Crna svjetlost

31.03.2020., utorak

Ostani kod kuće i ne prijeti

Nije tajna da je ova epidemija sa korona virusom u Lijepoj našoj odavno prešla sve granice. I dobrano i duboko smo u zagazili. I ne vidi se skori kraj toj epidemiji. Kako kod nas u Lijepoj našoj, tako i u svijetu.
Evo danas me je zgrozio jedan čovjek (koji nije zavrijedio da se ga tako oslovi) da poziva na linč protiv svih koji ih navodno mrze ili što li već. Ovakvo ponašanje je nedopustivo od jedne takve osobe. Ne odobravam ovakvo ponašanje. A niti stigmatiziranje osoba oboljelih od korona virusa. Jer oni nisu tražili da budu zaraženi tim virusom.


Na žalost, u ovakvoj krizi se pojavljuju ljudi koji koriste društvene mreže i ine stvari za sijanje mržnje prema oboljelima od korona virusa, a i među tim oboljelima se pojavljuju takozvane osobe koje pozivaju na linč i ine stvari u u ovoj krizi. Ovo stvarno nije u redu od tih osoba i pozivam da se prijavljuju te osobe policiji i da ih ona u suradnji sa državnim institucijama najstrože sankcioniraju. Da do kraja života im ne padne više takvo što.

Umjesto da svi budemo solidarni u ovakvoj situaciji koja vlada oko nas oko korone virusa, uvijek se moraju pojaviti neki kreteni i ine osobe koje moraju da rade ostalima nama probleme, koji nastojimo prema uputstvima doktora i nacionalnog stožera civilne zaštite živjeti i prebroditi ovu krizu, epidemiju i pandemiju.
Svi imamo svoja prava, ma bili bolesni ili ne. Ali u ovakvoj situaciji moramo se malo strpjeti i pokazati razumijevanja prema našim bližnjima i ostalima koji nas okružuju. I takav način svi zajedno pokušati prebroditi ovu krizu. Ni meni nije pravo što se nalazimo u ovakvoj situaciji. Ali ne pada mi na pamet da širim mržnju u ovakvoj situaciji. Jer i ja se mogu naći među bolesnicima sa korona virusom, a i pogođen sam sa prisilnom izolacijom kao i većina zdravih osoba. I moram se pridržavati svih tih mjera koje su propisane. I kojih se nastojim pridržavati koliko je moguće u ovoj teškoj kriznoj situaciji.

Stoga osuđujem ovakvo ponašanje i pozivam sve vas da dobro razmislite o svemu tome. I da se ponašate što je primjerenije moguće. Razumijem da smo svi pod stresom. I sam sam pod stresom zbog svega ovoga. Ali ne mogu odobriti takvo ponašanje.

I pozivam sve vas koji me čitate da se pridržavate svih tih mjera. I da ostanete kod kuće što više možete. A ako morate izaći u trgovinu ili ljekarnu ili neko slično mjesto, pridržavajte se propisanih mjera da što prije i lakše izađemo iz ove krize oko korone virusa.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: korona virus, konvid 19


- 17:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.03.2020., petak

Sve je stalo

Već cijeli tjedan razmišljam što da pišem u ovom postu. Ali ništa mi ne pada na pamet. Cijela ova situacija oko korone virusa, a i taj potres u Zagrebu, a danas i u Zadru, pokazuje svu našu nemoć nad silama prirode. Prirode koju moramo poštivati.

Ova korona virus nas dobrano drma i drma. I sve više nas pritišće. Da više ne znam što bih mislio i osjećao. Ova korona sve više pomalo uzima svoje žrtve među nama. Već ih je troje uzela. Žao mi je tih ljudi. Žao mi je njihovih obitelji, koji se moraju suočiti sa gubitkom svojih najdražih.

A opet, drago mi je da je sve više onih koji su se oporavili od te korone i pokazali da se ipak može oporaviti od nje. Samo treba biti strpljiv i uporan. A i zahvaljujući našim herojskim doktorima i ostalim djelatnicima u bolnicama koji se bore sa tom koronom, da se ne proširi dalje među nama. Hvala im na tome.

