Ljubav kroz riječi jedne žene
Trakošćan
Lijep i sunčan dan zove u prirodu. Listopad je pomiješao boje.
Petak je.Nećemo daleko. U Trakošćanu već dugo nismo bili. Od zadnjeg posjeta puno toga je napravljeno. Dvorac i sve oko njega u punom sjaju.
Dvorac je podignut u 13st. Više puta je dograđivan i proširivan. Juraj Drašković je u razdoblju od 1850-1860 ,obnovio dvorac. Uz obnovu dvorca u duhu romantizma (izvedenu u neogotičkom stilu) istodobno , uređena je park- šuma s rijetkim drvećem i umjetnim jezerom.
Šetnica oko jezera duga je 5 km. Pojedini dijelovi obrasli su mahovinom.
Tako sam mala ispod krošnje ovog prekrasnog stabla. Pitam se, koliko je priča u godovima zapisano?
Pokraj puta - svjedok prolaznosti .
Dok odmaramo na jednoj od klupa na šetnici, razmišljam kako je neponovljiv doživaj uživati u miru i tišini ljepote koja nas okružuje.
U jezeru utopljene šume
I dvorac....ni na nebu, ni na zemlji
Samo se puteljak oslikao na nebu
Na kraju, kava na terasi na jezeru.
Danas pada kiša, a ja... razmišljam o malom bregecu...
I kućici iz snova....
Oznake: trakoščan, ljepota, priroda
11.10.2020. u 21:26 | 11 Komentara | Print | # | ^