Ljubav kroz riječi jedne žene
Razumijevanje
Dravska šetnica u svakom godišnjem dobu lijepa je i zanimljiva. Mališani uživaju u onome što vide. U jeseni su uživali u šarenilu boja i šuštanju lišća. U onome što je ostalo od zime, u vjetru koji grane njiše. Najljepše im je ipak na dječjem igralištu, na kojem su uz njihaljke, tobogan i klackalice, na drvenim kockama koje se okreću, naslikane biljke i životinje.
Kućica je posebna priča. Izvana, najdraža im je strana sa slikama i pjesmicom. Unutra, na svakoj strani kuće oslikana su godišnja doba. Prepoznaju put prepun šarenog lišća, a posebno ih veseli sunce na vrhu krova.
(Pjesmu polako, svojim riječima, usvajaju:))
Dolaskom proljeća, kad su slike oživjele, ćićibabe zabijelile šumu, veselju nema kraja. Šumom odzvanja pjesma ; ći, ći, do, do:))
Jedan od mališana obožava cvijeće. Mali botaničar kod svakog cvijeta stane. Dok mi dođemo do igrališta, drugi je već bio na njihaljci i spušta se niz tobogan. Njega zanimaju druge stvari koje s dedom istražuje.
Taj dan, mali botaničar uplašio se ugledavši puža. Upoznavanju novog stanovnika šume pridružili su se deda i mali mudrac. Puž se, naravno, povukao u kućicu. Pjevali smo poznatu pjesmicu; Puž muž kaži roge van“. Bezuspješno. Ostavili smo ga na miru i nastavili šetnju. Zaboravili smo na puža. Tako se barem činilo.
Nakon nekog vremena, mali botaničar ponavljao je riječ pud. Znamo da je pud puding kojeg će, kako smo mu objašnjavali, dobiti poslije ručka. Na kraju, odlučili smo prekršiti pravilo i ponuditi mu kida (Kinder čokola). Mali botaničar nevoljko je uzeo čokoladicu. Zabrinuto, čučnem se i pitam ga što bi htio? Tužnog lica, opet kaže; pud. Mali mudrac (iznerviran našim nerazumijevanjem i bratovim ponavljanjem), držeći kida u ruci, pogleda me i ozbiljno kaže; Puz! Malom botaničaru osmjeh je ozario lice.
A joj baka, sakrij se u puževu kućicu!
****
Najteže je kad s osmjehom i radošću govore, kad jednu riječ ponavljaju, kad te gledaju s očekivanjem u pogledu, a ti ne znaš o čemu pričaju.
Gledamo li ih u oči, pratimo li njihove izraze na licima, brzo naučimo jesmo li blizu razumijevanju riječi, koju nam strpljivo i uporno ponavljaju.
To iskustvo potaknulo me na razmišljanje o onome što danas često, razgovarajući mobitelima, kažemo sugovorniku s druge strane; Razumijem te!
Istina, po boji glasa možemo prepoznati radost, tugu, zabrinutosti, ali, koliko uistinu razumijemo jedni druge ne gledajući se u oči, ne gledajući izraz lica, upitno je.
Kad naučimo gledati i vidjeti, slušati i čuti, možemo pričati o razumijevanju.
Oznake: djeca, riječi, razumijevanje
17.04.2023. u 20:31 | 13 Komentara | Print | # | ^Joga u buci
Noć je. Stanari našeg, vjerujem i susjednih ulaza, već odavno spavaju , ili kao ja, uživaju u miru i tišini. Netko će reći kako u tome nema ništa čudno. I nema, kada je po danu relativan mir.
Već šesti dan(ne računajući vikend), kat iznad, preuređuje se stan. Od osam ujutro do četiri popodne hiltijeva bušilica radi. To vam dođe kao da vam netko istom skida zubni kamenac i istovremeno čisti karpalne kanale. Ni dizanom tijestu to ne paše, pa sam sada, umjesto po danu kao sve normalne žene, zamijesila tijesto za kruheke sa sjemenkama. Dok se tijesto diže razmišljam.
Svi mi u takvim situacijama napišemo obavijest o izvođenju radova u stanu moleći stanare za strpljenje i razumijevanje. Da to i nema prevelike veze sa strpljenjem i razumijevanjem naučimo tek kad su radovi u susjednom stanu.
Ma kako mene, ili nas,buka smetala, ima ona i dobrih strana. Dok nam zvukovi i vibracije pilaju živce, učimo se strpljivosti. Testiramo granice izdržljivosti.
U prekidima dok majstori bušilicu hlade, odahnemo, duboko udahnemo, opustimo se. Ne razmišljamo o onome što nas muči. Joga u buci.
Dok ja cendram, pitam se, kako je ljudima koji taj posao rade? Kad završe posao u susjednom stanu ,idu dalje. Na novi radni zadatak. Ako su se na buku i vibracije bušilica i naviknuli, što im govore njihove kosti i zglobovi?
Ako po danu mislimo kako nam je teško sve to izdržati, sjetimo se da ima i onih kojima je daleko teže.
Strpljenju i razumijevanju učimo se čitav život.
Oznake: žbuka, strpljenje, razumijevanje
25.05.2020. u 22:55 | 10 Komentara | Print | # | ^