Jeste li ikad razmišljali kako nas djeca doživljavaju?
Ako i ne razmišljamo, kroz igru i razgovor brzo naučimo. Iskrenost i samokritičnost, u dječjem i odraslom svijetu, htjeli mi to priznati ili ne, razlikuju se.
****
Često im govorim kako su dobra i poslušna djeca. Neki dan mali mudrac, odgovorom me iznenadio.
- Nije bas tako, rekao je gledajući me u oči, ponekad smo malo neposjusni.
-To je normalno, kažem mu, ni odrasli nisu uvijek dobri i poslušni.
Gledao me začuđeno. Na moju izjavu nije znao što bi rekao, pa se igrati nastavio.
Danas smo zamijenili uloge. Mališani su bili veliki i odgovorni, ja malena i neposlušna.
Oponašala sam njihove nestašluke i neposluhe, cendrala i zahtijevala.
Ozbiljno su shvatili ulogu odraslih.
-Pjestani cendlati, odlasle molas sjusati, uporno su ponavljali.
Moram priznati da su dugo ponavljali i upozoravali. Kad su vidjeli da upozorenja ne daju rezultate, promijenili su taktiku.
-Imas zabjanu sjatkiša sve do lučka, rekao je jedan. Drugom se zabrana kratkom činila pa je rekao;
-Nemaš sjatkiša cijeli dan.
-Nema veze, ne volim slatkiše.
Gledali su me začuđeno.
-Ti si jako neposjusna. Sad ides u kaznicu.
Šmrcala sam i negodovala. Doveli su me u njihovu sobu i rekli nek pet minuta sjedim na krevetu .
Zadovolnjo, sjedila sam na krevetu, rukom prelazila po slikama planeta na zidu, brbljala o svemiru...
Vidjela sam da postaju nervozni. Nisu znali kako se trebaju postaviti. Zbunjeni, otišli su iz sobe.
Zanimalo me što će učiniti?
Vratili su se na motorima. Nasmijani i veseli. Dosadilo im u odraslom svijetu biti.
-Mi ćemo se voziti.Ti ćes biti teta iz satejita koja će nam govoliti kad desno tjebamo sklenuti.
****
Moram priznati da mi je u malom, bezazlenom dječjem svijetu zanimljivo bilo.
Njima, u odraslom svijetu, čini mi se, baš i nije.
Post je objavljen 25.11.2024. u 21:10 sati.