Ali postoje i oni neodgovorni pojedinci, koji svojim ponašanjem sve nas ugrožavajući prekidajući samoizolaciju. Nikako ne mogu shvatiti te ljude što im je na pameti. Da mogu biti toliko bešćutni i glupi. Znam da je teško biti u izolaciji. Ali da se ne mogu toliko strpjeti tih 14 dana, da se vidi da li su zaraženi ili ne. Pa da se vrate normalnom životu, koliko je to moguće, s obzirom da su mjere zaštite od korona virusa. Jer nije to samo radi njih, već i poradi svih nas ostalih. Svima nam je teško, to znam i vjerujem. I sam se susrećem sa tim mjerama koje je donio stožer civilne zaštite Lijepe naše.

Jer od ovog tjedna sam sa nekim kolegama prisilno kod kuće. Naime, kako smo tekstilno poduzeće, zbog korone su nam zatvorili sve trgovine, a izvoz gotovo da je stao, jer i vani vlada ta ludnica oko korone. Pa na žalost, moramo prisilno ostati kod kuće. Dok se situacija ne popravi. Kako kod nas, tako i u drugim državama.

Pomalo smo svi razočarani na poslu, ali nastojimo održati vedar duh i sa šalom čekamo da se popravi ova situacija. A kad će to biti, ne znam. Ipak nam neka nada ostaje da će se uskoro sve popraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: korona virus


- 18:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.03.2020., nedjelja

Nevolja ne dolazi sama

Kažu ljudi i narod da nevolja ne dolazi sama. Kao da nam nije bilo dosta te brige i ludnice oko korona virusa, sad nam je još trebao i taj potres u našem glavnom gradu. Koji se je osjetio u većem djelu sjevernog djela Lijepe naše. Čak sam ga i ja osjetio.

Kao da nije dovoljno briga u našim života, još nas i taj potres u Zagrebu je morao pogoditi. I ja sam ga u svom dragom gradu Varaždinu osjetio jutros. Dva puta. Prvi oko 6 sati i 24 minuta, a drugi oko 7 sati. I hvala Bogu dobro sam. I nema vidljivih oštećenja u stanu i zgradi. A i sam grad je dobro prošao. Ali naš vrli glavni grad je pošteno stradao. Prema onome što sam vidio na fotografijama na mreži svih mreža. I suosjećam se sa građanima grada, sa nadom da će sve ipak brzo proći i da će se moći vratiti kućama vrlo brzo.

Moram priznati da nije bilo ugodno se tresti jutros kada je bio taj potres. I sad sam tek osjetio kako je to kada se nešto trese. I kako je to kad te potres pogodi. I kako je tek ljudima koji se sa tim potresima susreću svaki čas. Nije ugodna takva situacija. Ali što ćeš, treba ostati smireni i slušati nadzorne službe kako se ponašati u ovakvim situacijama. Jer dosta se je dezinformacija pojavilo nakon potresa. Od tih neodgovornih pojedinaca, koji su sada došli na svoje, da izazivaju paniku. Što je stvarno jadno i žalosno od tih ljudi da se tako ponašaju. Stoga se pridružujem apelima da se sluša samo obavijesti nadzornih službi, jer samo su te obavijesti i informacije točne i ispravne.

I u Varaždinu su počeli vatrogasci da se voze gradom i upozoravaju građane preko razglasa kako da se ponašaju. Što mi je drago za vidjeti. Jer dečki su stvarno vrijedni. I treba im odati istinsku i pravu podršku. I sam se nastojim pridržavati uputstva stožera Civilne zaštite i boravim samo kod kuće. A ako moram u grad i na ulicu, onda se nastojim držati odstojanja od drugih ljudi i ostalih mjera.

Na poslu za sada ide sve nekako, unatoč restrikcijama. Ali je i dalje pitanje kako će se sve to odvijati. Jer trgovine su nam zatvorene. I sada nemamo kome plasirati proizvode. I moram priznati da sam dosta zabrinuti za posao. jer baš sada kada sam konačno dobio posao za stalno, dogodila se ova kriza oko korone virusa, a i taj potres isto. Tako da mi sad ne bi trebalo dodatni problemi oko posla. Ali nadam se da će se uskoro sve srediti. Jer ionako imam i previše problema kojima se moram posvetiti.

A vama još samo toliko, pridržavajte se uputstva stručnih službi i ne paničarite. Ponašajte se odgovorno i samo hrabro naprijed.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: korona virus, potres, Zagreb


- 12:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.03.2020., subota

Ludnica od korone

Ova pandemija sa korona virusom poprimila je drastične razmjere. Sve je gore i gore. I kod nas u Varaždinu je situacija jako loša. Imamo oko 10 oboljelih, a grad je potpuno opustio. Samo uporni još se kreću gradom. A i na poslu sam se suočio sa tom koronom i moramo se pridržavati uputa nacionalnog stožera u postupanju u ovoj kriznoj situaciji.

