Ljubav kroz riječi jedne žene

Zaljubljeni Ginko....drugi

Za vrijeme korone i socijalnog distanciranja, puno vremena provela sam u šetnji šumskim puteljcima. U šumi je mir, ali nije tišina. Šušti suho lišće, na vjetru pucketaju grane što se njišu. Lepet krila ptica u letu. U miru, simfonija zvukova.

Previše smo se od prirode otuđili, da bi jednostavan govor i način života razumjeli.Čovjek je u svom megalomanskom pohodu za materijalnim, zaboravio i ono osnovno što je o drveću i šumama i znao. Poražavajući su podaci o površinama iskrčenih šuma.

Kad su otvorili knjižnice, uzela sam na ponovno čitanje „Tajni život drveća“ P.Wohllebena. Dobro je znati što drveće osjeća, kako se sporazumijeva u svom skrivenom svijetu.
Na poglavlju koje govori kako je drveće ponosno na svoje godine, sjetila sam se i hvale vrijedne akcije, biranja Europskog stabla godine. Naš predstavnik bilo je stablo Zaljubljenog Ginka iz Daruvara ,koji je po broju glasova zauzeo ponosno drugo mjesto.

28,060 GLASOVI 2. MJESTO
VRSTA: DVOREŽNJASTI GINKO - GINKGO BILOBA L.
STAROST: 242 GODINE
REGIJA: DARUVAR, BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA, REPUBLIKA HRVATSKA



Zaljubljeni ginko
Ja sam Ginko iz Daruvara. Već stoljećima rastem s gradom pokraj dvorca. Izazivam ljude da rašire ruke, obgrle širinu mog debla. Pružam ruke djeci za igru i pohod na vrh. Dobio san rajsko ime Adam. Svaki dan ispisujem nove stranice priče u interakciji čovjeka i prirode. Otkriti ću vam jednu tajnu. Nisam sam. Pokraj mene je Eva. Zajedno u Daruvaru stoljećima slavimo ljubav i život. Eva iz svoje sjene uporno prepušta meni laskave komplimente muškoj zadivljujućoj ljepoti. Grli vas Ginko.
*****
Ako je naš ginko drugi, tko je onda prvi?

47,226 GLASOVA 1. MJESTO

Memento izgubljenom selu

VRSTA: BIJELI BOR (PINUS SYLVESTRIS)
STAROST: 350 GODINA
REGIJA: CHUDOBIN, REGIJA VYSOČINA,
ČEŠKA REPUBLIKA


Memento izgubljenom selu
Ovaj bor iz Chudobina raste na kamenitom obalama uzvodno od brane koja se zove Vir. Ime bora u vezi je s poplavljenim selom Chudobin, koje više ne postoji zbog izgradnje brane. Prema legendi koju pričaju seljani, ispod bora u je noći sjedio vrag i svirao violinu, premda je vjerojatnije da su ćuli jake vjetrove koji su puhali dolinom. Ovaj bor nije samo važan kao putokaz nego je i dojmljivo svjedočanstvo svojoj velikoj otpornosti na klimatske promjene i ljudski utjecaj na okoliš.
****
Stabla su svjedoci postojanja i svjedoci vremena. Svako stablo svoju priču ima.
Samo su neke priče ispričane.....

Oznake: stabla, život, priče

01.06.2020. u 19:02 | 16 Komentara | Print | # | ^

Gdje anđeli spavaju?

Vani je bila noć. Duga zimska noć mjesečinom protkana, zvijezdama okićena. Sjene su se usnulom bjelinom šuljale, tiho se prikradale , kroz prozor slušale.
Majka je priču pročitala, jastuk poravnala, u obraz nježnu pusu dala ...a onda ,kao i svakog dana zapjevala;

Anđele čuvaru mili
svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju
čuvaj mene noću, danju.

****
-Mama, pitala je Iva, gdje anđeli spavaju?

-Postoji jedan grad tornjeva, grad zvonika, grad starih ljepotica i malih veža. Grad koji anđeli, anđeoskim prahom posipaju .Noću , dok rijeka Drava kao srebrna duga nježno ga grli,a mjesec brižno nad gradom bdi, usnulim ulicama čuje se lepet krila anđela čuvara. U tom gradu anđeli, u Anđelinjaku spavaju.



