Ljubav kroz riječi jedne žene
Dijelim objavu moje drage prijateljice
Neću imenovati jer su to privatne stvari, ali znam da kad ovo pročita, znat će da se radi o njoj.
Kad smo dobili rezultate biopsije, bila sam s njom. Kad je ušla u auto, mislila sam da je negativno jer je mirna i skupljena.. Onda je šapnula, pozitivno je. Nisam mogala vjerovati. Suze su mi u očima; zamolila me da ne plačem. Mirno je šapnula: " Bog je sa mnom." Kako si hrabra, moj najdraži ratniče. Uvijek ću te voljeti! Definitivno, u najtežim trenucima je da znaš ko su ti pravi prijatelji ili osobe koje te iskreno cijene. Nažalost većina prijatelja vas napušta, i šalje vam samo " dobre vibracije," ali daleko... Odlučila sam objaviti ovu poruku u znak podrške vrlo posebnoj osobi za mene koja se čvrsto borila i dobrom energijom. Naučila me da živim svaki dan kao najbolji dan! Sad gledam one koji ce imati vremena procitati ovaj post do kraja. Ovo je mali test, samo da vidimo tko ovo čita i dijeli! Ako čitate sve, odaberite "sviđa mi se" da vam mogu staviti zahvalnicu na profil. Rak je vrlo invazivan i destruktivan za naše tijelo. Čak i nakon završetka tretmana njezino tijelo se nastavlja boriti sa sobom pokušavajući obnoviti svu štetu uzrokovanu zračenjem i kemoterapijom. To je vrlo dug proces. Molim vas u čast nekoga tko je umro ili se bori protiv raka, ili čak imao rak ali izliječen; kopirajte i zalijepite. Svi kazu," Ako ti nesto zatreba, ne sumnjaj, ja cu biti tu za tebe. "Dakle, napravit ću izazov, mislim da će manje od polovice mojih prijatelja ovo staviti na svoj zid. Samo morate kopirati ( ne dijeliti ). Želim znati na koga mogu računati. Čim to učinite, pišite" gotovo " u komentarima.
#gotovo
8 komentara
Oznake: Bolest, prijateljstvo, utjeha
28.05.2021. u 16:37 | 6 Komentara | Print | # | ^Na kraju dana
Na kraju radnog dana umorno se u fotelju spustila.
Jesu li se ljudi promijenili ili je vrijeme za odmor? Vjerojatno jedno i drugo. Jedni druge iscrpljuju (svjesno ili nesvjesno, svejedno) onim čime ne bi trebali. Jedni pričaju o veličini i ispravnosti svojih stavova i mišljenja, drugi opet o snazi svoje vjere i uvjerenja, treći su uporni u osporavanju ovih što uvjeravaju. Najbolji su oni koji se u čudu pitaju zašto njihovu dobrotu drugi ne prepoznaju? Zašto to ljudi rade? Koga uvjeravaju? Svako naglašavanje je uvjeravanje samoga sebe u ono što, ili kakvim želimo da nas drugi vide.Jesu li ljudi postali nesigurni?
Tako lako i tako jednostavno je (ili bi trebalo biti) biti ono što jesmo.
Umorna i iscrpljena uzima torbe i ide doma.
Zaustavlja se pred zgradom. Podiže pogled. Na prozoru s radošću i nestrljenjem iščekuju je dva oka. Žuri stepenicama. Otvara vrata. Vrti se. Skače. Liže je. Proba joj reći
-Dugo te nije bilo. Nedostajala si mi.
Njezina mala dlakava ljubav... odanost, prijateljstvo ...i pripadnost. I trči u sobu muškarcu s gitarom u ruci.
- Gledaj, došla je.
Da odijelo čini čovjeka, malom vrtirepu kupila bi tri. Onako mali, veći je od nekih ljudi.
U plavom pogledu zaiskri radost. Na licu osmjeh. To je njezina ljubav. Velika.
Sjede opušteno u polumraku. Misli joj odlutaju. Želja u suzi utoljena niz lice joj klizi. I kapne na dlan. Njegovi prsti na dlanu. I želja na dlanu podijeljena.
Zatvara oči i opušta se. Misli putuju daleko. Nepreglednim zelenim prerijama, bosonoga, trči nepoznatim stazama. Slijedi vuka. Slijedi trag istine. Šluša glas svog srca. Ona je dijete Sunca i Neba. Slobodna. Hrabra. Odvažna. Putuje još dalje. Trči još brže. Brže od sjena koje je prate. Hvata i lomi strijele joj upućene.
Jača je od slabosti. Veća od straha.
Oznake: ljudi, ljubav, prijateljstvo, pripadnost
14.03.2019. u 22:32 | 10 Komentara | Print | # | ^