Počelo, je počelo!
Prošlo je tek nekoliko dana od veličanstvenog dočeka „Vatrenih“ u Zagrebu i ostalim gradovima, a 'žutilo' je već krenulo pljuvati po Zlatku Daliću. Povod, njegovo nesuprotstavljanje da se u njegovoj blizini tijekom proslava nalaze dvije, kako se to zgodno kaže, 'kontroverzne' osobe: MP Thomson i Velimir Bujanec.
I, onako usput, ponovo dijeliti puk na 'pro et contra'!
Da ne bi bilo zabune, odmah ću reći što mislim o njima.
Thomsonove mi se pjesme uglavnom sviđaju, imaju svoj, kako bi se reklo 'domoljubni' naboj, iako je u ponekim pjesmama taj 'naboj', po mom ukusu, prenaglašen. Međutim, ikonografija njegovih nastupa mi se ne sviđa, iako je u posljednje vrijeme malo reterirao. To je moj stav, no koliko mi je poznato Thomson je slobodan građanin Hrvatske i ne vidim razloga da se s njime ostali građani ne druže ako u njegovom ponašanju ne vide ništa sporno.
Situacija s drugim Dalićevim 'gostom' je ipak malo drugačija. Notorna je činjenica da je on ortodoksni desničar (od gimnazijskih dana) koji u svojim nastupima ne preže ni od najgorih insinuacija na sve one koji ne misle kao on. Osobno mi se ne sviđa, ne gledam ga na TV-u jer mi se od njegovih 'misli' povraća, no koliko je meni poznato, on ugošćuje u svojim emisijama razne goste čiji svjetonazori se baš ne bi mogli nazvati 'demokratskim' ili 'uljuđenim', pa mu ipak nitko iz vlasti ne zabranjuje emisiju kao što se to radilo u 'mračnim' vremenima.
To je demokracija.
I sad bi, kao, trebao Dalić određivati što je ispravno, a što nije. Dalić bi trebao, umjesto onih kojima je to posao, određivati tko mu smije a tko ne smije čestitati uspjeh reprezentacije. Ne zaboravimo, Dalić je samo izbornik reprezentacije koja je postala vice-prvak svijeta i to je učinio na način za koji mu treba odati priznanje. Njegov posao nije da rješava pitanje bujanaca i thomsona. O njima bi se trebali pobrinuti drugi, a Dalić im je samo pokazao način kako to treba raditi.
Jer, ne zaboravimo, i on je u reprezentaciji imao osobu koja se po njegovom sudu nije uklapala u koncepciju vođenja ekipe, pa ju je poslao kući.
Mislim da je njegov rezon bio: oboje spomenutih kontroverznih osoba su hrvatski građani, obojica vole nogomet, jedan je rođen u gradu koji mu je pružio gostoprimstvo onda kad mnogi veći to nisu mogli ili nisu željeli učiniti, drugi je rođen u kraju gdje je rođen i Dalić i, po mom sudu, sasvim je normalno, rekao bih uljuđeno, da ih ne odbije ako oni žele da mu osobno čestitaju.
Zamjeraju mu što se s njima grlio. Grlio se Zlatko s mnogima ovih dana ali ne vjerujem da je u tim zagrljajima bilo ičega više osim njegovog 'poniznog' prihvaćanja čestitanja za uspjeh.
Osim, naravno, zagrljaja voljene supruge.
I onda se na takvog čovjeka obruše 'lešinari' i počinju ga čerečiti ne pomislivši ni u jednom trenutku što bi oni učinili da su bili na njegovom mjestu.
I da završim ovaj, za mnoge koji me znaju, možebitno pomalo čudan post.
Moj sud o tom događaju je sasvim drugačiji: da su spomenute osobe karakterne i da zaista vole Hrvatsku, obzirom na svoju 'reputaciju, ne bi dovodili Dalića u situaciju da ih mora odbiti. To, naime, nije u Dalićevom habitusa.
No za takav potez ipak treba biti malo veća osobnost, nego što su V.B. i M.P.T.
P.S.
Možda se kroz neko vrijeme pokaže da sam opet, po tko zna koji puta, bio 'hlebinac' i povjerovao da se i u nas može dogoditi da se pojavi Čovjek koji zna kako treba raditi i to radi srcem. No dok se to ne dogodi želim vjerovati da je Dalić ipak takav Čovjek.
Post je objavljen 18.07.2018. u 20:14 sati.