Crna svjetlost

30.04.2021., petak

Infarkt i nastavak oporavka

Dani mi polako prolaze. Polako prolaze u bolovanju, za koje na kraju ne znam kada će se završiti. Bio ponovo na nekoj kontroli i predloženo mi je da još jedno mjesec dana budem na bolovanju. Što mi malim dijelom odgovara, dok drugim dijelom baš i ne. A znam i svjestan sam da zbog te bolesti srca i infarkta moram biti pažljiv, da ne srljam na posao i u bilo kojem drugom pogledu.

Da, još ću neko vrijeme morati biti na bolovanju. Što me baš ne oduševljava. Ali nakon srčanog infarkta svjestan sam i znam da moram biti posebno pažljiv. Posebno što se posla tiče, te stresa i ini stvari. Jer imati infarkt nije mala stvar. Da ne srljam na posao. Prihvatio sam biti još malo na bolovanju, mada se osjećam svakim danom sve bolje. A opet ima trenutaka kada osjetim da još se nisam potpuno oporavio. Da me srce i tijelo upozori na to da sam imao infarkt.

Ovih dana osjećam promjenu vremena. Zato se i osjećam dosta čudno i slabo. Ne znam kako bih opisao taj osjećaj. Što je znak da još nisam dobro. Da se nisam u potpunosti oporavio. Te da moram još malo poraditi na oporavku. I strpjeti se oko oporavka. Jer imati srčani infarkt nije mala stvar.

I baš u tim trenucima kada se osjećam dobro leži zamka. Pomislim da je konačno krenulo na bolje i onda se dogodi promjena vremena ili malo veći napor, i odmah se tijelo pobuni i javi da usporim malo i pripazim. Jer unatoč tome što se tijelo i srce oporavlja polako, ipak im treba još vremena da se u potpunosti oporave. Ako je to uopće moguće, jer sada nakon infarkta ništa više ne će biti isto. I na to se sada moram priviknuti
.
Moj pokojni otac je isto imao srčani infarkt. Dva puta. I nakon drugog su mu ugradili onaj pacemaker. I do smrti mu promijenili više od pet komada. Mada je prošlo više od pet komada. I mada je od očeve smrti prošlo više od 12 godina, još uvijek je pomalo živo sjećanje na tu njegovu bolest. I sjećanja žive. I vidio sam da je taj infarkt dosta težak i ozbiljan. A tek sada kada sam i ja osjetio infarkt vidim koliko je taj infarkt teška bolest i da sa time nema zezanja. Tek kada osjetiš neku bolest na vlastitoj koži otkriješ koliko je bolest ozbiljna stvar.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: srčani infarkt


- 19:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.04.2021., ponedjeljak

Svaštara 9. dio

Još uvijek sam na bolovanju. Ovih dana ću vidjeti koliko ću još biti na bolovanju ili se vraćam nazad na posao. Jer moram na kontrolu. Moram priznati da me pomalo to bolovanje već psihički ubija. Osjećam se dobro, ali još nisam siguran. Ovako kada ne radim sve je dobro. Osim u ponekim trenucima kada možda pretjeram u nekom privatnom poslu. I tada osjetim u grudima da mi se srce buni. A i sve zavisi od vremena vani. Ali volio bih znati kako bih se osjećao pod pritiskom na poslu i ostalim stvarima koje posao donosi. Ali znam da ne smijem pretjerivati. Moram biti pažljiv, jer ne bih želio da mi se ponovi taj infarkt.

Tako se nekako osjećam ovih dana, dosta psihički iscrpljen. Ali ne i fizički, jer sam se dosta odmorio. A i opustio od posla. Tako da se već sada osjećam da nervozno i u panici od trenutka i dana kada ću se morati vratiti na posao. Jer posao i radna okolina nisu baš sjajni. Kolege su dosta nezgodne. I to me radi nervoznim, kako će taj prvi susret na poslu nakon povratka na posao. I nešto mi govori da bi stvarno mi neki pakao mogli priuštiti. Jer su takvi kakvi i jesu.

Inače, ovih dana sam se ponovo malo okušao u pripremi nekog novog jela. Na mreži svih mreža sam našao neki odrezak od soje sa još nekim dodacima od povrća. I kako sam željan nekih novih jela, da malo obogatim svoju prehranu odvažio sam se da si ih pokušam pripremiti. I kako to biva, nekako mi nisu baš uspjele. Smjesa je možda dobro pripremljena, ali kod pečenja na tavi su mi se raspale, jer te odreske nisam izgleda dobro stisnuo ili što li već. A možda sam i u pripremi smjese sam krivo uradio. Ali ipak, jelo je izgleda ispalo jestivo, jer bilo je ukusno.

Unatoč tom pomalo neuspjehu ču se nastaviti baviti kuhanjem. A i usput pokušati mijenjati svoje prehrambene navike. Jer željan sam promjene u tom dijelu svog života. I nadam se da ću s vremenom uspjeti. A za ostalo ču još vidjeti. Jer nikako da se riješim loših navika. Koje su me toliko uhvatile da više ne znam od očaja što bih i kako ih se riješio.

Pišem ove retke, jer negdje moram svoje misli i osjećaje isprazniti. Nemam gdje se izjadati. Da nema ovih blogova ne znam kako bi čovjek živio. Ipak ima nešto dobro u njima. Da negdje se možeš pokušati pisanom riječi izraziti. Da nema tih blog servisa trebalo bi ih izmisliti ponovo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

- 16:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #

07.04.2021., srijeda

Svaštara 8. dio

Mada ne objavljujem tekstove redovito, ipak vas pratim koliko stignem. A i što se događa ovdje. I na žalost saznao sam žalosnu vijest o blogeru „Sjedokosi”. Koja me je ražalostila. Nemam riječi kojima bih opisao kako se osjećam. Sve više nas polako napušta ovaj svijet. Oni najbolji uvijek najprije odu.

Ražalostila je i mene vijest o „Sjedokosom”. Ne mogu pronaći riječi sa kojima bih se oprostio od njega. Jer kako se oprostiti se od nekoga tko nas je svojim pjesmama neizmjerno obogatio. A i više od toga. Vi koji ste ga bolje poznavali to najbolje znate. Stoga vas molim da mi ne zamjerite što ne mogu pronaći riječi, jer teško mi je naći riječi u takvim situacijama. Počivaj u miru, Sjedokosi.

Inače, kod mene nema ništa novo. I dalje se oporavljam od srčanog infarkta. I dalje pokušavam promijeniti stil života i svega vezano uz taj oporavak. Još ne znam koliko će mi trebati vremena, ali to nije važno. Glavno mi je da se pokušam što bolje oporaviti. Jer zdravlje je najvažnije. I još puno će mi trebati da sve dovedem u neki redi normalu. Ako je to moguće.

U međuvremenu se i dalje bavim nekim lakšim aktivnostima. Pokretanjem nekih novih blogova, radim i neki goblen, a i dovesti u red svoj život. Koji je dosta izokrenut sa svim tim nekim novim događajima. Učim se polako pripremati neka nova jela i kuhati dalje. Mijenjati prehrambene navike. Ali vjerujem da će s vremenom se to dovesti u neki rad. Sada imam vremena za učenje kuhanja nekih novih jela, ali kako će biti kada se vratim na posao, ne znam. Puno je nepoznanica. Ali s vremenom će se i one riješiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: bloger


- 20:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.04.2021., nedjelja

Svaštara 7. dio

Evo, prolaze polako i ovogodišnji uskrsni blagdani. Moj prvi blagdan nakon srčanog infarkta. Koji je bio upozorenje da pripazim na svoje zdravlje malo bolje nego li sam do sada pazio. Trudio sam se paziti, ali očigledno je da je stres i šokovi koje sam imao zadnjih godina, te neke bolesti koje sam prebolio zadnjih godina i još podosta toga imalo utjecaj na to da ga ipak doživim. Te sada moram nekako živjeti sa time da sam imao srčani infarkt.

Moj oporavak polako ide dalje. Izgleda da ću još ovaj mjesec biti na bolovanju. Ali nema veze. Jer važno je da se pokušam što bolje oporaviti. Još uvijek osjećam u nekim situacijama da nisam spreman za povratak na posao i da nisam još uvijek dobro. Posebice osjećam promjenu vremena. A i kada malo više pretjeram u nekim poslovima i naporima.

Živim sam, pa sve mora sam da radim. Od nabavke, kuhanja, spremanja i tako dalje. Kada se čovjek nađe u ovakvoj jednoj situaciji, onda tek posebno shvati koliko je teško biti sam, bez voljene osobe. Bez društva sa kojim bi čovjek podijelio svoje brige i probleme. I moram priznati bolno je to i teško. Jer kroz sve sam moraš prolaziti. Znam da imam sestru i njezinu obitelj. Ali oni ne mogu svaki puta mi priskočiti u pomoć. Ali ipak bilo bi ljepše da imaš nekoga, pa da ti bude lakše. Živjeti se mora živjeti dalje nekako.

K sestri nisam išao ni za ove blagdane. Što me jako boli, jer volio bih da možemo zajedno ih proslaviti. Kao obitelj. Ali još se ne osjećam spremno za taj put do nje. Ipak imao sam srčani infarkt prije nepunih mjesec dana. I ne valja se preopteretiti tako rano sa tim putem. Ipak moram prijeći preko 100 kilometara do nje. I promijeniti nekoliko autobusa. Koji ne voze tako često u ovo doba pandemije. A i ta sama pandemija isto me sprečava da idem k njoj. A i moju sestru također.

Polako se učim kuhati neka nova jela. I kombinirati neka nova jela. I moram priznati da je lijepo se posvetiti kuhanju. Razmišljati što da si skuhaš, kako da nešto skuhaš. Tražiti po raznim kuharicama, uglavnom po kuharicama na mreži svih mreža, informacije kako se neka namirnica priprema. Kako je pripremiti. Sa čime je pripremiti. Lijepo je i zanimljivo to kulinarstvo. I ako mi ubuduće vrijeme bude dozvoljavalo, sve više se posvetiti tom kuhanju.

Te zadnjih dana razmišljam pokušati pokrenuti neki novi blog, u kojem bih pokušao da pišem o svojim kulinarskim uspjesima i neuspjesima. O svojim iskustvima u kuhanju i svemu što je vezano uz to kuhanje i ine stvari. Ali još ću morati razmisliti o svemu tome, jer još jedan blog bio bi previše.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: Uskrs, obitelj


- 19:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Sretan Uskrs

Svim dobrim ljudima koji danas slava blagdan Uskrsa i uskrsnuće Isusovo:

Želim da praznik Kristovog uskrsnuća, kao najradosniji dan u godini za sve vjernike i vjernice, dočekate i provedete sa svojim najbližima, okruženi ljubavlju, srećom i Božjim blagoslovom.

Sretan Uskrs!

Crna svjetlost

Oznake: Uskrs


- 11:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

18.03.2021., četvrtak

Još malo o infarktu

Da, baš me je taj infarkt dobro uzdrmao i opomenuo. Dobro me je ošamario, da ovako više ne mogu. A zadnjih nekoliko mjeseci sam imao dosta upozorenja koji su me upozoravali što mi slijedi, a ja se na to oglušio. Ali sada nema smisla plakati nad time, već prihvatiti situaciju i nekako nastaviti živjeti sa time. Jer druge mi nema.

Da, imao sam i sreću u tome da sam na vrijeme sam prepoznao što bi moglo biti problem sa mnom. Mada nisam stručna osoba što se medicine tiče. Ali sam bio upoznati sa simptomima koji ukazuju na moguć srčani infarkt kao laik, odmah sam potražio pomoć. Koju sam dobio od djelatnika hitne pomoći do djelatnika u bolnici. I koji su nakon odrađenih nekih pretraga potvrdili mi da je stvarno bio srčani infarkt. I odmah od početka se trudili da me smire da se ne brinem. Što mi je pomoglo.

Sam EKG izgleda jedva je pokazivao neki problem sa srcem. Ali tek kada sam došao u bolnicu i kada su mi u razmaku od nekih sat ili dva izvadili krv, pokazalo se da je bio infarkt. Jer su prema nekim nalazima u krvi uvidjeli što nije u redu. Te su odmah mi počeli davati neku terapiju. I uputili me na taj neki zahvat u drugu bolnicu, gdje su mi ugradili stent. Što je izgleda pomoglo da se sve smiri. I pomogne mi u oporavku. Koji će potrajati još nekoliko tjedana.

I cijelo to vrijeme sam ležao na intezivi, priključeni na neke aparate. I nisam se smio baš dizati iz kreveta. Da mi ne pozli još jednom. I to mi je bilo teško, jer nisam navikao da toliko ležim priključeni na aparate i kisik. Ali morao sam izdržati, jer samo tako sam mogao se oporaviti. Naravno uz uzimanje lijekova, što kroz injekcije, što kroz tablete.

Vjerojatno tom infarktu je dijelom kumovalo i to moje pušenje, ali možda nije bio glavni uzrok. Jer zadnjih nekoliko godina sam imao problem i sa masnoćom i još nekim stvarima. A i kako izgleda da imam problema i sa nekim zaliscima, koji se kalcficiraju (ako sam dobro napisao riječ?), jer su mi uradili i ultrazvuk srca. I doktori me upozorili na to. Te vjerujem da su sve te stvari utjecale na to što mi se je dogodilo, u kombinaciji sa stresom i još nekim stvarima.

Imao sam jednog cimera u bolničkoj sobi, koji je isto imao drugi infarkt. I kako mi je pričao nakon prvog, koji ga je pogodio prije nekoliko godina, prestao pušiti i pazio na masnoće i ine stvari. A i trudio se paziti, ipak ga je pogodio i drugi infarkt. Tako da sam ostao i tu iznenađeni, jer ipak čovjek se je pazio. A mlađi je od mene nekih četiri godine. I moram priznati da mi nije jasno kako ga je onda pogodio infarkt. Te mi to govori da danas pomalo pravila koja su nekad bila više ne vrijede.

A sada pomalo i polako se navikavam na ovaj novi život. Pokušavam se šetati malo, do obližnje trgovine i nazad. Laganim korakom i šetnjom. Ali moram priznati da ipak osjećam da sam još slabi. I da srce javlja da lakše malo idem. I baš u tome leži zamka, što se osjećam dobro, i odem u kratku šetnju oko zgrade i odmah me srce upozori da ne pretjerujem. Da još nije spremno za veće napore.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: infarkt


- 19:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.03.2021., srijeda

Moj prvi srčani infarkt

Evo da se ponovo javim nakon nekoliko tjedana izostanka sa ovog bloga. I u ovih malo više od dva tjedna dogodio se je jedan od mojih najvećih strahova, a taj strah je da mi se dogodi srčani infarkt. I na žalost prije jedno desetak dana mi se je taj strah dogodio i ostvario. Strefio me prvi srčani infarkt, ne ću napisati iz čistog mira, jer mi je tijelo javljalo zadnjih nekoliko mjeseci, a možda i duže, da bi me mogao taj infarkt strefiti. A ja nisam baš povezivao da bi to moglo biti uskoro.

Bilo je to prije nekih desetak dana, u nedjelju popodne oko 15 sati i 40 minuta, 07. Ožujka. I to za vrijeme mog nekog popodnevnog odmora kada sam radio neki goblen. Prvo me je u glavi se pojavio neki val topline. I koje je polako prešao u bol i pritisak u prsima i postepenim početkom otežanog disanja. Te se nastavio sa pečenjem negdje u jednjaku i trncima i bolovima u lijevoj ruci te u desnoj. Sa obilatim znojenjem i pomalo vrtoglavicom. A i još nekim simptomima kojih se ne mogu baš svih sjetiti.

I tako me je to držalo nekoliko minuta, dok nisam shvatio da bi ti simptomi mogli biti simptomi srčanog infarkta. Ali kako nisam bio siguran je li to to, nazvao sam hitnu pomoć i objasnio im što me muči, te mi preporučili da popijem neke lijekove koje sam koristio. I ako ne pomogne da ih nazovem nakon jedno dvadeset i koliko minuta. Ali nikako po tim lijekovima nije pomoglo, nazvao sam ih ponovo i došli su dobri ljudi iz hitne pomoći i pregledali me i rekli su da nije dobro i da ne mora biti odmah taj infarkt. Ali da ipak odem sa njima u bolnicu na daljnje pretrage.

I nakon nekoliko pretraga naši vrli doktori na hitnom prijemu su ustanovili da je ipak srčani infarkt i da moram ostati u bolnici i d obavim neki zahvat i dodatne preglede i liječenje. I tako sam privih nekoliko dana ostao u varaždinskoj bolnici na intezivnoj njezi. I sredinom prošlog tjedna su me odvezli u čakovečku bolnicu, gdje su me pregledati i obavili korononarografiju. I ugradili mi jedan stent. Nakon čega sam imao kratko mučninu, ali to je izgleda bila reakcija na kontrast, koliko sam shvatio doktoricu. Ali uspio sam se oporaviti od toga, te me u petak prošli tjedan vratili u varaždinsku bolnicu, gdje sam nastavio oporavak. Do današnjeg dana, kada sam pušten na kućnu njegu.

I eto tako sam se lijepo proveo zadnjih jedno desetak dana u nekoliko bolnica. I nakon čega se osjećam puno bolje, ali ne sasvim odlično kao prije. I morati ću nastaviti se liječiti kod kuće. Uz uzimanje nekih lijekova, te se ostaviti pušenja, smršaviti i promijeniti prehranu i životni stil općenito, da me ne pogodi ponovo neki novi srčani infarkt. Koji bi mogao biti puno teži i ozbiljniji.

I tako sada ću polako se morati oporaviti u svemu. I odreći se mnogih loših navika. I steći neke nove i bolje navike. Dobri doktori su mi rekli da sam imao dosta sreće u svemu tome, jer su neki znali dobiti i četiri stenta odjedanput. Te prošli i puno gore. A neko mi je rekao da je bilo i dobro da sam mirno uspio reagirati i dobro, jer tko zna kako je moglo biti puno gore. Na čemu sam sretan i zahvalan.

Naravno pri svim tim pretragama našli mi i još neke dodatne probleme, na koje ću morati obratiti pažnju i paziti, jer bi mi i oni mogli raditi probleme. I odlaziti na neke kontrole. Te početi sa više boravka vani i u šetnji. A i još mnogim drugim promjenama u životu. A kako će ići vrijeme će pokazati. Ne zamjerite ako sam što krivo napisao, ali ovo je samo moj način na koji sam pokušao opisati što mi se je dogodilo. Ima još puno događaja i priča i ostalog o čemu bih mogao pisati. I nadam se da ću uspjeti pisati jednom prilikom. Ali još ćemo vidjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: srčani infarkt, kononanografija


- 18:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #

28.02.2021., nedjelja

R.I.P Milan Bandić

Danas me je iznenadila smrt zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Cijeli dan razmišljam što da napišem o tom čovjeku. I ne znam što bih napisao. Bio je takav kakav je i bio. I kao čovjek i kao gradonačelnik. O pokojnom se piše i govori sve najbolje. Povijest će mu suditi. A nama ostaje da nastavimo živjeti dalje. Jer život ide dalje. Živjeti se mora dalje.

Iskrenu sućut želim obitelji Milana Bandića! Iskrenu sućut želim svim građanima grada Zagreba!

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: Milan Bandic


- 16:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

23.02.2021., utorak

Svaštara 6. dio

Evo da se malo javim. Opet me nije bilo duže vrijeme. Jednostavno zbog svih briga i obaveza ne stignem napisati nekoliko redaka za ovaj blog. Pa, eto da se pokušam kratko javiti sa ovih nekoliko redaka pisanih riječi.

Ja sam uglavnom dobro. Pišem uglavnom dobro, jer ovo ludo vrijeme vani me ubija u pojam. Ponajviše zbog srčanih problema, tlakom i debljinom koja me ponovo muči. Ali ide nekako. Po tko zna koji put ponovo pokušavam da smršavim i na nekoj dijeti sam. I zadnjih dana nekako manje pokušavam jesti nego li inače jedem. Sa nadom da će mi pomoći da izgubim koju kilu. A koliko ću uspjeti, vrijeme će pokazati.

Sa srcem i tlakom i dalje se hrvam. A i sa pokušajima da obavim neke preglede. U bolnicama uporno ne žele da obavljaju preglede zbog pandemije. A odlazak u neku privatnu kliniku ne mogu da si priuštim, jer traže da im se plati. A to si ne mogu priuštiti. Tako da muku mučim dok ne nađem neko rješenje. Ali valjda će se uskoro i to popraviti.

Srećom još radim, na čemu sam zahvalan. Mada posla nema više toliko kao prije. Pa smo svaki čas na nekom prekidu rada. Te uživam svako malo u odmoru kod kuće. Pokušavajući se baviti nekim drugim stvarima. I ne žalim se, jer ipak moram biti sretan na tome što radim. Jer imati posao danas je pravo malo bogatstvo, unatoč tome što je plača mala.

A da ne zahrđam u pisanju, pišem redovito tekstove za jedan drugi blog. Pod istim imenom „Crna svjetlost”. Ali ga pišem u Wordpress-u. Točna adresa je:

Crna svjetlost

I na njemu nastojim pisati o dosta stvari. Ukoliko me želite pratiti na njemu, pokušajte pritisnuti na malo prije napisani link i provjeriti. Volio bih da mi u komentaru napišete da li ste uspjeli ga otvoriti i što ste pročitali.

A što se ostalog tiče, nadam se da ću uskoro pisati i naći vremena da više pišem o tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: blog


- 21:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

30.01.2021., subota

Svaštara 5. dio

Evo, prošlo je mjesec dana od kada sam se zadnji puta javio i pisao neki tekst za ovaj blog. U međuvremenu sam samo objavio tekst o našoj legendarnoj glumici Miri Furlan, koja nas je nedavno napustila. I koja je obilježila svojim ulogama naše živote. I zauvijek ostaje u našim sjećanjima.

Da, napustila nas je Mira Furlan. Legendarna glumica ovih prostora. I koja je svojim ulogama obilježila našu mladost. A mi smo joj se lijepo odužili, da je morala napustiti ove prostore da bi otišla u daleki svijet. Gdje je svojim ulogama još više potvrdila svoj legendarni status glumice. Ne moram vam pisati puno o njoj, jer njezine uloge najbolje pričaju kava je glumica bila. A i što je sve prošla u svom životu. I što su joj pojedinci priuštili svojim ponašanjem.

Sjećate se sličica „Životinjskog carstva”. Ja da. Prije oko četiri mjeseca sam si nabavio album u kojem se sakupljaju te sličice. Nakon nekoliko mjeseci razmišljao o tome da si ga nabavim konačno sam se odlučio na taj korak tada. I otada sam sakupio oko polovice tih sličica. A i dosta duplih sličica mi se je u međuvremenu se je sakupilo. Te sam prije jedno dva tjedna polako počeo da mijenjam duple sličice sa ostalima koji ih sakupljaju. I na taj način sam već sa nekoliko njih uspio zamijeniti dosta sličica. I to mi je jedno lijepo iskustvo.

Posebno u tome što vidim da nisam jedini koji sakupljaju te sličice. A i u tome što ću na kraju imati jedan album sa sličicama životinjama ispod kojih se nalazi kratak opis te životinje. I ostane ti lijepa uspomena nakon što ispuniš cijeli album.

Lijepa je to animacija, to sakupljanje sličica životinjskog carstva. Ali je dosta skupa animacija. Jer jedna čokoladica sa tom sličicom košta malo više od 3 kune. Zavisi gdje se i u kojoj trgovini kupuje. Tako da zbog cijene te čokoladice sakupljanje može potrajati. Jer iziskuje dosta novaca. A da ne pišem da se sakupi sa time dosta duplikata, koji se onda mogu sakupljati. Ali na kraju ipak se donekle isplati, jer ostaje lijep album sa sličicama i opisima životinje na slici. I pokupi se na kraju i neke nagrade, jer na zadnjem listu u albumu se mora zalijepiti neki trokutić sa brojem. I ako želiš možeš pokupiti neke nagrade u obliku nekog paketa slatkiša ili nekih igraćih karata ili neke društvene igre. Naravno, ako se želi pokupiti ta nagrada.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: životinjsko carstvo


- 17:47 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.01.2021., subota

Mira Furlan

Ovih dana nas je iznenadila smrt naše drage i vrle glumice Mire Furlan. Hrvatske glumice koja je obilježila svojim ulogama hrvatsku glumačku scenu. A neki manje vrli ljudi su joj se zahvalili sa nekim svojim prljavim podvalama i otjerali je iz Lijepe naše.

Da, i mene je iznenadila smrt legendarne hrvatske glumice Mire Furlan. Sjećam je se iz djetinjstva kada je svojim legendarnim ulogama glumila u još legendarnijim serijama i filmovima. I obilježila hrvatsku glumačku scenu 80-ih godina prošlog stoljeća. Ali su je neki ne tako normalni ljudi svojim podlim podvalama otjerali iz Lijepe naše. I nastavila je svoj rad u dalekom svijetu. Gdje je, vjerujem, nastavila postizati odlične rezultate u svojem radu.

Žalosno je da su ti neki pojedinci mogli uraditi nešto takvo prije puno godina jednoj takvoj vrsnoj glumici. Ne sjećam se što se je sve zbivalo, ali kada danas razmislim malo bolje, nije bilo lijepo od tih ljudi da se tako ponesu prema njoj. Što god da je bilo, nije se trebalo ponijeti prema njoj tako. I sada će se svi ti isti ljudi vjerojatno posipati pepelom i tko zna što, ali šteta je urađena. A moglo je biti sve drugačije i bolje. Žalosno je da smo mi ljudi spremni učiniti nešto takvo prema jednom čovjeku.

Sjećam se i uvijek ću se sjećati Miru Furlan kroz njezine vrsne uloge u mnogim serijama i filmovima. I tim ulogama obilježila dio mog djetinjstva i odrastanja. Bilo bi predugo da bih spomenuo sve njezine uloge, a i ne znam od koje bih počeo. Jer sve njezine uloge su toliko dobre i omiljene da bi bilo nepošteno jednu staviti pred drugu. Jer svakom tom svojom ulogom obilježila je hrvatsku glumačku scenu i ostavila je neizbrisiv trag.

Počivaj nam u miru Mira Furlan, hvala ti na svim nezaboravnim ulogama kojima si obilježila našu mladost i život.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: Mira Furlan


- 18:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.01.2021., nedjelja

Svaštara 4. dio

Tragedija oko potresa u Glini, Petrinji i Sisku se nastavlja. Dobri ljudi samozatajno i nesebično nastavljaju pomagati nastradalima. A ima i onih koji u ovim teškim trenucima svojim žalosnim ponašanjem i ovaj puta koriste priliku za prigovore, žalopojke i širenje netrpeljivosti i inih stvari.

Ova tragedija koja je zadesila našu dragu Banovinu, Glinu, Petrinju i Sisak obilježava ode dane. Žalosno je bilo gledati te slike iz tih mjesta kako su se srušile kuće tih jadnih ljudi, kako su poginuli jadni ljudi. Jednostavni i skromni ljudi koji su željeli samo preživjeti u tim mjestima. Živjeti skromnim životom, životom kojeg su naše vrle vlasti zaboravile u ovih zadnjih nekoliko desetljeća. Znam da je potres užasna elementarna nepogoda protiv koje nema pomoći. Ali moglo se je više pomoći tim ljudima u tom periodu. Ali nije, a krivca je teško tražiti, mada se zna tko bi mogao biti i tko jeste.

Ne, ovih riječima, redcima ne želim pisati žalopojku. I ne želim se žaliti. Ali ovaj potres je po tko zna koji puta pokazao surovu stvarnost naše vrle domovine koju zovemo Lijepom našom. I u kojoj smo, ako tako smijem se izraziti, svi pomalo zakazali. I ja isto. Ovaj užasni potres i tragedija je ponovo pokazala kako onu dobru stranu naših skromnih ljudi, tako i onu lošu stranu naše vrle vlasti. Ti skromni ljudi su ponovo pokazali veliko srce i zajedništvo u nevolji. A naša vrla vlast svu svoju neorganiziranost i nespremnost i jad i plač.

Ti skromni ljudi pokazuju onu dobru stranu Lijepe naše. Da još imaju onu snagu i ljubav prema bližnjemu, ma tko god on bio. Dok naša vrla vlast, kako sve one prijašnje, tako i sadašnja pokazuje i dalje nesposobnost za brigu malog čovjeka, a veliku brigu za samu sebe. Skromnim ljudima sva hvala na svemu. A vlasti samo kritike i prigovore.

Boli me da se pojedinci nastoje pravdati svoju nesposobnost optužujući druge da su ih smetali i ine stvari. Zna se na koga mislim u ovom tekstu, taj pojedinac još uvijek, nakon nekoliko dana, nije uspio bolje postaviti svoju takozvanu ustanovu na bolje. Da bi konačno stigli do svih unesrećenih u ovom potresu. Dok mali ljudi su uspjeli vrlo brzo svojom skromnom organizacijom doći do raznih ljudi i upozoriti vlast gdje je potrebno. A oni se pravdaju da je teška situacija u cijelom tom kraju. Istina je da je teška situacija, kaotična, ali to nije opravdanje da se nije moglo pomoći. Oni sa svim tim silnim sredstvima još uvijek nisu sve stigli obići, dok mali ljudi su pokazali da sa nikakvim sredstvima uspjeli puno više od njih.

Žalosno je da ponovo se pokazuje svu nesposobnost pojedinih organizacija i ustanova. I u prijašnjih tragedija je bilo problema i upozoravalo se na njih u danima nakon njih. A oni ovo vrijeme u međuvremenu nisu uspjeli ispraviti, popraviti nedostatke. Već zapravo suprotno, svojim neradom i inim stvarima su još više pogoršali stvar. I sami vjerujem iz medija znate o čemu pišem u ovim redcima.

Predlažem pojedincima, a i ostalima kojima bi to značilo, da umjesto optužuju druge, to vrijeme na pronalaženje rješenja kako se uskladiti sa svim tim volonterima, udrugama i inim dobrim ljudima. Da bi se najprije u ovoj tragediji što prije pomoglo unesrećenima. A ubuduće bude bolja organizacija.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: potres, glina, Petrinja, tragedija


- 19:04 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2021 (5)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (6)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo