Borgman's cube
četvrtak, 07.02.2019.
Homofobija ili zdrav razum
Na ovaj post me potaklo pisanje o Šprajcu.
https://net.hr/danas/svijet/sprajc-opet-sokira-sto-je-na-kraju-ustanovila-hrvatska-lgbt-komisija-za-cudorede-sto-ce-srpska-premijerka-biti-djetetu/
Kako ne bi pisao o onome o čemu su drugi pisali, prvo pročitajte, bilo je po portalima.
Da okrenemo malo "pilu naopako". Smatram kako su sadašnji zakoni potpuno seksistički i diskriminirajući prema muškoj gej populaciji. Njima je dozvoljeno zasnivanje zajednice, ali djecu mogu samo usvajati. Ne mogu ih i rađati. Neopisiva nepravda, i čudi me kako o tome nemamo demonstracije na svakom kutu.
Nemojte sada o tome kako je biologija i Majka Priroda tome kriva. Nije.
Krivi su samo Ljudi koji su u okviru svojih skučenih mogućnosti pomislili kako se tehnološki nalazimo u svijetu koji bi trebao zadovoljiti sve prohtjeve, osigurati svima nesmetan razvoj, na koju god stranu požele, i kako nam je kao Gospodarima Planeta skoro pa sve dozvoljeno.
Naravno, pri tome zaborave kako su im etički standardi stari dvadesetak godina, a Priroda samo 4 i pol milijarde. Godina...a od toga parsto tisuća u obličju koje imamo.
Idemo tehnološki pogledati stvar. Žene su 50% čovječanstva, sa jedinstvenom mogućnošću rađanja. Muškarci čine drugih 50%. Ima li među njima onih koji smatraju, ili bi bili sretniji drugim rodom? Svakako. Glavnina društava na našem planetu su patrijarhalna. Često i mizogina. Temeljno, nepravedna. Čak i u najbogatijim zapadnim zemljama, kapitalizam se pretvara u socijalizam, kada se radi o ženama, u pokušaju da se prikrije, kako razlika u spolu uvjetuje i razliku u osobnom razvitku, primanjima i problemima samostalnosti. Pogotovo, ako je žena i majka.
Ima li ljudi koji imaju obje rodne karakteristike? Ima. Ima li onih koji u sebi imaju proizvodnju hormona za oba spola? Ima. Ima li... sve ima.
Ima li u tome svemu i barem malo pomodarstva. Ima i toga.
Do čega smo tehnološki uspjeli doći u ovo naše doba? Pa recimo da smo na pola puta. Imamo hormonske terapije i plastičnu kirurgiju. Sve ostalo je ili nepostojeće, ili u početnim fazama razvoja.
Genetika nam je još uvijek na nivou da ne dopušta kloniranje, a tehnike stvaranja klona, su opet puno bliže ženskom spolu (one mogu biti surogat majke same sebi), nego muškom.
Dakle, posjedovanje maternice (jajnika) uvjetuje mogućnost rađanja, još ne postoji metoda kloniranja organa ili stvaranja organa kojih nema, i naposlijetku, kombinacija žena u muškarca, čak i po našem Ustavnom sudu može proći i samo na osnovi hormonske terapije, dok je druga varijanta, muškarac u ženu, daleko više tehnička.
Gdje smo etički? Recimo da se približavamo nekakvoj ravnoteži, gdje bi stigma "morala zajednice", uskoro trebala biti potisnuta pred slobodom odabira. Na ovo se propnu svi koji misle kako je samo njihovo "normalno". Najjači argument "moralista" je kako će na taj način djeca biti iskvarena, pretvorena u nešto što nisu. Kako će nove generacije (valjda kao i oni koji to stalno rade, politički), promijeniti stranu iz mode, ili da nekome napakoste.
Kao i obično u krivu su. Jedno interesantno istraživanje na tu temu je pojasnilo kako je među sisavcima, onih koji osjećaju naklonost prema istom spolu, oko 1-2%. Priroda je to dobila, stalnim križanjem gena, i takve su karte podijeljene. Što se dogodi? Formiraju se parovi, i kako se radi o istom spolu, nemaju djece. Jedinke ostaju usamljenici......Gen se ne prenosi kroz to koljeno možda se pojavi negdje u budućnosti, i 1-2% je konstanta. Nema ih više, a ni manje.
Kod ljudske populacije, kako je kod većine religija, iz vrlo praktičnih razloga, i patrijarhata, i mizoginije, i potrebe za ljudskom radnom snagom, novim radnicima i ratnicima, kao i uslijed visokih smrtnosti novorođenčadi, istospolna veza bila na neki od načina zabranjena, onda se dogodio jedan drugi efekt. Muškarci koji su bili homoseksualni, oni su se ženili, a žene, jer im to ni društvo, ni znanost nisu mogli pojasniti, ili ih od toga zaštititi, su bile, na neki način silovane. U oba slučaja, gen se širio, i postotak povećavao. Tako danas, nemamo samo 1-2%, nego više (što je vrlo očito)...
Naravno ne treba zaboraviti ni onaj "praktični dio" gdje je iskazivanje istospolne naklonosti značio probitak u društvu moćnih. Taj dio bih prije povezao sa oportunizmom nego sa homoseksualnim opredjeljenjem
Uostalom, ako želite vidjeti kako izgledaju znanstveni radovi na tu temu, ima nešto i na hrvatskom jeziku
https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos:955/preview
I da se vratimo na Šprajca.
Smatram li kako je on homofob? Ni slučajno. Postavio je pitanje koje se ne postavlja, zato jer je LGBT zajednica financijski moćna, glasna kao nikada prije, i zato jer postoji kolektivni osjećaj krivnje prema njima, jer se osvješćuje jedan od problema društva.
Hoće li to pitanje postaviti dijete samo, svojim roditeljima, ulični klinci, ili itko drugi? Hoće. Ma koliko i EU Komisija zabranjivala imenice otac i majka. Roditelj 1 i 2, jako sliče na zamjenicu Ono, a niti jedan fiškal, dekretom, ma koliko to želio ne može promijeniti trenutnu znanstveno fizičku istinu kako samo 50% populacije može imati potomstvo. I da se zovu Žene....i majke, ako to požele.
Ono što je beskrajan napredak, i prava socijalna pobjeda civilizacije, nakon jako dugog vremena je da ta uloga majke, nije obvezna, i da je pod potpunom kontrolom Žene, da je 50% stanovništva ravnopravno drugoj polovici...i da nitko, ni po kojoj osnovi nema pravo kontrole nad ičijim reproduktivnim organima, bili to muškarci ili žene. Ma koliko to želila, ili joj trebalo, pravo na kontrolu nema ni Država, a ni Europa.
A samo na kraju jedna jednostavna stvar. Naše društvo ima u svojoj srži jako nepravedne zakone prema samcima također. Od ostavinskog prava, preko viših poreza, manjih socijalnih prava...zašto se na tu temu ne podignu glasovi? Ili je naše društvo samo potpuni privid ravnopravnosti, koji prema svima koji nisu po vrlo strogim mjerilima "normalni"...nemilosrdno upotrebljava poluge , kako bi nas uprosječili i "izravnali".
