablo, Klimatske promjene
02.11.2021. u 17:55 | 12 Komentara | Print | # | ^