Da, i oko mene je sve teže sa tom koronom. Grad je potpuno opustio. Samo oni uporni se kreću gradom. Pretpostavljam oni koji si moraju nabaviti i obaviti ono što nisu mogli da obaviti. A i na poslu se suočavam sa tom krizom. Pošto su nam trgovine zatvorene, roba ne ide van. Repromaterijala je sve manje, pa su ograničili proizvodnju. A nama u skladištu podijelili neka zaštitna sredstva koja bi nam navodno mogla pomoći oko te korone. Mada sumnjam da će biti puno pomoći, jer ta korona će ionako naći načina da nam zada probleme. Za sada je tako, a kako će biti još ćemo vidjeti.

Ono malo što se krećem gradom, naravno poštujući mjere koje su nam nametnute, vidim da je grad potpuno pust. Neki trgovine uopće na ulazu nemaju nikoga tko bi kontrolirao ulaz i izlaz, dok sam samo u jednoj trgovini primijetio da prodavačica to kontrolira i prska ljude sa onim nekim sredstvom. Što pokazuje kakva je uprava tih nekih trgovačkih centara. Žalosno i jadno.

Ali kako stvari stoje i čujem preko medija, ovo kod nas u Lijepoj našoj moglo bi postati još gore. Jer svaki dan zbog neodgovornih pojedinaca, uvode se nove restrikcije, koje nas ograničavaju. A neke su potpuno zbunjujuće. Pa čovjek ne zna koga da sluša. Ako se ovo još produbi, ne znam kako ćemo pretrpjeti.

Ova korona nas je dosta zatvorila i ograničila i poremetila nam živote. Na što ja osobno nisam navikao. A baš sam se ponadao da sada kada sam počeo raditi, da ću i početi polako sređivati neke probleme. Znam da je i kod vas nekako isto i slično. Ali mene dosta sve to ljuti, da ne znam kud bih od ljutnje. Ali druge mi nema nego da nekako pretrpim. Sa nadom da će se brzo sve to popraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: korona virus


- 17:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.03.2020., utorak

Iskustvo za život kroz knjigu

I dalje uživam u novoj knjizi „Mjesec boje krvi”. Roman koji je smješten u današnji Zagreb i tinejdžera koji se školuju u nekoj elitnoj školi i žive u današnje vrijeme. Knjiga se je do sada pokazala odlična i napetom radnjom opisuje događaje kroz koje prolaze glavni junaci.

Roman „Mjesec boje krvi” je roman odličnih hrvatskih autora Tine Fras i Borisa Rashete. I prema ovom što sam do sada pročitao, odlična je radnja i tema. Nisam puno romana hrvatskih autora pročitao, ali ovaj roman je stvarno odličan. Ponajprije sa odabranom temom. Odskače od ostalih romana sa svojom radnjom i odabranom temom. Pomalo spaja povijest grada Zagreba i današnje vrijeme. Odlično spaja povijest i sadašnjost. Kroz zanimljive likove, koji su do sada odlično izabrani. Do sada odlično prikazuje neku današnju mladost, kroz što prolaze u svojim životima i u borbi sa pronalaženjem svojeg mjesta u društvu. Ovo je moje skromno mišljenje o dosadašnjim pročitanim stranicama ovog romana.

Naravno, ovo je tek prvi dio romana, i tek treba pročitati i ostatak romana i nastavke, da bi se stekao potpuni dojam romana. Ali početak je obećavajući i nadam se da će i tako ostati. Nisam baš navikao da čitam romane današnjih autora, jer do sada se nisam puno susretao sa njima. I nadam se da ću u skorijoj budućnosti se više susretati sa romanima današnjih autora. I tako se malo upoznati sa književnosti današnje Hrvatske. To bi bilo lijepo i rado bih istražio tu mogućnost.

I dalje uživam u dobroj knjizi i romanu. Ma koja god tematika romana bila. Te tako se upoznati sa svijetom koji susrećem kroz te romane. Može se puno toga iz takvih djela naučiti za svakodnevni život. Od stjecanja boljeg izražavanja riječima kroz govor i pismo. Pa do novih iskustava za svakodnevni život. Obogatiti svoj svakodnevni život kroz knjigu je nešto neprocijenjivo.

U zadnje vrijeme dosta me je počela privlačiti i duhovnost, koja mi u svakodnevnom životu nedostaje. I ozbiljno razmišljam da se odvažim na proučavanje duhovne literature. I kroz nju pokušati obogatiti svoj život i unaprijediti ga. A i kroz filozofiju i slične znanosti. Koje isto mogu da pomognu u svakodnevnom životu. I kroz proučavanje istih znanosti doprinijeti boljem životu. Te sam pomalo u nekoj potrazi za knjigama od kojih bi mogao da počnem. Jer nije samo tako lako krenuti u taj svijet istraživanja i proučavanja tih znanosti, posebno ako nemaš neko jako i dobro predznanje.

Nadam se da ću u idućim tjednima i mjesecima se uspjeti vratiti u knjižnicu i tamo polako početi ponovo posuđivati knjige. Jer strašno mi nedostaje odlazak u knjižnicu i družiti se sa policama prepunih knjiga i među njima tražiti neku knjigu koja bi te odvela u predivan svijet znanja i duhovnog i inog iskustva.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: Književnost, duhovnost


- 20:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.03.2020., srijeda

Garfild i ljubimci

Netko me je u jednom prijašnjem postu pitao za mog prijatelja mačka Garfilda, koji mi je pravio društvo na vrtu. I moram priznati da ga već skoro nekih godinu dana nisam vidio. Ali vjerujem da je dobro. Naime, taj mačak je zapravo ljubimac moje bake. A vrt se nalazi uz njezino dvorište.

Nadam se da se sjećate da sam pisao o mojem druženju sa jednim mačkom, kojem sam dao ime Garfild. I koji mi je pravio društvo kada sam obrađivao vrt. Kako prošle godine zbog nekih problema nisam baš mogao baviti vrtom kako sam želio, tako je i moje druženje sa njim privremeno prestalo. Naime, taj mačak je zapravo ljubimac moje bake. A vrt koji sam obrađivao graniči sa dvorištem moje bake, koja živi u nekoj kući.

I tako kako sam prošle godine na žalost zapustio dosta taj vrt, tako je moje prijateljstvo sa tim mačkom isto dosta se zapustilo. I moram priznati da mi jako nedostaje to druženje sa tim mačko. Kojeg sam jako zavolio. I žao mi je da ga odmah, kada je bio mali nisam udomio. Jer stvarno je predivan mačak, unatoč svim njegovim mušicama koje ima. Tako da na žalost ne znam što je sa njime. Ali vjerujem da je dobro i da je u dobrim rukama.

Moram priznati da me je taj mačak natjerao da ponovo i više zavolim mačke. I od kada sam ga upoznao čeznem za time da si udomim jednog mačka. Koji bi mi pravio društvo u mom domu. Ali kako je prošla godina mi bila jedna od težih godina u životu, po svim pitanjima, morao sam dosta zapustiti obrađivanje vrta. Za kojeg se nadam da će mi uskoro postati ponovno jedna predivna aktivnost. Ali prije toga moram riješiti neke životne probleme.

A nadam se da će mi se ostvariti želja da jednog dana udomim neku macu. Jer nedostaje mi jedno takvo društvo u obliku mačke kao kućnog ljubimca. A i akvarij i ribice u njemu. Jer akvarij mi je isto tijekom prošle godine isto dosta stradao. Pa se nadam da ću i taj akvarij tijekom ove godine uspjeti ponovo aktivirati. Jer lijepo je imati neki akvarij sa ribicama i brinuti se o njima. I promatrati ih kako se razvijaju u njemu i kako žive i uživaju u njemu. Ne mogu vam riječima opisati taj užitak.

Tako da jedva čekam da riješim neke probleme u životu, pa da si mogu nabaviti neke kućne ljubimce. Jer život bez kućnog ljubimca je pusti život.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: Garfild, kućni ljubimci, akvarij


- 20:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.03.2020., nedjelja

Zbrkano

Okrenuo se i drugi mjesec u ovoj godine. Nisam se snašao i već su dva mjeseca prošla u ovoj godini. Posebno mi je preletio ovaj drugi mjesec, u kojem je bila velika napetost oko posla i dobivanja ugovora za stalno u ovoj još uvijek novoj firmi. A da o ostalom ne pišem.

Da, preletjela su već dva mjeseca u kojima se skoro nisam snašao. Koliko je napetosti i uzbuđenja bilo. I kako stvari stoje još će se i idućih mjeseci ta uzbuđenja. Ali preživjet ćemo nekako. Moramo. Ponajviše me je uzbudila ta napetost oko dobivanja ovog novog posla. Na kojem se još uvijek učim raditi. I još puno toga moram naučiti u tom poslu. Ali se nadam da će se sve nekako posložiti u narednim danima i tjednima.

A i u privatno vrijeme ima puno toga što još moram posložiti i uskladiti sa poslom. Ponajviše sa nekim centrima u kojima sam bio korisnik. I najviše me boli što neki od tih centara baš imaju radno vrijeme i pauzu kako je i moje radno vrijeme. Tako da moram izaći sa posla da bih to obavio. A to ne volim. Ne volim zbog toga izbivati sa posla. Pogotovo sada na početku posla. Ali morati ću da pribjegnem tome, jer druge mi nema.

I dalje uživam u čitanju knjiga. To uživanje mi je jedina utjeha trenutno. Zima još uvijek traje, a i vrijeme je nestabilno. Pa se ne mogu posvetiti vrtu, u kojem sam znao uživati. Prošle godine na žalost nisam mogao posvetiti njemu koliko sam želio, ali se nadam da ću polako ove godine se vratiti njemu. Jer mi stvarno nedostaje. A i izradi goblena. Jedino što moram da prije toga riješim neke druge obaveze koje me koće.

Ima još jedna stvar u vezi posla. A stvar je u tome, da baš kada počnem raditi, onda se neke firme kojima sam poslao molbe baš sada sjete da me pozovu na razgovor za posao ili se odvaže da me zaposle. Tako da sam dosta ljut prema takvim stvarima. Što toliko čekaju da mi se jave. I baš onda kada sam se zaposlio. Tako da ih moram odbijati, jer već radim. Ali što ću, sretan sam da sam i ovdje se uspio zaposliti. I sada kada sam preuzeo obavezu rada u toj firmi onda želim u njoj raditi što bolje. Dok god će me držati.

Jedva čekam da mi se neke obaveze poslože, pa da se vratim izradi goblena. A i vrtu. Jer mi strašno nedostaju. Tako da jedva čekam mi i u tome sve nekako krene. Jer lijepo bi bilo da se ponovo bavim svime time. Ali sve u svoje vrijeme.

Danas pišem pomalo zbrkani post za ovaj tekst, jer dan mi je sav zbrkani. Ali će se i to nekako srediti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: vrt, posao


- 20:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.02.2020., četvrtak

Zalomio se stalni

Ovih dana sam dobio novi ugovor o radu. I kako su se šefovi izjasnili, ipak su dali mi ugovor za stalno. Tako da me je ta vijest, taj ugovor ugodno iznenadio i dao mi je poticaj da na poslu budem bolji radnik. Ne mogu riječima opisati svoju sreću oko tog ugovora. Jer je taj ugovor kao da sam osvojio dobitak na lutriji.

Da, ovih dana sam konačno dobio taj famozni ugovor za stalno. I kojem sam se neizmjerno nadao. I šefovi su opravdali danu riječ. Jer potaknut iskustvom, naučio sam da ne vjerujem puno danoj riječi i ne pouzdam se u nju sto posto. Tako da sam bio neizmjerno radosni zbog njega. Ali s tim ugovorom je došla i jedna velika obaveza da opravdam dano mi povjerenje.

Tek sad počinje prava borba za ovaj posao. Jer ovo do sada je bila mačja igra. Kažem tek sada počinje prava borba, jer sad tek treba paziti na svoj posao, kako ga radiš i da ga što bolje radiš. Te da svedeš pogreške na najmanji minimum što je bolje moguće. Tako da šefovi ne dobiju priliku ti soliti puno o greškama i da ne dobiju priliku da ti moraju dati otkaz. Što je u svakom trenutku moguće.

Posebno mi je drago što sam dobio taj posao jer je dosta blizu stana u kojem živim. I lako na posao odlazim pješice. Tako da ne moram koristiti auto, bicikl ili prijevoz javnog transporta. Što je u mojem slučaju dosta ograničavajuće. Ali sada mi se je pružila prilika da pokušam konačno dovesti u red bicikle koje imam, da ih mogu koristiti. A jednog dana i pokušati nabaviti neki auto, sa kojim bih bio pokretniji, mobilniji. I pokušati tražiti posao u nekom udaljenijom mjestu.

Za plaču se ne ću žaliti, makar je mala. Ipak se radi o tekstilnoj industriji. Gdje su oduvijek plače bile male. I treba biti zadovoljan mali. A tko je zadovoljan malim, dobiva puno više. Te težiti i boriti se da te plače jednog dana budu puno veće. Od te borbe ne treba odustati i uvijek pokušati nešto da budu bolje. Nije mi pravo što ću raditi za minimalac. Ali kada si bez posla nekoliko mjeseci i godina, prihvatiš raditi i za taj minimalac. Samo da si priskrbiš neke novce za život. Te usput pokušaš još nešto zaraditi sa strane.

Sada kada je jedan dio problema riješen, da si dobio posao za stalno, treba biti zadovoljan. I primiti se ozbiljnog posla, da održiš i zadržiš taj posao što je duže moguće. Dok ne nađeš neko bolje rješenje. Jer uvijek postoji šansa da iskrsne nešto bolje. Samo treba biti strpljiv i pametan i sve se dade riješiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: posao, karijera


- 20:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.02.2020., utorak

Borba sa nikotinom

Zadnjih nekoliko mjeseci se borim sa nikotinskom krizom. Prije nešto više od 10 godina, na žalost, podlegao sam pušenju cigareta i cigarilosa. Valjda os silnog stresa koji sam proživljavao prije nešto više od 10 godina zbog bolesti roditelja i gubitka oca. A i još nekih drugih stresnih situacija. Ali kako sam zadnjih nekoliko mjeseci nisam baš u dobroj financijskoj situaciji, prisiljen sam se mučiti sa nikotinskom krizom. Jer si ne mogu priuštiti te užasne cigarete.

Prije nekih 15 godina moji roditelji su se teško razboljeli. I nakon nekoliko godina borbe sa bolesti, moji roditelji su na žalost umrli. I to je pomalo bio okidač, pretpostavljam da postanem pušač. A bilo je tu i još nekih problema oko posla i borbe za poslom i nekih inih stresnih situacija. Tako da sam na žalost podlegao početku pušenja. I koja je prešla u strast.

Ali s vremenom i ja sam polako počeo osjećati zdravstvene probleme. Dijelom zbog pušenja, dijelom zbog stresnih situacija oko posla i drugih briga u životu. I tako već nekih 11 godina sam pušač. I to mi je bila jedina aktivnost koja mi je pomagala da se pomalo smirim.

Ali na žalost zadnji nekoliko mjeseci pomalo sam zašao i u financijske probleme. Pa sam prisiljen se mučiti sa tom nikotinskom krizom. Koja mi zadaje dosta muka. I dosta se teško nosim sa njime. I kada god dođem do nekih novaca, uvijek si prvo kupim cigarete da si imam što pušiti. A dok nemam što pušiti moram se nositi sa time da nekako se odviknem od nikotina.

Toliko je to moje pušenje postalo dio mene, da bez cigarete ne mogu obaviti neke stvari. Poput pisanja ovakvih tekstova za blog ili slično. Pa čak ni surfati Internetom ne mogu bez cigarete. I razumno razmišljati o nekim stvarima. Toliko se je moj život počeo vrtjeti oko cigarete. I cigareta utjecati na moj život.

A i počeo sam osjećati zbog nje neke zdravstvene probleme. Naravno nije samo cigareta utjecala na moje loše zdravlje. Bilo je tu zadnjih nekoliko mjeseci, a i godina dosta stresnih životnih događaja. Koji su isto dosta utjecali na moje zdravlje. Tako da sam polako počeo da razmišljam o tome da prestanem pušiti. Ali to nikako da mi krene. I uvijek popustim kupovini cigareta kada dođem do nekih novaca.

I onda uvijek moram sve ispočetka da počinjem. I tako već nekoliko mjeseci. Jedna od dobrih stvari jest ta što sam ovaj mjesec dobio posao koji mi pomalo pomaže da dijelom dana ne mislim toliko na pušenje i cigarete. A dali ću uspjeti barem smanjiti toliko pušenje, vrijeme će pokazati. Ali borba će se ipak dalje nastaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: nikotin, kriza


- 19:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.02.2020., nedjelja

Knjige i goblen

U ovih nekoliko mjeseci jednu aktivnost nisam zapustio, a ta aktivnost je čitanje knjiga i romana. I istinski sam uživao u tom čitanju knjiga. Da nije bilo tih knjiga, bio bih izgubljen. Sve knjige koje sam pročitao bile su koliko toliko dobre. Osim jedne.

Da, da nije bilo knjiga ne znam kako bih se proveo. A i goblena isto. Sve knjige koje sam pročitao zadnjih mjeseci su bile koliko toliko dobre. Osim ove zadnje koju sam pročitao i koja mi nije baš sjela. Što ne znači da nije toliko loša. Već možda što nekako nisam našao se u toj knjizi i da je ne bih preporučio. Ime joj je „Doba Šive”. Roman jednog Indijskog književnika. I u kojoj piše o jednoj obitelji koja je živjela od Razdiobe. I koja je prolazila kroz prve dane Indijske povijesti. Priča je to o obiteljskim odnosima i borbi za svoju slobodu. I o kojoj ne znam što bih pisao.

Jedna od knjiga koje mi se je svidjela jest „Vrhunski putevi čovječanstva” ne sjećam se ime autora. I u kojoj autora pokušava opisati napredak čovječanstva od samih početaka nastanka svemira i Zemlje, pa negdje do današnjih dana. Kada smo otkrili atomsku bombu. Autor pokušava opisati kako su narodi i ljudi kroz povijest doživljavali pojam zemlje i svemira. Te prvim nastancima horoskopa, kako su kroz bliži povijest znanstvenici poput Kopernika, Galileja, Newtona i njima slično polako utirali put današnjoj fizici, atomima i inim znanostima. Da bi na kraju znanstvenici otkrili atomsku bombu, najgore oružje današnjice i uopće. Mada iziskuje neko predznanje osnova iz tih područja, ipak se može lijepo čitati.

Također sam uživao i u izradi goblena, koji su me ispunili. I uspio sam napraviti još nekoliko lijepih goblena i dodao ih svojoj skromnoj kolekciji. Mada će proći još neko vrijeme da ih stavim u neki okvir, ipak su me ispunili. Ali sada od kada radim, na žalost nemam baš puno vremena da se bavim njima. Ali to ne znači da sam odustao od njih. Prvo je ipak taj posao koji sam dobio. Da se izborim za produženje ugovora. Ali i to će se nekako srediti, samo treba biti strpljiv i uporan. I sve će se dovesti u red.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: gobleni, knjiga


- 20:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.02.2020., četvrtak

Signali

Da, Godo nije došao, kako je netko spomenuo u jednom komentaru. Ali vjerujem da će meni stići produženje ugovora o radu. Ovih dana sam dobio neke signale da bi se mogao pojaviti taj neki ugovor. Ali kako je to samo još svedeno na riječi, skeptik u meni govori mi da ipak sačekam da se pojavi, pa da vidim kakav će biti. Jer iskustvo mi govori da riječima ne vjerujem puno, već djelima.

Ovih dana sam dobio razne signale da ću možda dobiti neki produžetak ugovora o radu sa tom firmom u kojoj radim eto već treći tjedan. I unatoč svim naporima koji mi taj posao donosi, ipak sam zadovoljan što opet radim. I što sam zaposlen. Ne zamjerite mi što toliko izražavam tu neku sreću i zadovoljstvo, ali nikako se ne mogu smiriti. Jer ovaj događaj sa zapošljavanjem je za mene veliko iznenađenje. Pa nije ni čudo da sam toliko zadovoljan.

Da, na žalost plača će biti minimalac. Što mi pomalo nije pravo, ali opet moram biti sretan što ću dobiti i njega. Jer ipak je i to za početak bolje, nego biti bez ikakvih prihoda. Plača bi ipak biti veća, ali ipak se nadam da če se i to jednog dana popraviti. Morati će se popraviti. Jer to tako više ne može da bude.

Moje zdravlje zadnjih mjeseci je stabilno. I nadam se da će i tako ostati. Mada je bilo nekih problema sa zdravljem, ali sam se oporavio. Osim što je bila to samo neka ozbiljna prehlada, izgleda da sam prohodao i neku upalu. Za koju ne znam kakva je bila i koja u pitanju. Ali ipak glavno je da sam stabilno.

To što sam se zaposlio donosi mi i još jednu dobru vijest, a ta je da ću sada možda i smršaviti. Jer kako sam bio bez posla, opet su mi se nakupile kile. Koje se sada nadam da ću izgubiti. Jer su mi donijele dosta problema u životu. Nekako me taj gubitak pomalo veseli. Jer tek kada ih dobiješ uvidiš koliko su teške te kile za nositi. A i nadam se da će mi taj gubitak donijeti i neko bolje zdravlje. I moram priznati da sam već pomalo počeo osjećati da su mi se kile počele gubiti. Jer osjećam se bolje i lakše. A i vidim da su mi i hlače počele biti sve veće. Pa vjerujem da je sve to signal da se kile gube.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: posao, gubitak kilograma


- 21:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.02.2020., utorak

U iščekivanju

Već ide treći tjedan kako radim u tom skladištu. Nakon nekoliko mjeseci, predivan je osjećaj odlaziti na posao rano ujutro. Te boraviti i raditi na poslu. Na kojem polako sve više toga saznajem kako raditi. Mada sam tek nekih tri tjedna kako radim, ipak ima još puno toga što moram naučiti. Ali sve će to znanje doći s vremenom. Samo da dobijem produžetak ugovora.
Da, prolazi brzo to vrijeme kada imaš neki posao i kada si posvećen nekom poslu. Uglavnom sam uhvatio glavne crte kako se radi. Ali sada samo treba da u praksi sve to počinjem sve više da primjenjujem. Mada ide tek treći tjedan kako radim, još ima puno toga da naučim. Ali polako ću da naučim sve. Ni jedan dan na poslu nije isti. Pa zbog toga mi vrijeme zna proći dosta brzo. Pogotovo mi vrijeme brzo prođe kada radim nešto što mi ne dopušta da obraćam na to koliko je sati. Što je i dobro, jer barem skrenem misli od prolaska vremena i koliko je sati.
Užitak je ujutro odlaziti na posao, i usput voditi trko sa nekim vlakom koji prolazi na djelu moga puta do posla. Jer moram priječi preko pružnog prelaza. I osjećam se lijepo kada stignem priječi pružni prijelaz prije prolaska vlaka. I to mi pomalo smiruje i skreće misli od toga kako će biti na poslu. Da se smirim ujutro pred početak rada. Priznajem da još uvijek odlazim na posao nervozan i sa brigom kako će biti na poslu. Ali kada počnem raditi, smirim se. Jer posao me smiri. I pomaže mi da skrenem misli sa ostalih briga koje me muče u životu. I da nisam toliko nervozan.
Dok sam bio bez posla, bio sam dosta depresivan. Jer su mi tada misli lutale okolo, samo ne tamo gdje trebaju da budu. Bio sam previše zabrinuti kako ću riješiti neke životne probleme. Ali sada kada imam posao, nekako se bolje osjećam, jer sam među ljudima. Jer radim nešto korisno. Jer sam posvećen nečem što mi pomaže da budem smiren. A i zbog toga jer znam da ću idući mjesec dobiti plaču. Plaču koja će mi pomoći da lakše živim. I polako počinjem da rješavam neke životne probleme.
Jedva čekam idući tjedan da vidim da li će mi produžiti ugovor o radu, jer sam dobio ugovor samo do kraja ovog mjeseca. I zbog toga jedva čekam da vidim da li će mi produžiti ugovor, a i na koliko. Jer informacije koje sam dobio su svakakve. A iskustvo me ući da ne vjerujem riječima, već samo praksi i dokazima. Ne mogu riječima opisati koliko napeto očekujem taj novi ugovor. Koliko mi znači taj ugovor. Jer posao mi treba, plača mi treba. Živjeti se mora. Tako da jedva čekam da vidim taj novi ugovor, pa da sa mirom mogu nastaviti sa životom. Posebno ako bude ugovor za stalno.
U iščekivanju novog ugovora, osjećam se poput dvojice likova iz knjige „U iščekivanju Godoa„ (nadam se da sam dobro napisao naslove istoimene knjige), likovi koji čekaju Godoa, a da li je došao ne sjećam se. Gotovo da se i ja tako osjećam. Samo što ne čekam Godoa, već novi ugovor sa pitanjem da li će biti na određeni rok ili za stalno. Ali kako narod kaže, strpljen spašen. Tako da se samo moram strpjeti do idućeg tjedna, pa ću saznati sve o tom novom ugovoru.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav
Crna svjetlost

Oznake: ugovor, posao


- 20:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (6)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo