Crna svjetlost

11.11.2019., ponedjeljak

Danas bi slavio 8 rođendan

Ponovo sam dosta zapustio pisanje ovog bloga zadnjih mjesec dana. Dijelom zato što sam pokušao da sredim neke privatne probleme. A dijelom i pitanje posla. Jer još uvijek sam bez posla i muku mučim sa pronalaženjem novog posla. I dalje šaljem molbe i obilazim firme na razgovorima za posao. I dalje se sve svodi na te razgovore za posao.

Uglavnom se pojavljuju jedne te iste firme koje traže radnike. Barem su u većini te neke firme. Pa mi je sužen prostor u potrazi novog posla. A razlog je što se te firme toliko pojavljuju sa natječajima za posao u tome što ne pružaju radnicima baš dobre uvjete rada. I što su na glasu kao loši poslodavci. A to se u sredini kao što je moj Varaždin dosta brzo može saznati. Jer Varaždin nije baš tako veliki grad, da se neke stvari ne bi mogle saznati. Pa tako se lako može saznati i kakav je tko poslodavac. Pa ljudi bježe od takvih poslodavaca, jer ne žele imati posla sa njima. A i ja sam imao neka loša iskustva sa njima, pa ih izbjegavam.

Ja se raspisao o lošim firmama u mom dragom Varaždinu, a želim se u ovom postu prisjetiti svog neprežaljenog nećaka Mirka Vidović. Nećaka koji se je rodio na današnji dan prije 8 godina i koji bi danas (da je živ) slavio 8 rođendan. Ali na žalost nikad ga ne će proslaviti, jer je zbog pohlepe nekih pojedinaca, firmi i kapitala izgubio život prije tri godine. Pisao sam o tome dosta tada, a i još uvijek pišem.

Da, danas bi u mojoj obitelji bilo slavlje i veselje, ali umjesto toga je žalost i tuga. Jer još uvijek ne možemo prežaliti taj gubitak. Da je moj nećak živ, sada bi već išao i u školu. I uživao sa svojim sestrama u školskim danima. Te savladavanju znanja i učenju i sve ostalo što bi boravak u školi donio.

Ali život je takav kakav i jeste, okrutan i mučan. I živjeti moramo dalje sa sjećanjem na mog nećaka. Koji je bio veseli dječak i koji je volio svoje sestre i roditelje. I koji nikada ne će nestati iz naših srdaca.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: nećak, rođendan


- 17:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.10.2019., nedjelja

Hvala na komentarima

Najprije bih se želio zahvaliti na riječima podrške koje ste ostavili u komentarima u prijašnjem postu. A i na ostalim riječima i mišljenjima koje ste ostavili u svojim komentarima. Mišljenja sa kojima se slažem i nemam što dodati. Jer se slažem u svemu sa vašim komentarima.

Da, prošlo je već tri godine. A kao da je bilo jučer. I u ove tri godine nikako da nađemo mira. Posebno moja sestra, šogor i nećakinje. Koji su morali podnijeti najteži teret. I još uvijek ga nose. I kojeg se nikako ne mogu osloboditi.

To uznemiravanje od strane DORH-a sve govori o stanju u Lijepoj našoj. Koliko je naše društvo postalo izvrnuto i psihički bolesno. Da se kriminalci bolje štite od poštenih ljudi. I da kriminal više vrijedi od poštenja. Da se poštene i dobre ljude progoni, a nepoštenje uživa u svoj svojoj punini. I još se nepoštenje ruga svim poštenim ljudima koji samo se trude preživjeti i živjeti u miru.

A i što se pak mene tiče, opet sam bez posla. I to već skoro mjesec dana. Nakon što sam odslužio bolovanje nakon operacije bruha za Veliku Gospu (15. 08. je taj blagdan za one koji ne znaju) poslodavac mi je ipak dao otkaz. I to samo zato što sam završio na bolovanju i što sam mu zatajio svoje zdravstveno stanje. Tako da opet sam bez posla. I u potrazi za novim poslom. A kada i kako ću ga naći, vrijeme će pokazati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: obitelj, uznemiravanje


- 18:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.10.2019., četvrtak

Treća obljetnica

Danas u moja sestra i njezina obitelj i ja obilježavamo žalosnu obljetnicu. Prošlo je tri godine od smrti mojeg jedinog i neprežaljenog nećaka Mirka Vidović. Koji je umro od posljedica trovanja salmonelom.

Vi koji e pratite od početka sjećate se da sam pisao o tom tragičnom događaju i što smo proživjeli. Ali ukratko, prije tri godine moja sestra i njezin suprug su kupili u jednom trgovačkom centru u Samoboru neka jaja na akciji. I kod kuće su se počastili tim jajima. I nakon toga su svi odreda dobili proljev i slične simptome. I na današnji dan rano ujutro je umro, sestra ga je pronašla mrtvog u krevetu.
Kako se kasnije ustanovilo svi su imali salmonelu koju su dobili od tih jaja koja su bila zaražena tom užasnom i prokletom bakterijom. I od posljedica tog trovanja moj jedini i neprežaljeni nećak Mirko je preminuo.

Nakon tri godine, još uvijek nije taj trgovački centar sankcioniran. Već naprotiv DORH je pokrenuo postupak protiv moje sestre, šogora i neke doktorice sa hitne pomoći koja im je došla pomoći u kojem ih optužuju da nisu pravovremeno pomogli djetetu. I u kojem ih optužuju da su oni krivi za smrt mog nećaka Mirka. I cijelo to vrijeme ih svojom istragom uznemiravaju, kao da nije bilo dosta da su izgubili dijete. Još moraju da ispaštaju ni krivi ni dužni za njegovu smrt.

Što je stvarno izvrnuto i jadno od jedne takve ustanove. I pokazuje stvarnu sliku današnje Lijepe naše, da oni koji su stvarno krivi nedužni, a oni koji su nedužni su krivi. Ovo je realnost i stvarnost današnje Lijepe naše.

Danas svi mi se prisjećamo tog žalosnog događaja od kojeg se nikad ne ćemo oporaviti. I dalje smo jadni i žalosni, jer smo izgubili dragog i veselog člana obitelji. I kojeg nosimo u svom srcu i sjećanju. Počivaj mi u miru dragi nećače, bol i sjećanje za tobom ostaje u našim srcima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: salmonela, jaja, smrt


- 17:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

01.09.2019., nedjelja

Valkire

Autor ovog predivnog djela je Pailo Coelho. Legendarni brazilski pisac, od kojeg mu je najpoznatije djelo „Alkemičar”. Ljubiteljima pisane riječi ne moram pisati o ovom legendarnom piscu, koji je stvorio poznata i legendarna djela. Koji u svojim djelima piše o duhovnosti i potrazi za duhovnosti i samim sobom.

U romanu „Valkire” pisac se suočava sa svojom prošlosti, da bi se okrenuo budućnosti. U romanu pisac sa svojom suprugom odlazi u pustinju Mojave, na četrdeseto-dnevno putovanje kroz mistične i mistične predjele pustinje u potrazi za suočavanjem sa svojom prošlosti, strahovima, slabostima i nesigurnostima, da bi se okrenuo budućnosti. Da raščisti sa svojom prošlosti. Susreće se sa ratnicama Valkire, koje predvodi Valhira. Te kroz tih četrdeset dana uspijeva pronaći svoj mir i novu budućnost.

O samom autoru ne moram vam pisati, jer se je svojim originalnim stilom etablirao kao jedan od najčitanijih pisaca svijeta. Paulo Coelho se je u ovom romanu ogolio i uspio opisati svoju fazu duhovnog razvoja, kroz ovaj roman se je autor čitateljima iskreno razotkrio i uspio predstaviti svojim čitateljima.

Roman potiče da i sam čitatelj počne razmišljati o svojoj duhovnosti i da započne svoju potragu za razvojem svoje duhovnosti i suočavanjem sa svojim slabostima, strahovima i nesigurnostima u svom životu. I da otkrije svoj utjecaj na svijet koji ga okružuje. Potiče čitaoca da se pita za svoj položaj u društvu. Stoga je sve ovaj roman poticaj da ga se pročita iz istih razloga koje su prije navedeni.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: Paulo Coelho


- 18:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.08.2019., subota

Polagano oporavljanje

Polako se oporavljam od operacije bruha, polako svakog dana sve manje osjećam onu bol nakon operacije. I osjećam da se polako sve vraća u normalu. Ali ipak će trebati još vremena da se potpuno oporavim od operacije i vratim u neku normalu.

Bila je to klasična operacije. Koja mi je došla iznenada. Možda sam znao da imam bruh mjesecima, ali nisam imao potvrdu od doktora da je u pitanju bruh. Baš je zanimljivo da sam krajem petog mjeseca bio na nekom sistematskom pregledu i da mi ga nisu pronašli i upozorili me na njega. A doktorica na ultrazvuku je nekoliko put prošla preko tog mjesta i nije ga primijetila. To me iznenađuje cijelo vrijeme. Pitam se nakon toliko mjeseci čemu sam išao na taj sistematski pregled, ako mi to na vrijeme nisu mogli pronaći. Mislim da vide da imam bruh i da mi predlože da to riješim.

Znam da ima puno težih bolesti od bruha na pupku. Ali meni je ovo bilo jedno iznenađujuće neugodno iskustvo koje sam prošao. Jer dan nakon operacije sam čak i povratio toliko da su sestre bile iznenađene. I na preporuku doktora sam primio i neku sondu koja mi je bila postavljena kroz nos do želuca. I na taj način sam dosta tekućine izbacio iz sebe. I koja se nadam da je pomogla. I bilo je neugodno biti sa tom sondom nekoliko dana u sebi. I kada su mi je izvadili sa neopisivim užitkom sam popio prvu čašu vode. Te nakon toga dalje pio i jeo. Znam da je to iskustvo sa bruhom bilo ozbiljno i da nisam obavio tu operaciju mogao sam dobro zaglibiti. Ali i znam da ima i puno težih bolesti i operacija koje ljudi moraju proći. Tako da se pomalo osjećam i kao neki sretnik u toj nesreći, jer sam ipak dobro prošao.

Najviše me boli optužbe poslodavca da ga nisam obavijestio o svom zdravstvenom stanju. A jasno sam mu rekao za sve bolesti koje sam znao i sa kojima se hrvam zadnjih nekoliko godina. A za ostale bolesti mu nisam mogao reći, kada nisam ni znao. Tako i za taj bruh. Tako da nakon ovoga sumnjam da ću nastaviti sa suradnjom sa tim poslodavcem, jer jasno je stavio do znanja da mi ne vjeruje. A i svom silom mi želi dati otkaz pod bolovanjem. Tako da je naše povjerenje narušeno. A i da ne pišem o tome da me je uznemiravao ovaj tjedan oko toga što sam na bolovanju i što za to primam plaču. A ja tu bolest nisam tražio i očekivao. Koja se je baš sada morala pojaviti.

Ove dane na bolovanju pomalo prikraćujem nove knjige, legendarnog pisca Paula Coelho „Valkire”. Predivne knjige, pune mističnih razgovora, duhovnosti i riječi nad kojima se čovjek mora zamisliti. Kada pročitam knjigu do kraja, pokušati ću napisati neki svoj osvrt na tu knjigu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: bruh, valkire


- 18:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.08.2019., četvrtak

Godišnjica

Ovih dana sam trebao da proslavim mislim treću godišnjicu pisanja ovog bloga. I ne samo ovog bloga, već i još jednog drugog bloga. A ja sam se morao hrvati sa operacijom bruha, kojeg nisam želio. Koji je došao iznenada, kao grom iz vedra neba. I koji je izazvao kaos u mom životu.

I baš kada sam se počeo pomalo veseliti što sam ponovo počeo raditi. Ponadao sam se da ću možda početi rješavati neke životne probleme sa ovim poslom, ja sam se moram hrvati sa oporavkom od operacije. Operacije koju nisam želio. Ali život je takav, ošamarite kada se baš najmanje nadaš. I onda se moraš sa time hrvati kako znaš i umiješ. Ali ne žalim se.

Da, već jedno tri godine ponovo pišem blog i družim se sa svima vama. Bilo je lijepih trenutaka, a bilo je i kritičnih, i sami to znate i sjećate se svega toga. Sretan sam zbog tog pisanja bloga, koji me dosta ispunjava. Koji me ispunjava svojom ljepotom pisanja i druženja sa ljudima koji isto cijene i ljube i vole pisanu riječ. Lijepo je biti bloger. Lijepo je pisati riječi u jednu predivnu priču. Lijepo je stvarati jedan ovakav blog. Biti bloger je puno više od života, to je smisao života, životni stil i ljubav i prijateljstvo. Koje ti donosi jedno lijepo poznanstvo sa dragim blogerima.

Nisam vas zaboravio. Čitam vas kad stignem. To što ne ostavljam vam komentare i što baš u zadnje vrijeme nisam baš prisutan ovdje na blog servisu, to ne znači da sam vas zaboravio. Uvijek sam u mislima sa vama. Ali eto, neki životni problemi i događaji su odlučili drugačije za ove dane i tjedne. Ali to ne znači da se trebamo predati i zaboraviti sve. Već hrabro krenuti putem kojim još nismo se kretali.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: godišnjica, blog


- 17:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.08.2019., srijeda

Famozni pupčani bruh

Prošli tjedan u ponedjeljak predvečer oko pauze na poslu uhvatila me je neka bol u predjelu pupka. Koja nije bila tako strašna da ne odradim smjenu do kraja. Ali na kraju mi nije dala da zaspim kako treba. I oko 3 sata u noći sam otišao do bolnice na hitni prijam. Prvo misleći da mi se je pokvario neki namaz od sira, kojeg sam pojeo za pauzu. Ali na kraju kada me je doktor pregledao, rekao je da to pupčani bruh. Koji je tada, da se tako izrazim, eskalirao. I morao sam ostati u bolnici da hitno idem pod nož.

I tako ostao sam u bolnici, te me tijekom utorka pripremili za operaciju, koju sam imao negdje popodne. Jer se baš ne sjećam točno vrijeme kada su me odvezli na operaciju i vratio se sa operacije u sobu. A i sve se je tako nekako odvijalo da nisam mogao sve povezivati u jednu smislenu misao. I tako sam preživio operaciju i oporavljao se od operacije. Te se tijekom srijede uspio koliko toliko oporaviti, da bi me predvečer uhvatilo povraćanje. I povratio u nekoliko navrata neku tamnu tekućinu. Što sam prijavio sestrama i doktoru, koji je odredio mi se uvede kroz nos do želuca neka sonda. Sa kojom sam paradirao do petka kada su mi je izvadili, jer su neki nalazi bili puno bolji. Te sam tijekom subote polako počeo i jesti.

A cijelo vrijeme sam imao muku sa stolicom, koju nikako da dobijem. Da sam skoro bio sa sestrama i doktorima na rubu svađe, jer u tih nekoliko dana nisam ništa konkretno jeo. Pa nisam znao odakle da imam stolicu. Ali kako sam u subotu počeo jesti, tako se je do večeri i stolica pojavila. Mada nije bila bog zna što, ali ipak dovoljna. Te kako je kroz vikend mi bilo sve bolje, u ponedjeljak sam tijekom popodneva došao kući. Gdje nastavljam svoje liječenje, kroz kućnu njegu i odlaske na kontrole.

To je ukratko priča koju sam prošao u zadnjih tjedan dana u vezi bruha na pupku. Znam da ima i težih bolesti i operacija, ali i ovoje bilo dosta neugodno iskustvo i dovoljno da mi napravi pakleni tjedan i boravak u bolnici. Jer moglo je biti i puno gore. Jer su mi doktori rekli da ako ne idem pod nož odmah mogu i bez crijeva ostati. Tako da sam sretan nakon ovog iskustva da sam puno bolje. A oporavak će s vremenom doći.

Ali ima jedna stvar koja me je ovom prilikom jako zaboljela i uvrijedila. A to je što me je sadašnji poslodavac doslovce optužio da sam mu zatajio da sam bolestan. Na što sam mu rekao da nije istina, jer da sam krajem svibnja bio na nekom sistematskom pregledu i da tom prilikom nisu mi ništa našli po pitanju bruha i da me doktori nisu upozorili da imam bruh. Mada je već i tada bilo prisutno ispupčenje. A kako mi doktori nisu tada ništa rekli ja nisam imao razliku da dižem neku paniku. Tako da sada ovih dana umjesto da se posvetim ovom oporavku i liječenju od operacije, još se moram i sa sadašnjim poslodavcem hrvati, koji kako izgleda da mi daje otkaz pod bolovanjem. Jer sam završio na bolovanju od bolesti koju nisam ni znao da ću imati ovih dana. I od doktora nisam imao nikakvo upozorenje da ću morati na operaciju bruha na pupku.

Te mi slijedi kako sada stvari stoje svađa sa sadašnjim poslodavcem oko otkaza i ostalih prava koja bi mi kako izgleda mogla biti povrijeđena. A i time pokazuje ovaj poslodavac da nije mu više za vjerovati i da nema smisla imati bilo kakvu poslovnu i inu suradnju. Te mi slijedi daljnja borba oko svega toga. Baš mi se je ovih tjedna lijepa kaša zakuhala u životu. Oprostite što je ovaj post dosta zbrkan i tekst i priča nisu najbolji, ali još sam pod utjecajem svih ovih događaja koji su se zbili zadnjih desetak dana.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: bruh, pupak


- 12:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.08.2019., utorak

Još sam živ, ali jedva

Samo se kratko javljam da sam još živ. Ali jedva. Prošli utorak sam završio na operaciji pupčanog bruha i jučer sam pušten kući. Bilo je teško i gadno, ali za sada ide na bolje. Sada se oporavljam od operacije i boravka u bolnici. Kada se malo bolje oporavim javim se sa više informacija.

LP

Crna svjetlost

Oznake: bruh, pupak


- 18:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.07.2019., utorak

Život je takav kakav je

Ne bih rekao da je u zemlji problem u koju sam posadio paradajz. Ona je dosta dobra i odmorena. Prije bih rekao da je paradajzu problem ovo vrijeme. Koje dosta utječe na njega. A i ovo ludo vrijeme vani je dosta pogodno za razvoj bolesti. Tako da nije ni čudo da paradajz ima problema. Ali ipak nadam se da će toliko izdržati da sa njega uberem nekoliko plodova idućih nekoliko tjedana.

Ovaj pokušaj uzgoja paradajza, a i još nekih biljaka mi je neka anti stres terapija. Koja mi pomaže da pomalo zaboravim na aktualne probleme koji me muče u životu. A i da skrenem neke misli od svega. A i da mi malo ispuni slobodno vrijeme. Čovjek se jednostavno mora baviti nečime u slobodno vrijeme.

A što se tiče posla, on je takav kakav i jeste. I sretan sam da sam počeo nakon puno mjeseci da radim. Istina je da sam u životu doživio dosta gluposti od mnogih, a i nadam se da sam navikao na njih. Ali nastojim se ne živcirati zbog njih. Jer svima će se vratiti kad tad te silne gluposti. Sve se vraća, sve se plača. Jedna od stvari koje sam naučio u to vrijeme jest da se ne živciram zbog njih. Jer se ne isplati živcirati zbog njih. Jednostavno pustiti da sve ide nekim svojim tokom. A gluposti će se svima već nekako naplatiti. Jednostavno nastojati što mirnije živjeti svoj život i nastojati ići naprijed.

Ipak ovi mjeseci su dosta ostavili opet traga na meni. I ponovo se navikavati na promijene. Novi posao, novo okruženje, novi ljudi. Ali ovaj puta nastojim sve nekako mirnije prihvatiti, sa svime se što mirnije suočiti i ne živcirati. Jer nema mi smisla se živcirati. I pustiti da polako sve dođe na svoje mjesto. Da sve ide nekim svojim tokom.

Jučer me je iznenadila i šokirala jedna žalosna vijest. Preminuo je iznenada jedan moj kolega iz foto kluba. Nije baš bio star, a ni mlad. Ne znam još što mu se je dogodilo da je iznenada umro. Ali već ću nekako saznati. Ipak, šteta je da umro, mogao je još poživjeti. Ali na žalost nije. Život ide dalje, a moj kolega neka počiva u miru božjem.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: paradajz, posao


- 11:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.07.2019., subota

Paradajz i posao

I dalje pokušavam uzgojiti onaj paradajz koji sam ovo proljeće uspio uzgojiti iz sjemena. Ali na žalost i sa ovim paradajzom imam problema. I ove godine se dosta suši. Ili je problem u ovom vremenu ili opet neka bolest hara. Ili je možda problem u oboje stvari. Jer ovo vrijeme vani je stvarno ludo. Izmjenjivanje kiše i nevremena i vrućine i sparine stvarno loše utječe na sve. Ljudi su isto ogorčeni. Nekima je dosta potukla tuča koja je harala u ovih zadnjih tjedana. Pa ne ćudi da mi paradajz i ove godine ne uspijeva najbolje. Barem se nadam da će mi ovih nekoliko plodova paradajza uspjeti izrasti do Velike Gospe da uživam u njima. I da mi barem tako pruže neku utjehu za trud ove godine.

A jedna od ljepših vijesti ovih dana je da sam ovih dana polako počeo da radim. Što me je iznenadilo, jer sam već skoro izgubio nadu da ću dobiti posao, posebno u ovoj firmi. Naime, skoro nekih dva tri tjedna su me zavlačili. Ali ne bih se žalio. Ne ću spominjati ime firme, to ionako nije važno. Ali važno je da sam nakon dosta mjeseci počeo raditi u jednom servisu za čišćenje. I za sada kako stvari stoje, čistiti ću jedan pogon u jednoj firmi u okolici Varaždina, koji je angažirao ovu servis za čišćenje da im održava čistoću u objektu.
Tako da sam ovih dana dosta sretan i zadovoljan, jer počeo sam polako raditi. Posao nije toliko težak i kompliciran. Ovaj posao mi je možda najlakši posao koji ću raditi. Jedina mana je da ću se dosta na hodati. Ali ne žalim se. Jer ipak je najvažnije da sam počeo da radim. Sa nadom da ću uspjeti ovaj puta da radim što dulje, jer već bi bio i red da imam posao na duži rok.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: paradajz, posao, vrijeme


- 19:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.07.2019., srijeda

Češnjak

Još uvijek se pomalo bavim vrtom. Na žalost, ne u onoj mjeri koliko sam želio i onoliko koliko sam prošlih godina se njime bavio, zbog razno raznih životnih problema. Ponajviše zbog zdravlja i posla. A i još nekih drugih briga i problema.

Kako sam početkom ove godine saznao za taj problem sa srcem, nekako se još uvijek navikavam na taj problem. I učim se živjeti sa time. Ali vjerujem i nadam se da ću s vremenom se naučiti nositi sa time. A i kako se i ove godine u ovo ludo ljeto javljaju te paklene vrućine, pokušavam izbjegavati prevelik napor u najtoplije doba dana. Pa sam i zbog toga dosta zapustio vrt. Dok ne vidim kako se nositi sa ovim vrućinama i srcem. A i to pronalaženje posla mi isto zagorčuje život i obaveze prema vrtu. Ali nadam se da ću uskoro riješiti ovaj problem.

Inače, negdje prošle godina na jesen sam posadio tri glavice češnjaka u svom vrtu. Naravno za probu. I da vidim kako se to uzgaja. I ovih dana sam konačno ga se odvažio ga pobrati da vidim kakav mi je urod. I za sada sam ubrao 16 glavica tog češnjaka. I kod kuće ga za sada sušim ovako na nekom pladnju. Za prvi pokušaj, ja sam sretan i zadovoljan urodom. Sad mi još predstoji da vidim jeli ukusan. I ako bude sve dobro, možda i ove godine ponovim sadnju i dogodine berbu. Naravno ukoliko riješim neke životne probleme do tada. A kako češnjak izgleda možete vidjeti na fotografiji.




Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: češnjak, vrt


- 17:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.07.2019., utorak

Samo da svratim

Nisam zaboravio ovaj blog. Samo sam uzeo malo odmora od njega i pokušao se posvetiti nekim drugim stvarima u životu. A i nekom drugom blogu. A nisam ni vas zaboravio. Ipak mi je ovo prvi blog kojeg sam nakon duže vremena otvorio. Povremeno sam svratio i pogledao novosti. I vidio sam da ste bili vrijedni.

Ne znam za vas, ali mene ovo vrijeme stvarno ubija u pojam. Ove vrućine me ubijaju u pojam. I moram priznati da pomalo se teško nosim sa njima. Ali nekako se nastojim nosim sa ovim paklenim vrućinama. Ove godine posebno nastojim paziti nakon što sam početkom ove godine saznao da imam problema sa srcem. Da mi je dijagnosticirana neka tahikardija. I još se učim nositi sa svime time. Ovo će mi biti prvo ljeto koje ću provesti sa tom dijagnozom. Pa ću se morati naučiti kako da preživim ovo ljeto sa time.

Zadnjih tjedna sam polako počeo malo više da proučavam o fotografiji. Jer se želim početi ponovo malo više posvetiti ponovnom slikanju foto aparatom. Pa mi je želja da nadopunim svoje znanje u tom području. A i dalje nastojim čitati knjige. Neke sam odustao čitati jer mi nisu sjele. Ne moraju mi se baš sve svidjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

- 18:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo