Borgman's cube
subota, 08.04.2023.
Jeste li čuli za Ludiste
ProGooglajte, Wikipedija ima dobro objašnjenje.
Prije čitanja teksta, promislite, koliko ste imali puta, u svom životu, viziju jedne dobre, masne, inovativne i kvalitetne Ideje, koja bi Vam donijela instant blagostanje.
Ili da budem točniji, jeste li ideje koje ste odsanjali, stavljali na papir, prošli dostupnim podacima sa tržišta, i pokušali pronaći ekonomsku računicu, koja bi opravdala uloženi trud, učenje, rizik i volju?
Standardni odgovor je, kako ste imali ideje, vrlo rijetki su napravili tržišnu analizu, a rijetki, i biznis plan.
Ukoliko ste u ovoj zadnjoj skupini, Vi ste dobar manager, skup i elitan.
Ma dobro, možda ste inženjerski, socijalno-inženjerski kreativac, u nečemu imate plamen koji stvara novo. Ne pravite novce, draga su vam djela.
Vama je dolazak novog UI-ja , novi izazov.
Sanjali ste dobre ideje, ali ih nikada niste testirali?
Radite u školama, javnim ustanovama, preferirate poslove na duge staze, bez rizika. Ne volite nadmetanje i stres.
Neki od vas će možda biti u svojim hobijima, ekstremno dobri i napredni.
Neki će se zadovoljiti samo gledanjem, promatranjem i komentiranjem drugih.
Da, to je većina.
Za Vas...pa tehnologija vam sprema iznenađenje.
Sinoć sam imao "okršaj" sa prijateljem na ovu temu, a nisam vidio kako je Kako ti kupus već otvorio temu. Nema veze, mogu napisati što se time dogodilo.
Vjerojatno većina ljudi zna za freeware, i one koji vjeruju kako korporativni radnici i korporacije, preskupo naplaćuju svoja programska i patentna rješenja. Otpor ljudi tog uvjerenja korporativnom svijetu, je bio "linux", "freeware", "shareware", "github", "android" i svaki drugi oblik programiranja i inženjerskog znanja koji je svijetu stavljen na raspolaganje, bez naplate autorskih prava.
UI prvenstveno ima pristup tom resursu, jer je otvoren, nezaštićen patentom, lako čitljiv, i otvoreno iskomuniciran znanstvenom metodom recenzije i revizije, što je prilično dobra alternativa profesionalnim i skupim radovima i programima.
I što će UI napraviti. Čak i da nije osobito "pametan", pokupiti će blokove koji rade i koji su korisni, i sastaviti vrlo učinkovitu matricu. Čovjeku bi trebalo jako puno da samo pročita te beskrajne linije koda i brda nebitnih podataka. Stroj to čini milijun puta brže.
Kroz feedback će uvidjeti je li to ono "što radi".
I ubuduće će na sva slična pitanja, ljudi dobiti ekstra optimiziran, i kvalitetan odgovor. To je učenje!
I gdje je tu moj problem, zašto je to zapravo katastrofa?
Postoji cijeli sloj ljudi koji su dokvalifikacijama nekako naučili biti dizajneri stranica, tzv. front-end programeri, ili nekakvi tehničari.
Manager koji je do sada plaćao njima, platiti će sada, za upotrebljiv posao...25 USD. Ti ljudi ...pa ako imaju čime mogu se ponovno prekvalificirati, moja preporuka, u njegovatelje.
Prosječan ste administrator, ...upravo se ispunjava mokri san svakoga koga ste izluđivali vratima svog ureda. UI će to vaše, sigurno bolje i brže, a i pravednije odraditi.
Želiš "zamračiti"...političarski san, instant, dobiješ i financijski plan, možda i napisan program koji ćeš prodati beskrajno skuplje od....25USD.
UI koji se razvija, razvijen je od prosječnih tehničara, na ideji inženjera sustava (koji čine onih 10-ak% koji zapravo osmisle sve što se može osmisliti), i svi poslovi koji ne zahtijevaju kreativnost (ili fizički rad, u ovom stadiju), su sigurno pred izumiranjem. Korisnička podrška, od UI-ja, koji govori sve jezike, daje suvisle odgovore, i uči iz interakcije.... jedna, koja s lakoćom može opslužiti sve velike kompanije na svijetu.
Da rekao bih, napokon shvaćanje ljudi kako je potpuno u krivu teorija kako svatko sve može, svatko jednako može naučiti, i svatko je poseban, i korporativno zamjenjiv. Jedino ostaju kreativci...i to dok ne presahnu i njihovi izvori ideja. Prosjek koji je i do sada bio "šljaker" koji ostvaruje tuđe ideje...postaje još manje bitan.
Kapitalizam je društveno uređenje darwinističkog tipa, podređeno što bržoj "proizvodnji dobara" i "obrtanju kapitala". Managerski sloj, koji ima resurse, u početku će moći iskoristiti ekstremno jeftin razvoj, bez zapošljavanja viška prosječnih radnika, i sa strojem ekstra brzo i jeftino, razvijati proizvod...naravno i to neko vrijeme, dok dodatno ne zasite, već zasićeno tržište. O da, "optimizacija" sustava je konačna.
Socijalni karakter, pa nakon uvođenja UI-ja je obvezni mjesečni dohodak, za svu većinu normalnih ljudi, koji možda prožive i cijeli život, bez iti jedne visoko profitabilne ideje....
Naravno sa rokom trajanja sredstava. Upravo ono što nam se stalnim devalvacijama, i upumpavanjima novca u sustave već dugo vremena radi. Ne osjećate se jeftiniji svaki dan? Inflacija kaže da jeste. UI je samo korak dalje.
ponedjeljak, 03.04.2023.
Toliko jednoumno da postaje bezumno
INDEX NOVOSTI
ćao demokracijo, slobodo govora i welcome back autocenzuro, ili nasilna cenzuro.
"Onome kome se dokaže da izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana, prijeti kazna od 700 do četiri tisuće eura."
Tko definira "lažnu vijest"? Po kojem kriteriju? I tko definira istinu?
"Faktograf"?
Gdje su stavke o samokažnjavanju onih kojima se ustvrdi da su kažnjavali vijesti koje nakon desetak dana postanu "istinite".
Gdje je objašnjenje tko i kako definira trenutno dozvoljenu istinu.
Pošto smo u dobu u kojemu se iz filmova, pjesama i tekstova, uklanjaju riječi koje nisu podobne, u ime trenutne "istine", a i u vremenu kada je "istina" od prije samo jedne i dvije godine, postala znanstvena "neistina"...tko će refundirati sve one koji će biti kažnjeni zbog upozorenja "da nešto nije u redu".
Ili se čuva privid kako su svi jednoglasni, i "sve je u redu".
Neopisivo podsjeća na glasanje u SFRJ kada je jedini kandidat na listiću znak "usklađenosti, i kolektivne svijesti, i dokaz jedinstva i čvrstoće radnog naroda".
Ili i to uznemirava svekoliko pučanstvo do te mjere, da se dokidaju Ustav i koliko toliko logični zakoni.
Općenito, koje su to vijesti koje "uznemiravaju" građane. Pa sada smo došli do toga da je uznemiravanje, krivo pogledati nekoga, a jedino sigurno ponašanje, biti 2 m ispod trave (a i to će nekoga razjariti, pogotovo ako je naumio pretvoriti taj 2m kvadratna u građevinsku zemlju ili svoj otirač).
Ma mislim, ja sam odrastao u državi koju optužuju za jednoumlje, ali ovo sada je toliko jednoumno da postaje bezumno.
ponedjeljak, 20.03.2023.
Nakon duuuugo vremena
Kada malo promislim, čini mi se kako su "klečavci" i LGBT aktivisti samo dva ekstrema istog pokreta. Iako naizgled nema sličnosti, itekako je ima. I jedna i druga skupina čine jaku manjinu, neproporcionalno glasnu. I jedna i druga skupina tvrde kako ih ponašanje većine vrijeđa i traže zaustavljanje vrijeđanja i izazivanja. I jedna i druga skupina žele nametnuti svoja pravila tihoj većini.
Zapravo povijest se ponavlja, slično kao i u sedamdesetim, kada su postojala ekstremna "krila" i ljevice i desnice, koji su terorizmom pokušavali dobiti svjetla pozornice da bi istakli svoje zahtjeve (uključujući i našeg Bušića). "Lijevo" krilo sadašnjice se odlučilo na šarene i često, gologuze performanse (kojim krše prilično rigidne odredbe lokalnih i državnih zajednica), a "desno" krilo radi performans bez boja ali i dalje ometaju kretanje javnim površinama i uznemiravaju prolaznike i djecu kao i "lijevi".
Svi zajedno maksimalno iskorištavaju želju zapadnih građana da se samokažnjavaju, izvinjavaju i pokoravaju, radi grijehova koje je počinio tko zna sve tko, prije nego su se i rodili. Što je npr. ekstremno slično nauku kršćanstva, i grijehu s kojim se rađaš.
To je posebno farizejstvo, ako već prihvaćaš tuđu krivnju, i ispričavaš se, zašto i ne obeštetiš onoga tko je oštećen ( baš me zanima koliko bi (prvenstveno zapadnih) zemalja nakon toga ekspresno bankrotiralo). A ako nećeš obeštetiti, onda ne glumi...pokaži barem malo zdravog razuma. Ne radi to više, ali ne glumi da ti je stalo.
Uključujući naravno i kolektivnu zabludu kako je Život fer, i za veliki dio nevolja, ni slučajno, nisu krivi pojedinci...nego opet, svi drugi (roditelji, društvo, zajednica...), i kako je kolektivnim glumljenjem dobrote moguće stvoriti novo, nevino, predobro, i ekstra sposobno, ljudsko biće.
Ljudi su oportunisti, i sve ovo što izgleda kao pojavljivanje neke nove svijesti, kada se malo prokopa, otkriva društveni i ekonomski oportunizam, a ne svijest.
srijeda, 29.04.2020.
Izbori, izbori i samo izbori
Anex, Borgmanovo potmulo brundanje:
Živimo u poplavi kontradiktornih informacija o ponašanju, planiranju i budućnosti, života sa sasvim svakodnevnim zarazama (što mislite da bi se događalo, da netko nije dao virusu ime? Imali bi malo jaču epidemiju gripe, o kojoj ne bi ni riječi pisali portali).
Poplavu uzrokuju oni koji od toga imaju neku korist, bilo to u kratkotrajnoj medijskoj slavi, promociji svog inače nezapaženog rada, sujeti, ili novcu (iako je novac iza svega i u onim stavkama prije).
Uredno se vidi kako dok jednima ne smrkne, drugima ne svane, u mojoj najbližoj apoteci maska je 7 i po kuna. Ponuda i potražnja. Bravo za tržište.
Glavni dio teksta: Prsti lete po tipkovnici
Samo zapravo to nije bio smisao ovog teksta.
Smisao su slijedeći izbori.
Već desetljeće nemam za koga dati glas. Konstantno biram "manje zlo", pa se kao kod ove zadnje prijevare (Opara/Kerum) u Splitu, dva lika koja se skoro potuku ispred kamera, izljube nakon šefovog lupanja po stražnjicama, i naprave još jednu od koalicijsko izbornih prijevara. Koja će rezultirati uništenjem i betonizacijom jedine oaze mira u ovom gradu. Marjana.
Osobno, naginjem "lijevome", jer me nikada nije privlačila sebičnost, samoljublje i gramzivost koji su u temelju poduzetništva. Treba neko velik i jak iznad takvih. Možda ne tako "sposoban" , ali ograničavajuće, djelotvoran.
Naravno , ne mislim na ove naše kastinske odnose na vlastima.
I upravo zato, imam jednu ideju koja bi uz malo dobre volje, i samo malo sreće, mogla pogurati stvari nabolje.
Možda bi trebalo napraviti referendum, da se na glasački listić, kao i na svaku drugu pošteniju anketu, na zadnje mjesto stavi,.........NITI JEDNO OD PONUĐENOG!
Dakle, svi oblici bunta, protesta, i davanja glasa populistima bez pokrića, koji jašu na jeftinim emocijama, iskrižani listići, dopisani kandidati...svi bi dobili svoju priliku za izražavanje (vjerojatno bi i tada bilo onih koji križaju listić!)
Dakle, time bi se u sadašnjem sustavu prvo izbjegli, fino naštimani "pragovi" prelaska, koji su "vladajućima" koji bi dobili 16%, dali 18%, a izbrisali i tračak pobune.
Onda bi se jasno formuliralo kako postoji javno mnijenje koje ne želi, "niti jedne od ponuđenih"!
Naravno, sada ide pitanje, što učiniti sa tom većinom, jer iskreno, to je ta "tiha većina" koju stranke pokušavaju motivirati za sebe.
Imam i za to rješenje.
Niti jedno od ponuđenog znači da ne želimo niti jednog od ponuđenih osoba u javnom životu, sa ikakvom mogućnošću prolaska preko stranačkih "lista".
I ide rješenje.
U našoj automatiziranoj državi, ukoliko opcija "NITI JEDNO OD PONUĐENOG" dobije većinu, definira se broj mjesta u parlamentu za tu opciju, i organizira se OIB lutrija svih hrvatskih građana (obespravljenih poodavno), sa pravom sudjelovanja za sve one koji NISU članovi niti jedne stranke.
Pobjednici lutrije predstavljaju tihu većinu biračkog tijela.
Možda ovaj način nekima izgleda kao kaos, ali ima nekoliko odličnih momenata.
- postoje kvalitetni ljudi kojima je sudjelovanje u vlasti kazna, tada to ne bi bila
- postoje i oni koji su se jako sagnuli da bi svoju političku ambiciju nekako gurali, tada bi postojala i mogućnost ne-saginjanja
- da, možda bi dobili i luđake, ali zar i oni nemaju ustavno pravo glasa (koje HDZSDP sustavno iskorištavaju na svim izborima posjećujući nemoćne, a i nesuvisle, po kućama, sve po zakonu, iako baba ne zna ni koja je godina, i pita "je'l za Tuđmana!")
- i na kraju, tada bi cijeli sustav imao puno više smisla, jer bi postojala barem šansa za promjenu.
Zaključak: je na Vama
četvrtak, 02.04.2020.
Pitanja o smislu Života
Pozdravljam sve stare blog prijatelje, još sam živ, i evo nešto sa fejsa, gdje puno češće polemiziram :-)
Volim filozofirati, razveselila me jedna poruka danas. "Koji je smisao svega?"
Kako sam i Darwinist i Makjavelist (namjerno napisano ovako), odgovor je glasio otprilike ovako:
-Smisao Života? O tome sam vodio mnogo filozofskih rasprava. Kakav Odgovor želiš? Jer ima nivoa, za svaki dan života.
- Smisao svega što se događa? Smisao svega poslije?-
- Učenje. Proživljavanje. Osjećanje. Prilagođavanje. Preživljavanje. Osjećaj punoće. Sreća.
Sve je osobno
Smisao jedinke u vrsti homosapiensa je opstanak vrste, a ne sam opstanak jedinke kao takve. Vrsta opstaje, preživljavanjem i razmnožavanjem. Što ne mora biti nužno cilj jedinke. Jedinka, ako može, ( svjesno, i želi) služi i vrsti, a sama za sebe , traži svoj smisao.
Smisao može sebi postaviti kao cilj, svojom slobodnom voljom,.
Slobodnom voljom, kao smisao života, možeš sebi postaviti sebe kao zaštitnika svih lutalica, i cijeli život potrošiti u u hranjenju i brizi oko izgubljenih pasa i mačaka, i u tome pronaći sreću.
Drugi opet, svojom voljom biraju, partnerstva, imanje djece, karijere, usamljenost pustinjaka, i svojim fokusom na takvo djelovanje, odluka postaje smisao.
Treći ne žele slobodu pa djeluju po načelima nacrtanih puteva. Oni se priklanjaju religiji, trenutnom moralu, običajima i u slijeđenju, nalaze svoj smisao.
Traženje općeg Smisla Života je sam Život, koji može biti smislen, upravo toliko koliko smatraš kako je smisleno, ono što radiš.
I naravno, Ukoliko smatraš i ponašaš se kako tvoj život nema smisla, ne možeš ni naći taj smisao.
Ukoliko ičemu od mogućih ljudskih misli i ideja, daš fokus, želje, snagu i volju, to postaje kratkoročni ili dugoročni smisao života.
Ta je sloboda nešto najvrijednije što imamo.
ponedjeljak, 08.04.2019.
5G, što je to??!
Raspucala se ekipa iz svih oružja, priča se naveliko o tehnologiji, koja realno postoji od "davne" 2013.e . S jedne su strane oni koji bi je zabranili, zajedno sa Wi Fi tehnikom u školama, i sa druge, oni koji bi je prvi stavili do svoje glave, željni novih brzina, i mogućnosti dijeljenja sličica na Instagramu.
Pošto sam prilično dobro upućen u tehnologiju, a i posao i hobi su mi dugo vremena bile telekomunikacije, tema me potakla, najprije na malo Googlanja, a onda i na pisanje.
Omiljena Wiki će za frekventni spektar, frekvencije na kojima ta tehnologija radi, napisati ovo.
Extremely high frequency
EHF 30–300 GHz
10–1 mm Radio astronomy, high-frequency microwave radio relay, microwave remote sensing, amateur radio, directed-energy weapon, millimeter wave scanner, wireless LAN (802.11ad)
To što će čak i oni koji kao znaju nešto o tehnologiji (ali ne baš o borbenoj i najnovijoj vojnoj) primijetiti, je vojna primjena. Za razliku od nišanskih radara za projektile protuzračne obrane , u čije vas polje nitko normalan ne bi stavljao, postoje i druge vojne primjene i spadaju u napredna oružja za nesmrtonosno djelovanje. Dometi su za te frekvencije značajni, snage povelike, a efekti nevjerojatni. Napredne vojske tehnologiju na tim frekvencijama koriste za suzbijanje demonstracija, zaštitu vojnika od snajpera, i slične, nesmrtonosne mjere. Zašto su nesmrtonosne? Pa namijenjene su prvenstveno protiv civilnih nereda, gdje nevjerojatan osjećaj vrućine i kuhanja na živo, pokoleba i najtvrdokornijeg studenta na demonstracijama.
https://www.youtube.com/watch?v=jT9-Z_p84b0
Sve to već postoji i u upotrebi je u svijetu. Pogotovo tamo gdje su mirovne misije zapadnih vojski, koje su i najnaprednije u naoružanju. Pitajte za iskustva američke studente i somalijske pirate.
Jesu li bazne stanice toliko jake da proizvedu takve efekte? NISU!. Iako ljudima koji žive u Hrvatskoj kratice nisu ušle u krv, razlika postoji između GW, MW, kW...i mW.
Ovo je najčešći odgovor tehnički educiranog, mirotvorno raspoloženog "naprednjaka", koji sanja o svakom novom gadgetu.
Snaga koju sustav izrači je obrnuto proporcionalna sa kvadratom udaljenosti. Trebate biti ekstremno blizu uređajima da bi ozbiljnije djelovali na Vas! To je drugi dio odgovora.
Oba su točna, ali sada ću Vas iznenaditi, ja tu tehnologiju ne podržavam. Ne još.
Prva velika razlika između 4G tehnologije i 5G tehnologije je u antenama. Kako su antene za milimetarske valove fizički jako male, prvi put u povijesti je moguće postaviti antenski sustav koji se samonamiješta u malo kućište. Na taj način bazna stanica može osigurati prijenos podataka, AKTIVNO fokusirajući energiju prema vama. I dalje je to neznatna energija prema borbenom sustavu, slažem se sa "znalcima", ali je...konstantna. A i možete se naći u više snopova odjednom, kojih tu nije bilo.
Moram još jednu malu digresiju napraviti. Kada se izuzme efekt mikrovalne pećnice (koja ima 600W na 10 cm od antene sa usmjerenim zračenjem), na tim frekvencijama, glavni efekt kojega ćete osjetiti je intenzivno zagrijavanje koje dolazi...iznutra. Do sada nije utvrđeno kumulativno djelovanje, ali ne vjerujem da je ikoga stavilo u mikrovalku za ljude i "kuhalo" na tihoj vatri, danima, mjesecima ili godinama.
Drugi dio priče je domet. Zašto vidite sve više baznih stanica? Jer se tehnologija približava! 2G koji je omogućio SMS i razgovor, može imati stanicu i na 20 kilometara od Vas, i osigurati vezu, ali internet...e to je malo drugačija priča. Što je brzina veća, treba joj više frekvencija, a tih slobodnih frekvencija, nema. Više frekvencije "idu" pravocrtno, svaki im k.... smeta, pa imaju kraći domet.I teleoperateri su išli naviše, sa 1 GHz na 2GHz, pa na 3 GHz, i naposlijetku nagazili na "zlatno polje" frekvencija koje u većini zemalja još nisu raspodijeljene u potpunosti, i gdje mogu zaobići sve zakone koji ih sputavaju, jer će biti dovoljno visoke frekvencije, širokog kanala za informacije, kratkog dometa, i radi toga skoro pa slobodne. O kako dobra riječ, imamo potražnju, imamo ponudu, i imamo mogućnost Monopola. Pogotovo ako ljudima izbijemo želju za kućnim mrežama koje koriste samostalno, umjesto da ovise o "nama" za svaki preneseni byte informacija. Jedna od temeljnih ideja je fuziranje 5G tehnologije sa WiFi mrežama, jeftinijom opremom, koja bi trebala zaobići skupo postavljanje optike, a donijeti neograničeno širenje, bez ograde...za koga? Teleoperatere naravno
.
Pa što bi se tome bunili? reći će "naprednjaci". Pa ako ste spremni sa svojim operaterima podijeliti baš sve, to je baš za vas. Već su sada algoritmi za proučavanje navika i osobnosti jako napredni, tako da vas ne iznenadi grijanje po trbuhu kada je UI prepoznao vaše vrijeme za večeru. Zvuči paranoidno, ali nedavno je jedan od naših dobro izvezenih studenata dobio nagradu za jako dobar način bežičnog prijenosa energije na daljinama i frekvencijama upravo 5G mreže. Prije otprilike 3 godine.
Dakle 5G mreža, maksimalni domet 500-tinjak metara. (Wiki kaže, "kvart") Ako vam je netko ispričao o 100% pokrivenosti teritorija Lijepe Naše, 5G mrežom, to je...LOL čina. Čak ni sa okljaštrenom 5G tehnologijom do bijednih 5GHz bilo bi preskupo pokriti išta osim gusto naseljenih područja, i možda, oko autoceste. Sve ostalo, kao i u Americi, čekaj da to netko i plati. Teleoperateri, NEĆE.
E sada dolazimo do štetnosti.
Definitivno vrijede ova pravila. Vaš presveti Smartphone kojega tako rado držite uz glavu, emitira signal maksimalne snage 2W, ima neekonomičnu antenu, i nema 5G napredni antenski sustav. Držite ga blizu tijela, i to je NAJJAČI izvor mikrovalne energije. Ima veze sa kvadratom udaljenosti naravno.
Sadašnji WiFi sustavi ( noviji modemi) već koriste okljaštrenu i početnu 5G tehnologiju, (ali nemaju napredne antene) o njoj vas nitko nije specijalno obavijestio, jer očekuje od svjesnog i odgovornog pojedinca da progoogla što piše u "direktivi 802.11-nešto). Iako je 5G na modemu znak da radi sa mrežama na 5GHz, to je i prvo područje okljaštrene 5G tehnologije. Snaga sustava u modemu, i uobičajeno skupom routeru (koji nije pojačalo snage!) mjeri se u miliWattima (preko 25mW jako rijetko). 100 PUTA slabije od mobitela kojega držite uz uho. Mana? Je li 100% bezopasan? Zapravo, ne zna se. Medicinska mjera za rentgensko zračenje kojim vas slikaju u bolnici, se promijenila, za pojam "dozvoljeno", u 60 godina, samo na 10 000 puta manje zračenje. Što će medicina imati reći o sadašnjem "bumu" tehnologije, to nema niti jedna staklena ni kristalna kugla. Možete vjerovati teleoperaterima kako oni jako brinu za vas, poklanjaju vam sve i svašta, nisu kompanija dužna svojim vlasnicima da donose profit...ili se čuvati sami! Jer će svaka žalba biti pokrivena klauzulom sličnom kao i za brzinu interneta (prema trenutnim saznanjima, i u maniri dobrog gospodarenja!)...koju ste potpisali u ugovoru, na onih 5 stranica (kao za kredit).
Treći izvori su bežični telefoni (zar se netko sjeća žičnih), laptopi, tableti...i sl, uključujući najnježnijeg predstavnika Blue tooth uređaje, koji se jadničci, iako koriste visoke frekvencije jedva "dobace" iza zida ili kroz dvoja vrata. Bezazlena braća. Stvarno.
Dakle, ako pričamo o tehnologiji, od razvoja na stolu do sada je prošlo nekih 5-7 godina. Ispitivanja dugoročnog djelovanja mikrovalnih odašiljača milimetarskih valova, u cjelodnevnom i konstantnom okruženju,kroz 10 godina, jednostavno nisu ni mogla biti provedena. Te frekvencije i snage se prije nisu mogle proizvesti dovoljno jeftino. Vojska vjerojatno zna.
Ako pričamo o gadgetima, trebalo bi biti ludilo. U milisekundi možete, brže od svih, svima pokazati kako ste se crveno osuli nakon interesantnog "sudara", sa zgodnom trgovačkom predstavnicom. Na nezgodnom mjestu.
Ako vas nije briga, vjerujete tehnologiji, kako je ona najvažniji napredak ljudskog roda, to je Vaša stvar, imate na to pravo, ali ne ispred kuće onih koji to ne žele.
Ukoliko ste zagovornik dobre stare, optičke veze, u pravu ste. Ona najbolje osigurava i Vašu privatnost, i sigurnost po bilo kojem području, pa čak i zračenja.
A prije svega, nemojte biti toliko naivni pa i pomisliti kako pametan manager u kompaniji neće iskoristiti svaku "rupu" u zakonu, nesposobnost provođenja zakona ili kontrolu istih, da sebi poveća godišnji bonus. Ukoliko želite onesposobiti gradnju odašiljača koji će vas promatrati sa krova susjedove kuće, hrvatski zakoni su kao rođeni za Vas, građevinska, komunalna, GUP, općina, županija, svaki uhljeb za svojim stolom koji ne radi ništa, svaki pečat, svaki pijanac koji parkira na šahti telekomunikacija...svi oni RADE ZA VAS.
Sretni i veseli bili.
subota, 06.04.2019.
Je li Pernar klaun? Ili ga treba klonirati?
Hrvatski Sabor, mjesto Uljudbe i Pomirbe, gdje se ženama govorilo kako su za madraca a ne mudraca, a svima sa neispravnom krvnom slikom na genskom nivou.... nudilo svašta, ali ništa ugodno.
Kuća mudraca, koja prikazuju presjek društva koje ih je izabralo, koji nas više nego uspješno vode u nove zajednice, dugove i kredite, uspješno se rješavajući tereta vlasništva i upravljanja.
Ups, da, upotrijebio sam riječ izabrani, ne baš točno, mnogi od njih su Zamjenici, jer su Izabrani odlučili otići na mjesta koja su ugodnija. Zamjenici su oni koji zapravo odrađuju obvezni igrokaz većine i manjine, davanja glasa i važnosti samima sebi. Uostalom, kako moj prijatelj kaže (a time se slažem u potpunosti) : Sve sabornike/vladu/ otpustiti i dovesti tri inženjera managera iz Hyundaia. Tri, ne radi obima posla, nego da imaju s kime pričati, jer, oni koji uspješno vode korporaciju na par kontinenata, imaju proračune veličine ove zemlje, sigurno mogu voditi i zemlju politički i poslovno nepismenih i zbunjenih. Jedno inženjersko, nezavisno "kresanje" radnih mjesta, u smislu jednostavnosti, učinkovitosti i cijene, bi ovoj državi stvarno dobro došlo.
Uljudba koju sam spomenuo, nas je dovela tamo gdje jesmo. Nigdje. Na neprekinuti put prema dnu. Uljudno pričanje, samozadovoljstvo svojim poetskim izričajem, inteligentnim upadicama i floskulama, govorništvo Demostena...koje je pred publikom desetak nesretnih "samostalnih zastupnika" ili slučajno prikupljene "glasačke mašine" ispred kamera kojima kamermani već poodavno zijevaju, a sve to gledaju samo starčići koji misle kako će samim činom gledanja biti Informirani. Živa publika, najčešće je još i cijepljena protiv cinizma i sarkazma, samozadovoljena badanjem po smartphone-ima gdje se pojavljuju poruke iz "središnjice" sa vremenom kada trebaju pritisnuti dugme jedan ili dva.
U tom svijetu, eto jedan "Živi zid" egzistira. Stalno smeta, provocira, izaziva vraga i zaštitare. Priča o chemtrailsima, ljudima gmazovima i svjetskoj depopulaciji, cjepivima. Stalno prozivaju nekoga. Engleska složenica "Pain in the ass!"
Što je to Pernar/Sinčić/Bunjac?
Zastupnici kao i drugi, realno, jednako nestručni, čak i dosta sposobniji u socijalnom kontaktu, otjelovljenje prosvjedničkog pokreta. S njima se možete slagati i ne slagati, ali ne zaboravite, oni pričaju ono što njihovi glasači žele čuti, a svi ostali, u tom našem presvjetlom hramu inteligencije i Uljudbe, kriju svoja mišljenja (ako ih imaju), jer su u strahu anateme i neprihvaćanja onoga što bi najradije izrekli, kao i od odricanja svete Majke Stranke.
Pernar kojega iznose iz prostora, koji se batrga i viče... pa s njime se može poistovjetiti svaki koji je bio na utakmici kada je kordon policajaca krenio u lov na bacača bengalke. Pernar koji proziva nekoga o kome su novine pune... je zastupnik koji kopa po onome što bi ostali najradije zatrpali ispod tapeta. Je li on Uljuđen? Nije. Je li Tih, Pravedan, Radišan (kao što bi deklarativno roditelji rekli kako odgajaju svoju djecu)...nije. To je pobunjenik koji je od pobune učinio platformu, pa Pokret, pa Stranku.
Imaju li nekakvu budućnost ti prosvjednici? Jesu li korisni? "Odnose" li nekome glasove?
Budimo realni. "Odnošenje" glasova je patentirano puno prije postojanja Republike Hrvatske, a mastering drži HDZ. Nekada pokret, sada stranka je do sada toliko toga asimilirao i odbacio da se može s lakoćom stvoriti za potrebe izbora nekakva strančica i liderčić, samo da sruši predizborne pragove ozbiljnijim protivnicima, i spriječi nova gladna usta na državnom proračunu. Uzgred, razočarane glasače pacificira, sterilizira, i pošalje u gledalište osmijehom i rečenicom "Ako se ne baviš Politikom, ona se bavi tobom!"
Dakle, prosvjednici burkaju vodu, točnije žabokrečinu. Zakon o zastupnicima i preferencijalnim glasovima (kao da ga je Marx pisao, zasnovan na pojmu etički i pošteni, osobno hrabri Hrvatski Političar ), osigurava mogućnost nekažnjenog prijenosa mandata i sebe onome tko bolje plati. Možda je trebao biti tu za zaštitu prava na suprostavljanje Stranci, ali zapravo je samo "licenca za samopromociju i samoprodaju"...a došao je na krilima Majke Stranke. Sezona lova na "popularne političare" (i njihovog preuvjeravanja) je zakonski stalno otvorena, i realno izjednačila sve stranke u istu boju
I sada nakon silnih objašnjenja, evo malo PRO & CONTRA:
Nisu uljudni, nisu blistavo pametni, ne bi im dao da upravljaju bez strogog savjetodavnog tijela (kao ni iti jednom drugom saborniku, bez obzira na "stručnost" i "diplomu").
Čisti su populisti, teme koje otvaraju izazivaju podsmijeh, blamiraju se.
ALI
za razliku od cijelog ostalog ešalona su "u svom filmu", stvarno i aktivno glasno zastupaju misli i interese svojih birača, cijelo vrijeme su u prostoru i vidi ih se. Suprotno od ostalih tamo. Pri tome uopće nije bitno je li imaju i neki sasvim osobni cilj (kroz samopromociju, ili eventualno plaću u Saboru)
Možda i ne bi bilo dobro da dobiju Vlast, možda je ovo krajnji domet onoga što bi u Demokraciji trebao donijeti populizam tog tipa, ali oni su JEDINA oporba koja je još uvijek artikulirana. Jedini koji u Prostor Zamjenika donose priče i pitanja iz stvarnog svijeta. Internetska bespuća su puna stranputica.
I što onda?
Ako "Pametnima" smeta antiznanstveno djelovanje, izvolite se spustiti među ljude, sa svojih diploma, i pojasnite svoje stanovište, onima koji ne govore "vaš" učeni jezik.
Ako "Mostu" smetaju, a smetaju, usporedite platforme, i kada ogulite glatku retoriku i oratorstvo naučeno na crkvenom solfeđu, otkriti ćete kako pričate o istim temama, a vještina govorništva Vas ne čini boljim ni izborom ni Ljudima.
HDZ/SDP/HNS/HSLS/HSS/HSP... ako želite ukloniti bukače, spustite se među ljude, možda otkrijete koliko štete su napravile vaše "koalicije"
Svi ostali, nezavisni i zavisni, probajte stvoriti bilo što, to i održati neko vrijeme, i platite cijenu života ovdje.
Odgovor na pitanje sa vrha... da Pernara bi trebalo multiplicirati barem nekoliko puta, pa da barem neugodom razdrma već ukorijenjene guze. I to što prije!
ponedjeljak, 04.03.2019.
Korupcija naša nasušna
Kada bi se upitali, ima li nekakva mjera za ocjenjivanje "koruptivnosti", vjerujem kako tu "tržište" i ponuda i potražnja igraju najvažniju ulogu. To bi moglo biti poimanje o važnosti nečijeg posla, utjecaja, i potrebe za utjecajem, podijeljeno sa osobnom etikom i preporukom (zadovoljnih korisnika).
Nemojte reći kako nikada niste bili korumpirani. Tople i zainteresirane oči, lijepa riječ, pohvala, kao i samo naznaka koristi do koje vam je stalo, dovoljni su za korupciju, a od toga zasigurno niste pobjegli. Korupcija koju želim istražiti nije tako jeftina, bez obzira na posljedice.
Jedna od teorija kada se zdravstvo korumpiralo, kaže, kako su to odradili gastarbajteri koji su se vratili u posjet svojima, našli se pred izazovom mnogostruko jeftinije zdravstvene usluge, ali sa novcem koji je mogao djelovati na svijest doktora, da malo zatvore oči pri brojanju ljudi u redu. To je dovelo do sadašnjih nivoa "poklona"... koji ponekad spase goli život., a ponekad učine i prava čuda.
Korupcija je zaobilaženje procedura, kreativni proces traženja najjednostavnijeg i najjeftinijeg puta do nositelja glasa, usluge, koji je potreban. Pristojno, i društveno prihvaćeno ime je "lobiranje".
Iskreno, jedan manji period u svom životu sam govorio "Daj Bože da me netko poželi korumpirati/podmititi!" Strašno zar ne? Mislio sam popustiti, provaljati se kao i drugi, možda čak i učlaniti se u Stranku.
Sva sreća za moju smrtnu dušu, delirij je prošao, ponovno sam svoj, ali je ostala trauma. Po zakonu ponude i potražnje, zadnjih petnaestak godina nisam radio niti jedan posao koji bi korumpiranjem proizveo bolji efekt , bolji nego što bi dobili uobičajenom procedurom moje etike pri radu. Dakle nevažan sam. Super.
Dušebrižnici dragi, imam odgovor i na vaše pitanje, jesam li ja koga korumpirao? Jesam naravno. Više puta, sa osmjehom na licu i ispražnjenog džepa. Znam i ja kako se to radi, ponekad na mjestu bez svjetla, u garaži, u šumi, ili prikladnije, na šanku.
A sada par crtica iz povijesti. Ja, pisac ovoga članka, u svom području čak i poznat kao inovator i mali proizvođač, jednoga dana zaključim kako bi mogao popraviti svoj biznis. Riješim potražiti pomoć Države, u jednom važnom hrvatskom gradu, u još važnijoj instituciji. Odradim prezentaciju, podijelim elaborat u više kopija, i na pitanje "Koliko to sve košta?", odgovorim kao iz topa. Odgovor je bio, duboki muški glas "Može , meni pola"
Ako se pitate jesam li tada korumpirao nekoga...nisam. Promijenio nekoliko boja semafora, i pokupio se iz sobe. Jesam li ga prijavio? Mogu li pitati, kome?
U drugom hrvatskom gradu, kada su me dovukli na sajam, pod izlikom kako mi žele dodijeliti diplomu za rad na unaprijeđivanju te grane poljoprivredne proizvodnje, nakon 900 prijeđenih kilometara u jednom smijeru, i smrzavanja za štandom...tu diplomu dodijele... sinu lokalnog glavonje. Ups. To nije bila korupcija, nego omalovažavanje.
U mom gradu, pod opustošenim Marjanom, ne trebate ni tražiti ništa.
Ono što Vas tamo čeka je slično ovome..
https://www.youtube.com/watch?v=yKIE3IUkkp8
Ovo gore sam izveo u jednom ministarstvu drage naše. Samo jednom je uspjelo. Jbg. nemam "rodijake" na pravom mjestu.
I da Vam pomognem, postojeće stanje je zacementirano..i biti će ...još gore.
četvrtak, 07.02.2019.
Homofobija ili zdrav razum
Na ovaj post me potaklo pisanje o Šprajcu.
https://net.hr/danas/svijet/sprajc-opet-sokira-sto-je-na-kraju-ustanovila-hrvatska-lgbt-komisija-za-cudorede-sto-ce-srpska-premijerka-biti-djetetu/
Kako ne bi pisao o onome o čemu su drugi pisali, prvo pročitajte, bilo je po portalima.
Da okrenemo malo "pilu naopako". Smatram kako su sadašnji zakoni potpuno seksistički i diskriminirajući prema muškoj gej populaciji. Njima je dozvoljeno zasnivanje zajednice, ali djecu mogu samo usvajati. Ne mogu ih i rađati. Neopisiva nepravda, i čudi me kako o tome nemamo demonstracije na svakom kutu.
Nemojte sada o tome kako je biologija i Majka Priroda tome kriva. Nije.
Krivi su samo Ljudi koji su u okviru svojih skučenih mogućnosti pomislili kako se tehnološki nalazimo u svijetu koji bi trebao zadovoljiti sve prohtjeve, osigurati svima nesmetan razvoj, na koju god stranu požele, i kako nam je kao Gospodarima Planeta skoro pa sve dozvoljeno.
Naravno, pri tome zaborave kako su im etički standardi stari dvadesetak godina, a Priroda samo 4 i pol milijarde. Godina...a od toga parsto tisuća u obličju koje imamo.
Idemo tehnološki pogledati stvar. Žene su 50% čovječanstva, sa jedinstvenom mogućnošću rađanja. Muškarci čine drugih 50%. Ima li među njima onih koji smatraju, ili bi bili sretniji drugim rodom? Svakako. Glavnina društava na našem planetu su patrijarhalna. Često i mizogina. Temeljno, nepravedna. Čak i u najbogatijim zapadnim zemljama, kapitalizam se pretvara u socijalizam, kada se radi o ženama, u pokušaju da se prikrije, kako razlika u spolu uvjetuje i razliku u osobnom razvitku, primanjima i problemima samostalnosti. Pogotovo, ako je žena i majka.
Ima li ljudi koji imaju obje rodne karakteristike? Ima. Ima li onih koji u sebi imaju proizvodnju hormona za oba spola? Ima. Ima li... sve ima.
Ima li u tome svemu i barem malo pomodarstva. Ima i toga.
Do čega smo tehnološki uspjeli doći u ovo naše doba? Pa recimo da smo na pola puta. Imamo hormonske terapije i plastičnu kirurgiju. Sve ostalo je ili nepostojeće, ili u početnim fazama razvoja.
Genetika nam je još uvijek na nivou da ne dopušta kloniranje, a tehnike stvaranja klona, su opet puno bliže ženskom spolu (one mogu biti surogat majke same sebi), nego muškom.
Dakle, posjedovanje maternice (jajnika) uvjetuje mogućnost rađanja, još ne postoji metoda kloniranja organa ili stvaranja organa kojih nema, i naposlijetku, kombinacija žena u muškarca, čak i po našem Ustavnom sudu može proći i samo na osnovi hormonske terapije, dok je druga varijanta, muškarac u ženu, daleko više tehnička.
Gdje smo etički? Recimo da se približavamo nekakvoj ravnoteži, gdje bi stigma "morala zajednice", uskoro trebala biti potisnuta pred slobodom odabira. Na ovo se propnu svi koji misle kako je samo njihovo "normalno". Najjači argument "moralista" je kako će na taj način djeca biti iskvarena, pretvorena u nešto što nisu. Kako će nove generacije (valjda kao i oni koji to stalno rade, politički), promijeniti stranu iz mode, ili da nekome napakoste.
Kao i obično u krivu su. Jedno interesantno istraživanje na tu temu je pojasnilo kako je među sisavcima, onih koji osjećaju naklonost prema istom spolu, oko 1-2%. Priroda je to dobila, stalnim križanjem gena, i takve su karte podijeljene. Što se dogodi? Formiraju se parovi, i kako se radi o istom spolu, nemaju djece. Jedinke ostaju usamljenici......Gen se ne prenosi kroz to koljeno možda se pojavi negdje u budućnosti, i 1-2% je konstanta. Nema ih više, a ni manje.
Kod ljudske populacije, kako je kod većine religija, iz vrlo praktičnih razloga, i patrijarhata, i mizoginije, i potrebe za ljudskom radnom snagom, novim radnicima i ratnicima, kao i uslijed visokih smrtnosti novorođenčadi, istospolna veza bila na neki od načina zabranjena, onda se dogodio jedan drugi efekt. Muškarci koji su bili homoseksualni, oni su se ženili, a žene, jer im to ni društvo, ni znanost nisu mogli pojasniti, ili ih od toga zaštititi, su bile, na neki način silovane. U oba slučaja, gen se širio, i postotak povećavao. Tako danas, nemamo samo 1-2%, nego više (što je vrlo očito)...
Naravno ne treba zaboraviti ni onaj "praktični dio" gdje je iskazivanje istospolne naklonosti značio probitak u društvu moćnih. Taj dio bih prije povezao sa oportunizmom nego sa homoseksualnim opredjeljenjem
Uostalom, ako želite vidjeti kako izgledaju znanstveni radovi na tu temu, ima nešto i na hrvatskom jeziku
https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos:955/preview
I da se vratimo na Šprajca.
Smatram li kako je on homofob? Ni slučajno. Postavio je pitanje koje se ne postavlja, zato jer je LGBT zajednica financijski moćna, glasna kao nikada prije, i zato jer postoji kolektivni osjećaj krivnje prema njima, jer se osvješćuje jedan od problema društva.
Hoće li to pitanje postaviti dijete samo, svojim roditeljima, ulični klinci, ili itko drugi? Hoće. Ma koliko i EU Komisija zabranjivala imenice otac i majka. Roditelj 1 i 2, jako sliče na zamjenicu Ono, a niti jedan fiškal, dekretom, ma koliko to želio ne može promijeniti trenutnu znanstveno fizičku istinu kako samo 50% populacije može imati potomstvo. I da se zovu Žene....i majke, ako to požele.
Ono što je beskrajan napredak, i prava socijalna pobjeda civilizacije, nakon jako dugog vremena je da ta uloga majke, nije obvezna, i da je pod potpunom kontrolom Žene, da je 50% stanovništva ravnopravno drugoj polovici...i da nitko, ni po kojoj osnovi nema pravo kontrole nad ičijim reproduktivnim organima, bili to muškarci ili žene. Ma koliko to želila, ili joj trebalo, pravo na kontrolu nema ni Država, a ni Europa.
A samo na kraju jedna jednostavna stvar. Naše društvo ima u svojoj srži jako nepravedne zakone prema samcima također. Od ostavinskog prava, preko viših poreza, manjih socijalnih prava...zašto se na tu temu ne podignu glasovi? Ili je naše društvo samo potpuni privid ravnopravnosti, koji prema svima koji nisu po vrlo strogim mjerilima "normalni"...nemilosrdno upotrebljava poluge , kako bi nas uprosječili i "izravnali".
utorak, 29.01.2019.
... ...50... ...
Nedavno je ova Radilica, napunila pola stoljeća.
Zreo za remont. Ključ veći od broja 17 nije potreban, čekić br.4 za anesteziju biti će dovoljan, radije bi na dizalicu nego u kanal.
Postavio ja nekoliko zahtjeva, na papir, olovkom, pa otkrijem kako nema radionice za popravak onih koji su slični meni.
Jesmo li nepopravljivi?
Treba li nas samo isključiti, ili je dovoljan reset. Tri sekunde, i probudiš se kao novi?
Možda otkrijem kako više nisam Radilica, nego neki lik od krvi i mesa, kako sam bio u zabludi, i da više ne postoji moja Kocka koja će me vratiti...kući?
Ma ovaj je red prije, napisala Južina.
Šta bi rekla Bura?
Fijuknila kroz najmanju rupicu, uvukla se ispod rukava, izašla pored vrata, jednako hladna. Izazvala ježurce, i ponovila , ali ovaj put, kroz nogavicu.
Odmah se sjetim snijega. Nedavnog planinarenja.
Leda koji se sakrije ispod prhke, bijele, u snijeg pretvorene vode. Meko i tvrdo jedno pored drugoga, jedno podatno, drugo bolno, tvrdo, nepopustljivo.
Kako to već biva, nenadano, iza zida zaskočila me rekapitulacija. Svega. Neki kažu to je, Iskustvo.
Pametniji od mene su rekli kako je Iskustvo prekrasna stvar, možeš prepoznati kako si upravo napravljenu pogr(ije)šku napravio već prije. Često se sjetiš i događaja, datuma, sitnica (koje život znače), i nasmiješ se , ako si sretan, jer ta današnja već doživljena muka nije imala kakve teže posljedice.
Nakon svega, Reset zapravo nije opcija.
Traži se ...
četvrtak, 30.08.2018.
Ponoćna priča o ravnopravnosti i čaša pive
Sjedimo prika i ja , na zidiću, pored kafića, u onom blaženom stanju koje nastaje dok se ispijaju zadnji gutljaji prije odlaska doma. Nadrobili smo toga dosta, nismo se ni vidjeli dugo, a suprotnosti smo, kao polovi magneta. Ja crven, on crn, ja nekada bio za slobode, on sada više i ne zna šta bi na tu temu. Nemilosrdno, kao što se kazaljke primiču posljednjem preklapanju toga dana, tema dođe i do sloboda.
- Nisam te ni pita, jesi li čita novine? O granici i policiji?-
- Sve ti ja čitam. Misliš na one policajce za granicu.-
- Aaha. Znan da ti o svemu imaš ideju. Šta će nan?-
- Pa treba nekako iskoristiti one helikoptere koje smo "dobili" od amera, koji za to služe, a ta ekipa će se dobro naučiti plivati i penjati. Znaš kako je izgledalo penjanje na Svilaju (sjetili se oba, zamišljeno).
- A za koga? Ko će ih platit?- pita on nakon stanke.
- Pa mi naravno, i poslije i njihove invalidske mirovine i policijski beneficirani staž, a i rezervne dijelove za američke helikoptere, i opremu. Sve ćemo to platit, mi.-
- I nešta evropa? -
- Možda da koju kunu, ali u većini, mi.-
- A jeba te, to ka i u vrime turaka. Oće reć, mi smo ka predziđe kršćanstva!- na ove zadnje dvije riječi se nasmijao i on.
- Možeš mislit kakvo je to kršćanstvo kome smo mi predziđe.- iscerim se i srknem još malo već iz skoro prazne limenke.
- A da tebi daju vladat, šta bi ti uradia?-
- Niko normalan u ovoj zemlji ne bi meni da vlast, vjerojatno bi me ubili slijedeći dan.-
- Virujen ti.- smije se on, jer smo o toj temi već prije pričali nekoliko puta.
- Ali šta bi uradia?-
Pogledam ga preko ruba pive, malo se zamislim, ne toliko da smirim misli, nego više da ne progovorim glasno, kako me u ovo doba političke "korektnosti" ne bi koja faca sa drugoga kata ubrala i zalila kakvom kao pišota toplom tekućinom, jer do ove ure pričam ispod prozora.
utorak, 28.08.2018.
Priča....sada o Uljaniku
Prvo i osnovno, ne očekujte od mene da u njihovo ime tražim "državne" novce. Poduzetnik sam, i jednom bankrotirao, i pored dobre poslovne ideje, i štedljive provedbe. Jednostavno se karte slože na način, da pošteno igrajući ne možeš preživjeti.
Što je to veliki pogon, tipa "Uljanik"? Je li to prostor na kojemu je postavljeno desetak dizalica, par dokova, hrpa radionica i skladišta, i dovučeni podebeli kabeli do vlastite trafostanice?
Je li to 4800 ljudi koji od tamo dobivaju svoju plaću (+ duplo više kod kooperanata)?
Je li to akumulirano znanje i iskustvo, ljudi, koje je samo tradicija i dugogodišnje postojanje moglo potrpati za isti stol, kako bi mogli osmisliti, izgraditi i odraditi ogroman projekt, kao što je brod?
I na kraju, što je u ovo doba prodaje magle, i svjetske uvezanosti, "strateška" grana industrije?
Hajdemo od zadnjega.
"Strateška" grana podrazumijeva strategiju, razum i potrebu. U doba države prije ove, brodogradnja je bila stvarno strateška, jer je država pokušavala biti samodostatna. U takvoj državi, moraš izvoziti sve ono za čime postoji potražnja kod drugih, a najbolji omjer mase proizvedenog (a da to nije čista ruda i meso), je ...oružje i brod. Država prije je po pitanju proizvodnje broda zapravo proizvodila jako puno postotaka toga proizvoda sama, od vlastitih sirovina, i realno, mogla je i žrtvovati dampinšku cijenu, i biti na gubitku sa brodom, jer je cijeli bio njen proizvod. Prodajom je (pametno raspolažući), mogla doći do "deviza"...uključujući vraćanje dugova.
U Hrvatskoj, već od samog početka, takve "strategije" nema. Mi smo orjentirani na "kokice i cola" privredu, čista preprodaja, gdje je obrt kapitala takav da preglomazna država, ubire svoje poreze bez poteškoća. Proizvodnja je "fuj i kaka"...i strategija rada/proizvodnje ne postoji.
U takvoj Državi ne trebaju brodogradilišta...i sasvim je realno očekivanje nekih, da se dogodi kao i kod svih ostalih, bageri čekaju, i novi "za jednu kunu stečajni vlasnik", ruši sve, prodaje u staro željezo i gradi hotele, njurgajući kako su tu prekrasni resursi, uništavani ružnom proizvodnjom (zaboravljajući kako po našoj obali, nije bilo ničega u četrdesetima, gradilo se tamo gdje su bile prometnice).
"Know how" ili po domaći, akumulirano znanje. Koliko ono vrijedi? Za nekoga tko ima kupljenu diplomu, ono je opasnost, za one koji znaju nešto o materiji, i koliko je složeno i teško upogoniti veliki stroj, ili pokrenuti pogon, "know how" je neprocjenjiv. Pošto kod nas preovladavaju oni koji se "snađu", oni se ponašaju kao i igrači šaha koji ne razumiju igru. Takvi, mijenjaju i žrtvuju figure, dok ih na tabli ne ostane toliko da vide... kako su izgubili.
Tako je i sa brodogradnjom. Postaviš li upravitelje koje ne boli ako naprave krivi poslovni potez...oni će sebi isplatiti nagrade i sa radnicima ispred prozora.
4800+ kooperanti. Vrijedi li toliko? Ne vrijedi. Ekonomski, i logički, krava je ubijena, odresci su pojedeni, a vi dragi moji radnici, kada sami ne koristite "alate" koje su vam gospodari dali, sada i na zaslužujete drugu sudbinu. Uostalom, gdje ste bili kada su propadali ostali "mastodonti"...sada nema njih, a neće biti ni vas.
I na kraju, je li to pogon? Je li njega treba spašavati? Pogon sigurno ne košta toliko da bi ga trebalo spašavati. Stvari se mogu kupiti i posložiti nanovo.
Dakle, u sadašnjem stanju, dobili su samo ono čemu su svojim djelom i ne-djelom kumovali. Ono o čemu se uopće ne priča je jedino zašto bi ih trebalo spasiti.
U slučaju kada bi ova zemlja htjela provesti politiku samodostatnosti, vjerovala u sebe i svoje znanje i mogućnosti, tada, bi brodogradnja bila stvarno strateška. Uključujući i svoju metalurgiju, naftu, plin i hranu. U svim slučajevima, u kojima je ovo buduća zadnja destinacija za gerijatriju Europe, ne treba nam ništa, osim "strateških" smjerova na faksu za konobare, njegovatelje, medicinske sestre (doktore će platiti strana zdravstvena osiguranja)...i kurve (da barem govore dva jezika).
Sve ostalo već poodavno nije strateško.
I našoj Državi, ne treba. Prekomplicirano je za umove onih koji njome upravljaju.
četvrtak, 31.05.2018.
Vrijeme je malo stalo....
Da, blogosfera je malo zastala u mojoj domeni, ali čudnovat "kvar" sam zaobišao, i ponovno bih mogao napisati koju riječ.
Kako bih dao i tračak "svoga", evo nečega napisanoga prije desetak godina
NEPOZNATA
Samo trag mirisa, svjedokom je tvoga prolaska.
Kada, prije sat, minut ili tjedan
Nepoznato, kao i Tvoje ime...
Ponekad statisti u stvarnim dramama
Nerijetko glumci svoga života
Uvijek svjedoci prolaska neznanih likova
Prolaznika iza kojih ostaju samo tragovi
Nepoznatih, kao i Tvoje ime
Nema nade, vidjeti Te neću,
Samo sliku stvorenu tvojim mirisom.
Uobličenu maštom...
Tajnovitu, kao Život...
Nepoznatu....
TVORAC
Tvorcem me zovu, slave me
Spomenik na svakom koraku, saplićem se o njih
Riječima me dozivaju, upitno pogledam svaki put
Zaklinju me, ne razumijem zašto
Proklinju me, ne vidim razloga
Ubijaju zbog mene, o kakve su to budale
Ja samo sam Tvorac
Pomogao sam, stvorio tu veliku grudu lave
čini mi se
uništiti ću je.
utorak, 31.10.2017.
Dan drugi Sa Ljudima Planine
Sutrašnji dan smo započeli blagoslovom "zimskog vremena" koji je sve aktivnosti pomakao za onaj famozni, zimski sat spavanja. Topli čaj, kava, jutarnje jelo, svakome prema njegovoj mjeri,okupljanje u grupu i upoznavanje sa Ljudima Planine koji će nas odvesti na upoznavanje sa pravim penjanjem, tamo gdje nema blagodati crveno bijelih crta i krugova, među stijene kojih se i koze plaše. Alpinizam.
priprema
Je li mislite kako tu školu i upoznavanje vodi kakav bradati gorštak? Iznenađenje. Alpinizam u "Mosor"-a vodi žena, jednaka među jednakima u crvenim jaknama GSS-a, koja priča o penjanju na Himalaye. Plava kosa, i strpljive oči, pokazala je samo jednom u desetak sati izraz umora, i neprekidno vezivala, osiguravala, učvršćivala i provjeravala. Meni, koji vjerujem samo profesionalcima, u nekoliko sekundi , ulila je i povjerenje.
bradata divokoza, "šefica", i uvijek ozbiljni "pomoćnik"
pogled prema mjestu gdje se zabijaju klinovi i osiguranja
Ljudi Planine.
Oštar uspon preko škrapa i procjepa u stijenama, koraci koji zvuče kao da se stalno nešto mrvi, šuškanje, uzdasi...sve je to stalo u podnožju cilja. Stijene uz koju su se kao pauci popeli njih trojica, penjači kojima je ovo bila igra, i čiji je jedini zadatak bio pokušati probuditi želju za penjanjem kod drugih, pomaknuti granice iza kojih smo sputani, i osigurati za njih laku, ali za svakoga od nas, dolje, veliku pobjedu. S obzirom na moju masu, kod mene je to pobjeda nad gravitacijom, jer strah od visine nemam, a vjeru u Ljude Planine (ne sve ljude), imam...ali među penjačima su bili i oni kojima je visina ravna užasu, nekima strah od gubitka kontrole blokira misli, a ponekome, je to bila samo igra, uvertira za ono Nešto u Životu, što zapravo svatko od nas traži.
uvijek prva (da, da, ona sa "nosila")
Nas je zapravo jako puno, velika je to škola planinarstva, i jedina nezgoda je bio kamen koji se odbio od kacige, ma koga drugoga nego voditelja škole. Tvrda je to kaciga, a ni glava ispod nije za bacit :-)
brižna ruka voditelja škole (u povjerenju, papa štrumf glavom)
Uspon po jednakim uvjetima za sve. Dvojica, su na osiguranju, nekih 30-40 metara u visini, jedan pazi na penjanje, drugi na spuštanje, uže uvijek "duplo", sigurni koliko se to može biti u planini. Svi rade iskorak, pa uz stijenu, otkrivajući kako je i najmanja neravnina dovoljna za "hvat" oznojene ruke. Gojzerice koje uvijek klize, hvataju, guza koja sjedi po cijeli dan se napreže i podiže tijelo, i tako naprijed. Ako staneš, eto Mate. Luda divokoza se popne do tebe, pokazuje gdje su uporišta, smiruje one kojima je potrebno, ja sam ga ugrizao zamalo. Da, moram ispričati kako je to bilo meni, jer jedino u svojoj koži jesam. Stalno .
dobar pogled na moju cijenjenu "pozadinu"
Ne plašim se visine, skitam po splitskim krovovima od rane mladosti, ali, masa, e to je problem. Nekoliko koraka i praktično na prvom "prijelazu" lijeva gojzerica prokliže, odmah nakon toga i desna. Raširene ruke klize niz stijenu i ja se kao pauk pripijem, ali i dalje klizim naniže. Ma nije me strah, taj konopac na kojem se nalazim nosi tone tereta, nego, klizim.
"Ne pomaži...ugrist ću te!"
I otkriti ću vam tajnu. Ja sam se iz svih gadnih stvari u Životu, izvukao, prizivajući Bijes. Tog crnog ata kojega prizovem kada mi treba, znam da ga ne mogu kontrolirati u potpunosti, ali prizvan, daje mi krila. Tada grizem. Ne priznajem ništa osim prelaženja prepreke. I došao je. S jedne strane Mate, koji bi mi pomogao, s druge strane crni i strastveni Bijes, od kojega osjećam kako se tresem. I grabim stijenu, trzaj ruka, noga, tijelo koje je u trenu usvojilo znanje, dobilo snagu...i našlo se među onom dvojicom, koji su me samo minut dva prije ohrabrivali, i pažljivo spustili do uporišta za jednu nogu.
"Dobro, dobro, -kaže divokoza Mate- tu ti je uporište!"
Spuštanje, sa moćnim hatom Bijesa pored sebe? Milina. Napravio sam sve pogreške koje tada možete napraviti. I skupio noge pa me "zavrtilo", i nisam gledao dolje (u početku)...ma sve...i sa užitkom osjetio kako se remen je urezuje u mišiće, i klizim kao ptica samo na bijelom konopcu koji mi kontrolirano klizi kroz šaku. A onda, negdje od sredine, već gledam prema nazad (u provaliju) i plavu majicu voditelje škole koji nas svakoga "skida" sa užeta.
spuštanje? milina
dok se slijedeći penje, ja se spuštam
"like a PRO :-)---skoro "
Par riječi. Ponosno kimanje onih koji dijele slične osjećaje, otpuštanje moćnog crnog hata, do slijedeće prilike (koja je zapravo došla uskoro, već kod spuštanja, ali to nije bitno) i pridruživanje skupini koja je sa strane gledala Svijet sa visine koju daje samo planina.
a pogled na naš Grad
a mlade snage se odmaraju, njima ni kamenje nije tvrdo :-)
Sve ovo, uz konstantnu pažnju i volju Ljudi Planine, bez kojih bi sve bilo, nemoguće. Ili najblaže teško izvedivo, pogotovo sa ozljedama koje smo pri tome dobili. Ozljede? Da, one koje se pokriju flasterom. Čisto, da pokažu kako je Majka priroda bila nježnija od kućne mačke.
a bili smo visokoooo
Spuštanje nazad, kolona, potpora svima koji su izgubili snagu, injekcije smijeha i samopouzdanja, topli fažol u domu, i spuštanje pod čeonkama jer su nam opet "ukrali vrijeme"...eto to je to. Umorno, znojno i sretno... sve što treba da budemo koračić bliži Prirodi.
Hvala, "šefici" uspona :-)
ponedjeljak, 30.10.2017.
Mi (i Ja) i Ljudi Planine (dan prvi, subota)
Protekli vikend, i subotu i nedjelju bili smo na Mosoru. Subota, vježba spašavanja, uspon na Vickov stup, noćenje i sutradan, prvi susret sa alpinističkim penjanjem, stijenom do koje lako dolaze samo koze, užadima, klinovima i karabinerima, uz vođenje iskusnih crvenih jakni GSS-a.malo uspona po cesti
Škola vrijedi onoliko koliko vrijede instruktori, kao i polaznici. Kako su s jedne strane bili oni koji spašavanju, penjanju i Prirodi posvećuju svoj život, učenje od njih je kao da slušaš predavanje kakvog bradatog druida ( i jedne plavokose druidice). Slike koje redaju, bile one strašne ili lijepe, su daleke, jer nedostaje onaj dodir s ledom i pakleno zagrijanom stijenom, osjećaj žeđi i umora od kojega ne osjećaš noge, a opet, žive, jer ih priča, netko tko ih je doživio.
Tako je počelo, u subotu, na prohladnom vjetru koji je brijao preko jednog od rijetkih i netaknutih otoka zelenila, livade ispod Doma. Nekolicina Ljudi Planine, (posvećenika u Prirodu, jer to zapravo i jesu) pokušali su nas uvjeriti kako čarolija ljudskog života može biti spašena sa smiješnim pomagalima koje nosimo u ruksaku, nekoliko komada konopa (zamki) i granama koje nam smetaju.
čvorologija za zagrijavanje
šta mislite, zna li tko čiji je konop?
kažem ja, indijanska nosila
U doba dronova i satelitskih telefona, poruka je jasna. Tek nekoliko kilometara od svih čuda tehnologije koje nudi Grad, u Planini, koja relativno pitomo izgleda iz daljine, pomoć niti u najrazvijenijim državama ne stiže brzo. Ne paničari, razmišljaj brzo, upotrijebi što imaš i pobijedi . Kao pripadnik onog velikog plemena Ljudi, dopusti da oni koji nisu imali dovoljno sreće, pokušaju opet.
Praktični kakvi jesmo, naš terenski GSS-ovac je na priručna (meni su indijanska) nosila stavio ženu, male kilaže možda, ali najživlju u svemu. Naravno, kada smo je pokrili (da joj bude toplo), razvezali gojzerice (da bude ugodno, i ne samo radi toga), trebalo ju je i osigurati. A kako to uraditi? Vezivanjem naravno....
Samo pet sekundi kasnije, neidentificirani pojedinac iz skupine komentira (khmm, tko bi to mogao biti?) dovoljno glasno komentira -"Brzo je usklikajte, ovo je jedini put kada je nju, netko uspio vezati!"...i smijeh. I sa nosila naravno :-)
"ranjenica"
A Vickov stup, rezervni uspon, jer nam je "nestalo vremena".
malo penjanja
Stvarno, to vrijeme gore, kao da brže prolazi. Netko to tamo potkrada. Oštar uspon, a ritam brz. Voditelj škole na čelu, stalno gleda prema nebu i satu, ma vidim ja, misli da imamo krila. Od stijene do stijene, i na kraju upozorenje. - Dolazimo na greben, tamo puše jako, navucite kape, a i rukavice i idemo,...tamo. Do male metalne kućice koja stoji na drugom po visini vrhu (1325m) nad morem. Kada ne suze oči, pogled puca prema Moru, otocima, najzadnjem tada vidljivom, Jabuci (i uz malo magije Photoshopa, Italiji), ili na drugu stranu , još višim vrhovima, prema kojima pokazuju znatiželjni prsti. Najčešća rečenica je:- Ja hoću tamo!-
malo manje kontrasta... i planine...iza Jabuke
naravno, dokaz za sve -book i -gram stranice
Spuštanje, pauze, vadi se Domaćica, voda, mijenjaju majice, smijeh i masiranje umornih mišića, spuštanje prije nego Vrijeme pobjegne i ostavi nas u planinskoj Noći.
Malo smo se tada razdvojili, obaveze su nas razdvojile, ali pisac ove priče je ostao. U planini. Sa Društvom, koje je bez razmišljanja palilo vatru, grijalo ( i alkoholom, i čajem, i prisustvom, zar je bitno), Ljudi Planine ponovno iznenađuju, prave peku, domar peče krumpire u većoj količini. Ima za sve koji žele, zagrijati i Srce i Dušu prije spavanja. Nismo mi tamo osuđeni na totalni nedostatak komunikacije, naravno da se pune i mobiteli, ali uvečer, nekako , kao da nisu bili toliko važni. Jer gledanje žive vatre u kaminu, podsjeća na to da smo Živi, Zdravi, umorni i sretni, tamo gdje jesmo.
a mirisi se šire
ponedjeljak, 23.10.2017.
"Mi volimo nemoguće zadatke"
Još jedna nedjelja u planini. Već poznato kamenje, iako drugom stazom ispenjano. Bliže sprženim pocrnjelim granama drveća i po zemlji spaljenoj vatrom i kamenju bijelom od doživljene temperature. U stvari, kažu, kamenje nije živo, možda je ispravno reći, dokamenjene temperature, tko bi znao.
ovo je nedavno bilo zeleno
Prvi zadatak, pošumljavanje. Kratki motivirajući govor, kesa žireva, i jednostavan zadatak. Iskopaj (izbuši) rupu, ubaci žir, i ako uspije super. Ne uspije li, opet dobro. Kaže Vinči "sve je ovo bila golet, pošumili smo, prošao je požar, izgorilo je a mi ćemo opet pošumiti!"
materijal za sadnju
Šarene jakne su se bacile na zadatak, a ja (tamna ovca kao i obično), upotrijebio i rašlje. Molim lijepo, ako nešto izraste u nizu, drvored (hrastova medljikovaca), je khm...moj (i još vrijednih ruku, bilo je još onih koji vjeruju komadima žice).
žirevi traže svoje mjesto
Dom, mjesto gdje se pije čaj i kava, gricne štogod, i prikupi snaga. Zapravo, čini mi se kao i značenje riječi Dom kada je upotrijebimo u nekom osobnijem obraćanju.
Nakon toga odlazak do Lugarnice i čišćenje puta. Išlo je to, polako. Škare su velike, pila ručna, a oko nenaviknuto na pitanje što to smeta po stazi, a što ne. I naravno, ide i ono veselo pitanje, koliko temeljit treba biti. Bila je tu jedna rozasta jakna i koja je htjela svaki grm, kada ga već sređuje, uraditi to "kako treba"
:-), dok omanja kolona strpljivo cupka čekajući da začuju onaj zadnji "click" oštrica.
Ako želite vidjeti tko je na toj slici, morati ćete doći na stranicu HPD Mosor, potražite nas, školarce.
Mi znamo kome škare najbolje leže u ruci :-)
Kako je i vođenje izleta dio obuke, izmjenjivali se učenici na čelu. Na mjestu gdje "treba mislit", i svi do jednoga, zadubljeni u markacije i traženje one slijedeće, oslobođeni stega kolone skoro trčimo, i redom....zalutamo. Jer tako je jednostavno napustiti stazu označenu krugovima i crtama po stijenju i drveću u korist one koju je kroz travu ostavila kakva divlja životinja ili skupina lovaca. Priznajem, i ja sam se vrtio na jednoj ledinici u krug. Bez smijanja molim.
Famozna Lugarnica. Zidani objekt sa kaminom. U daljini Split u magli, a sve bliže, planinska simfonija u Grom duru. Potmula tutnjava bez prekida. U basu. Iskusna uha se okrenu prema tamo, daju prognoze, padaju "oklade"...(i opet, izgubio sam čokoladu, po narudžbi ne onu sa 90%, nego nešto slađe 60-ak %, biti će isplaćeno prvom prilikom). Ubrzano roštiljanje, "čvorologija".Promjena plana , i hrabro...nazad.
čvorologija, Vinči style :-)
sve počinje savijanjem konopa :-)
slika za dokaz kako se to dogodilo :-)
idemooooo, uz ritam nebeskih bubnjeva
a onda kiša
Ovaj put se nismo zaustavljali dok je kiša, pola sata prije najave sa meteo portala počela. Prvo polako, a onda sve jače. Vodič se samo smije "isto vam je pokisli 10 minuta ili dva sata ako se krećete", i osokoljeni i tvrdoglavi, i brzo i oprezno prema Sitnome Gornjem, pored autobusne stanice, prema spasu koji se zove konoba.
S nama jedan četveronožni prijatelj i jedan momčić, koji je već prošao onu dječju školu (a mama je odlučila proći onu školu za odrasle i povela ga).... da ga je pustila bio bi sat vremena prije nas na cilju. mali leti uz stalni osmjeh i neprestanu rijeku radoznalih pitanja.
Moj flis, na cilju, 3kg teži, od vode koja je očito odlučila, kako je to "netko" rekao pomoći stablima koje smo zasadili da narastu. Piva na kraju i pozdrav vozaču koji nas je po onim našim vrletnim putevima i serpentinama vratio ispravne kući.
I bi tako :-)
sve slike su vlasništvo ekipe iz planinarske škole Mosor, i nalaze se na stranicama HPD "Mosor"
ponedjeljak, 16.10.2017.
Omiška Dinara i Sunce
Mjesto radnje "Luda kuća"
Post pišem s obje ruke i noge bez gipsa, znači dobro sam prošao. Čak i ovog hibrida kakav sam ja, neprimjećeni nedostatak tekućine je na trenutak dobro zaljuljao, i to, baš u nezgodnom trenutku, pri silasku niz glatko i dosta visoko kamenje, sa vidikovca, nedaleko Fortice. Ali ipak, i pored toga što sam radio pokrete prvog letenja, noge su bile dovoljne.
Prije svega osmijeh. Sunce. Pogled po Prirodi po meni i bolji nego na Biokovu. Vodič koji se ljuti na nadimak "Papa Štrumf". GSS-ov letač po stijenama, koji kada iskrene zglob se samo namršti, i za desetak minuta opet skače po stijenama, i to ne skače nego trči.
Vidio i poskoka kako se migolji ispod stijene. Gle čuda, nakon toga nitko nije spuštao cijenjenu stražnjicu u trenucima odmora, a ne promotrivši mjesto slijetanja, jaako oprezno.
Opet smo imali četveronožnog prijatelja koji je uporno pokušavao dio skupine od 60 ljudi održavati u grupi, a nisu ljudi ovce, a ni to ovčarski pas. Mi smo se nastavili kretati, a pseto se umorno vratilo bliže gazdarici. Pravu zahvalnost je trebalo vidjeti kada je svoju zalihu vode dijelila s njim. A Sunce prži.
Čak sam i održao obećanje dato nekolicini školaraca i pokazivao kako se rašljari. Prezentacije radi. Dobio cijeli spektar odgovora od onoga "pa vjeruješ li ti u Boga?" (kao da se popi ne bave time za lovu), preko "Mogu ja, mogu ja" od onih koji su htjeli iskusiti čudan osjećaj da se dva glupa komada žice miču kao svojom voljom, do najzlobnijeg "pa našao je vodu, a tamo na stijeni piše H2O".... sto ljudi, par stotina ćudi.
dok sunce prži, a nama je hlad draži
Sve to uz ono ljudsko "Ne mogu više!" i dodatak nekoga sa strane "Možeš, ima još, top topova 8 minuta do Lude kuće", od jednog od momaka sa plavom vodičkom majicom! Pitanje "A je li se kod Lude kuće dobije poseban outfit?" nisam mu prenio. Cura koja je pitala je psiholog. Ma malo uvrnut smisao za humor :-P
Spuštanje, gadno, niz sipki kamenjar. U susret nam ide 30 planinara-školaraca iz Omiša....iskreno, mislim da njih njihov vodič mrzi :-) Kakav uspon.
Na dnu, kada smo se spustili u Omiš, traženje kafića koji uopće može ugostiti šezdesetak ljudi, sjedanje u hlad, brzo mijenjanje majica, i naručivanje...piva pola litre, koju imate...ma svejedno samo da je hladna. I razgovor, do autobusa.
Ma gorštaci se vraćaju kući :-)
utorak, 10.10.2017.
Jesenska planinarska škola HPD "Mosor" - Split (dio prvi)
Planinarenje i planinarsko prigovaranje
Teško je povjerovati, ali se ovaj moj polučovjek-polurobot upustio u još jednu školu. Onu planinarsku.
Zdrava primjedba bi bila kako već većinu toga što bi trebao naučiti, zna ili je i zaboravio. U tu avanturu ga je gurnulo , pa recimo, konstantno povećavanje metraže oko struka. Ima tu još ponečega, ali zdravlje, tjelesno i psihičko je bilo broj jedan. I kocka je bačena.
Nisam školarac, neću opisivati mjesta i fotografije će biti samo sa linkova, ali riječi će opisivati taj neobični i veseli kompot duša koje su odlučile u ovo naše hedonističko doba proliti litre znoja kako bi se negdje popeli, podigli pobjedonosno ruke i nakon uvijek prekratke stanke, ponovno pokrenuli noge (najčešće olovne), nizbrdo.
Kako to izgleda kada se kolona rastegne, i šezdesetak većim dijelom neutreniranih ljudi pokuša ovladati usponom kojemu se na asfaltu ne bi ni približili bez psihičke pripreme i teške potrebe, zapravo je teško opisati. Nosi vas grupa. Mene često nose gojzerice onoga ili one ispred mene, jer prvi niste. Zli jezici kažu kako gledam i više od gojzerica, ali to su potpuno neutemeljene tvrdnje . Tamo ispred je uvijek Veliki Štrumf glavom. Je, prošli put se ljutio kada je čuo "Ima li još puno Papa Štrumf?", ali kada je vidio tko pita, nasmijao se. Zna on zašto. Eto, famozne 91-e smo bili na par kilometara razmaka, (on i njegovi ljudi su me čuvali) tamo gdje "nismo bili". I sada je moj vodič. Nikakav grmalj niti supermen. Taman smo jednako ludi, iako je on svoje planinarske ludosti uvelike isprobao. Na meni je da probam.
Polaznici, pošto je riječ o "velikoj" školi su veliki. Od 18 do koliko se osjećaj dobro za hodanje. Ponetko povede i djecu, ali to i nije najsretnija kombinacija. Ili su prebrzi, ili prespori.
Ljudi koji vole prirodu. U starom vicu o Muji i akvariju logika je bila (voliš ribice, voliš životinje, voliš ljude, voliš žene, nisi peder (Mujo policajac objašnjava logiku Hasi))...e ovdje su oni koji povedu i svog četveronožnog ljubimca sa sobom. Da bolje dožive Prirodu. Jedna cura povela čivavu. I mali zvrk se petlja oko nogu, hrabro skače sa stijene na stijenu, ali ipak na kraju jezik je do poda i pojma nema kako će stići svoju gazdaricu koja hoda prva iza vodiča. Jadničak stoji na previsokoj stijeni, gleda dolje...sve dok ga nečija umorna ruka nije spustila niže, a onda kao paket je letio nekih desetak metara, od ruke do ruke, i na kraju, u gospodaričine ruke. Baš teška pseća sudbina popraćena lukavim očicama i pruženim jezikom iz rozog ruksaka.
Neki su došli testirati same sebe. Naravno, kontra svih savjeta koje smo dobili prije prvog izleta, kupe si pretjesne hlače, koje prijanjaju uz mišiće i neopisivo preveliku bocu vode od puna 3 decilitra. Jadničak nije sjeo ni minut na stankama iz straha da netko ne ugleda presvijetlo i cijenjeno...dupe. Ma je li slučajno kako se nije pojavio na slijedećem izletu?
Prvi je izlet bio na (izgoreni) Mosor, ali drugi je već bio ozbiljniji , Biokovo. Uspon kroz prekrasnu šumu, u pratnji momka iz GSS-a koji je oko nas trčkarao, penjao se po stablima, skakao sa stijene na stijenu, kao da vježba za ulogu kakvog planinskog satira sa crnom bradom, uvijek spreman za onako "ufino" ubosti, upravo koliko treba da iz inata napraviš još korak dva.
Slijedeći članak bi mogao biti o razgovorima koji su sve rjeđi što se više znoja cijedi, ali su uvijek...zabavni.
Pišemo se naravno, dalje!
Jesenska planinarska škola, HPD Mosor
Mosor koji je nedavno izgorio, ali zeleno je boja života...a šarenilo, planinari :-)
Mosor
Mosor
Biokovo
sretni
uzbrdica, prava
Sve fotografije su sa stranice HPD "Mosor", dođite tamo i uvjerite se :-)
