Ljubav kroz riječi jedne žene

Ljutnja i šutnja je, izgubljeno vrijeme


Život nas uči ,i nauči ,živjeti zajedno. Zajedništvo su lijepi i manje lijepi trenutci. Zajedništvo je i usklađivanje stavova i mišljenja, koje, unatoč dobrom poznavanju, često kulminira i ode u krivom smjeru. Ako sam nekad vjerovala da, s godinama, postajemo popustljiviji i tolerantniji, prevarila sam se. Karakterne osobine se ne mijenjaju. Druga stvar je, da svatko od nas misli da je u pravu, a druga strana u krivu.
Istina je uvijek u sredini.

Unatoč tome što to znamo, ne popuštamo. Usklađivanje stavova i mišljenja, u našem slučaju, uvijek završi tako da se on ljuti i šuti, a ja se pitam; Zašto se ljutiti i šuti, ako smo raspravljali o nebitnim stvarima?
Ljutnja i šutnja je izgubljeno vrijeme.

Dok ima slike, a nema tona, uzmem kavu, cigarete i knjigu i sjednem na balkon.

U Babinom kutu, nebo se narogušilo. Bijeli pahuljasti oblaci postali su tamni. Zaklonili su sunce. Munje sijevaju. Grmi. Vjetar nemilosrdno povija brezu. Možda će oluja, samo nebom protutnjati, a možda će kiša, žednu zemlju natopiti?

Moja slika bez tona, sa svojom šalicom kave ,dolazi na balkon.
-Zašto sjediš vani, a bojiš se grmljavine, pita sjedajući?
Raznježim se. I u ljutnji, vodi brigu da nisam sama sa svojim strahovima.
-Čekam da oluja prođe, kažem stavljajući ruku na njegovo koljeno.
-Što čitaš, pita pokajničkim glasom?
-Mudrost vukova, kažem. Kad pročitam, možeš i ti pročitati. Iz nje možeš puno naučiti.

Vjetar je prestao puhati. Grmljavina tutnji u daljini. Kiša natapa žednu zemlju.
Sjedimo opušteno.
-Mi smo kao ljetne oluje, kaže smiješeći se.
-U pravu si. I priroda je ćudljiva, a čovjek je dio prirode, samo što to, na žalost, još nismo naučili.
*****

„Kamen je temeljac, nerazumijevanje, kamen spoticanja,“ jedan je od mojih aforizama.
Sve što gradimo, materijalno, ima kamen temeljac. Uporište i ishodište onoga što gradimo. Temelj poštovanja u ljudskim odnosima je razumijevanje. Nerazumijevanje je kamen spoticanja.
Ma koliko jedni druge poznavali i voljeli, nekoje postupke ne razumijemo i ne prihvaćamo. Ljutimo se i skloni smo osuđivanju.
Tek kad se naučimo slušati i čuti ono što nam se govori, prihvatimo ono što smo nismo razumjeli.

Oznake: ljutnja, šutnja, ljudi, vrijeme

05.09.2022. u 22:17 | 18 Komentara | Print | # | ^

Kad se bojim, onda se borim

Kad je teško, kad treba reagirati, nađem snagu, dignem se, idem, snalazim se. Trudim se biti hrabra, bodriti, snagu dati.
Ne plačem kad se bojim. Onda se borim.

Što kad ova situacija prekida borbu? Nadam se da će oni koji ne razumiju, koji se neodgovorno ponašaju, shvatiti. Da možemo krenuti dalje. Ne samo mi. Puno je onih koji su na čekanju nalaza, dijagnoza, liječenja. Puno je onih koji se nadaju.
Svi se bojimo , svi se borimo protiv korone. Na kraju kolone su oni koji čekaju, koji se bore sami. Diljem svijeta još uvijek su i oni, koji umiru gladni.
Ma kako teško ,ovo je borba iz koje bi svi trebali naučiti kako smo svi ljudi, kako svatko ima samo jedan, svima nama jednako vrijedan. Život.
Nikad to ne smijemo zaboraviti.
****
Da jedna nevolja ne dolazi sama, u nedjelju smo naučili. Uz nesretnu koronu, potres.U šoku , gledala sam što snaga prirode može učiniti. Danas na procvjetalo proljeće snijeg. Kažu, meteorološki gledano, ništa neobično, Istina. Ali uz sve ovo , ljudima je dosta. Kad sve ovo prođe, nadam se da će ljudski rod pouke izvući. Znam da svi neće, ali većina hoće.


Plačem često ovih dana.
Plakala sam gledajući kako su se svi ujedinili. Plakala sam gledajući kako smo veliki kad treba. Plačem dok vidim koliko u nevolji humanosti ima. Veličina čovjeka je u teškim trenutcima. Ovih dana, puno velikih ljudi ima.

Plačem često ovih dana.
Plačem jer su se ribe u venecijanski kanal vratile. Plakala sam nad čistim nebom iznad Vuhana. Plačem nad životima koji su stali, da bi se to moglo dogoditi.
Plačem nad spoznajom što smo svojim postojanjem prirodi i sebi samima učinili. Priroda bez čovjeka brzo će se oporaviti. Čovjek bez prirode će izumrijeti.
****
Drava mirno teče. Na obali naplavine. Rijeka sve ono što je suvišno , što joj ne pripada, negdje usput, na obali ostavlja. I teče dalje.



I čovjek će , kad sve ovo prođe, naučiti da smo svi ljudi. Različiti?! Samo naizgled. Priroda nas uči pripadnosti -Ljudi , ljudima. kamenčića ,kamenčićima.

Oznake: ljudi, vrijeme, ljudskost, strah

25.03.2020. u 00:27 | 11 Komentara | Print | # | ^

U očekivanju Godota


Tmurno i sivo vrijeme. Gubi se koraci na putu.
Kroz tračak svjetlosti provlače se sjene.
Stvarnost uronjena u maglu.Huk sove u sablasnoj tišini.



Sjedam na panj porezanog stabla. Razmišljam o ljudima i vremenu. O strahovima i nadanjima.

Podsjeća li i vas ovo vrijeme na dramu „ U očekivanju Godota“, Samuela Becketta?

I mi, kao i Bekettovi junaci tražimo način da nem vrijeme što prije prođe. Dok čekamo , razmišljamo o ljudskom postojanju i samom sebi , o ljudima oko sebe. (nekoji da, nekoji možda i ne).

Hoće li se Godot pojaviti? Hoće li nam vratiti svjetlost i radost u život? Tko je naš Godot? Jesu li to oni koji se nadljudskim naporima trude zaustaviti nešto što se teško zaustavit može?

Što nam je činiti?

Moramo ih slušati. Moramo se ponašati onako kako nam kažu.

Ugledajmo se na prirodu. Svaki dan suočena s ljudskom sebičnošću, pokazuje nam svu ljepotu postojanja, mir i dostojansvo.

Oznake: ljudi, vrijeme, iščekivanja

17.03.2020. u 00:39 | 6 Komentara | Print | # | ^

Vrijeme je za promjene

Dok je bilo zimsko računanje vremena, za sve što nisam stigla napraviti, za prebrzo prošao dan, tjedan i mjesec, krivila sam onaj jedan nesretni sat.

Došlo je proljeće, pomaknuli smo kazaljke na satu, a ništa se promijenilo nije. Dani jednako, ako ne i brže, prolaze. Proljeće je krivo za sve.Ili možda nije?
Možda sam negdje između zimskog i ljetnog računanja vremena pokupila onu virozu....imam vremena, nigdje mi se ne žuri, što nisam uradila danas, uradit ću sutra....

Nešto pod hitno trebam mijenjati. Sigurna sam da to nisu kazaljke na satu:))))

Oznake: vrijeme

09.04.2019. u 22:58 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2024  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (3)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (2)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (5)
Listopad 2022 (7)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading