Marketing
Razumijevanje
Dravska šetnica u svakom godišnjem dobu lijepa je i zanimljiva. Mališani uživaju u onome što vide. U jeseni su uživali u šarenilu boja i šuštanju lišća. U onome što je ostalo od zime, u vjetru koji grane njiše. Najljepše im je ipak na dječjem igralištu, na kojem su uz njihaljke, tobogan i klackalice, na drvenim kockama koje se okreću, naslikane biljke i životinje.
Kućica je posebna priča. Izvana, najdraža im je strana sa slikama i pjesmicom. Unutra, na svakoj strani kuće oslikana su godišnja doba. Prepoznaju put prepun šarenog lišća, a posebno ih veseli sunce na vrhu krova.
(Pjesmu polako, svojim riječima, usvajaju:))
Dolaskom proljeća, kad su slike oživjele, ćićibabe zabijelile šumu, veselju nema kraja. Šumom odzvanja pjesma ; ći, ći, do, do:))
Jedan od mališana obožava cvijeće. Mali botaničar kod svakog cvijeta stane. Dok mi dođemo do igrališta, drugi je već bio na njihaljci i spušta se niz tobogan. Njega zanimaju druge stvari koje s dedom istražuje.
Taj dan, mali botaničar uplašio se ugledavši puža. Upoznavanju novog stanovnika šume pridružili su se deda i mali mudrac. Puž se, naravno, povukao u kućicu. Pjevali smo poznatu pjesmicu; Puž muž kaži roge van“. Bezuspješno. Ostavili smo ga na miru i nastavili šetnju. Zaboravili smo na puža. Tako se barem činilo.
Nakon nekog vremena, mali botaničar ponavljao je riječ pud. Znamo da je pud puding kojeg će, kako smo mu objašnjavali, dobiti poslije ručka. Na kraju, odlučili smo prekršiti pravilo i ponuditi mu kida (Kinder čokola). Mali botaničar nevoljko je uzeo čokoladicu. Zabrinuto, čučnem se i pitam ga što bi htio? Tužnog lica, opet kaže; pud. Mali mudrac (iznerviran našim nerazumijevanjem i bratovim ponavljanjem), držeći kida u ruci, pogleda me i ozbiljno kaže; Puz! Malom botaničaru osmjeh je ozario lice.
A joj baka, sakrij se u puževu kućicu!
****
Najteže je kad s osmjehom i radošću govore, kad jednu riječ ponavljaju, kad te gledaju s očekivanjem u pogledu, a ti ne znaš o čemu pričaju.
Gledamo li ih u oči, pratimo li njihove izraze na licima, brzo naučimo jesmo li blizu razumijevanju riječi, koju nam strpljivo i uporno ponavljaju.
To iskustvo potaknulo me na razmišljanje o onome što danas često, razgovarajući mobitelima, kažemo sugovorniku s druge strane; Razumijem te!
Istina, po boji glasa možemo prepoznati radost, tugu, zabrinutosti, ali, koliko uistinu razumijemo jedni druge ne gledajući se u oči, ne gledajući izraz lica, upitno je.
Kad naučimo gledati i vidjeti, slušati i čuti, možemo pričati o razumijevanju.
Post je objavljen 17.04.2023. u 20:31 sati.