Borgman's cube
ponedjeljak, 04.03.2019.
Korupcija naša nasušna
Kada bi se upitali, ima li nekakva mjera za ocjenjivanje "koruptivnosti", vjerujem kako tu "tržište" i ponuda i potražnja igraju najvažniju ulogu. To bi moglo biti poimanje o važnosti nečijeg posla, utjecaja, i potrebe za utjecajem, podijeljeno sa osobnom etikom i preporukom (zadovoljnih korisnika).
Nemojte reći kako nikada niste bili korumpirani. Tople i zainteresirane oči, lijepa riječ, pohvala, kao i samo naznaka koristi do koje vam je stalo, dovoljni su za korupciju, a od toga zasigurno niste pobjegli. Korupcija koju želim istražiti nije tako jeftina, bez obzira na posljedice.
Jedna od teorija kada se zdravstvo korumpiralo, kaže, kako su to odradili gastarbajteri koji su se vratili u posjet svojima, našli se pred izazovom mnogostruko jeftinije zdravstvene usluge, ali sa novcem koji je mogao djelovati na svijest doktora, da malo zatvore oči pri brojanju ljudi u redu. To je dovelo do sadašnjih nivoa "poklona"... koji ponekad spase goli život., a ponekad učine i prava čuda.
Korupcija je zaobilaženje procedura, kreativni proces traženja najjednostavnijeg i najjeftinijeg puta do nositelja glasa, usluge, koji je potreban. Pristojno, i društveno prihvaćeno ime je "lobiranje".
Iskreno, jedan manji period u svom životu sam govorio "Daj Bože da me netko poželi korumpirati/podmititi!" Strašno zar ne? Mislio sam popustiti, provaljati se kao i drugi, možda čak i učlaniti se u Stranku.
Sva sreća za moju smrtnu dušu, delirij je prošao, ponovno sam svoj, ali je ostala trauma. Po zakonu ponude i potražnje, zadnjih petnaestak godina nisam radio niti jedan posao koji bi korumpiranjem proizveo bolji efekt , bolji nego što bi dobili uobičajenom procedurom moje etike pri radu. Dakle nevažan sam. Super.
Dušebrižnici dragi, imam odgovor i na vaše pitanje, jesam li ja koga korumpirao? Jesam naravno. Više puta, sa osmjehom na licu i ispražnjenog džepa. Znam i ja kako se to radi, ponekad na mjestu bez svjetla, u garaži, u šumi, ili prikladnije, na šanku.
A sada par crtica iz povijesti. Ja, pisac ovoga članka, u svom području čak i poznat kao inovator i mali proizvođač, jednoga dana zaključim kako bi mogao popraviti svoj biznis. Riješim potražiti pomoć Države, u jednom važnom hrvatskom gradu, u još važnijoj instituciji. Odradim prezentaciju, podijelim elaborat u više kopija, i na pitanje "Koliko to sve košta?", odgovorim kao iz topa. Odgovor je bio, duboki muški glas "Može , meni pola"
Ako se pitate jesam li tada korumpirao nekoga...nisam. Promijenio nekoliko boja semafora, i pokupio se iz sobe. Jesam li ga prijavio? Mogu li pitati, kome?
U drugom hrvatskom gradu, kada su me dovukli na sajam, pod izlikom kako mi žele dodijeliti diplomu za rad na unaprijeđivanju te grane poljoprivredne proizvodnje, nakon 900 prijeđenih kilometara u jednom smijeru, i smrzavanja za štandom...tu diplomu dodijele... sinu lokalnog glavonje. Ups. To nije bila korupcija, nego omalovažavanje.
U mom gradu, pod opustošenim Marjanom, ne trebate ni tražiti ništa.
Ono što Vas tamo čeka je slično ovome..
https://www.youtube.com/watch?v=yKIE3IUkkp8
Ovo gore sam izveo u jednom ministarstvu drage naše. Samo jednom je uspjelo. Jbg. nemam "rodijake" na pravom mjestu.
I da Vam pomognem, postojeće stanje je zacementirano..i biti će ...još gore.