-Zašto baš u tom gradu anđeli spavaju?
-Bilo je to davno. Grad je imao sve što jedan grad treba imati. Dvorac i bedeme, prekrasne raskošne palače, popločane ulice i trgove. Imao je crkve i tornjeve, kazalište,škole i obrte. U tom gradu vlast je stolovala.
Ljudi su dobro živjeli,na anđele čuvare zaboravili.
Jednog proljeća davne 1776 godine, bio je dan Sv .Marka, zaštitnika polja.Taj dan u polju se nije radilo. U ulici Dugi konac vapno se gasilo. Trebalo je vapno pogasiti, u gašeno vapno boju dodati, grad veselim bojama obojati.
Mladić iz obližnjeg sela sa velikom košarom u ruci ,žurno je u grad išao. Pratila ga je njegova mezimica , prasica Gica. Prošlo je podne. Mladića je zub zabolio te je on sa zabranjenom cigaretom u ustima, dalje radio. Gica je gazdu vjerno pratila. Kada su podnevna zvona utihnula, gladna Gica , kao i svaki dan u to vrijeme , gazdu je njuškom gurnula. Mladić je pao. Iz usta cigareta ispala. Na obližnju balu slame se otkotrljala. Dok je mladić sa odijela bijelo vapno stresao i Gicu nježno češkao, cigareta je balu slame zapalila. Vatra se rasplamsala, kuće zahvatila. Nošena proljetnim vjetrom brzo se širila. Tri dana gorile su kuće, crkve, palače.....Dvije trećine grada je izgorilo.
Ljudi su izbezumljeno hodali, zgarišta čistili ....
Davno zaboravljene anđele čuvare dozivali.
Mladića su propisno ,sa dvanaest udaraca bičem kaznili.On se sa Gicom u svoje selo vratio. Od tuge i srama kažu ljudi, nikada više, u grad nije dolazio.
Plakao je, anđele čuvare dozivao.

Dva mjeseca kasnije, 25. lipnja, sunčani dan nad gradom zamijenila je noć.Nad požarom opustošeni grad oluja se sručila. Dva dana oluja je gradom harala. Procvjetala stabla lipa čupala. Orkanskim vjetrom i kišom uništila je sve ono što požar nije.
Ljudi su bili uplašeni više nego prije. Vrijedno su radili, jedno po jedno obnavljali...
Anđele čuvare dozivali.

Jedne večeri poslije požara i oluje, na bedemima oko dvorca ljudi su se okupili. Bakljonoše upaljene baklje su nosili. Sa svijećama u rukama ljudi su ih pratili.Ulicama i trgovima prolazili. Molitvom i pjesmom anđele čuvare dozivali.
Anđeli su došli. Anđeli su ih pratili.
Došli su i zauvijek ostali...Na svakom ramenu, na svakoj kući, pod svakom strehom budno su bdjeli i bdiju , brižno su pazili i paze na sve ljude, na sve ulice i trgove....na cijeli grad. Od tada pa sve do danas,ljudi u tom gradu anđele čuvare nikada više, nisu zaboravili.
Svi oni koji su svog anđela zaboravili i u taj grad svratili.....sa anđelom čuvarom na ramenu, doma su su se vratili.
-Kako se zove taj grad?
- Varaždin. Varaždin je grad gdje anđeli u Galeriji srca slikaru poziraju. U Muzeju anđela odmaraju....u Anđelinjaku, anđeli spavaju.
-Vidiš Iva, rekla je mama, nikad nemoj zaboraviti na svog anđela čuvara. Uvijek ga moli da te štiti i pazi.
Anđeli su kao djeca.... nevinost i čistoća,iskrenost i dobrota, nježnost i ljubav. Budi takva i kad odrasteš. Dijete u srcu, s anđelom čuvarom na ramenu.
-Hoćemo li ići u Grad Anđela?
-Hoćemo. Na proljeće .Sada spavaj Anđele moj, rekla je majka.
-Ne mogu. Vani nešto šuška.
-To anđeli čuvari svojim krilima šuškaju.
****
Mjesec se iza krova sakrio. Sjene sa prozora maknule. Noć je nad gradom usnula san.






Oznake: priče, ljudi, anđeli

03.05.2018. u 23:25 | 10 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2021  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading