Borgman's cube

ponedjeljak, 08.04.2019.

5G, što je to??!


Raspucala se ekipa iz svih oružja, priča se naveliko o tehnologiji, koja realno postoji od "davne" 2013.e . S jedne su strane oni koji bi je zabranili, zajedno sa Wi Fi tehnikom u školama, i sa druge, oni koji bi je prvi stavili do svoje glave, željni novih brzina, i mogućnosti dijeljenja sličica na Instagramu.
Pošto sam prilično dobro upućen u tehnologiju, a i posao i hobi su mi dugo vremena bile telekomunikacije, tema me potakla, najprije na malo Googlanja, a onda i na pisanje.
Omiljena Wiki će za frekventni spektar, frekvencije na kojima ta tehnologija radi, napisati ovo.

Extremely high frequency
EHF 30–300 GHz
10–1 mm Radio astronomy, high-frequency microwave radio relay, microwave remote sensing, amateur radio, directed-energy weapon, millimeter wave scanner, wireless LAN (802.11ad)

To što će čak i oni koji kao znaju nešto o tehnologiji (ali ne baš o borbenoj i najnovijoj vojnoj) primijetiti, je vojna primjena. Za razliku od nišanskih radara za projektile protuzračne obrane , u čije vas polje nitko normalan ne bi stavljao, postoje i druge vojne primjene i spadaju u napredna oružja za nesmrtonosno djelovanje. Dometi su za te frekvencije značajni, snage povelike, a efekti nevjerojatni. Napredne vojske tehnologiju na tim frekvencijama koriste za suzbijanje demonstracija, zaštitu vojnika od snajpera, i slične, nesmrtonosne mjere. Zašto su nesmrtonosne? Pa namijenjene su prvenstveno protiv civilnih nereda, gdje nevjerojatan osjećaj vrućine i kuhanja na živo, pokoleba i najtvrdokornijeg studenta na demonstracijama.

https://www.youtube.com/watch?v=jT9-Z_p84b0

Sve to već postoji i u upotrebi je u svijetu. Pogotovo tamo gdje su mirovne misije zapadnih vojski, koje su i najnaprednije u naoružanju. Pitajte za iskustva američke studente i somalijske pirate.
Jesu li bazne stanice toliko jake da proizvedu takve efekte? NISU!. Iako ljudima koji žive u Hrvatskoj kratice nisu ušle u krv, razlika postoji između GW, MW, kW...i mW.

Ovo je najčešći odgovor tehnički educiranog, mirotvorno raspoloženog "naprednjaka", koji sanja o svakom novom gadgetu.
Snaga koju sustav izrači je obrnuto proporcionalna sa kvadratom udaljenosti. Trebate biti ekstremno blizu uređajima da bi ozbiljnije djelovali na Vas! To je drugi dio odgovora.
Oba su točna, ali sada ću Vas iznenaditi, ja tu tehnologiju ne podržavam. Ne još.

Prva velika razlika između 4G tehnologije i 5G tehnologije je u antenama. Kako su antene za milimetarske valove fizički jako male, prvi put u povijesti je moguće postaviti antenski sustav koji se samonamiješta u malo kućište. Na taj način bazna stanica može osigurati prijenos podataka, AKTIVNO fokusirajući energiju prema vama. I dalje je to neznatna energija prema borbenom sustavu, slažem se sa "znalcima", ali je...konstantna. A i možete se naći u više snopova odjednom, kojih tu nije bilo.
Moram još jednu malu digresiju napraviti. Kada se izuzme efekt mikrovalne pećnice (koja ima 600W na 10 cm od antene sa usmjerenim zračenjem), na tim frekvencijama, glavni efekt kojega ćete osjetiti je intenzivno zagrijavanje koje dolazi...iznutra. Do sada nije utvrđeno kumulativno djelovanje, ali ne vjerujem da je ikoga stavilo u mikrovalku za ljude i "kuhalo" na tihoj vatri, danima, mjesecima ili godinama.

Drugi dio priče je domet. Zašto vidite sve više baznih stanica? Jer se tehnologija približava! 2G koji je omogućio SMS i razgovor, može imati stanicu i na 20 kilometara od Vas, i osigurati vezu, ali internet...e to je malo drugačija priča. Što je brzina veća, treba joj više frekvencija, a tih slobodnih frekvencija, nema. Više frekvencije "idu" pravocrtno, svaki im k.... smeta, pa imaju kraći domet.I teleoperateri su išli naviše, sa 1 GHz na 2GHz, pa na 3 GHz, i naposlijetku nagazili na "zlatno polje" frekvencija koje u većini zemalja još nisu raspodijeljene u potpunosti, i gdje mogu zaobići sve zakone koji ih sputavaju, jer će biti dovoljno visoke frekvencije, širokog kanala za informacije, kratkog dometa, i radi toga skoro pa slobodne. O kako dobra riječ, imamo potražnju, imamo ponudu, i imamo mogućnost Monopola. Pogotovo ako ljudima izbijemo želju za kućnim mrežama koje koriste samostalno, umjesto da ovise o "nama" za svaki preneseni byte informacija. Jedna od temeljnih ideja je fuziranje 5G tehnologije sa WiFi mrežama, jeftinijom opremom, koja bi trebala zaobići skupo postavljanje optike, a donijeti neograničeno širenje, bez ograde...za koga? Teleoperatere naravno
.
Pa što bi se tome bunili? reći će "naprednjaci". Pa ako ste spremni sa svojim operaterima podijeliti baš sve, to je baš za vas. Već su sada algoritmi za proučavanje navika i osobnosti jako napredni, tako da vas ne iznenadi grijanje po trbuhu kada je UI prepoznao vaše vrijeme za večeru. Zvuči paranoidno, ali nedavno je jedan od naših dobro izvezenih studenata dobio nagradu za jako dobar način bežičnog prijenosa energije na daljinama i frekvencijama upravo 5G mreže. Prije otprilike 3 godine.
Dakle 5G mreža, maksimalni domet 500-tinjak metara. (Wiki kaže, "kvart") Ako vam je netko ispričao o 100% pokrivenosti teritorija Lijepe Naše, 5G mrežom, to je...LOL čina. Čak ni sa okljaštrenom 5G tehnologijom do bijednih 5GHz bilo bi preskupo pokriti išta osim gusto naseljenih područja, i možda, oko autoceste. Sve ostalo, kao i u Americi, čekaj da to netko i plati. Teleoperateri, NEĆE.

E sada dolazimo do štetnosti.

Definitivno vrijede ova pravila. Vaš presveti Smartphone kojega tako rado držite uz glavu, emitira signal maksimalne snage 2W, ima neekonomičnu antenu, i nema 5G napredni antenski sustav. Držite ga blizu tijela, i to je NAJJAČI izvor mikrovalne energije. Ima veze sa kvadratom udaljenosti naravno.
Sadašnji WiFi sustavi ( noviji modemi) već koriste okljaštrenu i početnu 5G tehnologiju, (ali nemaju napredne antene) o njoj vas nitko nije specijalno obavijestio, jer očekuje od svjesnog i odgovornog pojedinca da progoogla što piše u "direktivi 802.11-nešto). Iako je 5G na modemu znak da radi sa mrežama na 5GHz, to je i prvo područje okljaštrene 5G tehnologije. Snaga sustava u modemu, i uobičajeno skupom routeru (koji nije pojačalo snage!) mjeri se u miliWattima (preko 25mW jako rijetko). 100 PUTA slabije od mobitela kojega držite uz uho. Mana? Je li 100% bezopasan? Zapravo, ne zna se. Medicinska mjera za rentgensko zračenje kojim vas slikaju u bolnici, se promijenila, za pojam "dozvoljeno", u 60 godina, samo na 10 000 puta manje zračenje. Što će medicina imati reći o sadašnjem "bumu" tehnologije, to nema niti jedna staklena ni kristalna kugla. Možete vjerovati teleoperaterima kako oni jako brinu za vas, poklanjaju vam sve i svašta, nisu kompanija dužna svojim vlasnicima da donose profit...ili se čuvati sami! Jer će svaka žalba biti pokrivena klauzulom sličnom kao i za brzinu interneta (prema trenutnim saznanjima, i u maniri dobrog gospodarenja!)...koju ste potpisali u ugovoru, na onih 5 stranica (kao za kredit).

Treći izvori su bežični telefoni (zar se netko sjeća žičnih), laptopi, tableti...i sl, uključujući najnježnijeg predstavnika Blue tooth uređaje, koji se jadničci, iako koriste visoke frekvencije jedva "dobace" iza zida ili kroz dvoja vrata. Bezazlena braća. Stvarno.
Dakle, ako pričamo o tehnologiji, od razvoja na stolu do sada je prošlo nekih 5-7 godina. Ispitivanja dugoročnog djelovanja mikrovalnih odašiljača milimetarskih valova, u cjelodnevnom i konstantnom okruženju,kroz 10 godina, jednostavno nisu ni mogla biti provedena. Te frekvencije i snage se prije nisu mogle proizvesti dovoljno jeftino. Vojska vjerojatno zna.

Ako pričamo o gadgetima, trebalo bi biti ludilo. U milisekundi možete, brže od svih, svima pokazati kako ste se crveno osuli nakon interesantnog "sudara", sa zgodnom trgovačkom predstavnicom. Na nezgodnom mjestu.

Ako vas nije briga, vjerujete tehnologiji, kako je ona najvažniji napredak ljudskog roda, to je Vaša stvar, imate na to pravo, ali ne ispred kuće onih koji to ne žele.

Ukoliko ste zagovornik dobre stare, optičke veze, u pravu ste. Ona najbolje osigurava i Vašu privatnost, i sigurnost po bilo kojem području, pa čak i zračenja.

A prije svega, nemojte biti toliko naivni pa i pomisliti kako pametan manager u kompaniji neće iskoristiti svaku "rupu" u zakonu, nesposobnost provođenja zakona ili kontrolu istih, da sebi poveća godišnji bonus. Ukoliko želite onesposobiti gradnju odašiljača koji će vas promatrati sa krova susjedove kuće, hrvatski zakoni su kao rođeni za Vas, građevinska, komunalna, GUP, općina, županija, svaki uhljeb za svojim stolom koji ne radi ništa, svaki pečat, svaki pijanac koji parkira na šahti telekomunikacija...svi oni RADE ZA VAS.
Sretni i veseli bili.

08.04.2019. u 20:07 • 2 KomentaraPrint#

subota, 06.04.2019.

Je li Pernar klaun? Ili ga treba klonirati?



Hrvatski Sabor, mjesto Uljudbe i Pomirbe, gdje se ženama govorilo kako su za madraca a ne mudraca, a svima sa neispravnom krvnom slikom na genskom nivou.... nudilo svašta, ali ništa ugodno.

Kuća mudraca, koja prikazuju presjek društva koje ih je izabralo, koji nas više nego uspješno vode u nove zajednice, dugove i kredite, uspješno se rješavajući tereta vlasništva i upravljanja.

Ups, da, upotrijebio sam riječ izabrani, ne baš točno, mnogi od njih su Zamjenici, jer su Izabrani odlučili otići na mjesta koja su ugodnija. Zamjenici su oni koji zapravo odrađuju obvezni igrokaz većine i manjine, davanja glasa i važnosti samima sebi. Uostalom, kako moj prijatelj kaže (a time se slažem u potpunosti) : Sve sabornike/vladu/ otpustiti i dovesti tri inženjera managera iz Hyundaia. Tri, ne radi obima posla, nego da imaju s kime pričati, jer, oni koji uspješno vode korporaciju na par kontinenata, imaju proračune veličine ove zemlje, sigurno mogu voditi i zemlju politički i poslovno nepismenih i zbunjenih. Jedno inženjersko, nezavisno "kresanje" radnih mjesta, u smislu jednostavnosti, učinkovitosti i cijene, bi ovoj državi stvarno dobro došlo.

Uljudba koju sam spomenuo, nas je dovela tamo gdje jesmo. Nigdje. Na neprekinuti put prema dnu. Uljudno pričanje, samozadovoljstvo svojim poetskim izričajem, inteligentnim upadicama i floskulama, govorništvo Demostena...koje je pred publikom desetak nesretnih "samostalnih zastupnika" ili slučajno prikupljene "glasačke mašine" ispred kamera kojima kamermani već poodavno zijevaju, a sve to gledaju samo starčići koji misle kako će samim činom gledanja biti Informirani. Živa publika, najčešće je još i cijepljena protiv cinizma i sarkazma, samozadovoljena badanjem po smartphone-ima gdje se pojavljuju poruke iz "središnjice" sa vremenom kada trebaju pritisnuti dugme jedan ili dva.

U tom svijetu, eto jedan "Živi zid" egzistira. Stalno smeta, provocira, izaziva vraga i zaštitare. Priča o chemtrailsima, ljudima gmazovima i svjetskoj depopulaciji, cjepivima. Stalno prozivaju nekoga. Engleska složenica "Pain in the ass!"

Što je to Pernar/Sinčić/Bunjac?

Zastupnici kao i drugi, realno, jednako nestručni, čak i dosta sposobniji u socijalnom kontaktu, otjelovljenje prosvjedničkog pokreta. S njima se možete slagati i ne slagati, ali ne zaboravite, oni pričaju ono što njihovi glasači žele čuti, a svi ostali, u tom našem presvjetlom hramu inteligencije i Uljudbe, kriju svoja mišljenja (ako ih imaju), jer su u strahu anateme i neprihvaćanja onoga što bi najradije izrekli, kao i od odricanja svete Majke Stranke.

Pernar kojega iznose iz prostora, koji se batrga i viče... pa s njime se može poistovjetiti svaki koji je bio na utakmici kada je kordon policajaca krenio u lov na bacača bengalke. Pernar koji proziva nekoga o kome su novine pune... je zastupnik koji kopa po onome što bi ostali najradije zatrpali ispod tapeta. Je li on Uljuđen? Nije. Je li Tih, Pravedan, Radišan (kao što bi deklarativno roditelji rekli kako odgajaju svoju djecu)...nije. To je pobunjenik koji je od pobune učinio platformu, pa Pokret, pa Stranku.

Imaju li nekakvu budućnost ti prosvjednici? Jesu li korisni? "Odnose" li nekome glasove?

Budimo realni. "Odnošenje" glasova je patentirano puno prije postojanja Republike Hrvatske, a mastering drži HDZ. Nekada pokret, sada stranka je do sada toliko toga asimilirao i odbacio da se može s lakoćom stvoriti za potrebe izbora nekakva strančica i liderčić, samo da sruši predizborne pragove ozbiljnijim protivnicima, i spriječi nova gladna usta na državnom proračunu. Uzgred, razočarane glasače pacificira, sterilizira, i pošalje u gledalište osmijehom i rečenicom "Ako se ne baviš Politikom, ona se bavi tobom!"
Dakle, prosvjednici burkaju vodu, točnije žabokrečinu. Zakon o zastupnicima i preferencijalnim glasovima (kao da ga je Marx pisao, zasnovan na pojmu etički i pošteni, osobno hrabri Hrvatski Političar ), osigurava mogućnost nekažnjenog prijenosa mandata i sebe onome tko bolje plati. Možda je trebao biti tu za zaštitu prava na suprostavljanje Stranci, ali zapravo je samo "licenca za samopromociju i samoprodaju"...a došao je na krilima Majke Stranke. Sezona lova na "popularne političare" (i njihovog preuvjeravanja) je zakonski stalno otvorena, i realno izjednačila sve stranke u istu boju

I sada nakon silnih objašnjenja, evo malo PRO & CONTRA:

Nisu uljudni, nisu blistavo pametni, ne bi im dao da upravljaju bez strogog savjetodavnog tijela (kao ni iti jednom drugom saborniku, bez obzira na "stručnost" i "diplomu").
Čisti su populisti, teme koje otvaraju izazivaju podsmijeh, blamiraju se.
ALI
za razliku od cijelog ostalog ešalona su "u svom filmu", stvarno i aktivno glasno zastupaju misli i interese svojih birača, cijelo vrijeme su u prostoru i vidi ih se. Suprotno od ostalih tamo. Pri tome uopće nije bitno je li imaju i neki sasvim osobni cilj (kroz samopromociju, ili eventualno plaću u Saboru)
Možda i ne bi bilo dobro da dobiju Vlast, možda je ovo krajnji domet onoga što bi u Demokraciji trebao donijeti populizam tog tipa, ali oni su JEDINA oporba koja je još uvijek artikulirana. Jedini koji u Prostor Zamjenika donose priče i pitanja iz stvarnog svijeta. Internetska bespuća su puna stranputica.
I što onda?
Ako "Pametnima" smeta antiznanstveno djelovanje, izvolite se spustiti među ljude, sa svojih diploma, i pojasnite svoje stanovište, onima koji ne govore "vaš" učeni jezik.
Ako "Mostu" smetaju, a smetaju, usporedite platforme, i kada ogulite glatku retoriku i oratorstvo naučeno na crkvenom solfeđu, otkriti ćete kako pričate o istim temama, a vještina govorništva Vas ne čini boljim ni izborom ni Ljudima.
HDZ/SDP/HNS/HSLS/HSS/HSP... ako želite ukloniti bukače, spustite se među ljude, možda otkrijete koliko štete su napravile vaše "koalicije"
Svi ostali, nezavisni i zavisni, probajte stvoriti bilo što, to i održati neko vrijeme, i platite cijenu života ovdje.
Odgovor na pitanje sa vrha... da Pernara bi trebalo multiplicirati barem nekoliko puta, pa da barem neugodom razdrma već ukorijenjene guze. I to što prije!

06.04.2019. u 14:45 • 25 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 04.03.2019.

Korupcija naša nasušna

Kada bi se upitali, ima li nekakva mjera za ocjenjivanje "koruptivnosti", vjerujem kako tu "tržište" i ponuda i potražnja igraju najvažniju ulogu. To bi moglo biti poimanje o važnosti nečijeg posla, utjecaja, i potrebe za utjecajem, podijeljeno sa osobnom etikom i preporukom (zadovoljnih korisnika).
Nemojte reći kako nikada niste bili korumpirani. Tople i zainteresirane oči, lijepa riječ, pohvala, kao i samo naznaka koristi do koje vam je stalo, dovoljni su za korupciju, a od toga zasigurno niste pobjegli. Korupcija koju želim istražiti nije tako jeftina, bez obzira na posljedice.
Jedna od teorija kada se zdravstvo korumpiralo, kaže, kako su to odradili gastarbajteri koji su se vratili u posjet svojima, našli se pred izazovom mnogostruko jeftinije zdravstvene usluge, ali sa novcem koji je mogao djelovati na svijest doktora, da malo zatvore oči pri brojanju ljudi u redu. To je dovelo do sadašnjih nivoa "poklona"... koji ponekad spase goli život., a ponekad učine i prava čuda.
Korupcija je zaobilaženje procedura, kreativni proces traženja najjednostavnijeg i najjeftinijeg puta do nositelja glasa, usluge, koji je potreban. Pristojno, i društveno prihvaćeno ime je "lobiranje".
Iskreno, jedan manji period u svom životu sam govorio "Daj Bože da me netko poželi korumpirati/podmititi!" Strašno zar ne? Mislio sam popustiti, provaljati se kao i drugi, možda čak i učlaniti se u Stranku.
Sva sreća za moju smrtnu dušu, delirij je prošao, ponovno sam svoj, ali je ostala trauma. Po zakonu ponude i potražnje, zadnjih petnaestak godina nisam radio niti jedan posao koji bi korumpiranjem proizveo bolji efekt , bolji nego što bi dobili uobičajenom procedurom moje etike pri radu. Dakle nevažan sam. Super.
Dušebrižnici dragi, imam odgovor i na vaše pitanje, jesam li ja koga korumpirao? Jesam naravno. Više puta, sa osmjehom na licu i ispražnjenog džepa. Znam i ja kako se to radi, ponekad na mjestu bez svjetla, u garaži, u šumi, ili prikladnije, na šanku.
A sada par crtica iz povijesti. Ja, pisac ovoga članka, u svom području čak i poznat kao inovator i mali proizvođač, jednoga dana zaključim kako bi mogao popraviti svoj biznis. Riješim potražiti pomoć Države, u jednom važnom hrvatskom gradu, u još važnijoj instituciji. Odradim prezentaciju, podijelim elaborat u više kopija, i na pitanje "Koliko to sve košta?", odgovorim kao iz topa. Odgovor je bio, duboki muški glas "Može , meni pola"
Ako se pitate jesam li tada korumpirao nekoga...nisam. Promijenio nekoliko boja semafora, i pokupio se iz sobe. Jesam li ga prijavio? Mogu li pitati, kome?
U drugom hrvatskom gradu, kada su me dovukli na sajam, pod izlikom kako mi žele dodijeliti diplomu za rad na unaprijeđivanju te grane poljoprivredne proizvodnje, nakon 900 prijeđenih kilometara u jednom smijeru, i smrzavanja za štandom...tu diplomu dodijele... sinu lokalnog glavonje. Ups. To nije bila korupcija, nego omalovažavanje.
U mom gradu, pod opustošenim Marjanom, ne trebate ni tražiti ništa.
Ono što Vas tamo čeka je slično ovome..
https://www.youtube.com/watch?v=yKIE3IUkkp8

Ovo gore sam izveo u jednom ministarstvu drage naše. Samo jednom je uspjelo. Jbg. nemam "rodijake" na pravom mjestu.

I da Vam pomognem, postojeće stanje je zacementirano..i biti će ...još gore.

04.03.2019. u 17:15 • 16 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.02.2019.

Homofobija ili zdrav razum

Na ovaj post me potaklo pisanje o Šprajcu.

https://net.hr/danas/svijet/sprajc-opet-sokira-sto-je-na-kraju-ustanovila-hrvatska-lgbt-komisija-za-cudorede-sto-ce-srpska-premijerka-biti-djetetu/
Kako ne bi pisao o onome o čemu su drugi pisali, prvo pročitajte, bilo je po portalima.
Da okrenemo malo "pilu naopako". Smatram kako su sadašnji zakoni potpuno seksistički i diskriminirajući prema muškoj gej populaciji. Njima je dozvoljeno zasnivanje zajednice, ali djecu mogu samo usvajati. Ne mogu ih i rađati. Neopisiva nepravda, i čudi me kako o tome nemamo demonstracije na svakom kutu.

Nemojte sada o tome kako je biologija i Majka Priroda tome kriva. Nije.

Krivi su samo Ljudi koji su u okviru svojih skučenih mogućnosti pomislili kako se tehnološki nalazimo u svijetu koji bi trebao zadovoljiti sve prohtjeve, osigurati svima nesmetan razvoj, na koju god stranu požele, i kako nam je kao Gospodarima Planeta skoro pa sve dozvoljeno.
Naravno, pri tome zaborave kako su im etički standardi stari dvadesetak godina, a Priroda samo 4 i pol milijarde. Godina...a od toga parsto tisuća u obličju koje imamo.

Idemo tehnološki pogledati stvar. Žene su 50% čovječanstva, sa jedinstvenom mogućnošću rađanja. Muškarci čine drugih 50%. Ima li među njima onih koji smatraju, ili bi bili sretniji drugim rodom? Svakako. Glavnina društava na našem planetu su patrijarhalna. Često i mizogina. Temeljno, nepravedna. Čak i u najbogatijim zapadnim zemljama, kapitalizam se pretvara u socijalizam, kada se radi o ženama, u pokušaju da se prikrije, kako razlika u spolu uvjetuje i razliku u osobnom razvitku, primanjima i problemima samostalnosti. Pogotovo, ako je žena i majka.

Ima li ljudi koji imaju obje rodne karakteristike? Ima. Ima li onih koji u sebi imaju proizvodnju hormona za oba spola? Ima. Ima li... sve ima.
Ima li u tome svemu i barem malo pomodarstva. Ima i toga.

Do čega smo tehnološki uspjeli doći u ovo naše doba? Pa recimo da smo na pola puta. Imamo hormonske terapije i plastičnu kirurgiju. Sve ostalo je ili nepostojeće, ili u početnim fazama razvoja.
Genetika nam je još uvijek na nivou da ne dopušta kloniranje, a tehnike stvaranja klona, su opet puno bliže ženskom spolu (one mogu biti surogat majke same sebi), nego muškom.

Dakle, posjedovanje maternice (jajnika) uvjetuje mogućnost rađanja, još ne postoji metoda kloniranja organa ili stvaranja organa kojih nema, i naposlijetku, kombinacija žena u muškarca, čak i po našem Ustavnom sudu može proći i samo na osnovi hormonske terapije, dok je druga varijanta, muškarac u ženu, daleko više tehnička.

Gdje smo etički? Recimo da se približavamo nekakvoj ravnoteži, gdje bi stigma "morala zajednice", uskoro trebala biti potisnuta pred slobodom odabira. Na ovo se propnu svi koji misle kako je samo njihovo "normalno". Najjači argument "moralista" je kako će na taj način djeca biti iskvarena, pretvorena u nešto što nisu. Kako će nove generacije (valjda kao i oni koji to stalno rade, politički), promijeniti stranu iz mode, ili da nekome napakoste.

Kao i obično u krivu su. Jedno interesantno istraživanje na tu temu je pojasnilo kako je među sisavcima, onih koji osjećaju naklonost prema istom spolu, oko 1-2%. Priroda je to dobila, stalnim križanjem gena, i takve su karte podijeljene. Što se dogodi? Formiraju se parovi, i kako se radi o istom spolu, nemaju djece. Jedinke ostaju usamljenici......Gen se ne prenosi kroz to koljeno možda se pojavi negdje u budućnosti, i 1-2% je konstanta. Nema ih više, a ni manje.
Kod ljudske populacije, kako je kod većine religija, iz vrlo praktičnih razloga, i patrijarhata, i mizoginije, i potrebe za ljudskom radnom snagom, novim radnicima i ratnicima, kao i uslijed visokih smrtnosti novorođenčadi, istospolna veza bila na neki od načina zabranjena, onda se dogodio jedan drugi efekt. Muškarci koji su bili homoseksualni, oni su se ženili, a žene, jer im to ni društvo, ni znanost nisu mogli pojasniti, ili ih od toga zaštititi, su bile, na neki način silovane. U oba slučaja, gen se širio, i postotak povećavao. Tako danas, nemamo samo 1-2%, nego više (što je vrlo očito)...
Naravno ne treba zaboraviti ni onaj "praktični dio" gdje je iskazivanje istospolne naklonosti značio probitak u društvu moćnih. Taj dio bih prije povezao sa oportunizmom nego sa homoseksualnim opredjeljenjem

Uostalom, ako želite vidjeti kako izgledaju znanstveni radovi na tu temu, ima nešto i na hrvatskom jeziku

https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos:955/preview

I da se vratimo na Šprajca.
Smatram li kako je on homofob? Ni slučajno. Postavio je pitanje koje se ne postavlja, zato jer je LGBT zajednica financijski moćna, glasna kao nikada prije, i zato jer postoji kolektivni osjećaj krivnje prema njima, jer se osvješćuje jedan od problema društva.
Hoće li to pitanje postaviti dijete samo, svojim roditeljima, ulični klinci, ili itko drugi? Hoće. Ma koliko i EU Komisija zabranjivala imenice otac i majka. Roditelj 1 i 2, jako sliče na zamjenicu Ono, a niti jedan fiškal, dekretom, ma koliko to želio ne može promijeniti trenutnu znanstveno fizičku istinu kako samo 50% populacije može imati potomstvo. I da se zovu Žene....i majke, ako to požele.
Ono što je beskrajan napredak, i prava socijalna pobjeda civilizacije, nakon jako dugog vremena je da ta uloga majke, nije obvezna, i da je pod potpunom kontrolom Žene, da je 50% stanovništva ravnopravno drugoj polovici...i da nitko, ni po kojoj osnovi nema pravo kontrole nad ičijim reproduktivnim organima, bili to muškarci ili žene. Ma koliko to želila, ili joj trebalo, pravo na kontrolu nema ni Država, a ni Europa.
A samo na kraju jedna jednostavna stvar. Naše društvo ima u svojoj srži jako nepravedne zakone prema samcima također. Od ostavinskog prava, preko viših poreza, manjih socijalnih prava...zašto se na tu temu ne podignu glasovi? Ili je naše društvo samo potpuni privid ravnopravnosti, koji prema svima koji nisu po vrlo strogim mjerilima "normalni"...nemilosrdno upotrebljava poluge , kako bi nas uprosječili i "izravnali".

07.02.2019. u 17:57 • 25 KomentaraPrint#

utorak, 29.01.2019.

... ...50... ...

Nedavno je ova Radilica, napunila pola stoljeća.
Zreo za remont. Ključ veći od broja 17 nije potreban, čekić br.4 za anesteziju biti će dovoljan, radije bi na dizalicu nego u kanal.
Postavio ja nekoliko zahtjeva, na papir, olovkom, pa otkrijem kako nema radionice za popravak onih koji su slični meni.
Jesmo li nepopravljivi?
Treba li nas samo isključiti, ili je dovoljan reset. Tri sekunde, i probudiš se kao novi?
Možda otkrijem kako više nisam Radilica, nego neki lik od krvi i mesa, kako sam bio u zabludi, i da više ne postoji moja Kocka koja će me vratiti...kući?
Ma ovaj je red prije, napisala Južina.
Šta bi rekla Bura?
Fijuknila kroz najmanju rupicu, uvukla se ispod rukava, izašla pored vrata, jednako hladna. Izazvala ježurce, i ponovila , ali ovaj put, kroz nogavicu.
Odmah se sjetim snijega. Nedavnog planinarenja.
Leda koji se sakrije ispod prhke, bijele, u snijeg pretvorene vode. Meko i tvrdo jedno pored drugoga, jedno podatno, drugo bolno, tvrdo, nepopustljivo.
Kako to već biva, nenadano, iza zida zaskočila me rekapitulacija. Svega. Neki kažu to je, Iskustvo.
Pametniji od mene su rekli kako je Iskustvo prekrasna stvar, možeš prepoznati kako si upravo napravljenu pogr(ije)šku napravio već prije. Često se sjetiš i događaja, datuma, sitnica (koje život znače), i nasmiješ se , ako si sretan, jer ta današnja već doživljena muka nije imala kakve teže posljedice.
Nakon svega, Reset zapravo nije opcija.
Traži se ...

29.01.2019. u 16:00 • 25 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.08.2018.

Ponoćna priča o ravnopravnosti i čaša pive


Sjedimo prika i ja , na zidiću, pored kafića, u onom blaženom stanju koje nastaje dok se ispijaju zadnji gutljaji prije odlaska doma. Nadrobili smo toga dosta, nismo se ni vidjeli dugo, a suprotnosti smo, kao polovi magneta. Ja crven, on crn, ja nekada bio za slobode, on sada više i ne zna šta bi na tu temu. Nemilosrdno, kao što se kazaljke primiču posljednjem preklapanju toga dana, tema dođe i do sloboda.
- Nisam te ni pita, jesi li čita novine? O granici i policiji?-
- Sve ti ja čitam. Misliš na one policajce za granicu.-
- Aaha. Znan da ti o svemu imaš ideju. Šta će nan?-
- Pa treba nekako iskoristiti one helikoptere koje smo "dobili" od amera, koji za to služe, a ta ekipa će se dobro naučiti plivati i penjati. Znaš kako je izgledalo penjanje na Svilaju (sjetili se oba, zamišljeno).
- A za koga? Ko će ih platit?- pita on nakon stanke.
- Pa mi naravno, i poslije i njihove invalidske mirovine i policijski beneficirani staž, a i rezervne dijelove za američke helikoptere, i opremu. Sve ćemo to platit, mi.-
- I nešta evropa? -
- Možda da koju kunu, ali u većini, mi.-
- A jeba te, to ka i u vrime turaka. Oće reć, mi smo ka predziđe kršćanstva!- na ove zadnje dvije riječi se nasmijao i on.
- Možeš mislit kakvo je to kršćanstvo kome smo mi predziđe.- iscerim se i srknem još malo već iz skoro prazne limenke.
- A da tebi daju vladat, šta bi ti uradia?-
- Niko normalan u ovoj zemlji ne bi meni da vlast, vjerojatno bi me ubili slijedeći dan.-
- Virujen ti.- smije se on, jer smo o toj temi već prije pričali nekoliko puta.
- Ali šta bi uradia?-
Pogledam ga preko ruba pive, malo se zamislim, ne toliko da smirim misli, nego više da ne progovorim glasno, kako me u ovo doba političke "korektnosti" ne bi koja faca sa drugoga kata ubrala i zalila kakvom kao pišota toplom tekućinom, jer do ove ure pričam ispod prozora.

30.08.2018. u 12:31 • 12 KomentaraPrint#

utorak, 28.08.2018.

Priča....sada o Uljaniku

Prvo i osnovno, ne očekujte od mene da u njihovo ime tražim "državne" novce. Poduzetnik sam, i jednom bankrotirao, i pored dobre poslovne ideje, i štedljive provedbe. Jednostavno se karte slože na način, da pošteno igrajući ne možeš preživjeti.

Što je to veliki pogon, tipa "Uljanik"? Je li to prostor na kojemu je postavljeno desetak dizalica, par dokova, hrpa radionica i skladišta, i dovučeni podebeli kabeli do vlastite trafostanice?

Je li to 4800 ljudi koji od tamo dobivaju svoju plaću (+ duplo više kod kooperanata)?

Je li to akumulirano znanje i iskustvo, ljudi, koje je samo tradicija i dugogodišnje postojanje moglo potrpati za isti stol, kako bi mogli osmisliti, izgraditi i odraditi ogroman projekt, kao što je brod?

I na kraju, što je u ovo doba prodaje magle, i svjetske uvezanosti, "strateška" grana industrije?


Hajdemo od zadnjega.
"Strateška" grana podrazumijeva strategiju, razum i potrebu. U doba države prije ove, brodogradnja je bila stvarno strateška, jer je država pokušavala biti samodostatna. U takvoj državi, moraš izvoziti sve ono za čime postoji potražnja kod drugih, a najbolji omjer mase proizvedenog (a da to nije čista ruda i meso), je ...oružje i brod. Država prije je po pitanju proizvodnje broda zapravo proizvodila jako puno postotaka toga proizvoda sama, od vlastitih sirovina, i realno, mogla je i žrtvovati dampinšku cijenu, i biti na gubitku sa brodom, jer je cijeli bio njen proizvod. Prodajom je (pametno raspolažući), mogla doći do "deviza"...uključujući vraćanje dugova.
U Hrvatskoj, već od samog početka, takve "strategije" nema. Mi smo orjentirani na "kokice i cola" privredu, čista preprodaja, gdje je obrt kapitala takav da preglomazna država, ubire svoje poreze bez poteškoća. Proizvodnja je "fuj i kaka"...i strategija rada/proizvodnje ne postoji.
U takvoj Državi ne trebaju brodogradilišta...i sasvim je realno očekivanje nekih, da se dogodi kao i kod svih ostalih, bageri čekaju, i novi "za jednu kunu stečajni vlasnik", ruši sve, prodaje u staro željezo i gradi hotele, njurgajući kako su tu prekrasni resursi, uništavani ružnom proizvodnjom (zaboravljajući kako po našoj obali, nije bilo ničega u četrdesetima, gradilo se tamo gdje su bile prometnice).

"Know how" ili po domaći, akumulirano znanje. Koliko ono vrijedi? Za nekoga tko ima kupljenu diplomu, ono je opasnost, za one koji znaju nešto o materiji, i koliko je složeno i teško upogoniti veliki stroj, ili pokrenuti pogon, "know how" je neprocjenjiv. Pošto kod nas preovladavaju oni koji se "snađu", oni se ponašaju kao i igrači šaha koji ne razumiju igru. Takvi, mijenjaju i žrtvuju figure, dok ih na tabli ne ostane toliko da vide... kako su izgubili.
Tako je i sa brodogradnjom. Postaviš li upravitelje koje ne boli ako naprave krivi poslovni potez...oni će sebi isplatiti nagrade i sa radnicima ispred prozora.

4800+ kooperanti. Vrijedi li toliko? Ne vrijedi. Ekonomski, i logički, krava je ubijena, odresci su pojedeni, a vi dragi moji radnici, kada sami ne koristite "alate" koje su vam gospodari dali, sada i na zaslužujete drugu sudbinu. Uostalom, gdje ste bili kada su propadali ostali "mastodonti"...sada nema njih, a neće biti ni vas.

I na kraju, je li to pogon? Je li njega treba spašavati? Pogon sigurno ne košta toliko da bi ga trebalo spašavati. Stvari se mogu kupiti i posložiti nanovo.

Dakle, u sadašnjem stanju, dobili su samo ono čemu su svojim djelom i ne-djelom kumovali. Ono o čemu se uopće ne priča je jedino zašto bi ih trebalo spasiti.
U slučaju kada bi ova zemlja htjela provesti politiku samodostatnosti, vjerovala u sebe i svoje znanje i mogućnosti, tada, bi brodogradnja bila stvarno strateška. Uključujući i svoju metalurgiju, naftu, plin i hranu. U svim slučajevima, u kojima je ovo buduća zadnja destinacija za gerijatriju Europe, ne treba nam ništa, osim "strateških" smjerova na faksu za konobare, njegovatelje, medicinske sestre (doktore će platiti strana zdravstvena osiguranja)...i kurve (da barem govore dva jezika).
Sve ostalo već poodavno nije strateško.
I našoj Državi, ne treba. Prekomplicirano je za umove onih koji njome upravljaju.

28.08.2018. u 09:00 • 19 KomentaraPrint#

četvrtak, 31.05.2018.

Vrijeme je malo stalo....

Da, blogosfera je malo zastala u mojoj domeni, ali čudnovat "kvar" sam zaobišao, i ponovno bih mogao napisati koju riječ.

Kako bih dao i tračak "svoga", evo nečega napisanoga prije desetak godina

NEPOZNATA

Samo trag mirisa, svjedokom je tvoga prolaska.
Kada, prije sat, minut ili tjedan
Nepoznato, kao i Tvoje ime...
Ponekad statisti u stvarnim dramama
Nerijetko glumci svoga života
Uvijek svjedoci prolaska neznanih likova
Prolaznika iza kojih ostaju samo tragovi
Nepoznatih, kao i Tvoje ime
Nema nade, vidjeti Te neću,
Samo sliku stvorenu tvojim mirisom.
Uobličenu maštom...
Tajnovitu, kao Život...
Nepoznatu....


TVORAC

Tvorcem me zovu, slave me
Spomenik na svakom koraku, saplićem se o njih
Riječima me dozivaju, upitno pogledam svaki put
Zaklinju me, ne razumijem zašto
Proklinju me, ne vidim razloga
Ubijaju zbog mene, o kakve su to budale
Ja samo sam Tvorac
Pomogao sam, stvorio tu veliku grudu lave
čini mi se
uništiti ću je.

31.05.2018. u 11:14 • 9 KomentaraPrint#

utorak, 31.10.2017.

Dan drugi Sa Ljudima Planine


Sutrašnji dan smo započeli blagoslovom "zimskog vremena" koji je sve aktivnosti pomakao za onaj famozni, zimski sat spavanja. Topli čaj, kava, jutarnje jelo, svakome prema njegovoj mjeri,okupljanje u grupu i upoznavanje sa Ljudima Planine koji će nas odvesti na upoznavanje sa pravim penjanjem, tamo gdje nema blagodati crveno bijelih crta i krugova, među stijene kojih se i koze plaše. Alpinizam.
priprema
Je li mislite kako tu školu i upoznavanje vodi kakav bradati gorštak? Iznenađenje. Alpinizam u "Mosor"-a vodi žena, jednaka među jednakima u crvenim jaknama GSS-a, koja priča o penjanju na Himalaye. Plava kosa, i strpljive oči, pokazala je samo jednom u desetak sati izraz umora, i neprekidno vezivala, osiguravala, učvršćivala i provjeravala. Meni, koji vjerujem samo profesionalcima, u nekoliko sekundi , ulila je i povjerenje.
bradata divokoza, "šefica", i uvijek ozbiljni "pomoćnik"
pogled prema mjestu gdje se zabijaju klinovi i osiguranja
Ljudi Planine.
Oštar uspon preko škrapa i procjepa u stijenama, koraci koji zvuče kao da se stalno nešto mrvi, šuškanje, uzdasi...sve je to stalo u podnožju cilja. Stijene uz koju su se kao pauci popeli njih trojica, penjači kojima je ovo bila igra, i čiji je jedini zadatak bio pokušati probuditi želju za penjanjem kod drugih, pomaknuti granice iza kojih smo sputani, i osigurati za njih laku, ali za svakoga od nas, dolje, veliku pobjedu. S obzirom na moju masu, kod mene je to pobjeda nad gravitacijom, jer strah od visine nemam, a vjeru u Ljude Planine (ne sve ljude), imam...ali među penjačima su bili i oni kojima je visina ravna užasu, nekima strah od gubitka kontrole blokira misli, a ponekome, je to bila samo igra, uvertira za ono Nešto u Životu, što zapravo svatko od nas traži.
uvijek prva (da, da, ona sa "nosila")
Nas je zapravo jako puno, velika je to škola planinarstva, i jedina nezgoda je bio kamen koji se odbio od kacige, ma koga drugoga nego voditelja škole. Tvrda je to kaciga, a ni glava ispod nije za bacit :-)
brižna ruka voditelja škole (u povjerenju, papa štrumf glavom)
Uspon po jednakim uvjetima za sve. Dvojica, su na osiguranju, nekih 30-40 metara u visini, jedan pazi na penjanje, drugi na spuštanje, uže uvijek "duplo", sigurni koliko se to može biti u planini. Svi rade iskorak, pa uz stijenu, otkrivajući kako je i najmanja neravnina dovoljna za "hvat" oznojene ruke. Gojzerice koje uvijek klize, hvataju, guza koja sjedi po cijeli dan se napreže i podiže tijelo, i tako naprijed. Ako staneš, eto Mate. Luda divokoza se popne do tebe, pokazuje gdje su uporišta, smiruje one kojima je potrebno, ja sam ga ugrizao zamalo. Da, moram ispričati kako je to bilo meni, jer jedino u svojoj koži jesam. Stalno .
dobar pogled na moju cijenjenu "pozadinu"
Ne plašim se visine, skitam po splitskim krovovima od rane mladosti, ali, masa, e to je problem. Nekoliko koraka i praktično na prvom "prijelazu" lijeva gojzerica prokliže, odmah nakon toga i desna. Raširene ruke klize niz stijenu i ja se kao pauk pripijem, ali i dalje klizim naniže. Ma nije me strah, taj konopac na kojem se nalazim nosi tone tereta, nego, klizim.
"Ne pomaži...ugrist ću te!"
I otkriti ću vam tajnu. Ja sam se iz svih gadnih stvari u Životu, izvukao, prizivajući Bijes. Tog crnog ata kojega prizovem kada mi treba, znam da ga ne mogu kontrolirati u potpunosti, ali prizvan, daje mi krila. Tada grizem. Ne priznajem ništa osim prelaženja prepreke. I došao je. S jedne strane Mate, koji bi mi pomogao, s druge strane crni i strastveni Bijes, od kojega osjećam kako se tresem. I grabim stijenu, trzaj ruka, noga, tijelo koje je u trenu usvojilo znanje, dobilo snagu...i našlo se među onom dvojicom, koji su me samo minut dva prije ohrabrivali, i pažljivo spustili do uporišta za jednu nogu.
"Dobro, dobro, -kaže divokoza Mate- tu ti je uporište!"
Spuštanje, sa moćnim hatom Bijesa pored sebe? Milina. Napravio sam sve pogreške koje tada možete napraviti. I skupio noge pa me "zavrtilo", i nisam gledao dolje (u početku)...ma sve...i sa užitkom osjetio kako se remen je urezuje u mišiće, i klizim kao ptica samo na bijelom konopcu koji mi kontrolirano klizi kroz šaku. A onda, negdje od sredine, već gledam prema nazad (u provaliju) i plavu majicu voditelje škole koji nas svakoga "skida" sa užeta.
spuštanje? milina
dok se slijedeći penje, ja se spuštam
"like a PRO :-)---skoro "
Par riječi. Ponosno kimanje onih koji dijele slične osjećaje, otpuštanje moćnog crnog hata, do slijedeće prilike (koja je zapravo došla uskoro, već kod spuštanja, ali to nije bitno) i pridruživanje skupini koja je sa strane gledala Svijet sa visine koju daje samo planina.
a pogled na naš Grad
a mlade snage se odmaraju, njima ni kamenje nije tvrdo :-)

Sve ovo, uz konstantnu pažnju i volju Ljudi Planine, bez kojih bi sve bilo, nemoguće. Ili najblaže teško izvedivo, pogotovo sa ozljedama koje smo pri tome dobili. Ozljede? Da, one koje se pokriju flasterom. Čisto, da pokažu kako je Majka priroda bila nježnija od kućne mačke.
a bili smo visokoooo
Spuštanje nazad, kolona, potpora svima koji su izgubili snagu, injekcije smijeha i samopouzdanja, topli fažol u domu, i spuštanje pod čeonkama jer su nam opet "ukrali vrijeme"...eto to je to. Umorno, znojno i sretno... sve što treba da budemo koračić bliži Prirodi.
Hvala, "šefici" uspona :-)

31.10.2017. u 10:01 • 27 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.10.2017.

Mi (i Ja) i Ljudi Planine (dan prvi, subota)

Protekli vikend, i subotu i nedjelju bili smo na Mosoru. Subota, vježba spašavanja, uspon na Vickov stup, noćenje i sutradan, prvi susret sa alpinističkim penjanjem, stijenom do koje lako dolaze samo koze, užadima, klinovima i karabinerima, uz vođenje iskusnih crvenih jakni GSS-a.malo uspona po cesti

Škola vrijedi onoliko koliko vrijede instruktori, kao i polaznici. Kako su s jedne strane bili oni koji spašavanju, penjanju i Prirodi posvećuju svoj život, učenje od njih je kao da slušaš predavanje kakvog bradatog druida ( i jedne plavokose druidice). Slike koje redaju, bile one strašne ili lijepe, su daleke, jer nedostaje onaj dodir s ledom i pakleno zagrijanom stijenom, osjećaj žeđi i umora od kojega ne osjećaš noge, a opet, žive, jer ih priča, netko tko ih je doživio.

Tako je počelo, u subotu, na prohladnom vjetru koji je brijao preko jednog od rijetkih i netaknutih otoka zelenila, livade ispod Doma. Nekolicina Ljudi Planine, (posvećenika u Prirodu, jer to zapravo i jesu) pokušali su nas uvjeriti kako čarolija ljudskog života može biti spašena sa smiješnim pomagalima koje nosimo u ruksaku, nekoliko komada konopa (zamki) i granama koje nam smetaju.
čvorologija za zagrijavanje

šta mislite, zna li tko čiji je konop?
kažem ja, indijanska nosila

U doba dronova i satelitskih telefona, poruka je jasna. Tek nekoliko kilometara od svih čuda tehnologije koje nudi Grad, u Planini, koja relativno pitomo izgleda iz daljine, pomoć niti u najrazvijenijim državama ne stiže brzo. Ne paničari, razmišljaj brzo, upotrijebi što imaš i pobijedi . Kao pripadnik onog velikog plemena Ljudi, dopusti da oni koji nisu imali dovoljno sreće, pokušaju opet.

Praktični kakvi jesmo, naš terenski GSS-ovac je na priručna (meni su indijanska) nosila stavio ženu, male kilaže možda, ali najživlju u svemu. Naravno, kada smo je pokrili (da joj bude toplo), razvezali gojzerice (da bude ugodno, i ne samo radi toga), trebalo ju je i osigurati. A kako to uraditi? Vezivanjem naravno....
Samo pet sekundi kasnije, neidentificirani pojedinac iz skupine komentira (khmm, tko bi to mogao biti?) dovoljno glasno komentira -"Brzo je usklikajte, ovo je jedini put kada je nju, netko uspio vezati!"...i smijeh. I sa nosila naravno :-)
"ranjenica"


A Vickov stup, rezervni uspon, jer nam je "nestalo vremena".
malo penjanja
Stvarno, to vrijeme gore, kao da brže prolazi. Netko to tamo potkrada. Oštar uspon, a ritam brz. Voditelj škole na čelu, stalno gleda prema nebu i satu, ma vidim ja, misli da imamo krila. Od stijene do stijene, i na kraju upozorenje. - Dolazimo na greben, tamo puše jako, navucite kape, a i rukavice i idemo,...tamo. Do male metalne kućice koja stoji na drugom po visini vrhu (1325m) nad morem. Kada ne suze oči, pogled puca prema Moru, otocima, najzadnjem tada vidljivom, Jabuci (i uz malo magije Photoshopa, Italiji), ili na drugu stranu , još višim vrhovima, prema kojima pokazuju znatiželjni prsti. Najčešća rečenica je:- Ja hoću tamo!-
malo manje kontrasta... i planine...iza Jabuke
naravno, dokaz za sve -book i -gram stranice

Spuštanje, pauze, vadi se Domaćica, voda, mijenjaju majice, smijeh i masiranje umornih mišića, spuštanje prije nego Vrijeme pobjegne i ostavi nas u planinskoj Noći.

Malo smo se tada razdvojili, obaveze su nas razdvojile, ali pisac ove priče je ostao. U planini. Sa Društvom, koje je bez razmišljanja palilo vatru, grijalo ( i alkoholom, i čajem, i prisustvom, zar je bitno), Ljudi Planine ponovno iznenađuju, prave peku, domar peče krumpire u većoj količini. Ima za sve koji žele, zagrijati i Srce i Dušu prije spavanja. Nismo mi tamo osuđeni na totalni nedostatak komunikacije, naravno da se pune i mobiteli, ali uvečer, nekako , kao da nisu bili toliko važni. Jer gledanje žive vatre u kaminu, podsjeća na to da smo Živi, Zdravi, umorni i sretni, tamo gdje jesmo.
a mirisi se šire

30.10.2017. u 15:46 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.10.2017.

"Mi volimo nemoguće zadatke"


Još jedna nedjelja u planini. Već poznato kamenje, iako drugom stazom ispenjano. Bliže sprženim pocrnjelim granama drveća i po zemlji spaljenoj vatrom i kamenju bijelom od doživljene temperature. U stvari, kažu, kamenje nije živo, možda je ispravno reći, dokamenjene temperature, tko bi znao.
ovo je nedavno bilo zeleno
Prvi zadatak, pošumljavanje. Kratki motivirajući govor, kesa žireva, i jednostavan zadatak. Iskopaj (izbuši) rupu, ubaci žir, i ako uspije super. Ne uspije li, opet dobro. Kaže Vinči "sve je ovo bila golet, pošumili smo, prošao je požar, izgorilo je a mi ćemo opet pošumiti!"
materijal za sadnju
Šarene jakne su se bacile na zadatak, a ja (tamna ovca kao i obično), upotrijebio i rašlje. Molim lijepo, ako nešto izraste u nizu, drvored (hrastova medljikovaca), je khm...moj (i još vrijednih ruku, bilo je još onih koji vjeruju komadima žice).
žirevi traže svoje mjesto
Dom, mjesto gdje se pije čaj i kava, gricne štogod, i prikupi snaga. Zapravo, čini mi se kao i značenje riječi Dom kada je upotrijebimo u nekom osobnijem obraćanju.
Nakon toga odlazak do Lugarnice i čišćenje puta. Išlo je to, polako. Škare su velike, pila ručna, a oko nenaviknuto na pitanje što to smeta po stazi, a što ne. I naravno, ide i ono veselo pitanje, koliko temeljit treba biti. Bila je tu jedna rozasta jakna i koja je htjela svaki grm, kada ga već sređuje, uraditi to "kako treba"
:-), dok omanja kolona strpljivo cupka čekajući da začuju onaj zadnji "click" oštrica.
Ako želite vidjeti tko je na toj slici, morati ćete doći na stranicu HPD Mosor, potražite nas, školarce.
Mi znamo kome škare najbolje leže u ruci :-)
Kako je i vođenje izleta dio obuke, izmjenjivali se učenici na čelu. Na mjestu gdje "treba mislit", i svi do jednoga, zadubljeni u markacije i traženje one slijedeće, oslobođeni stega kolone skoro trčimo, i redom....zalutamo. Jer tako je jednostavno napustiti stazu označenu krugovima i crtama po stijenju i drveću u korist one koju je kroz travu ostavila kakva divlja životinja ili skupina lovaca. Priznajem, i ja sam se vrtio na jednoj ledinici u krug. Bez smijanja molim.
Famozna Lugarnica. Zidani objekt sa kaminom. U daljini Split u magli, a sve bliže, planinska simfonija u Grom duru. Potmula tutnjava bez prekida. U basu. Iskusna uha se okrenu prema tamo, daju prognoze, padaju "oklade"...(i opet, izgubio sam čokoladu, po narudžbi ne onu sa 90%, nego nešto slađe 60-ak %, biti će isplaćeno prvom prilikom). Ubrzano roštiljanje, "čvorologija".Promjena plana , i hrabro...nazad.
čvorologija, Vinči style :-)
sve počinje savijanjem konopa :-)
slika za dokaz kako se to dogodilo :-)
idemooooo, uz ritam nebeskih bubnjeva
a onda kiša
Ovaj put se nismo zaustavljali dok je kiša, pola sata prije najave sa meteo portala počela. Prvo polako, a onda sve jače. Vodič se samo smije "isto vam je pokisli 10 minuta ili dva sata ako se krećete", i osokoljeni i tvrdoglavi, i brzo i oprezno prema Sitnome Gornjem, pored autobusne stanice, prema spasu koji se zove konoba.
S nama jedan četveronožni prijatelj i jedan momčić, koji je već prošao onu dječju školu (a mama je odlučila proći onu školu za odrasle i povela ga).... da ga je pustila bio bi sat vremena prije nas na cilju. mali leti uz stalni osmjeh i neprestanu rijeku radoznalih pitanja.
Moj flis, na cilju, 3kg teži, od vode koja je očito odlučila, kako je to "netko" rekao pomoći stablima koje smo zasadili da narastu. Piva na kraju i pozdrav vozaču koji nas je po onim našim vrletnim putevima i serpentinama vratio ispravne kući.
I bi tako :-)

sve slike su vlasništvo ekipe iz planinarske škole Mosor, i nalaze se na stranicama HPD "Mosor"

23.10.2017. u 07:31 • 27 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.10.2017.

Omiška Dinara i Sunce


Mjesto radnje "Luda kuća"


Post pišem s obje ruke i noge bez gipsa, znači dobro sam prošao. Čak i ovog hibrida kakav sam ja, neprimjećeni nedostatak tekućine je na trenutak dobro zaljuljao, i to, baš u nezgodnom trenutku, pri silasku niz glatko i dosta visoko kamenje, sa vidikovca, nedaleko Fortice. Ali ipak, i pored toga što sam radio pokrete prvog letenja, noge su bile dovoljne.
Prije svega osmijeh. Sunce. Pogled po Prirodi po meni i bolji nego na Biokovu. Vodič koji se ljuti na nadimak "Papa Štrumf". GSS-ov letač po stijenama, koji kada iskrene zglob se samo namršti, i za desetak minuta opet skače po stijenama, i to ne skače nego trči.
Vidio i poskoka kako se migolji ispod stijene. Gle čuda, nakon toga nitko nije spuštao cijenjenu stražnjicu u trenucima odmora, a ne promotrivši mjesto slijetanja, jaako oprezno.
Opet smo imali četveronožnog prijatelja koji je uporno pokušavao dio skupine od 60 ljudi održavati u grupi, a nisu ljudi ovce, a ni to ovčarski pas. Mi smo se nastavili kretati, a pseto se umorno vratilo bliže gazdarici. Pravu zahvalnost je trebalo vidjeti kada je svoju zalihu vode dijelila s njim. A Sunce prži.
Čak sam i održao obećanje dato nekolicini školaraca i pokazivao kako se rašljari. Prezentacije radi. Dobio cijeli spektar odgovora od onoga "pa vjeruješ li ti u Boga?" (kao da se popi ne bave time za lovu), preko "Mogu ja, mogu ja" od onih koji su htjeli iskusiti čudan osjećaj da se dva glupa komada žice miču kao svojom voljom, do najzlobnijeg "pa našao je vodu, a tamo na stijeni piše H2O".... sto ljudi, par stotina ćudi.

dok sunce prži, a nama je hlad draži

Sve to uz ono ljudsko "Ne mogu više!" i dodatak nekoga sa strane "Možeš, ima još, top topova 8 minuta do Lude kuće", od jednog od momaka sa plavom vodičkom majicom! Pitanje "A je li se kod Lude kuće dobije poseban outfit?" nisam mu prenio. Cura koja je pitala je psiholog. Ma malo uvrnut smisao za humor :-P
Spuštanje, gadno, niz sipki kamenjar. U susret nam ide 30 planinara-školaraca iz Omiša....iskreno, mislim da njih njihov vodič mrzi :-) Kakav uspon.
Na dnu, kada smo se spustili u Omiš, traženje kafića koji uopće može ugostiti šezdesetak ljudi, sjedanje u hlad, brzo mijenjanje majica, i naručivanje...piva pola litre, koju imate...ma svejedno samo da je hladna. I razgovor, do autobusa.
Ma gorštaci se vraćaju kući :-)

16.10.2017. u 08:01 • 26 KomentaraPrint#

utorak, 10.10.2017.

Jesenska planinarska škola HPD "Mosor" - Split (dio prvi)

Planinarenje i planinarsko prigovaranje

Teško je povjerovati, ali se ovaj moj polučovjek-polurobot upustio u još jednu školu. Onu planinarsku.
Zdrava primjedba bi bila kako već većinu toga što bi trebao naučiti, zna ili je i zaboravio. U tu avanturu ga je gurnulo , pa recimo, konstantno povećavanje metraže oko struka. Ima tu još ponečega, ali zdravlje, tjelesno i psihičko je bilo broj jedan. I kocka je bačena.
Nisam školarac, neću opisivati mjesta i fotografije će biti samo sa linkova, ali riječi će opisivati taj neobični i veseli kompot duša koje su odlučile u ovo naše hedonističko doba proliti litre znoja kako bi se negdje popeli, podigli pobjedonosno ruke i nakon uvijek prekratke stanke, ponovno pokrenuli noge (najčešće olovne), nizbrdo.
Kako to izgleda kada se kolona rastegne, i šezdesetak većim dijelom neutreniranih ljudi pokuša ovladati usponom kojemu se na asfaltu ne bi ni približili bez psihičke pripreme i teške potrebe, zapravo je teško opisati. Nosi vas grupa. Mene često nose gojzerice onoga ili one ispred mene, jer prvi niste. Zli jezici kažu kako gledam i više od gojzerica, ali to su potpuno neutemeljene tvrdnje . Tamo ispred je uvijek Veliki Štrumf glavom. Je, prošli put se ljutio kada je čuo "Ima li još puno Papa Štrumf?", ali kada je vidio tko pita, nasmijao se. Zna on zašto. Eto, famozne 91-e smo bili na par kilometara razmaka, (on i njegovi ljudi su me čuvali) tamo gdje "nismo bili". I sada je moj vodič. Nikakav grmalj niti supermen. Taman smo jednako ludi, iako je on svoje planinarske ludosti uvelike isprobao. Na meni je da probam.
Polaznici, pošto je riječ o "velikoj" školi su veliki. Od 18 do koliko se osjećaj dobro za hodanje. Ponetko povede i djecu, ali to i nije najsretnija kombinacija. Ili su prebrzi, ili prespori.
Ljudi koji vole prirodu. U starom vicu o Muji i akvariju logika je bila (voliš ribice, voliš životinje, voliš ljude, voliš žene, nisi peder (Mujo policajac objašnjava logiku Hasi))...e ovdje su oni koji povedu i svog četveronožnog ljubimca sa sobom. Da bolje dožive Prirodu. Jedna cura povela čivavu. I mali zvrk se petlja oko nogu, hrabro skače sa stijene na stijenu, ali ipak na kraju jezik je do poda i pojma nema kako će stići svoju gazdaricu koja hoda prva iza vodiča. Jadničak stoji na previsokoj stijeni, gleda dolje...sve dok ga nečija umorna ruka nije spustila niže, a onda kao paket je letio nekih desetak metara, od ruke do ruke, i na kraju, u gospodaričine ruke. Baš teška pseća sudbina popraćena lukavim očicama i pruženim jezikom iz rozog ruksaka.
Neki su došli testirati same sebe. Naravno, kontra svih savjeta koje smo dobili prije prvog izleta, kupe si pretjesne hlače, koje prijanjaju uz mišiće i neopisivo preveliku bocu vode od puna 3 decilitra. Jadničak nije sjeo ni minut na stankama iz straha da netko ne ugleda presvijetlo i cijenjeno...dupe. Ma je li slučajno kako se nije pojavio na slijedećem izletu?
Prvi je izlet bio na (izgoreni) Mosor, ali drugi je već bio ozbiljniji , Biokovo. Uspon kroz prekrasnu šumu, u pratnji momka iz GSS-a koji je oko nas trčkarao, penjao se po stablima, skakao sa stijene na stijenu, kao da vježba za ulogu kakvog planinskog satira sa crnom bradom, uvijek spreman za onako "ufino" ubosti, upravo koliko treba da iz inata napraviš još korak dva.
Slijedeći članak bi mogao biti o razgovorima koji su sve rjeđi što se više znoja cijedi, ali su uvijek...zabavni.
Pišemo se naravno, dalje!
Jesenska planinarska škola, HPD Mosor
Mosor koji je nedavno izgorio, ali zeleno je boja života...a šarenilo, planinari :-)

Mosor
Mosor

Biokovo

sretni

uzbrdica, prava





Sve fotografije su sa stranice HPD "Mosor", dođite tamo i uvjerite se :-)

10.10.2017. u 15:53 • 17 KomentaraPrint#

subota, 26.08.2017.

Polako ali sigurno...izgorit će


Na temu resursa u Hrvatskoj za gašenje požara, možete pogledati ovaj članak

kako to rade drugi

Ono što vam nitko neće reći, kako to mogu raditi i ruski Antonovi An-32 koji nama trunu na stajanci.
Koliko god koštalo usvajanje tehnologije, jeftinije je od nabave novog Kanadera.
Pošto sam samo poznavatelj tehnike, a ne aeronautički inženjer, ovo je njegova ideja, ne moja. Ne kitim se tuđim perjem.

Ovako treba biti odgovor svakog vatrogasca na naslikavanja političara koji se zabavljaju, dok ovi "profesionalci" (a plaća im je nešto jača nego u zaštitara)...jako HRABRO i DOBRO odrađuju svoj posao.

e i to je Hrvatska

SVE javne službe u Hrvatskoj pate od istog problema. "Osvajanje Vlasti" znači postavljanje "svojih kadrova", prerađivanje kolektivnih ugovora, kako bi se stanje zapečatilo, i naposlijetku, kako bi se ostavilo "kukavičje jaje" onima koji dođu iza. Niti jednog od tih "ljudi stranke" nije moguće pomaknuti s mjesta jer jedino za njih u Našoj Lijepoj vrijede kolektivni ugovori, ugovori o radu i djelu, i raskid takvih ugovora košta zakonski više nego ostaviti ga na mjestu koje "ima"(je dobio).
Eto to je tajna zašto niti jedna Vlast ne mijenja "kadrove" koje je naslijedila, a s druge strane, svi "naslijeđeni" imaju Gospodara koji tada nije na Vlasti i trude se iz petnih žila, usporiti, onemogućiti i zakočiti bilo kakvu promjenu, jer će njihov Gospodar uskoro, ponovno zajašiti Vlast.

(domoljubna plakala / lustranti , pri preuzimanju Vlasti 90-ih godina, napravili ste solidnu čistku među zaposlenicima javnih službi, ove niste naslijedili od prošlog sustava, nego ste postavili SVOJE, i kao šefove i kao povjerenike... i pošto ste kreirali zakone jednostranačkom većinom mogli ste šta ste htjeli. Vi ste zaključili kako polupismeni, mogu biti što god požele radi svojih krvnih zrnaca, a ne radi znanja i sposobnosti, nego podobnosti (i partijske gorljivosti)...tako da je cijela krivnja samo na JEDNOJ stranci!)

Kako bi to kompenzirali, oni koji "osvoje Vlast" postave svoje "kadrove", i ti odrađuju dio ideja (u stilu plivanja kroz blato) za vrijeme mandata, da bi to isto radili oni, kada njihov Gospodar ode s Vlasti. Sa protokom vremena "plivanje u blatu" postaje sve teže.

To naše silovanje Demokracije, nije ništa neobično u svijetu, no radi takvih radnji javne službe, ustanove i sve što je na državnoj sisi, imaju poooveliki višak, potpuno nepotrebnih ljudi, a državljani potpuno neshvatljiv i teško razumljiv sustav nameta, daća i zakona.

I zato imamo likove koji tvrde kako vatrogasci bolje jedu na terenu nego doma. U najmanju ruku kao da im je pogledao u teću.

Sve što je napisano, nije moja ideja, nalazi se u medijima godinama. Opet, nisam otkrio toplu vodu. Skoro pa prepisao.

Naša (ili već Njihova) Preplanula Hrvatska.

Hajde kišo dođi dok nije ostala samo Siva Hrvatska.

26.08.2017. u 11:30 • 14 KomentaraPrint#

utorak, 22.08.2017.

Gori...dok sve ne izgori

Gorilo je kod Splita, i izgorilo koliko je moglo.
Glavari su došli, osnovali radne skupine, ispričali kako institucije rade svoj posao.
Podjelili priznanja onima koji nisu bili ni blizu požaru.

Gori kod Zadra, Šibenika.
Momci spavaju pored svojih vozila, umiru od umora.
Zdravstvene tegobe koje nastaju udisanjem dima i tko zna čega sve, nitko im u budućnosti neće priznati (iako PTSP iz rata ne zastarjeva!).
Tehnika se tjera do krajnjih granica, putujući cirkus od 500-tinjak ljudi se seli od mjesta do mjesta i spašavaju kuće.

Kako moj mladi prijatelj koji je među njima kaže, ako zatvorite škure i prozore, ako ne vijore zavjese, i ako krov nije od zapaljivog ili materijala koji se rasprskava...kuća će preživjeti požar puno duže od svega što je oko nje.
Zato kuće ne izgore, iako materijalna šteta na "zatvorima", ovim modernim posebno, bude povelika.

Nego da se vratimo na "zaštitu".
Živimo u kapitalizmu.
Zato se kuće i štite, jer ne samo da u kućama žive ljudi, nego se za njih i isplaćuje odšteta, podižu tužbe.
Što je sa ostalim imanjem? Sa potleušicama, alatom...a to...neka gori.

Znate li koga tko plaća osiguranje za svoj alat, maslinik, voćnjak?
U većini, ne!
I zato gori.

Dakle, cijela južna Hrvatska je dobila neku nijansu SIVE. Puno više nego je 50 nijansi.

Evo prijedloga.
Pošto su upravnim odborima osiguravajućih kuća, sve Veliki Hrvati, često instalirani od strane Vlasti, a kamate i beneficije koje nude te kuće (formalno u stranom vlasništvu, realno nisu)...su daleko ispod istog tipa usluga u EU, možda je vrijeme da malo...pomognete.
Zajedno sa bratskom kompanijom koja se po zakonu jedina smije baviti šumama, zabranjuje branje šparoga, i uhljebljuje i ohrabruje, sve što nije briga o Šumi i Prirodi.
Zajedno, ruku pod ruku, (ma zatražite i pomoć EU), sadnice... i pošumljavanje. Osiguratelji novce, šumari ruke.
Ma da ne bude kako samo krivci rade, neka se tome pridruže i skauti, prirodnjaci i planinari.
Neka osiguravajuće kuće objave kako nude besplatne sadnice kvalitetnog bora, bjelogorice...onima koji Prirodu vole.
Svako naslikavanje političara pri tim akcijama je zabranjeno. Da ne kažem što gore.
I nakon toga (moj podli plan), sve takve nasade zapravo, kako se radi o donaciji osiguravatelja, i osigurati bar na najjadniji način.
Pa kada se slijedeći put bude raspravljalo je li nam treba više vatrogasaca, vozila, opreme i tehnike, neka se osim "glasa struke" (koji tu ne bi bili da se nisu nekome dodvorili, ili imali ispravnu knjižicu), čuje i glas "vlasnika i investitora"...stranca (možda i domaćeg tajkuna koji vidi ta stabla za 20 godina kao građu).
Pa recite njima kako nema za....
Ima.
Samo vremena više nema.

22.08.2017. u 09:00 • 32 KomentaraPrint#

subota, 22.07.2017.

Reciklirano...a nikad svježije

Prije osam godina, potaknut serijom afera koje su drmale medijskim prostorom, napisao sam ove tekstove.
Oni su okrutno crni.


crotanic 1

crotanic 2


Osam godina poslije, Crotanic bi mogao dobiti nastavak.
Uz buku kanadera.
Vesele buktinje interesantnih vatrica.
I požara "pod kontrolom".

Kako sam ja samo "mali" Hrvat, ne očekujte od mene veleumlje..
Nisam ni genijalac.
Samo vidim...kuda plovimo.

22.07.2017. u 08:11 • 21 KomentaraPrint#

petak, 21.07.2017.

Požar je izgorio, priča je ostala

Na kraju priče, čije će se postojanje pokušati zaboraviti što prije (jer je već krenula kampanja," ma sve je u redu"), posjetio sam prijatelja koji je bio vatrogasac prije 30 godina, za koji dan puni 50, koji je organizirao i na svoj način spasio od požara, tri lokacije. Podalji susjed sa plastenicima mu može zahvaliti na 60% spašenog cvijeća, brat na neoštećenoj kući, iako su "stradale i praske (breskve) i masline", i onda opet blizu kuće u Žrnovnici.
Na niti jednoj od tih lokacija nije bilo vatrogasaca, a kada ih je požar i zaobišao (jer nije bilo dovoljno crijeva za vodu), nije to bio više pakleni zid, nego nešto što je u prolazu riješilo vatrogasno vozilo.

Bio je vatrogasac, zna dosta o tome i kaže samo..."Nije ih bilo!"

Uvečer susret sa prijateljem, momkom koji je gasio punom parom, čija je cisterna promijenila boju s jedne strane, koji je proživio sate u vatrenom okruženju, ostajao bez vode, i opet navaljivao. Krijese mu se oči. Govori o Smokoviku, ljudima koji se kolebaju pred vatrenim zidom, i njih par koji spajaju crijeva, i dok ih ljudi uplašeno gledaju divlje vikne "Pusti vatru neka dođe! Oću je blizu!"...najprije ga gledaju kao da je lud, a onda kao ludog poluboga, dok određuje šta treba izgorit, da bi se ostalo spasilo. I on kaže "Išli smo tamo gdje smo mislili da triba!"

Istina je ono što kažu glavešine kako ovo nije bio običan požar. Nije se mogao obrađivati kao oni prosječni, iz statistika, koji služe kako bi se dokazalo kako za vatrogastvo treba izdvojiti još manje, a ostaviti još više za fotelju ispod guzice.

Kao i nakon svake žestoke priče, u kojoj je pobijedilo srce, uhljebi svih vrsta će potrošiti, još našeg poreznog i prireznog novca na elaborate,dugogodišnje mjere (do slijedećih izbora), formirati će povjerenstva, i raspravljati uz plaćene ručkove do mile majke. Možda pronađu i žrtvenog jarca.
Uobičajeno, kod nas, raspravljati će oni koji pojma nemaju o vođenju, tehnici i ljudima, potpuno uvjereni kako su kao neizabrani vojnici svojih partija (zamjenici sa lista stranaka) predodređeni donositi odluke, i upravo jer su dio svojih "glasačkih mašina", te odluke su odmah "pomazane" od pogrešaka, kojima vrve.

Hrvatska je mala zemlja, i proporcionalno ima malo kvalitetnih ljudi u svojim strukturama. Vjerojatno radi negativne selekcije i manje nego je europski prosjek.

Upravo zato, ni naši "profesionalci" najčešće nisu niti najeduciraniji, niti hobisti, niti najpametniji u svojim zanimanjima. Oni su dobri, hrabri i često (pokrivajući loše vođenje), spremni na nadljudske napore. I pored toga, NISU dovoljni.

Mogu "ljudi namještenih osmjeha" pričati o tome što hoće, razbacivati statistikama kako je to upravo i jedino tako, u tim istim statistikama koje bezumni uhljebi-brojači bacaju uvijek kao dokaz u svemu, postoji Gaussova krivulja. Uči se na prvoj godini faksa, ako ne kupiš papir o diplomi!. 66% je unutar statističke krivulje, ono ostalo je negativni ili pozitivni ekstrem. U 66% slučajeva "sustav" funkcionira, u 10-ak % je debelo prekapacitiran...ali u onih 10-ak % (pozitivnog ekstrema), sustav je toliko potkapacitiran da ne postoji. Gle čuda, u tih samo 10 statističkih posto ljudi stradaju, kuće gore, a hitne su prepune.

Pametne i normalne zemlje, ma što maloj Hrvatskoj govorili iz Europa, su oni koji imaju izdašne rezerve i odlične sustave civilne zaštite . Velike i moćne rezerve, koje nisu na platnom spisku kao profesionalci, nego su sastavljene od volontera, i ljudi koji o tome svemu znaju više nego profesionalci. Kod nas su ti sustavi "prije u doba mraka" bili u zajednici Tehničke kulture koja je sada (kao i mnoge druge) statističarska organizacija, sama sebi dovoljna. Najbolji način procjene šta i čemu nešto služi je omjer mase plaća uposlenika prema financiranim projektima. Sve gdje je masa plaća veća od mrtvi hod+projekti...ima prevelik broj statističara. Smisao svake organizacije koja postoji samo radi plaća...je khmm, upitan.

Evo primjer.
Bi li zapovjenik zazivao DA MU NITKO NE DOĐE NA TEREN, jer smeta pri gašenju, da ti ljudi imaju korektnu radio vezu, preko koje im se može zapovjediti da ostanu iza linije gašenja, sa samo par ljudi koji tu masu kontroliraju...informacijom. Od trenutka kada profići zaustave vatru, do trenutka kada ona opet plane na istom mjestu jer nije dobro sanirana zemaljskom silom, ne trebaju dani nego minuti i sati. Ti vojnici i civili sa lopatama i brentačama trebaju desetak minuta poslije, a ne dva dana iza, kada budu zgodni za postrojavanje i naslikavanje.

Za radio veze, postoje ljudi koji su bolji od svih koje imate kao "profesionalce" (izuzev onih koji su i hobisti)...radio amateri. Skoro su svi izgubili prostore za okupljanje, zakoni koje imamo i logika dobivanja sredstava za društva su gadni...ali radio entuzijasta, IMA.
Za kretanje po planini, nošenje kao mazge po 20-40 kila na leđima nemate samo GSS (koji nisu PROFESIONALCI!), nego i planinare, i njihovu elitniju skupinu vodiča (koji su nekoliko puta brojniji od GSS-a).
Za dronove, njihove pilote, i servisere, imate aero modelare.
Imate ljude za sve.
Sposobnije i bolje za te poslove nego su profesionalci. I koji obožavaju svoju tehniku, imaju specijalistička znanja i BESPLATNI su.
Ali s njima se ne možete naslikati, jer bi to značilo da znate što to znači sustav, drugi ešalon, pozadina i sve ono ostalo što ste do besvijesti koristili u Domovinskom ratu, a sada zaboravili, jer "profesionalac" ipak mora mučat' ako želi plaću, obvezan je ugovorom o radu i djelu, zar ne?
Oni koji obožavaju "profesionalizam" obožavaju i tajne.
Tajne su super...nisu transparentne...

21.07.2017. u 07:39 • 16 KomentaraPrint#

utorak, 18.07.2017.

Vojska ili Torcida, Hrvatski Vojnik ili Civilna zaštita


Sinoć je to ovako izgledalo. Prolazimo policijski punkt, iza nas bijeli kombi sa vojnicima.
Prate nas jer smatraju da znamo što ćemo i gdje.
Bili su djelomično u pravu, jer fronta je duga, i nama, laicima, izgleda svukud blizu kuća. Treba i prepoznati po noći sporedne ulice koje idu u brdo. Došli smo pola sata prije nego je lokalni zapovjednik pokrenuo tehniku prema nama i vatri koja se opasno približila.
Odabiremo točku, stajemo, i penjemo se uzbrdo, prema vatri.
Da vidimo opremu. Lake pješačke uniforme, i bilo što preko usta i nosa. Torcida, duge hlače, dugi rukavi, (marama preko usta, ponegdje ona sa plakata :-P).
Brzina uspinjanja i nosivost. Skoro su isti. Hrabro ludi, brzi, i jedni i drugi. Uzbrdo do zadnje kuće. Onda svi stanu. Čekaju zapovjedi. Koordinatore. Vatrogasci profesionalci još nisu tu.
Iz kolektivne memorije se pretresaju iskustva i poznate činjenice, ali ljudi koji bi prihvatili odgovornost početne obrane ima malo. Želiš li poslati nekoga tko te posluša preblizu vatri koja za trenutak može osvojiti zadnji red stabala? Nema radio stanica, zapovjedi, najave. manjak informacija je gadna stvar.
Dodatna oprema. Nema. Par motornih pila zuje u rukama ljudi čije su i kuće.
Tjelesno, vojnici, vjerojatno potuku u izdržljivosti sedamnaestogodišnjake (i potukli su pomažući) kao i ove sa trbuhom, ali nisu supermeni. Hrvatski Vojnik na požarištu, gordo zvuči, dobro je za moral...ali je li nužno?

Nisam siguran.
Vojnik je profesionalac, koji najveći dio svog ugovora uči i radi sa borbenom tehnikom. Veza, zapovjedni lanac, jasne zapovjedi, borbena sposobnost. Spremnost na žrtvovanje, ubijanje protivnika i obranu onih koji su im povjereni.
Na našem požarištu, bez dodatne opreme, bez taktičkih radio uređaja, bez specijalne opreme i mehanizacije. Moralom i opremom kao i ostali dragovoljci.
Mit o slanju vojske u požare počiva na doktrini ono i dsz koja je iz prošlog sustava, i vezan je za vojsku koja je bila logistički potpuno samostalna, sa svim rodovima vojske i ogromnom rezervom.
Za požare su slali vatrogasce, inženjerce...i na kraju prašinare, sa prašinarskom opremom. Primitiva, ali velika masa. Divovska radna akcija.
HV nije takva. To je profesionalna vojska, sa točno određenim udjelima vojnika, po zahtjevima NATO-a kojih se moramo pridržavati. Nije to vojska za gašenje požara. Tako ne piše u zahtjevima i planovima zajedničke obrane. Bar nikada nije objavljeno da su i vatrogasci.
Ukoliko šaljete vojnike na požar, šaljite inženjerce, motorne pile, cisterne, ako treba bagere. Poslati vojnika bez ičega i to kovati u zvijezde...baš i nije neki korak.
S druge strane, naučite mlade i one srednje dobi koji su to preskočili, osnovama civilne zaštite, odredite im mjesto, ulogu i dodjelite VOLONTERSKE ali dovoljno stručne zapovjednike i nekakav sustav koordinacije i komunikacije, dobiti ćete fleksibilnu i vrlo korisnu zaštitu ljudi i imovine na terenu, oslonac profesionalcima koji se onda neće pet puta vraćati na nešto što je trebalo ostati ugašeno.
Ne trošite ljude uzalud!
Razumijem zašto vojnik-general daje ostavku...

18.07.2017. u 16:09 • 18 KomentaraPrint#

Ma daj.... stvarno

tko je odradio posao institucija?

Policija, ona temeljna, odradila je blokadu prometnica, pazila na ljude, oslobađala prometnice za interventna vozila. Meni laiku su izgledali, ozbiljno, fokusirano i dobro.

Vatrogasci, ludo hrabri, umorni, kao da su im kamioni i crijeva srasli sa tijelom. Požrtvovni i nenaspavani. Profesionalnošću nadilazili povremeni nedostatak koordinacije. Ljudi za pet.

Prva pomoć. Spremna koliko može biti, u zemlji kojoj je glavna zabava Vlasti smanjenje izdataka za zdravstvo i neplaćanje kupljenih roba (pogledajte najave o neplaćenim računima bolnica, to je sustav).

Ljudi, civili, oni kojima vatra prijeti i oni koji su mogli gledati iz sigurne daljine i frknuti nosom na smrad plastičnog dima. Mogli su ali nisu. Puno dobre volje, srca, improvizacije i samoorganiziranja. Ljudi za pet.

Radijske postaje. Po meni radio Dalmacija je sa svojim pokrivanjem događanja bio dva koplja bolji od Radio Splita. Radio Dalmaciji čista petica za ono troje lutalica koje su koristile situaciju u kojoj su radile mobitelne veze, reportažna vozila i pokušaj da se sa terena, iako nisu uvježbani za procjenu krizne situacije, prenese nekakva informacija koja ima smisla.Ne besmisleno papagajsko ponavljanje nego živi hot-line! Privatna radijska postaja vs. HRT ..

Sustav? Ako su samoorganizacijske skupine sustav, onda je radio...ali ako se činovnici, administratori, koordinatori, upravljači i krizni manageri, nazivaju sustavom...onda su oni bili negdje daleko, a pitanja, tko i kako dolazi, tko koga vodi, gdje treba ići, tko je odgovoran, su ih uspješno zaobilazila... bili su odvojeni od stvarnosti (pogotovo u svojim besmislenim i prastarim izjavama, kojeg smisla ima reemitiranje satima iste izjave na radio Splitu, u situaciji koja se mijenja iz minuta u minutu), kao i ostatak Vlasti koji odmah nakon izbora zaboravi tko ih je tamo doveo. I kome su dužni...služiti pa onda voditi.

A pojaviti se dan poslije na besplatni ručak i podijeliti namještene osmjehe upravo onima koji su trebali biti...sustav... pa ne morate trošiti novce za to.
Podijelite to vatrogascima.
Kuna po kuna.

18.07.2017. u 11:32 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Opis bloga

Moja kocka putuje svemirom, zakačena na naš mali planet. Pozorno gledam, proučavam i snimam uokolo, a rezultat se vidi ovdje.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr

Asimilirano:

_OVOONO_
_ATEIZAM_
_SPOOKIE_
[

POSADA Kocke 16344 MkII:

_BORG QUEEN_
_EARTH-LINK_
Dva veterana:
_FIGHTER COMMAND_
_GROUND COMMAND_
Tvrdoglavi logističar:
_FERENGI JUNIOR_
(*-*)
_TRUTH DEPT_
_SCOUT UNIT_
_BEGOMLAT_(bego+zrakomlat)
_SUMSKA_VILA_
_SCOUT UNIT1_
_PRED-RADILICA_

BORGMAN's CREW

Mail to borgman9@gmail.com ili Skype borgman99999

Priča će nastaviti svoj život na ovom blogu.
Sve ono DRUGO... što se do sada skrivalo
u Nexusu Kocke možete pronaći na:
BORGMAN CUBE NEXUS