Još jedna nedjelja u planini. Već poznato kamenje, iako drugom stazom ispenjano. Bliže sprženim pocrnjelim granama drveća i po zemlji spaljenoj vatrom i kamenju bijelom od doživljene temperature. U stvari, kažu, kamenje nije živo, možda je ispravno reći, dokamenjene temperature, tko bi znao.
ovo je nedavno bilo zeleno
Prvi zadatak, pošumljavanje. Kratki motivirajući govor, kesa žireva, i jednostavan zadatak. Iskopaj (izbuši) rupu, ubaci žir, i ako uspije super. Ne uspije li, opet dobro. Kaže Vinči "sve je ovo bila golet, pošumili smo, prošao je požar, izgorilo je a mi ćemo opet pošumiti!"
materijal za sadnju
Šarene jakne su se bacile na zadatak, a ja (tamna ovca kao i obično), upotrijebio i rašlje. Molim lijepo, ako nešto izraste u nizu, drvored (hrastova medljikovaca), je khm...moj (i još vrijednih ruku, bilo je još onih koji vjeruju komadima žice).
žirevi traže svoje mjesto
Dom, mjesto gdje se pije čaj i kava, gricne štogod, i prikupi snaga. Zapravo, čini mi se kao i značenje riječi Dom kada je upotrijebimo u nekom osobnijem obraćanju.
Nakon toga odlazak do Lugarnice i čišćenje puta. Išlo je to, polako. Škare su velike, pila ručna, a oko nenaviknuto na pitanje što to smeta po stazi, a što ne. I naravno, ide i ono veselo pitanje, koliko temeljit treba biti. Bila je tu jedna rozasta jakna i koja je htjela svaki grm, kada ga već sređuje, uraditi to "kako treba"
:-), dok omanja kolona strpljivo cupka čekajući da začuju onaj zadnji "click" oštrica.
Ako želite vidjeti tko je na toj slici, morati ćete doći na stranicu HPD Mosor, potražite nas, školarce.
Mi znamo kome škare najbolje leže u ruci :-)
Kako je i vođenje izleta dio obuke, izmjenjivali se učenici na čelu. Na mjestu gdje "treba mislit", i svi do jednoga, zadubljeni u markacije i traženje one slijedeće, oslobođeni stega kolone skoro trčimo, i redom....zalutamo. Jer tako je jednostavno napustiti stazu označenu krugovima i crtama po stijenju i drveću u korist one koju je kroz travu ostavila kakva divlja životinja ili skupina lovaca. Priznajem, i ja sam se vrtio na jednoj ledinici u krug. Bez smijanja molim.
Famozna Lugarnica. Zidani objekt sa kaminom. U daljini Split u magli, a sve bliže, planinska simfonija u Grom duru. Potmula tutnjava bez prekida. U basu. Iskusna uha se okrenu prema tamo, daju prognoze, padaju "oklade"...(i opet, izgubio sam čokoladu, po narudžbi ne onu sa 90%, nego nešto slađe 60-ak %, biti će isplaćeno prvom prilikom). Ubrzano roštiljanje, "čvorologija".Promjena plana , i hrabro...nazad.
čvorologija, Vinči style :-)
sve počinje savijanjem konopa :-)
slika za dokaz kako se to dogodilo :-)
idemooooo, uz ritam nebeskih bubnjeva
a onda kiša
Ovaj put se nismo zaustavljali dok je kiša, pola sata prije najave sa meteo portala počela. Prvo polako, a onda sve jače. Vodič se samo smije "isto vam je pokisli 10 minuta ili dva sata ako se krećete", i osokoljeni i tvrdoglavi, i brzo i oprezno prema Sitnome Gornjem, pored autobusne stanice, prema spasu koji se zove konoba.
S nama jedan četveronožni prijatelj i jedan momčić, koji je već prošao onu dječju školu (a mama je odlučila proći onu školu za odrasle i povela ga).... da ga je pustila bio bi sat vremena prije nas na cilju. mali leti uz stalni osmjeh i neprestanu rijeku radoznalih pitanja.
Moj flis, na cilju, 3kg teži, od vode koja je očito odlučila, kako je to "netko" rekao pomoći stablima koje smo zasadili da narastu. Piva na kraju i pozdrav vozaču koji nas je po onim našim vrletnim putevima i serpentinama vratio ispravne kući.
I bi tako :-)
sve slike su vlasništvo ekipe iz planinarske škole Mosor, i nalaze se na stranicama HPD "Mosor"
Post je objavljen 23.10.2017. u 07:31 sati.